1

Poslovni broj 21 Gž R-150/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 21 Gž R-150/2023-2

 

 

 

U  I ME  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Roberta Jambora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. R. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. P. i J. B. u Z., protiv tuženika H. k. z. p. d.o.o. iz V. G., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica A. T., odvjetnica iz Odvjetničkog društva K. & p. j.t.d. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pr-31/2016-63 od 16. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pr-31/2016-63 od 16. prosinca 2022. pod točkom III. izreke.

 

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pr-31/2016-63 od 16. prosinca 2022. pod točkom I. i II. izreke.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 8.250,00 kn / 1.094,96 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 3. svibnja 2015. do isplate, pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak postupka u iznosu od 2.000,00 kn / 265,44 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2022. do isplate, a pod točkom III. izreke u preostalom dijelu preko dosuđenog pod točkama I. i II. izreke tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan za iznos od 8.250,00 kn / 1.094,96 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka za iznos od 20.000,00 kn / 2.654,45 EUR sa zateznim kamatama.

 

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom III. izreke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) te predlaže da ovaj sud prihvati žalbu i preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Traži trošak žalbe.

 

3. Protiv prvostupanjske presude žali se i tuženik i to u dijelu pod točkom I. i II. izreke iz svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st.1. ZPP te predlaže da ovaj sud prihvati žalbu i preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Traži trošak žalbe.

 

4. Žalbe su neosnovane.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete koju je, prema navodima tužbe, pretrpio na radnom mjestu uslijed događaja koji se zbio 30. srpnja 2014., kada je uslijed iznimnih vremenskih neprilika isključen sustav napajanja električnom energijom te je tužitelj bio onemogućen u svom radu na poslovima nadzornika smjene te je pretrpio strah koji se manifestirao kao strah za druge osobe, odnosno za putnike u zrakoplovima, budući da su radnici tuženika koji su radili na radnim mjestima kontrolora leta, a koje je tužitelj tom prilikom nadzirao, uslijed nestanka struje, izgubili kontakt s pilotima zrakoplova.

 

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuju tužitelj i tuženik u žalbi. Jednako tako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

8. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

9. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev uz utvrđenja i zaključke:

- da se 30. srpnja 2014. desio štetni događaj kada je zbog poplave u podrumu zgrade oblasne kontrole zračne plovidbe došlo do potpunog prestanka rada sustava napajanja električnom energijom, uslijed kojeg gubitka električne energije su tužitelj i svi drugi kontrolori letenja tada u službi izgubili mogućnost pružanja usluga kontrole letenja,

- da je uz suglasnost stranaka pročitan skupni nalaz i mišljenje nakon interdisciplinarnog vještačenja, pismeni od 16. lipnja 2017. (list 474 do 538 spisa), s dopunom (list 547 do 553 spisa) i usmeni s ročišta 17. siječnja 2018. (list 545 do 546 spisa) iz parnice Pr-34/16,

- da su u nalazu i mišljenju vještak za graditeljstvo Z. O., vještak za elektroniku M. T., vještak za elektrotehniku I. F. i vještak za strojarstvo N. E. nakon očevida opisali štetni događaj i objasnili uzroke tog događaja,

- da vještaci navode da je nakon ekstremnog kišnog pljuska sa naletom velike količine i intenziteta oborinske vode u jedinici vremena došlo do prodora oborinske vode u podrum zgrade H. k. z. p., da se oborinska voda probila kroz zaštitnu plastičnu barijeru na ulazu u prilaznu rampu i probila protupožarna vrata a time u prostor gdje se nalazi elektroenergetski sustav, da je zbog toga radnik tuženika ručno na tehnički nepravilan način isključio cjelokupni sustav besprekidnog napajanja, što je pak dovelo do prekida rada uređaja vitalnih za sigurnost zračnog prometa, da su sva infrastruktura i pripadajuće instalacije izvedene u skladu s projektnom dokumentacijom koja je izrađena prema pravilima struke i da su neposredno prije i u trenutku štetnog događaja sva infrastruktura sa pripadajućim instalacijama bile tehnički ispravne i tehnički pravilno održavane,

- da je radi utvrđivanja intenziteta povrede prava osobnosti tužitelja i to pretrpljenog straha proveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. S. T., specijalistu za neurologiju i psihijatriju,

