- 1 -              Rev 376/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 376/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz K., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici T. B., odvjetnici u S., protiv tuženika E. o. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. i p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-155/2022-2 od 23. ožujka 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena  presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-482/2019 od 10. siječnja 2022., u sjednici održanoj 9. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuju presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-155/2022-2 od 23. ožujka 2022. i presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-482/2019 od 10. siječnja 2022. u dijelu u kojem je dosuđena zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos od 6.500,00 kn za razdoblje od 17. travnja 2019. do 20. siječnja 2020. i na dosuđeni iznos od 3.198,00 kn za razdoblje od 17. travnja 2019. do 15. rujna 2021. i u tom dijelu sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 6.500,00 kn za razdoblje od 17. travnja 2019. do 20. siječnja 2020. te na iznos od 3.198,00 kn za razdoblje od 17. travnja 2019. do 15. rujna 2021.

 

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak revizijskog postupka od 186,64 EUR/1.406,25 kn, u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 18.198,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. travnja 2019. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 15.780,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. siječnja 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

2. Drugostupanjskom presudom djelomično je uvažena žalba tuženika, a žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana te je u pobijanom dijelu (dijelu toč. I. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju štetu u svoti od 10.698,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. travnja 2019., preko dosuđenog iznosa od 7.500,00 kn i toč. II. izreke) prvostupanjska presuda preinačena u toč. II. izreke te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 12.967,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. siječnja 2022., a pobliže navedene u izreci prvostupanjske presude, a ujedno je prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu toč. I. izreke.

 

3. Protiv dijela drugostupanjske presude u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na dijelove dosuđenih iznosa naknade štete tuženik je podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i donese odluku sukladno navodima revizije.

 

4. Tužitelj nije dostavio odgovor na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4249/2022 od 6. prosinca 2022. dopustio tuženiku izjavljivanje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:

 

"Od kada je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva; je li od trenutka kada je isti postavljen u postupku ili od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva/tužbe, odnosno i za period prije nego je tužitelj postavio takav zahtjev na naknadu štete, odnosno može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?"

 

8. U odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete nižestupanjski sudovi su tužiteljici priznali zateznu kamatu tekući od dana podnošenja zahtjeva tuženiku sukladno čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP).

 

9. U ovoj pravnoj stvari predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale u prometnoj nesreći te je tužitelj prvotno u tužbi potraživao iznos naknade štete od 8.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 17. travnja 2019. kao dana podnošenja zahtjeva tuženiku u skladu s odredbom čl. 12. st. 1. i 4. ZOOP. Međutim, tužitelj je 20. siječnja 2020. prvi put preinačio tužbu te je povisio tužbeni zahtjev na iznos od 15.000,00 kn, a drugi puta je preinačio tužbeni zahtjev 15. rujna 2021. kada je potražio ukupan iznos od 18.198,00 kn. Dakle, tužitelj je 20. siječnja 2020. povisio tužbeni zahtjev za 6.500,00 kn, a 15. rujna 2021. za 3.198,00 kn.

 

10. Ovaj sud je u više svojih odluka (primjerice odluke broj Rev 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021. i broj Rev 550/14-2 od 18. studenoga 2015.) izrazio pravno shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na povišeni tužbeni zahtjev od trenutka kada je isti postavljen jer ne može tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbe i povišen tužbeni zahtjev. To se odnosi i na situaciju kada je u primjeni odredba čl. 12. ZOOP.

 

11. Obzirom da su nižestupanjski sudovi dosudili i prihvatili da tužitelju na dosuđeni ukupni iznos naknade štete od 18.198,00 kn pripada zakonska zatezna kamata koja teče od 17. travnja 2019. ili dana podnošenja zahtjeva tuženiku sukladno odredbi čl. 12. ZOOP, oni nisu uzimali u obzir navedeno pravno shvaćanje ovoga suda da na povišeni dio tužbenog zahtjeva kod preinake tužbe zakonska zatezna kamata može teći od dana te preinake pa do isplate.

 

12. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je prvu preinaku tužbe napravio 20. siječnja 2020. kada je zatražio daljnji iznos od 6.500,00 kn, dok je drugi puta povisio tužbeni zahtjev i izvršio preinaku tužbe 15. rujna 2021. kada je zatražio daljnji iznos od 3.198,00 kn.

 

13. Stoga tužitelju na navedene iznose pripada zakonska zatezna kamata od dana izvršene preinake, odnosno od prvog slijedećeg dana, a ne od podnošenja zahtjeva tuženiku sukladno odredbi čl. 12. ZOOP. Stoga je u tom smislu trebalo prihvatiti reviziju tuženika i odbiti zahtjev tužitelja za plaćanje zakonske zatezne kamate na povišene iznose naknade štete za razdoblje od dana podnošenja zahtjeva tuženiku pa do dana preinake tužbe i povišenja tužbenog zahtjeva.

 

14. Stoga odgovor na postavljeno pravno pitanje, a kojim se reafirmira već ranije pravno shvaćanje ovoga suda glasi:

 

"Tuženik je u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbe i povišeni tužbeni zahtjev od trenutka kad je isti postavljen u postupku, a ne od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. za razdoblje prije nego je tužitelj postavio takav zahtjev za naknadu štete i tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni i povišeni dio tužbenog zahtjeva."

 

15. Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju tuženika i presuditi kao pod toč. I. izreke.

 

16. Temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP tuženiku je dosuđen trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije u ukupnom iznosu od 186,64 EUR/1.406,25 kn do kojeg iznosa je trošak revizijskog postupka osnovan i opravdan. Kod toga se ističe da ovaj sud nije mijenjao raniju odluku o troškovima postupka jer se u revizijskoj fazi raspravljalo samo o neznatnom dijelu zahtjeva tužitelja koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate za razdoblje od 8 mjeseci u odnosu na iznos od 6.500,00 kn i 28 mjeseci za iznos od 3.198,00 kn. Obzirom na taj dio pobijane drugostupanjske odluke vidljivo je da je sukladno Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa) vrijednost predmeta spora ispod 2.500,00 kn u revizijskoj fazi postupka slijedom čega tuženiku pripada nagrada od 25 bodova uvećana za PDV i za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i za reviziju. Obzirom da je sukladno Tbr. 10.6. Tarife za sastav revizije i prijedloga za dopuštenje revizije uvećanje od 50% iznosa iz Tbr. 7.1. Tarife tuženiku pripada 37,5 bodova za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i isto toliko za reviziju što prema vrijednosti boda sukladno Tbr. 48. Tarife iznosi 1.125,00 kn uvećano za PDV u visini 25% ili ukupno 1.406,25 kn, odnosno 186,64 EUR/1.406,25 kn.

 

Zagreb, 9. svibnja 2023.