1              Poslovni broj: Gž-160/2023-2

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja I. M. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica B. S.-R., odvjetnica u D., protiv protustranke F. P. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. P. iz S., radi obnavljanja i ispravka međe, odlučujući o žalbi protustranke F. P. protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj 16R1-145/2021 od 30. studenog 2022., 9. svibnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I.) Žalba protustranke se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, pa se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj 16R1-145/2021 od 30. studenog 2022.:

- potvrđuje  toč. I. izreke,

- preinačuje u toč. II. izreke tako da glasi:

"Nalaže se predlagatelju da protustranci F. P. naknadi trošak postupka u iznosu od 26,55 EUR / 200,04 kuna[1], u roku od 15 dana."

 

II.) Odbija se zahtjev protustranke za naknadu troška izjavljivanja žalbe kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.) Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbacio prijedlog predlagatelja radi uređenja međe (toč. I. izreke) te odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. II. izreke).

 

2.) Navedeno rješenje žalbom pobija protustranka F. P. zbog svih razloga za žalbu iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a), koji se na odgovarajući način primjenjuje u ovom postupku prema pravnom pravilu iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku (dalje: ZSVP), a koji je u primjeni na temelju odredbe čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine - "Narodne novine" broj 73/91). Žaliteljica predlaže žalbu uvažiti, pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred drugim sucem pojedincem, te joj dosuditi trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 400,00 kuna odnosno 53,09 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. 

 

3.) Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.) Žalba je djelomično osnovana.

 

5.) Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP-a ovaj sud nije našao da bila počinjena ijedna bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

 

5.1.) Posebno nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žaliteljica u žalbi jer je prvostupanjski sud iznio jasne, valjane i neproturječne razloge za donošenje pobijanog rješenja, utemeljene na stanju spisa. Posebno u odnosu na obrazloženje rješenja u dijelu pod točkama 6. i 7.1. valja reći da su pod točkom 6. navedeni razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud odustao od izvođenja dokaza uviđajem na licu mjesta i vještačenjem te odbacio prijedlog za uređenje međe između nekretnina stranaka, dok su pod točkom 7.1. izneseni razlozi za odluku da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Između ostalog navedeno je da predlagatelj troškove ovog postupka nije prouzročio neosnovanim prijedlozima ni grubom krivnjom (kao ni žaliteljica), kao i razlozi kojima je predlagatelj opravdao povlačenje prijedloga u ovom predmetu, a koji se tiču ishoda postupka radi uznemiravanja prava vlasništva žaliteljice koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-236/11 te tužbe radi utvrđenja prava vlasništva podnesene u predmetu istog suda broj P-177/11 (iako njome nisu obuhvaćene nekretnine protustranke F. P. na koje se odnosi ovaj postupak). Prema tome, nisu osnovani navodi žalbe o proturječnostima u obrazloženju pobijanog rješenja.

 

6.) Nije sporno da je predlagatelj podneskom od 16. srpnja 2020. povukao prijedlog za uređenje međe nakon što je pravomoćno okončana parnica u predmetu prvostupanjskog suda broj P-236/11, tj. pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev žaliteljice protiv tuženika V. M. (sina predlagatelja) radi otklanjanja crvenom bojom označenih granica na nekretninama žaliteljice  – čest. zem. 1444, 1446 i 1447 k.o. O., koje graniče s nekretninom predlagatelja – čest. zem. 1468 k.o. O. i na koje se odnosi prijedlog za uređenje međe u ovom predmetu.  Nije sporno ni da se je žaliteljica protivila povlačenju prijedloga, odnosno ustrajala na tvrdnjama iz kojih proizlazi da je međa između nekretnina stranaka sporna te da ju sud treba urediti u ovom postupku.

 

6.1.) Nadalje, nije sporno da je rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-1066/2021-2 od 9. rujna 2021. povodom žalbe protustranke F. P. ukinuto ranije doneseno rješenje prvostupanjskog suda broj R1-127/2013 od 25. svibnja 2021. u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog za uređenje međe u odnosu na tu protustranku, budući da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da u ovom predmetu međa između nekretnina stranaka nije sporna, gubeći iz vida da žaliteljica tijekom postupka uporno tvrdi da je za granicu između nekretnina stranaka mjerodavno stanje iz katastra, suprotno od predlagatelja koji tvrdi da granicu između nekretnina stranaka predstavlja dvostruka međa – suhozid, a koja granica se ne poklapa u cijelosti s graničnim linijama u katastarskom planu.