- da liječnik vještak dr. S. T. u svom nalazu i mišljenju (list 595 do 596 spisa) navodi da se u štetnom događaju tužitelj zatekao u kriznoj situaciji koja se nije mogla predvidjeti i za koju nije obučen, da je štetni događaj kod tužitelja izazvao privremeno narušenje njegovog psihičkog integriteta, koje je vještak ocijenio putem straha, da izvješća o bolovanju nije moguće dovesti u vezu sa štetnim događajem, a trajnih posljedica štetnog događaja nema, da tzv. primarni strah tužitelj nije trpio, ali je trpio sekundarni strah, sekundarni strah jakog intenziteta (uključujući akutnu reakciju na stres) tužitelj je trpio 24 sata, umjereni oscilirajući strah trpio je kumulativno 7 dana i slabiji oscilirajući strah još 3 do 4 mjeseca,

- da je nakon pribavljanja kartona tužitelja (list 612 do 629 spisa) i medicinske dokumentacije iz Poliklinike Z. (list 635 do 641spisa) te odgovarajući na primjedbe tuženika, liječnik vještak dr. S. T. dostavio dopunski pisani nalaz i mišljenje (list 653 do 655 spisa), konstatirao da zdravstveni karton pokriva razdoblje od 12. rujna 2008. do 19. studenoga 2021., da je prema podacima iz zdravstvenog kartona tužitelju 25. travnja 2013. izdana liječnička potvrda koja svjedoči da tužitelj ne boluje od kroničnih niti od psihičkih bolesti, da bi 24. listopada 2014. bila postavljena dijagnoza “reaction stresogenes acuta F 43.0.”, ovo nakon što je (prema anamnezi) tužitelj 30. srpnja 2014. na poslu bio izložen “vrlo stresnoj situaciji“, da se tužitelj nakon štetnog događaja prvi puta javio liječniku 24. listopada 2014. kada mu je liječnik preporučio uzimanje sedative u vrlo niskoj dnevnoj dozi i odredio kraće bolovanje, da se iz istog razloga još nekoliko puta javio liječniku, dobio je savjete, psihološku podršku, i ponovo bolovanje u trajanju od 10 dana, da se nakon 6. srpnja 2014. nije više javljao liječniku radi psihičkih smetnji, komentirajući dijagnozu prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti postavljenu po tužiteljevom izabranom liječniku opće prakse, vještak nalazi da bi primjerenija bila dijagnoza F 43.22 odnosno poremećaj prilagodbe – mješovita anksiozno depresivna reakcija, ostaje kod procjene pretrpljenog straha kao u prvom nalazu i mišljenju, koje samo dodatno pojašnjava,

- da nakon pribavljanja dodatne medicinske dokumentacije iz Poliklinike Z. (list 668 do 720 spisa) vještak dostavlja dopunski pisani nalaz i mišljenje od 28. lipnja 2022. (list 725 do 727 spisa), u kojem ostaje kod svih svojih navoda iznesenih u prethodnim nalazima i mišljenjima, strah definira kao emociju koja se javlja na realnu opasnost, koja je praćena jakim i specifičnim osjećajima kao što je nelagoda, napetost i razdraženost, strah ima signalnu i zaštitnu ulogu, a kod tužitelja je bio kontroliran i omogućio mu je svrsishodno djelovanje, da iako ima certifikat kontrolora letenja, tužitelj kao čovjek nije imun na emocije, pa tako niti na strah,

- da je vještak dr. S. T. dao i usmeno očitovanje (list 739 do 740 spisa) pri kojem je ostao kod svih svojih navoda,

- da je utvrđeno da je štetni događaj za tužitelja na njegovom radnom mjestu bio stresni događaj, te je kod tužitelja izazvao strah u trajanju i intenzitetu kako je naveo vještak, da je do štetnog događaja došlo uslijed različitih propusta tuženika, vidljivih u sigurnosnim preporukama sadržanim u Izvještaju od 20. studenoga 2014., da je to tuženika navelo na poduzimanje interventnih korektivnih mjera (list 84 do 86 spisa), da ponovo u Završnom izvješću od 1. lipnja 2015. (list 87 do 121 spisa) sam tuženik navodi niz propusta (list 118 do 119 spisa), i sustavne nedostatke (list 120 spisa), a kao neposredni uzrok štetnog događaja navodi (list 120 spisa) neadekvatnu manipulaciju sa sustavom besprekidnog napajanja u sprezi s nedovoljnom koordinacijom i nepreciznom komunikacijom u ključnim trenutcima, koja je uzrokovala nenajavljeni prekid napajanja većine operativnih sustava, odnosno potpunu nemogućnost pružanja sigurnih ATM usluga, a da su sve to razlozi za koje odgovara tuženik,

