1

Poslovni broj: 5 Gž Ovr-292/2023-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 5 Gž Ovr-292/2023-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu u ovršnom predmetu I. ovrhovoditelja V. & C. d.o.o., OIB …, Z.1, zastupanog po punomoćniku N. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. & R. j.t.d. iz Z.1 i II. ovrhovoditelja M. G. iz Z.1, OIB …, zastupanog po punomoćniku T. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu T. M. i p. d.o.o. iz Z.1, protiv ovršenice D. I. OIB … iz Z.2, K., zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. & P. iz Z.1, radi ovrhe, odlučujući o žalbama I. i II. ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1103/2022-5 od 1. prosinca 2022., dana 9. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba I. ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1103/2022-5 od 1. prosinca 2022., u pobijanom dijelu kojim je ovrha odgođena u odnosu na toga žalitelja.

 

II. Uvažava se žalba II. ovrhovoditelja i ukida isto prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu kojim je ovrha odgođena u odnosu na tog žalitelja, te se predmet u odnosu na njega vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

III. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci. 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je prijedlog ovršenice od 7. travnja 2022., te je odgođena provedba ovrhe u ovom predmetu do pravomoćnog okončanja postupka koji ovršenica vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-5644/2016, radi ništetnosti ugovora o kreditu. 

 

2. Protiv navedenog rješenja žalbe su podnijeli I. i II. ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP). Predlažu pobijano rješenje preinačiti i prijedlog za odgodu ovrhe odbiti, te nastaviti s provedbom ovrhe ili rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Traže trošak žalbi. 

 

3. Žalba I. ovrhovoditelja je neosnovana, dok je žalba II. ovrhovoditelja osnovana.

 

4. Ovrha na nekretnini ovršenice k.č.br. 412/341 upisanoj u zk. ul. br. 3883 k.o. D. određena je u ovom ovršnom postupku temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-162/2015-2 od 2. ožujka 2015., radi namirenja novčane tražbine I. ovrhovoditelja u iznosu od 252.776,64 EUR, troškova osiguranja i troškova ovrhe, proizišle iz ovršne isprave - Ugovora o jednokratnom kreditu br. … od 14.12.2007. i javnobilježničkog očitovanja br. OU-1256/07 od 19.12.2007. sastavljenog kod javnog bilježnika B. J. iz Z.1, kojim je prednik ovrhovoditelja R. S. S.-J.-W. e. iz A. odobrio ovršenici D. I. i njezinom suprugu K. I., kao zajmoprimcima i založnim dužnicima i njihovoj I. I., kao zajmoprimcu, kao fizičkim osobama, kredit u iznosu od 330.000,00 EUR.

 

5. II. ovrhovoditelj, za čiju tražbinu je kasnije određena ovrha na istoj nekretnini ovršenice u predmetu Ovr-2856/2015 rješenjem o ovrsi od 5. siječnja 2016. i to na temelju ovršne isprave – pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1845/12 od 26.9.2013., radi namirenja njegove novčane tražbine u iznosu od 115.188,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, iznosa od 504.549,12 kn i iznosa od 100.879,75 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka, zaključkom suda od 21. siječnja 2019. stupio u ovaj već pokrenuti postupak sukladno odredbi čl. 85. st. 2. OZ.

 

6. Temeljem utvrđenja da ovršenica vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod brojem P-5644/2016 parnicu radi ništetnosti ugovora o kreditu zaključenog s prednikom I. ovrhovoditelja i da je u svom prijedlogu za odgodu ovrhe navela da je nekretnina na kojoj je određena ovrha njezina jedina nekretnina u kojoj stanuje s obitelji i da bi provedbom ovrhe bila narušena pravična ravnoteža između interesa ovrhovoditelja i interesa ovršenika, sud prvog stupnja je ocijenio da su kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 65. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14 – dalje OZ) za odgodu ovrhe, te je donio pobijano rješenje.

 

7. Neosnovani su žalbeni navodi I. ovrhovoditelja da nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za odgodu ovrhe u odnosu na toga žalitelja.

 

8. Ustav Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) u odredbi čl. 141.c propisuje da se pravni akti i odluke koje je Republika Hrvatska prihvatila u institucijama Europske unije primjenjuju u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom Europske unije.

 

9. Hrvatski sudovi su dakle obvezni primjenjivati pravo EU i pravna shvaćanja utemeljena na pravi EU. U presudi EU u slučaju C-407/18 (presuda Kuhar protiv Slovenije od 26. lipnja 2019.) izraženo je pravno shvaćanje po kojemu su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.