 

6.2.) Nije sporno niti da je u ponovljenom postupku rješenjem prvostupanjskog suda od 9. prosinca 2021. određeno izvođenje dokaza uviđajem na licu mjesta i vještačenjem po vještaku geodetske struke i to uz nalog predlagatelju da u roku od 15 dana izvrši uplatu predujma za troškove izvođenja dokaza u iznosu od 7.000,00 kn, te upozorenje da se u slučaju neplaćanja predujma navedeni dokazi neće provesti te da će se postupak obustaviti.

 

7.) Prema pravnom pravilu iz paragrafa 20. st. 3. ZSVP-a ako pokretanje postupka ili poduzimanje koje sudske radnje zavisi od prijedloga, sud može predlagatelju naložiti da položi dovoljan iznos za pokriće troškova. Ako to ne učini, neće se postupati po njegovom prijedlogu.

 

8.) Međutim, kako je predlagatelj podneskom od 16. srpnja 2020. povukao prijedlog za uređenje međe i izgubio interes za izvođenje dokaza uviđajem na licu mjesta i vještačenjem po sudskom vještaku mjerniku, a žaliteljica je ukazivala da i nadalje između stranaka postoji spor o međi te je inzistirala na nastavku ovog postupka predlažući da se izvedu naprijed navedeni dokazi, to je s pravom prvostupanjski sud ispravljajući rješenje od 9. prosinca 2021. (rješenjem od 4. siječnja 2022.) na plaćanje predujma za troškove izvođenja dokaza u iznosu od 7.000,00 kn pozvao žaliteljicu. Međutim žaliteljica nije postupila po pozivu suda za uplatu predujma u dodijeljenom roku, a niti je nakon isteka tog roka pristupila na ročište 23. ožujka 2022., koje je prethodilo donošenju pobijanog rješenja.

 

8.1.) Imajući u vidu naprijed navedeno, bez osnove žaliteljica u žalbi tvrdi da je sud po službenoj dužnosti trebao nastaviti postupak sukladno odredbama čl. 103. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV). S obzirom da je za postupanje po prijedlogu za uređenje međe nužno obavljanje uviđaja uz sudjelovanje vještaka mjernika, što iziskuje prethodnu uplatu predujma za pokriće troškove izvođenja ovih dokaza, a predujam nije uplatio ni predlagatelj, a ni žaliteljica u dodijeljenom roku, unatoč upozorenju o posljedicama propuštanja uplate (obustava postupka), ispunile su se pretpostavke za donošenje rješenja o obustavi ovog postupka. Prvostupanjski sud je umjesto toga donio rješenje kojim se odbacuje prijedlog za uređenje međe, ali pravne posljedice tog rješenja nisu za stranke nepovoljnije od onih u slučaju donošenja rješenja o obustavi postupka. Odredbom paragrafa 20. st. 3. ZSVP-a propisano je da se za slučaj propuštanja uplate iznosa za pokriće troškova sudskih radnji o kojima ovisi postupanje po prijedlogu za uređenje međe, po tom prijedlogu neće postupiti, a takav učinak ima i pobijano rješenje o odbačaju prijedloga za uređenje međe, a koje rješenje nema za posljedicu gubitak prava stanaka da podnesu novi prijedlog za uređenje međe pred sudom.