- da je tuženiku poznato kako je štetni događaj utjecao na njegove radnike, što je vidljivo iz zapažanja (list 82 do 83 spisa) sa citiranim dijelovima telefonskih razgovora kontrolora zračnog prometa i iz odluke direktora tuženika od 8. kolovoza 2014. (list 395 spisa) na temelju koje su neki od radnika tuženika koristili plaćeni dopust.

 

10. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da stoga tuženik kao poslodavac u konkretnom slučaju tužitelju odgovara za pretrpljenu štetu, i to prema odredbama čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj 71/14 i dr.) po načelu objektivne (kauzalne) odgovornosti, da nema osnove za oslobođenje ili umanjenje odgovornosti tuženika po bilo kojoj osnovi iz čl. 25. st. 2. istog Zakona, da nije sporno da je tužitelj u trenutku štetnog događaja bio radnik u smislu čl. 3. toč. 23. istog Zakona i da je tuženik njegov poslodavac u smislu čl. 3. toč. 14. istog Zakona, da je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj na radu pretrpio strah, a da u pitanju odgovornosti tuženika do primjene također dolaze i opći propisi o odgovornosti za štetu i to odredbe čl. 1045. do čl. 1110. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) o odgovornosti za štetu. Polazeći od mišljenja liječnika vještaka, te uzimajući u obzir da štetni događaj nije ostavio trajnih posljedica po zdravlje tužitelja, pozivom na odredbu čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO, Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske i na ustaljenu sudsku praksu, prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelju po osnovi pretrpljenog straha pripada pravična novčana naknada u iznosu od 8.250,00 kuna, a da u konkretnom slučaju ne postoje posebne okolnosti koje bi opravdavale dosuđivanje pravične novčane naknade veće od tog iznosa, te je pozivom na odredbu čl. 1103. ZOO dosudio zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja pisanog zahtjeva tuženiku 3. svibnja 2015. (list 6 do 8 spisa).

 

11. Prema shvaćanju ovog suda odluka prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u utvrđenom iznosu je pravilna i zakonita te nije dovedena u pitanje niti žalbom tužitelja kojom isti osporava dosuđenu visinu tužbenog zahtjeva niti žalbom tuženika koji istom osporava osnovu i visinu dosuđenog zahtjeva.

 

12. Tuženik osporava osnov svoje odgovornosti navodeći da je tužitelj osoba koja je obučena za rad u stresnim situacijama, da nije vidljivo iz čega bi se sastojala štetna radnja te da mu slijedom svega ne pripada pravo na naknadu štete. Međutim, iako je točno da je tužitelj kao kontrolor leta obučen za rad u stresnoj situaciji koja je sastavni dio posla tužitelja, u konkretnom slučaju nije se radilo o uobičajenom stresu na poslu, već se radilo o izvanrednoj situaciji koja je bila pogibeljna za putnike u avionima koji su nadlijetali zračni prostor koji nije bio pod kontrolom kontrolora leta, što se svakako ne može se podvesti pod opis radnog mjesta tužitelja, pa su neosnovani suprotni žalbeni navodi tuženika.

 

13. Tuženik, kao tužiteljev poslodavac, sukladno svemu utvrđenom, odgovara za pretrpljenu štetu koja je, zbog nastale situacije rizične za život putnika, uzrokovala povredu prava osobnosti tužitelja, kao osobe zadužene za sigurnost zračnog prometa, te tužitelju, slijedom svega utvrđenog, pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu straha, na temelju odredbe čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, te ZOO, koji propisuju pravo na naknadu štete zbog objektivne odgovornosti i po osnovu povrede prava osobnosti.

