Poslovni broj 6 Gž-4057/2022-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 6 Gž-4057/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Andrini Raspor Flis, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja O. d.o.o., O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u O., protiv tuženika F. S. iz D., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u D., radi naplate, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-147/21 od 16. svibnja 2022., dana 9. svibnja 2023. godine,

 

 

p r e s u d i o   j e

             

I. Odbija se žalba tužitelja O. d.o.o. kao neosnavna i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-147/21 od 16. svibnja 2022. godine, u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. L. iz D., poslovni broj Ovrv-102/21 od 17. lipnja 2001 za trošak ovršnog postupka u iznosu od 663,75 kn/88,09 eura[1].

 

II.       Preinačuje se navedena glede odluke o glavnoj stvari i zakonskim zateznim kamatama i sudi:

 

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. L. iz D., poslovni broj Ovrv-102/21 od 17. lipnja 2001. godine, te se nalaže tuženiku S. F. platiti tužitelju iznos od 14,60 eura/110,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenilo na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, sve u roku od 8 dana.

 

              2. Odbija se zahtjev tuženika S. F. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 96,22 eura/725,00.

 

              II. Tuženik S. F. dužan je tužitelju O. d.o.o. naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 162,65 eura/1.225,50 kn, u roku od 15 dana.

 

              III. Tuženik S. F. dužan je tužitelju O. d.o.o. naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 49,77 eura/375,00 kn, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja ukida se rješenje o ovrsi javnog bilježnika A. L. iz D., poslovni broj Ovrv-102/21 od 17. lipnja 2001. godine te se odbija tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 110,00 kn/14,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama te iznos od 663,75 kn/88,09 eura, na ime troška ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 8 dana.

 

2. Ujedno se nalaže tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn/96,22 eura, u roku od 15 dana.

 

3. Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Osnovani su žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) budući da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

 

6. Naime, sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja primjenom odredbe čl. 221a. ZPP uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju, odnosno je li društvo parking T. d.o.o. bilo ovlašteno vršiti naplatu parkinga na prostoru oko bolnice D., odnosno da nije dokazao da bi parking T. d.o.o. imao ovlast Grada D. vršiti naplatu parkinga na površini bolnice D., te da za svoje tvrdnje nije predložio nikakve dokaze sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP.

 

7. Takav zaključak suda prvog stupnja u suprotnosti je s dokazima priloženim u spisu, budući da je u spisu priložen Ugovor o zakupu zemljišta – parking prostora, sklopljenog 29. lipnja 2015. godine između bolnice D. kao zakupodavca i parking T. d.o.o. kao zakupnika, iz kojeg proizlazi da je sklopljen sukladno čl. 6. st. 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine", br. 125/11), prema kojem poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, te pravnih osoba u njihovom vlasništvu ili pretežitom vlasništvu, daje se u zakup putem javnog natječaja i sukladno čl. 21. i 50. Statuta bolnice D. i odluke sanacijskog upravitelja o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja, a nakon pribavljene suglasnosti ministarstva.

 

8. Predmetnim ugovorom je u čl. 1. utvrđeno da je zakupodavac vlasnik poslovnog prostora i to zemljišta parkirnog prostora smještenog na čest. zem. 755/1 k.o. G. ukupne površine od 265 parkirnih mjesta, a kao djelatnost upravljanja navedena je održavanje naplata i nadzor parkiranja, a u čl. 6. je navedeno da se zakupnik obvezuje u zakupljenom parkingu obavljati djelatnost upravljanja, održavanja, naplatu i nadzor parkiranja na parkingu, te je određena i cijena sata parkiranja kao i cijena dnevne parkirne karte.

 

9. Prema tome, iz toga jasno proizlazi da su prednik tužitelja i bolnica D. sklopili ugovor o zakupu parkirnog prostora, pa je očito da je tužitelj dokazao da je poduzeće parking T. d.o.o. bio ovlašten vršiti naplatu parkinga na prostoru oko bolnice D.

 

10. S obzirom da je društvo parking T. d.o.o. sa tužiteljem sklopio Ugovor o ustupu i prodaji tražbina broj RI-01/2021, sukladno odredbi čl. 80. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 78/15 dalje – ZOO),  kojim je, među ostalim, tužitelju prodao i svoje potraživanje prema tuženiku, to je tužitelj dokazao i svoju aktivnu legitimaciju u ovom postupku.

 

11. Prema čl. 12. Pravilnika o radu parkirališta i općim uvjetima parkiranja, koji je sastavni dio Ugovora o zakupu zemljišta – parkirnog prostora, ulaskom na parkirališno mjesto odnosno parkiranjem vozila na parkiralištu, vlasnik ili vozač vozila sklapa s T. d. p. T. d.o.o. ugovor o korištenju parkirališta uz korištenje dnevne parkirališne karte, a u stavku 2. istog članka navedeno je da sklapanjem ugovora iz stavka 1. toga članka korisnik parkirališta prihvaća odredbe ugovora o korištenju parkirališta s naplatom utvrđene ovim pravilnikom, dok je u čl. 13. navedeno da za korištenje parkirališta korisnik parkirališta mora imati parkirališnu kartu koja se izdaje kao dnevna karta i vrijedi od trenutka izdavanja do istog vremena u prvom slijedećem danu u kojem se naplaćuje parkiranje, a za kraće vrijeme korištenja parkirališta dnevna karta izdaje se i kao jednosatna ili višesatna parkirališna karta (satna karta).