 

8.2.) Protivno žalbenim tvrdnjama protustranke prvostupanjski sud nije pogrešno utvrdio odlučne činjenice u ovom predmetu, odnosno nije ocijenio da bi pravomoćnom presudom donesenom u predmetu poslovni broj P-236/2011 bila uređena međa između nekretnina stranaka, jer navedeno iz pobijanog rješenja ne proizlazi. Prvostupanjski sud je u obrazloženju rješenja iznoseći bitne okolnosti predmeta naveo kako je predlagatelj raspolagao svojim prijedlogom i navode predlagatelja kojima on opravdava povlačenje prijedloga, a to ne znači da se je s tim razlozima predlagatelja suglasio. Razlozi za donošenje pobijanog rješenja su u činjenicama da je žaliteljica ustrajala da se u ovom postupku uredi međa između nekretnina stranaka, ali nije izvršila uplatu naloženog predujma za pokriće troškova izvođenja tih dokaza o kojima ovisi nastavak postupka, unatoč upozorenju o posljedicama neplaćanja predujma u dodijeljenom roku. Stoga ocijenivši da nisu ispunjene pretpostavke za daljnje vođenje postupka prvostupanjski sud je protivno žalbenim tvrdnjama žaliteljice pravilno primijenio pravno pravilo iz paragrafa 20. st. 3. ZSVP-a.

 

9.) Točno je da je žaliteljica prigovorila visini naloženog predujma za troškove izvođenja dokaza, i to nakon donošenja rješenja od 9. prosinca 2021. kojim je prvotno predlagatelj pozvan na plaćanje predujma. Nakon donošenja rješenja od 4. siječnja 2022., kojim je ispravljeno rješenje od 9. prosinca 2021. tako da je na plaćanje predujma pozvana žaliteljica, ona nije ustrajala na prigovorima o visini predujma, već na tvrdnjama o obvezi predlagatelja da uplati predujam, odnosno prijedlogu da sud donese meritornu odluku i naloži predlagatelju da žaliteljici naknadi trošak sudske pristojbe nastao joj podnošenjem žalbe protiv rješenja prvostupanjskog suda broj R1-127/2013 od 25. svibnja 2021.

 

9.1.) I neovisno o prethodno navedenom, valja reći da su navodi žalbe glede visine naloženog predujma neosnovani jer sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 20. st. 3. ZSVP-a sud određuje plaćanje iznosa koji je dovoljan za pokriće troškova izvođenja sudskih radnji o kojima ovisi postupanje po prijedlogu. Koji iznos je dovoljan za provođenje uviđaja i vještačenja sud odlučuje po slobodnoj ocjeni i iskustvu iz drugih predmeta iste vrste. Stoga prigovori žaliteljice glede visine predujma za pokriće troškova izvođenja dokaza u ovom predmetu nisu od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja. U tom kontekstu neodlučni su žalbeni navodi kojima žaliteljica ukazuje na visinu predujma čije plaćanje je naloženo u jednom pojedinačnom ispravnom postupku (o čemu prilaže dokaz uz žalbu).

 

9.2.) Ne mogu se uvažiti navodi žalbe kojima se ukazuje da je granica između čest. zem. 1444 k.o. O. u vlasništvu žaliteljice i čest. zem. 1468 k.o. O. u vlasništvu predlagatelja već uređena u upravnom postupku iz 2004. godine te da je potvrđena od Područnog ureda za katastar D. 17.02.2005. Neovisno o predmetu navedenog upravnog postupka, međa između ne samo ove dvije nekretnine, već i sa čest. zem. 1446 i 1447 k.o. O. između stranaka je u trenutku podnošenja prijedloga predlagatelja u ovom predmetu sporna, a spor o međi nije prestao ni tijekom ovog postupka. Stoga je za uređenje međe između nekretnina stranaka nadležan prvostupanjski sud, koji među može urediti samo izlaskom na lice mjesta te je kod donošenja odluke o uređenju međe dužan na licu mjesta označiti među međašnim znakovima, kako to određuje odredba čl. 103. st. 4. ZV-a. Budući da sud nema stručnog znanja iz područja geodezije, to je nužno i provođenje vještačenja po vještaku mjerniku. Prigovarajući iznosu naloženog predujma za izvođenje dokaza na licu mjesta žaliteljica je u bitnom ukazivala da je osnovni zadatak vještaka pokazati granicu nekretnina prema katastarskom planu pa prema tome treba odrediti visinu predujma. Međutim sukladno odredbi čl. 103. st. 2. ZV-a sud će među obnoviti ili ispraviti prema katastarskom nacrtu ako je to moguće i ako na to stranke pristaju, a iz stanja spisa je jasno da nema suglasnosti stranaka da se međa uredi na ovakav način. Kada sud nije u mogućnosti obnoviti ili ispraviti među prema katastarskom nacrtu, među će urediti prema sporazumu susjeda čija je međa u pitanju, a ne bude li postignut sporazum, prema posljednjem mirnom posjedu (što sud treba utvrditi), a ako sud posljednji mirni posjed ne uspije utvrditi, dužan je među urediti prema pravičnoj ocjeni, kako to određuje odredba čl. 103. st. 3. ZV-a. Stoga se ne mogu uvažiti navodi žalbe kojima protustranka prigovara ocjeni prvostupanjskog suda u pogledu visine predujma dostatnog za provođenje radnji o kojima ovisi uređenje međe u ovom postupku.

