1

Poslovni broj 14 Gž-4489/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 14 Gž-4489/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Skerlev, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur. i Gabriele Topić Kordej, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Ć., OIB: … iz Z., zastupanog po punomoćniku G. D., odvjetniku u Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d., OIB: … iz Z., zastupanog po punomoćniku H. Lj., odvjetniku iz Odvjetničkog društva L. i partneri u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-5858/2019-29 od 31. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 9. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I              Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-5858/2019-29 od 31. svibnja 2022. i predmet se vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II              Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-5858/2019-29 od 31. svibnja 2022. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 51.301,46 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose sa početkom tijeka određenog dana u mjesecu u razdoblju od svibnja 2008. do svibnja 2019. pa do isplate, kao u stavku I izreke iste presude a u stavku II izreke presude suda prvog stupnja tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2022. do isplate. U stavku III izreke iste presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

 

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe a podredno ju ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Žalba je osnovana.

 

4. Raspravljajući i ocjenjujući pitanja osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski je sud prihvaćanjem tužbenog zahtjeva počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može valjano i pouzdano ispitati, a to iz razloga jer ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti s obzirom na vrijeme podnošenja tužbe 10. lipnja 2019. Naime, u predmetnom slučaju ugovorenog kredita u kunama u pogledu odlučnih činjenica ništetnosti nije moguća izravna primjena utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom posl. br. P-1401/12 tako da nedostaju razlozi o pretpostavkama ništetnosti odnosno o tome uzrokuje li sporna odredba čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu br. … od 3. srpnja 2007. o kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

 

5. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno da je:

- dana 3. srpnja 2007. sklopljen ugovor o kreditu br. … između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, kojim ugovorom tuženik daje tužitelju kredit u iznosu od 350.000,00 kuna s rokom otplate od 216 mjeseci;

- odredbom čl. 4. st. 1. Ugovora je ugovoreno da je korisnik kredita dužan platiti Banci redovnu kamatu …"po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci Banke o kamatnim stopama u poslovanju s građanima…", a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 7,48%;

- među strankama se nije pojedinačno pregovaralo u vezi s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu izmjene, a ta odredba je sastavni dio ugovora;

- tuženik je tijekom otplate kredita svojim odlukama mijenjao kamatnu stopu te je od svibnja 2008. do svibnja 2019. po osnovi povećane kamatne stope u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu naplatio od tužitelja kao korisnika kredita 42.679,00 kn a po osnovi preplate zbog prijevremene otplate kredita 31. svibnja 2019. 8.622,46 kn ili ukupno 51.301,46 kn;

- obračun kamata i izmjena odluke Banke o kamatnim stopama u poslovanju s građanima sačinjeni su sukladno Općim uvjetima poslovanja Banke koji su bili na snazi u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 14. srpnja 2009.

 

6. Prvostupanjski je sud prihvatio zahtjev za isplatu iznosa od 51.301,46 kn sa pripadajućim zateznim kamatama utvrđujući ništetnom odredbu čl. 4. st. 1. predmetnog ugovora o kreditu kojom je ugovorena kamatna stopa promjenjiva prema odlukama tuženika, primjenom odredbe čl. 502.c ZPP u vezi presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u odnosu na koju je odbijena revizija odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. kojim je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope, a da se prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora potrošače nije u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i imalo je za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

 

7.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi valja reći da tuženik osnovano ukazuje kako nema mjesta izravnoj primjeni utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom posl. br. P-1401/12 jer se taj postupak odnosio na zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji su ugovorili kredite u valuti švicarskog franka (Chf), a ne na ugovore o kreditu u kunama bez ugovorene valutne klauzule kao u ovom slučaju.

 

7.2. S obzirom na to da se ovdje radi o ugovoru o kreditu u kunama treba reći da se učinci odluka donesenih u kolektivnom sporu ne odnose na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu koji su vezani uz neku drugu valutu, kao ovdje u kunama. No u tim su odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, dalje: ZZP/03) i čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, dalje: ZOO).

 

8.1. Prema čl. 81. st. 2 ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca odnosno tuženika.

 

8.2. Odredbom čl. 59. ZZP/03 propisano je da Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a između ostalog, poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o efektivnoj kamatnoj stopi, odredbu o pretpostavkama pod kojima efektivna kamatna stopa na zajam može biti promijenjena te odredbu o ukupnom trošku zajma. Prema čl. 62. st. 1. ZZP/03 tuženik je bio dužan, u razumnom roku prije sklapanja ugovora, u pisanom obliku, obavijestiti tužitelja kao potrošača o najvišem iznosu zajma, ako takav postoji, o godišnjoj kamatnoj stopi te pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti, o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu promijeniti, kao i o pretpostavkama i postupku raskida ugovora.