 

14. Pri tome su neosnovane žalbene tvrdnje tuženika da konkretni štetni događaj predstavlja klasičan primjer više sile. Naime, viša sila je događaj koji se nije mogao predvidjeti i na kojega poslodavac objektivno nije mogao utjecati (događaj mora biti neočekivan, izvanredan, nepredvidiv), a prvostupanjski sud je pravilno i argumentirano utvrdio da je konkretan štetni događaj mogao biti izbjegnut da je tuženik poduzeo potrebne mjere. Navedeno je prvostupanjski sud utvrdio ocjenom sigurnosnih preporuka sadržanim u Izvještaju od 20. studenoga 2014., ocjenom činjenice da je sporni događaj tuženika naveo na poduzimanje interventnih korektivnih mjera (list 84 do 86 spisa) te da u Završnom izvješću od 1. lipnja 2015. (list 87 do 121 spisa) sam tuženik navodi niz propusta (list 118 do 119 spisa), i sustavne nedostatke (list 120 spisa), a kao neposredni uzrok štetnog događaja navodi (list 120 spisa) neadekvatnu manipulaciju sa sustavom besprekidnog napajanja u sprezi s nedovoljnom koordinacijom i nepreciznom komunikacijom u ključnim trenutcima, koja je uzrokovala nenajavljeni prekid napajanja većine operativnih sustava, odnosno potpunu nemogućnost pružanja sigurnih ATM usluga, koja utvrđenja tuženik tijekom postupka niti navodima žalbe nije s uspjehom osporio.

 

15. Okolnost da izvorna šteta u konkretnom slučaju nije nastupila, budući da se zračni promet nad hrvatskim zračnim prostorom nastavio nesmetano i sigurno odvijati pod paskom zračnih kontrolora susjednih zemalja, zahvaljujući pravovremenoj i pravilnoj reakciji tužitelja i ostalih tuženikovih zaposlenika, kako to tuženik ističe u žalbi, nije od značaja za odlučivanje s obzirom da je predmet ovog spora šteta koja je nastala tužitelju u vidu povrede prava osobnosti kao posljedica situacije u kojoj se našao tužitelj kada je isključen sustav napajanja električnom energijom te je tužitelj bio onemogućen u svom radu na poslovima nadzornika smjene te je pretrpio strah koji se manifestirao kao strah za druge osobe, odnosno za putnike u zrakoplovima, budući da su radnici tuženika koji su radili na radnim mjestima kontrolora leta, a koje je tužitelj tom prilikom nadzirao, uslijed nestanka struje, izgubili kontakt s pilotima zrakoplova.

 

16. Nadalje, u postupku je provedeno vještačenje po vještaku dr. S. T., specijalistu za neurologiju i psihijatriju, koje vještačenje tuženik u žalbi osporava u pogledu osobe vještaka. Navedeni žalbeni navodi nisu osnovani s obzirom da je vještačenje provedeno po vještaku specijalisti neurologu i psihijatru, koji je utvrdio postojanje, trajanje i intenzitet straha tužitelja, s time da štetni događaj nije ostavio trajne posljedice na tužitelja. Na žalbene navode tuženika kojima osporava rezultate provedenog vještačenja, valja reći da okolnosti na koje se tuženik poziva u svojoj žalbi, a koje se svode na njegovu ocjenu provedenog vještačenja, nisu od značaja za odlučivanje budući je prvostupanjski sud, suprotno navodima žalbe, prihvativši nalaz i mišljenje vještaka, kao i njegova pismena i usmena dopunska očitovanja otklonio sve prigovore tuženika, te pravilno primijenio odredbu čl. 260. ZPP. Pri tome je prvostupanjski sud provedene dokaze ocijenio sukladno odredbi čl. 8 ZPP te je za svoja uvjerenja dao logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