 

10. Sud EU u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ) o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi čl. 65. st. 1. OZ) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Umije (Direktive Vijeća 93/13/EEZ), pa je posljedično tome zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača, a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđenje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, no a posteriori, da bi kao vid pravne zaštite bila nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja ni odgovarajuće, ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe.

 

11. Dakle, cijeneći sadržaj načela djelotvornosti primjene Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima i izraženog pravnog shvaćanja Suda EU u presudi broj C-407/2018 u kojoj izražava pravno shvaćanje da Direktiva Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivni nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane i tom aktu nepoštene u smislu te Direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, to je evidentno da je u istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji vezuje i prvostupanjski sud, a kako načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne direktive i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići.

 

12. Stoga je ocjena i ovoga suda da će navedenom zahtjevu biti udovoljeno određivanjem odgode ovrhe u odnosu na I. ovrhovoditelja do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji je ovršenica, kao tužiteljica pokrenula kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-5644/2016. Navedeno pravno shvaćanje podudarno je s pravnim shvaćanjem zauzetim na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su IV-– 87/22 od 11. ožujka 2022, kojim je zaključeno da je obveza ovršnog suda u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle susku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe. No, kako je u konkretnom slučaju ovršenica rješenjem prvostupanjskog suda upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koju parnicu je pokrenula kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-5644/2016., to će sudska kontrola biti izvršena u tom postupku.

 

13. Kako I. ovrhovoditelj u žalbi ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja prvostupanjskog suda u odnosu na njega bila dovedena u sumnju, njegovu žalbu valjalo je temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsko rješenje potvrditi u dijelu u kojemu je ovrha odgođena u odnosu na toga ovrhovoditelja.

 

14. Ovršenica je u predmetu poslovni broj P-5644/2016 (list 364-367 spisa) protiv prednika I. ovrhovoditelja (tamo tuženika) R. S. S. – J. – W. iz A., proizlazi da tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu i očitovanja sastavljenog kod javnog bilježnika B. J. iz Z.1, na temelju koje ovršne isprave se u ovom postupku provodi ovrha. Pobijanim rješenjem sud prvog stupanja odgodio je ovrhu u odnosu na oba ovrhovoditelja.

 

15. Osnovan je međutim žalbeni navod II. ovrhovoditelja da su u obrazloženju pobijanog rješenja izostali bilo kakvi razlozi o tome od kakvog je utjecaja ishod predmetne parnice (P-5644/2016) na II. ovrhovoditelja koji nije stranka u toj parnici i koji ovrhu protiv ovršenice provodi temeljem potpuno druge ovršne isprave – pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1845/12 od 26. rujna 2013., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3361/13 od 13. listopada 2015., koja je donesena u sudskom postupku.

 

16. Naime, odredba čl. 85. st. 5. OZ propisuje da razlozi zbog kojih ovrha nije dopuštena u korist pojedinih od više ovrhovoditelja u čiju se korist ovrha provodi na istoj nekretnini, odnosno razlozi za obustavu ovrhe u odnosu na pojedine od ovrhovoditelja bez utjecaja su na provedbu postupka u korist drugih ovrhovoditelja. Stavak 6. istog članka propisuje da ako se razlog za odgodu ovrhe tiče samo jednoga od više ovrhovoditelja, ovrha se neće odgoditi, nego će sud pri donošenju rješenja o namirenju odrediti odgodu namirenja toga ovrhovoditelja sve dok se postupak u odnosu na njega ne nastavi. Sredstva namijenjena namirenju toga ovrhovoditelja sud će pohraniti do nastavka postupka. Ako postupak ne bude nastavljen, ta će se sredstva upotrijebiti za namirenje drugih ovrhovoditelja, odnosno predat će se ovršeniku. 

 

17. Kako prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije dao nikakve razloge o tome da li se razlog zbog kojega je ovrha odgođena (pravomoćni ishod parnice u predmetu P-5644/16) tiče i II. ovrhovoditelja, to pobijano rješenje nije moguće ispitati u dijelu u kojemu je ovrha odgođena u odnosu na toga ovrhovoditelja.

 

18. Zbog prednje iznijetih razloga valjalo je temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP, u vezi čl. 21. st. 1. OZ pobijano rješenje ukinuti u dijelu u kojemu je ovrha odgođena u odnosu na II. ovrhovoditelja i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. 

 

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu na koju mu je ukazano ovim rješenjem i ponovno odlučiti o prijedlogu ovršenice za odgodu ovrhe u odnosu na II. ovrhovoditelja, dajući za svoja utvrđenja jasne, valjane i potpune razloge.

 

20. Odluka o troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

 

U Zagrebu 9. svibnja 2023.

 

                                                                                                                Sutkinja:

                                                                                                                                                   Ksenija Grgić, v.r.