 

9.3.) Žaliteljici valja odgovoriti i to da bi u slučaju neiskorištenog iznosa predujma položenog za troškove izvođenja dokaza imala pravo na povrat više uplaćenog iznosa, a svakako bi imala pravo i na naknadu dijela nastalih troškova od predlagatelja sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 283. st. 1. ZSVP-a.

 

9.4.) Konačno, žaliteljici valja ukazati da joj postupanjem prvostupanjskog suda nije uskraćeno pravo na pristup sudu, jer vođenje ovog postupka iniciranog prijedlogom za uređenje međe predlagatelja i njegov ishod nisu od utjecaja na pravo žaliteljice da podnese novi prijedlog za uređenje međe, ukoliko inzistira na tome da je međa između nekretnina stranaka sporna i da bi ju trebao urediti sud u izvanparničnom postupku.

 

10.) Slijedom navedenog navodi žalbe kojima se osporava pravilnost odluke o odbačaju prijedloga za uređenje međe i postupka koji je prethodio donošenju te odluke u cijelosti se ukazuju neosnovanima.

 

11.) Žalbu protustranke je valjalo djelomično uvažiti samo u pogledu odluke o troškovima postupka.

 

11.1.) Prema pravnom pravilu iz paragrafa 283. st. 1. ZSVP-a troškove postupka uređenja međe snose stranke po mjeri svojih graničnih linija. No onaj tko je stavio prijedlog za uređenje međa snosit će sam troškove postupka ako se iz rasprave pokaže da obnavljanje ili ispravljanje međa nije bilo potrebno jer međa nije sporna ili se može lako raspoznati ili zbog toga što su sudionici bili voljni da se označavanje međa izvrši bez suda, s time da troškovi oko zastupanja padaju na zastupanoga.

U stavku 2. istog paragrafa određeno je da sud može odlučiti da troškove postupka koji je prouzročen smetanjem mirnog posjeda u cijelosti ili djelomično snosi stranka koja je spor prouzročila.

Nadalje, u stavku 3. paragrafa 283. ZSVP-a propisano je da će se po istim načelima odlučiti o troškovima ako se stranke o tome nisu sporazumjele, i onda, kad ne dođe do sudske odluke o uređenju međa.

 

11.2.) U konkretnom slučaju ne radi se o takvoj situaciji da nije bila potrebna obnova ili ispravljanje međe između predmetnih nekretnina, odnosno da međa nije bila sporna ili da se mogla lako raspoznati, niti da su stranke htjele izvansudskim putem utvrditi među (paragraf 283. st. 1. ZSVP-a). Naprotiv, iz sadržaja spisa proizlazi da predlagatelj i bez obzira na izjavu o povlačenju prijedloga ustraje na stavu da granicu između nekretnina stranaka predstavlja dvostruka međa – suhozid, štoviše ishod postupka u predmetu broj P-236/11 ga je učvrstio u tom stavu, dok protustranka F. P. inzistira na tome da je mjerodavna granica između nekretnina stranaka prikazana u katastarskom nacrtu. Prema tome i nakon izjave predlagatelja o povlačenju prijedloga međa između nekretnina stranaka je ostala sporna te ju je bilo potrebno urediti i to je u interesu obje stranke, pri čemu je neodlučno tko je podnio prijedlog za uređenje međe. Nadalje, iz sadržaja spisa se ne može zaključiti da je spor o međi prouzročen smetanjem mirnog posjeda (paragraf 283. st. 2. ZSVP-a).