 

12. Sukladno čl. 14. st. 3. Pravilnika ako korisnik parkirališta ne kupi odnosno ne preuzme dnevnu kartu, ne traži izdavanje satne, višesatne, cjelodnevne, tjedne, mjesečne ili godišnje parkirališne karte na način predviđen Pravilniku, smatra se da je preuzeo dnevnu kartu koju mu je ovlaštena osoba parking T. stavila na vjetrobransko vozilo i dužan ju je platiti u roku od 8 dana od dana njenog preuzimanja, a u čl. 19. st. 1. Pravilnika navedeno je da korisnik parkirališta mora u roku od 20 minuta od parkiranja vozila istaknuti parkirališnu kartu vidljivu s unutarnje strane vjetrobranskog vozila ili zaprimiti sms poruku o plaćenoj parkirališnoj karti mobilnim telefonom, a valjana parkirališna karta je ona parkirališna karta koja je plaćena - a) za vrijeme korištenja parkirališta, i b) u okviru vremenskog ograničenja trajanja parkiranja, dok prema stavku 2. istog članka ako korisnik javnog parkirališta postupi suprotno stavku 1. toga članka smatra se da je preuzeo dnevnu kartu što mu je osoba koju ovlasti parking T. stavila na vjetrobransko staklo i dužan ju je platiti u roku od 8 dana od dana njenog preuzimanja.

 

13. Kako je iz fotografija priloženih u spisu vidljivo da tuženik nije postupio sukladno čl. 19. navedenog Pravilnika i nije istaknuo valjanu parkirališnu kartu s unutarnje strane vjetrobranskog stakla svojeg vozila, to mu je pravilno prednik tužitelja izdao račun za plaćanje parkiranja, koji predstavlja vjerodostojnu ispravu, u smislu odredbe čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje OZ), pa je tuženik bio dužan tužitelju podmiriti iznos dnevne karte, koja prema čl. 6 st. 1. toč. d. Ugovora o zakupu zemljišta - parkirnog prostora iznosi 110,00 kn /14,6 eura.

 

14. S obzirom na to da tuženik nije podmirio tužitelju traženo potraživanje, to je sud prvog stupnja ukinuo predmetni platni nalog suprotno dokazima u spisu, zbog čega je preinačenjem prvostupanjske presude valjalo održati platni nalog na snazi, temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

15. Sukladno tome valjalo je tužitelju priznati i trošak parničnog postupka o kojem se odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, kako to proizlazi iz Zaključka pod brojem 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike hrvatske s predsjednicima građanskog odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017. godine,  zbog čega je valjalo odbiti žalbu tužitelja protiv dijela presude kojim je ukinut predmetni platni nalog za trošak ovršnog postupka.

 

16. Stoga je tužitelju valjalo priznati, sukladno odredbi čl. 14. st. 4. OZ, trošak postupka koji se odnosi na predujam naknade bilježnika – obavijest u iznosu od 4,15 eura/31,25 kn, kao i trošak javnobilježničke naknade 93,75 eura/12,44 kn, te trošak dostave bilježnika 8,3 eura/62,50 kn, te mu je, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP i primjenom Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 – dalje Tarifa), uz primjenu Tbr. 42. Tarife valjalo dosuditi trošak od 82,95 eura/625 kn, što ukupno iznosi 107,84 eura/812,50 kn. Tom trošku valja pribrojiti i trošak pristojbe od 13,27 eura/100,00 kn, kao i trošak pribave uvjerenja od MUP-a za provjeru vozila 41,48 eura/312,50 kn, što sveukupno iznosi 162,65 eura/1.225,50 kn, koji trošak je valjalo dosuditi tužitelju.

 

17. Pri tome tužitelju nije priznat iznos pristojbe za provjeru vozila kod MUP-a u iznosu od 2,65 eura/20,00 kn, kao i materijalni trošak u iznosu od 6,64 eura/50,00 kn, budući da tužitelj nije, u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP, dokazao da mu je taj trošak doista i nastao, jer u spis nije dostavio nikakav dokaz o tome.

 

18. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odrede čl. 368 st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a temeljem odredbe čl. 373.a. st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP preinačiti navedenu presudu.

 

19. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa žalbom, to mu je valjalo priznati trošak žalbe primjenom Tbr. 10. toč. 1. Tarife u iznosu od 49,77 eura/375,00 kn.

 

20. Pri tome tužitelju nije priznat trošak pristojbe na žalbu, budući u spisu nema dokaza da je tužitelju taj trošak doista i nastao.

 

U Zagrebu 9. svibnja 2023.

Sudac:

Andrina Raspor Flis, v.r.