17. Iscrpni žalbeni navodi tuženika kojima obrazlaže svoje tvrdnje da kontrolor zračnog prometa može obavljati svoj posao samo uz posjedovanje valjane dozvole kontrolora zračnog prometa i certifikata o zdravstvenoj sposobnosti, da su odgovornosti i obaveze kontrolora zračnog prometa vezano uz njihovo psihofizičko stanje propisane međunarodnom i domaćom regulativom, da od samog početka karijere kontrolora zračnog prometa, pa sve do kraja, ovlašteni liječnici zrakoplovne medicine u periodima od jedne godine (stariji od 40 godina) ili dvije godine (mlađi od 40 godina) iscrpnim zdravstvenim pregledima utvrđuju da li su kontrolori zdravstveno sposobni (u skladu sa kriterijima za fizičko i psihičko zdravlje) obavljati svoj posao i koristiti privilegije iz dozvole kontrolora zračnog prometa, da ih ovlašteni liječnici prate tijekom godina i jedini su ovlašteni proglasiti ih sposobnim ili nesposobnim za obavljanje posla kontrolora zračnog prometa, da je u vrijeme predmetnog štetnog događaja, u 2014. godini, na dozvole kontrolora zračnog prometa i svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti kategorije bio primjenjiv Pravilnik o dozvolama, ovlaštenjima i posebnim ovlastima kontrolora zračnog prometa (Narodne novine, broj, 75/13, 142/13 i 109/14, dalje: Pravilnik) prema kojem poslove kontrolora smije provoditi isključivo osoba koja posjeduje valjanu dozvolu kontrolora zračnog prometa i zdravstvenu sposobnost, da je temeljem odredbe čl. 6. Pravilnika kontrolor dužan obavijestiti poslodavca – pružatelja usluga u slučaju smanjenja zdravstvene sposobnosti te o nemogućnosti obavljanja poslova kontrola zračnog prometa u slučaju smanjene zdravstvene sposobnosti što bi moglo utjecati na smanjenje njegove sposobnosti da na siguran i ispravan način obavlja svoje poslove i zadaće, da je zdravstvena sposobnost iz Pravilnika bila u skladu sa zahtjevima iz Uredbe (EU) 805/2011 (dalje samo: Uredba)- III. Poglavlje zdravstvene svjedodžbe, a koja je vrijedila prije sadašnje Uredbe (EU) 2015/340, da je sukladno Uredbi propisano da će kontrolor koji pokazuje nesposobnost suočavanja sa stresom ili stresnim situacijama u mjeri koja onemogućava pojedinca da sigurno koristi privilegije dozvole bit ocijenjen kao nesposoban, da ne smije imati nikakve utvrđene psihološke nedostatke koji bi mogli utjecati na sigurno korištenje privilegija dozvole, da kada je indicirana psihologijska evaluacija mora biti provedena od zrakoplovnog psihologa ili od strane psihologa koji posjeduje prošireno znanje okruženja upravljanja zračnim prometom, prihvatljivog AMS-u, a da će evaluacija biti usmjerena neurologu ili psihijatru prema potrebi, da je na razini tuženika u primjeni tijekom 2014. godine bio i interni dokument koji je propisivao smanjenje zdravstvene sposobnosti kontrolora (Shema stručnosti za lokaciju Zagreb ATCC (UNIT COMPETENCE SCHEME for the Zagreb ATCC (LDZO; LDZA/APS; LDZA/TWR; LDZL) – PRI-SUZP-HRM-02 v3.0 od 24.3.2014.) i Postupak za upravljanje operativnim učincima slučajeva smanjene zdravstvene sposobnosti (POS-HRM-62-05, v2.1 od 19. ožujka 2014.), da se sukladno navedenom Postupku kontrolori bez odgađanja moraju javiti AME-u (Aero-Medical Examiners), kod kojeg su zadnji put bili na pregledu; i svom nadređenom; ukoliko sumnjaju u svoje zdravstvene sposobnosti, da Certifikate (Svjedodžbe) o zdravstvenoj sposobnosti, kategorije 3 (ATCO Class 3 Medical Certificate), su izdavali ovlašteni AME-i (Aero-Medical Examiners) u ime Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo (HACZ) - Issued in accordance with European Medical Certification of Air Traffic Controllers – This medical certificate complies with ICAO standards, da osim međunarodne regulative, Zakon o zračnom prometu (Narodne novine, broj: 69/09, 84/11, 54/13, 127/13, 92/14) propisuje uvjete za zabranu obavljanja poslova i eventualne kazne povezane s psihofizičkim stanjem kontrolora zračnog prometa, da je odredbom čl. 87. tog Zakona izrijekom propisano da zrakoplovno osoblje ne smije obavljati svoje poslove ako je u takvom psihičkom ili fizičkom stanju da ih nije u mogućnosti pravilno obavljati, nisu od značaja za odlučivanje u konkretnom sporu koji se ne vodi radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti tužitelja nego po zahtjevu tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti.