 

11.3.) Imajući u vidu naprijed navedeno, posebno okolnost da je u postupku uređenja međe neodlučno tko je predlagao uređenje međe, već je odlučno je li bilo potrebno urediti među između nekretnina stranaka, o čemu onda ovisi i odluka o troškovima postupka, u konkretnom slučaju je o troškovima valjalo odlučiti kao da je donesena odgovarajuća sudska odluka o uređenju međe, kako to proizlazi iz pravnog pravila iz paragrafa 283. st. 3. ZSVP-a.

 

11.4.) U smislu pravnog pravila iz paragrafa 283. st. 1. ZSVP-a troškove postupka uređenja međe snose stranke po mjeri svojih graničnih linija. Stoga su predlagatelj i protustranka F. P., kao stvarni posjednici nekretnina i susjedi, nužne troškove postupka, koji u ovom slučaju uključuju samo potrebne troškove sudskih pristojbi, dužni snositi na jednake dijelove.

 

11.5.) Žaliteljica je tijekom postupka zahtijevala naknadu troška sudske pristojbe za žalbu izjavljenu protiv rješenja broj R1-127/2013 od 25. svibnja 2021., koji trošak je bio potreban i opravdan jer je žaliteljica žalbu izjavila kako bi se ovaj postupak radi uređenja međe, u interesu obje stranke, nastavio. I predlagatelj je na ročištu 23. ožujka 2022. zahtijevao naknadu troškova sudskih pristojbi, međutim zahtjev za naknadu tih troškova nije postavio u određenom iznosu a ujedno iz stanja spisa ne proizlazi da je takve troškove imao jer niti jednu pristojbu nije platio. Naprotiv, u spisu je priložena potvrda u uplati sudske pristojbe za žalbu protustranke protiv rješenja broj R1-127/2013 od 25. svibnja 2021., i to u iznosu od 400,00 kn (izraženo u sada važećoj valuti u Republici Hrvatskoj: 53,09 EUR1), pa protustranka ima pravo na naknadu 1/2 tog iznosa (26,55 EUR) od predlagatelja, ali ne primjenom pravnog pravila iz paragrafa 20. st. 4. ZSVP-a na koji se poziva u žalbi, jer navedeni trošak predlagatelj nije prouzročio žaliteljici neosnovanim prijedlogom niti grubom krivnjom, već se radi o trošku koji u smislu pravnog pravila iz 283. st. 1. i st. 3. ZSVP-a stranke snose zajednički, po mjeri svojih graničnih linija.

 

11.6.) Žaliteljica žalbom potražuje i naknadu iznosa od 400,00 kuna (odnosno 53,09 EUR1) koji je uplatila na ime sudske pristojbe prilikom podnošenja žalbe protiv pobijanog rješenja. Međutim prema odredbama čl. 7. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19 i 92/21) u postupku uređenja međe pristojbe se plaćaju samo za prijedlog za uređenje međe, za odluku suda o osnovanosti prijedloga i za žalbu protiv odluke suda o osnovanosti prijedloga. Pobijanim rješenjem prijedlog za uređenje međe je odbačen, dakle nije odlučeno o osnovanosti tog prijedloga, pa trošak sudske pristojbe za žalbu protiv pobijanog rješenja nije bio potreban, radi čega protustranka nema pravo na naknadu tog troška od predlagatelja, ni u punom iznosu kako to zahtijeva žalbom, a ni u polovini tog iznosa na koji bi inače imala pravo kada bi se radilo o potrebnom trošku.

 

12.) Iz svih navedenih razloga žalbu protustranke valjalo je samo djelomično uvažiti i odluku o troškovima postupka iz toč. II. izreke pobijanog rješenja preinačiti na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a na način da se predlagatelju nalaže da protustranci naknadi trošak postupka u iznosu od 26,55 EUR / 200,04 kuna1­­. U preostalom dijelu žalba protustranke nije osnovana pa je odbijena na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, i ujedno je o zahtjevu za naknadu troška žalbe odlučeno na temelju čl. 166. st. 2. ZPP-a kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Bjelovar, 9. svibnja 2023.