8.3. Uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81., prema čl. 82. ZZP/03 nepoštenom se može, između ostalih, smatrati odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom; odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga; odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora, ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora.

 

9.1. Budući da je predmetni ugovoru o kreditu sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju kojeg je pripremio i predložio tuženik, primjenom čl. 81. st. 2. ZZP/03 smatra se da se o odredbi čl. 4. st. 1. tog ugovora kojom je ugovorena kamatna stopa promjenjiva prema odlukama tuženika nije pregovaralo, pri čemu tuženik nije dokazivao suprotno, a na njemu je prema čl. 81. st. 4. ZZP/03 bio teret tog dokaza.

 

9.2. U svom sadržaju odredba čl. 4. st. 1. Ugovora po kojoj je tužitelj kao korisnik kredita dužan platiti Banci redovnu kamatu …"po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci Banke o kamatnim stopama u poslovanju s građanima…" predstavlja odredbu koju je dopušteno ocjenjivati jer ona, suprotno čl. 84. ZZP/03 nije jasna ni lako razumljiva niti je lako uočljiva.

 

9.3. U čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

10.1. Bez obzira što su odredbe čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. i čl. 82. alineja 11 ZZP/03 kao i odredbe čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO bile važeće u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, a prisilno pravne naravi su i kao takve su obvezivale tuženika, potrebno je utvrditi je li spornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovana značajna neravnoteža na štetu tužitelja.

 

10.2. Ovo stoga jer se smatra nepoštenom ona odredba koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

11. O tome je li sporna ugovorna odredba uzrokuje značajnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja, u presudi suda prvog stupnja nisu dani razlozi jer u tom smislu nije proveden test nepoštenosti. Zbog navedene bitne povrede odredaba postupka prvostupanjska se presuda ne može ispitati i stoga je primjenom čl. 369. st. 1. ZPP odlučeno kao u stavku I izreke ove presude.

 

12.1. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke zahvaćene bitnom povredom odredaba parničnog postupka te će u potpunosti u skladu s pravilima o teretu dokazivanja utvrditi odlučno činjenično stanje i pri donošenju nove odluke ocijeniti i ostale navode iz žalbe tuženika. Pri tome je potrebno voditi i računa o pravnom shvaćanju iznesenom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. prema kojem je ništetna i nepoštena ugovorna odredba o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa i to na štetu potrošača.

 

12.2. O neosnovanosti tuženikovog pozivanja na to da prije 1. siječnja 2014. nije bio u obvezi definirati parametre promjenjivosti kamatnih stopa u postojećim ugovorima o kreditu dakle do stupanja na snagu čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (“Narodne novine“ br. 143/13, dalje: ZID ZPK/13) kojim se u čl. 11.a. dodaje st. 5ZID ZPK/13 očitovao se Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi br. Rev-396/2021-3 od 24. siječnja 2023., nastavno na dopuštenje revizije u odluci br. Revd-2663/2020 od 15. prosinca 2020. odgovarajući da je i prije stupanja na snagu ZID ZPK/13 postojala zakonska obveza preciznijeg definiranja parametara o promjenjivoj kamatnoj stopi, sadržana u odredbi čl. 74. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. („Narodne novine“ br. 96/07), koji je na snazi od 7. kolovoza 2007. Ovdje je predmetni ugovor br. 9012720042 između stranaka zaključen 3. srpnja 2007. tako da su po načelu tempus regit actum mjerodavne prisilno pravne odredbe čl. 59. i 62. st. 1. ZZP/03 koje su ga obvezivale na precizno i transparentno definiranje parametara o promjenjivoj kamatnoj stopi.

 

12.3. Prema odredbi čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano da je stjecatelj dužan vratiti stečeno bez osnove. Tuženik koji je unaprijed sastavio spornu odredbu Ugovora o kreditu je nepošteni stjecatelj te je u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO dužan vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja. U vezi prigovora zastare ukazuje se na stav sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30 siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2), po kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, na koji upućuje i odluka Rev-396/2021-3 od 24. siječnja 2023.

 

13. U stavku II izreke odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 3. ZPP.

 

 

U Zagrebu 9. svibnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Skerlev, v.r.