 

18. U odnosu na žalbene navode tuženika da s obzirom na iznimnu specifičnost radnog mjesta koje tužitelj obavlja isto pretpostavlja suočavanje sa stresom visoke razine, a što podrazumijeva: podnošenje velikog radnog opterećenja, podnošenje dosade/monotonije, opuštanje nakon posla, kontroliranje tjeskobnosti i srditosti, ali i podnošenje kritičnih incidenata te da tužitelj nakon predmetnog štetnog događaja, za vrijeme kada je dolazio raditi nije obavijestio poslodavca niti o najmanjem stupnju, makar i privremenog smanjenja njegove zdravstvene sposobnosti, što da ukazuje jasno na činjenicu da je razina stresa s kojom se tužitelj nosio bila u granicama njegovih uobičajenih razina, valja istaknuti da se liječnik vještak u tijeku postupka detaljno očitovao na istaknute prigovore tuženika pri čemu je strah definirao kao emociju koja se javlja na realnu opasnost, koja je praćena jakim i specifičnim osjećajima kao što je nelagoda, napetost i razdraženost, da strah ima signalnu i zaštitnu ulogu, a kod tužitelja da je bio kontroliran i omogućio mu je svrsishodno djelovanje, te da iako tužitelj ima certifikat kontrolora letenja, kao čovjek nije imun na emocije, pa tako niti na strah, da nisu uočene proturječnosti niti nedostaci u nalazu i mišljenju vještaka u smislu odredbe čl. 261. st. 2. i 3. ZPP, a da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke jasno i detaljno izložio razloge zbog kojih je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, pri čemu tuženik nije niti predlagao novo vještačenje. Isto tako žalbeni navodi tuženika da je u priloženom Završnom izvješću agencije u konkretnom slučaju utvrđeno da se radi o „specifičnom ATM (Air Traffic Managment) događaju“ za koji je tužitelj osposobljen u potpunosti te da je tužitelj bio osposobljen za rad u opisanoj situaciji, a što je (između ostalog) razvidno i iz njegove pravovremene i ispravne reakcije te da je tuženik poduzeo sve što je kao poslodavac, obzirom na specifičnost radnog mjesta koje tužitelj obavlja, bio dužan poduzeti, pa da u konkretnom slučaju nije došlo do ikakvog nepredviđenog stresa i krizne situacije koja bi izazvala takvu reakciju zbog koje bi nastale bilo kakve štetne posljedice, a posebice one za koje bi bio odgovoran sam tuženik, predstavljaju prigovor na navedenu ocjenu vještaka, a koji prigovor je vještak argumentirano otklonio u svojim pisanim i usmenim očitovanjima.

 

19. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima i tužitelja i tuženika, tužitelju dosudio naknadu štete u iznosu od 8.250,00 kuna/1.094,96 eura, što je sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske ( Su-IV-47/2020-5) kojima se dotadašnji iznos pravične novčane naknade za strah u iznosu od 2.200,00 do 30.000,00 kuna povisio za 50%. Dosuđeni iznos naknade neimovinske štete je u granicama navedenih kriterija, a prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ne postoje posebne okolnosti koje bi opravdavale dosuđivanje pravične novčane naknade veće ( ni manje) od tog iznosa, a suprotni žalbeni navodi stranaka da bi dosuđeni iznos naknade trebao biti veći (tužitelj), odnosno manji (tuženik) nisu doveli u pitanje ocjenu prvostupanjskog suda.

 

20. Odluka o trošku je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14,107/15 i dr.), koju odluku tužitelj i tuženik žalbama nisu doveli u sumnju.

 

21. Iz navedenih razloga su žalbe tužitelja i tuženika odbijene kao neosnovane, te je potvrđena prvostupanjska presuda na temelju odredbe čl. 368 st. 1. ZPP.

 

22. Kako su žalbe tužitelja i tuženika neosnovane, odbijen je njihov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP).

 

 

U Zagrebu 9. svibnja 2023.

 

    Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.