1

                                                                                                          Poslovni broj: 13 Gž-4484/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 13 Gž-4484/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. R. pokojnog V. iz S., zastupane po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Lj., V. i partneri, odvjetnicima iz S. protiv 1. tuženice J. V. pokojnoga A. iz S., OIB … 2. tuženice V. V. pokojnog A. iz M., OIB …, 3. tuženice I. K. pok. A. iz S., OIB …, 4. tuženice K. V. pokojnoga A. iz S., OIB …, sve zastupane po punomoćniku I. M., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2602/2018 od 21. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 9. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2602/2018 od 21. listopada 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da su tuženice dužne solidarno u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 72.544,16 kn/ 9.628,26 €[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je pobliže navedeno u izreci pobijane odluke kao i zahtjev da su tuženice dužne naknaditi tužitelju parnični trošak. Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da u roku od 15 dana, na ime naknade parničnog troška, isplati tuženicama iznos od 21.172,75 kuna/2.810,11 €.

 

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu odnosno vraćanje novčanih iznosa isplaćenih na ime najamnine za predmetni stan koji se nalazi u S., (ex …), koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, hodnika, kupatila i lođe ukupne površine 48 m², u zgradi sagrađenoj na čestici zemljišta 6331/7 K.O. S., a koji je u međuvremenu stekao pok. prednik tužiteljice.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti one koje žaliteljica ističe. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a.

 

6. Nadalje, u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 338. ZPP, jer je prvostupanjski sud u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Naime, tužiteljica žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi ističe žaliteljica.

 

7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravilno i savjesno odlučio koji će se dokazi izvesti radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja te je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost, slijedom čega su žalbeni navodi neosnovani.

 

8. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da je presudom Općinskog suda u Splitu pod P2-6221/09 od 3. studenoga 2009. naloženo tuženiku V. R. (predniku ovdje tužiteljice) da u roku od 15 dana isplati tužitelju A. T. V. (predniku tuženica) na ime najamnine za korištenje stana u …, ukupne površine 48 m², za razdoblje od 5. studenoga 1996. do 31. kolovoza 1997., specificirane mjesečne iznose, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. I. izreke presude), a navedena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu Gžp-176/10 od 17. ožujka 2010;

- da iz dopisa zavoda od 14. prosinca 2021. proizlazi da je Zavod postupio po rješenju o ovrsi broj Ovr-71/21 od 12. rujna 2011. temeljem presude posl. br. P2-6221/09 od 3. studenog 2009. ovrhom na mirovini pok. V. R.;

- da je presudom Općinskog suda u Splitu P2-63/10 od 4. kolovoza 2011. nadomješten Ugovor o kupoprodaji stana između tužitelja V. R. (prednik tužiteljice) kao kupca i tuženika A. V. (prednik tuženica) kao prodavatelja, a predmet kupoprodaje je stan koji se nalazi u S. na 13. katu zgrade, …, koji se sastoji od 2 sobe, kuhinje, hodnika, kupatila i lođe ukupne površine 48 m², u zgradi sagrađenoj na čestici zemljišta 6331/7 K.O. S. (toč. I. izreke navedene presude), a presudom Županijskog suda u Splitu Gžp-72/12 od 2. veljače 2012. potvrđena je navedena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke.

 

9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da pravni osnov, utvrđen na izloženi način pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu P2-6221/09 od 3. studenoga 2009., nije u međuvremenu otpao. Naime, zbog pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu P2-63/10 od 4. kolovoza 2011., koja se odnosi na zaključenje ugovora o kupoprodaji u odnosu na predmetni stan, nije u međuvremenu otpao navedeni pravni osnov utvrđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu P2-6221/09 od 3. studenoga 2009. te neosnovano tužiteljica tvrdi da je ono što je pravni prednik tuženika u međuvremenu naplatio na ime najamnine za predmetni stan stečeno bez pravnog osnova; naprotiv, stečeno je temeljem valjanog pravnog osnova, utvrđenoga na izloženi način pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu P2-6221/09 od 3. studenoga 2009. (arg. a contrario iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima; Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), slijedom čega je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan te je odlučeno kao u izreci pod točkom I. pobijane presude.

 

10. . Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Tuženici žalbenim navodima osporavaju činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznose vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.

 

11. U odnosu na žalbene navode tužiteljice da nije jasno zbog čega prvostupanjski sud smatra da je pravni osnov naplate najamnine ostaje na snazi budući da je prednik tužiteljice postao vlasnikom predmetne nekretnine kako to proizlazi iz prvostupanjske presude P2-63/10 čime je definitivno otpala osnova naplate najma od strane prednika tuženica, valja reći da  je presudom Općinskog suda u Splitu pod P2-6221/09 od 3. studenoga 2009. (list 249 do 264 spisa) naloženo tuženiku V. R. (predniku ovdje tužiteljice) da u roku od 15 dana isplati tužitelju A. T. V. (predniku tuženica) na ime najamnine za korištenje stana u …, ukupne površine 48 m², za razdoblje od 5. studenoga 1996. do 31. kolovoza 1997., specificirane mjesečne iznose, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu Gžp-176/10 od 17. ožujka 2010. te i nadalje egzistira. Dakle, naloženo mu je plaćanje najamnine za razdoblje od 5. studenog 1996. do 31. kolovoza 1997. kada prednik tužiteljice nije još na temelju kupoprodajnog ugovora stekao vlasništvo predmetnog stana za koji je bio dužan platiti najamninu. Naime, tek presudom Općinskog suda u Splitu P2-63/10 od 4. kolovoza 2011., tužitelj V. R. (prednik tužiteljice) kao kupac i tuženik A. V. (prednik tuženica) kao prodavatelj zaključuju Ugovor o kupoprodaji stana u zgradi sagrađenoj na čestici zemljišta 6331/7 K.O. S. (toč. I. izreke navedene presude), a presudom Županijskog suda u Splitu Gžp-72/12 od 2. veljače 2012. potvrđena je navedena presuda.

 

12. Slijedom navedenog, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da neosnovano tužiteljica tvrdi da je ono što je pravni prednik tuženika u međuvremenu naplatio na ime najamnine za predmetni stan stečeno bez pravnog osnova budući da je stečeno temeljem valjanog pravnog osnova, utvrđenoga pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu P2-6221/09 od 3. studenoga 2009., kojom je naloženo tuženiku V. R. (predniku ovdje tužiteljice) da u roku od 15 dana isplati tužitelju A. T. V. (predniku tuženica) na ime najamnine za korištenje stana u …, za razdoblje od 5. studenoga 1996. do 31. kolovoza 1997., specificirane mjesečne iznose, a koja osnova nije otpala ni stavljena izvan snage, slijedom čega su žalbeni navodi neosnovani.

 

13. Osim odluke o glavnoj stvari i odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova, a sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu te je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je vrijednost pojedine radnje cijenio sa 100 bodova (čl.35 ZPP).

 

14. Isto tako i u preostalom dijelu odluka o parničnom trošku je pravilna kako po osnovi tako i visini budući da su tuženicima pravilno priznati troškovi sastava podneska od 4. listopada 2018., trošak sastava podneska od 1. travnja 2019., trošak sastava podneska od 17. veljače 2022., svaki po 100 bodova sukladno Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), kao i trošak sastava podneska od 24. srpnja 2018. u iznosu od 25 bodova (Tbr.8/3 Tarife), a navedeni podnesci su bili potrebni radi vođenja ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

 

15. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja te odlučiti kao izreci ove odluke.

 

 

U Zagrebu 9. svibnja 2023.

 

 

             Predsjednica vijeća:

                                                                                             Jasenka Grgić, v.r.