1

Poslovni broj: Gž-467/2023-2

 

Poslovni broj: Gž-467/2023-2

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Miloša Lojena kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja B. R., OIB: …, iz S., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku iz S., protiv tuženika M. R.-L.1, OIB: …, iz G., zastupanog po punomoćniku E. S., odvjetniku iz S., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj Pn-554/2019 od 23. veljače 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2023.,

 

presudio je

 

I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana, dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj Pn-554/2019 od 23. veljače 2023.:

- potvrđuje u točki I. izreke i u točki II. izreke za iznos od 1.327,23 EUR/10.000,00 kn (slovima: tisuću tristo dvadeset sedam eura/deset tisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom,

- preinačuje u točki II. izreke za iznos od 796,34 EUR/6.000,00 kn (slovima: sedamsto devedeset šest eura i trideset četiri centa/šest tisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 17. studenoga 2016. do isplate te u točki III. izreke tako da se sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati po osnovu naknade štete iznos od 796,34 EUR/6.000,00 kn (slovima: sedamsto devedeset šest eura i trideset četiri centa/šest tisuća kuna)[1] sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. studenog 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za financijsko razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 1.495,86 EUR/11.270,63 kn (slovima: tisuću četiristo devedeset pet EUR i osamdeset šest centa/jedanaest tisuća dvjesto sedamdeset kuna i šezdeset tri lipe)[1] i trošak žalbe u iznosu od 126,60 EUR/953,87 kn (slovima: sto dvadeset šest eura i šezdeset centi/devetsto pedeset tri kune i osamdeset sedam lipa), u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I Djelomično se prihvaća osnovanim tužbeni zahtjev pa isti sada glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju naknadu s osnova povrede prava osobnosti u iznosu od 530,89 eur-a (4.000,00 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. studenoga 2016. godine do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena".

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za više zatraženo a do iznosa od 2.654,46 eur-a(20.000,00 kn) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao i zahtjev za naknadom troškova ovog postupka.

III Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."

 

2. Protiv točke II. i III. izreke navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 10. ožujka 2023. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku  na način da tužitelju dosudi puni zatraženi iznos štete ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

 

2.1. Protiv točke I. izreke navedene presude (očitom omaškom tuženik kao ožalbljenu označuje točku II. izreke) pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 10. ožujka 2023. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu odluku.

 

3. Odgovori na žalbe nisu dani.

 

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

 

5. Tužitelj je tužbom zatražio isplatu iznosa od 20.000,00 kn i to po osnovu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 19.700,00 kn, a po osnovu umanjenja plaće za mjesece kolovoz i rujan 2016. iznos od 300,00 kn.

 

5.1. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Postupak je bio u prekidu do pravomoćnog okončanja prekršajnog postupka koji se vodio protiv tuženika i koji postupak je pravomoćno dovršen donošenjem presude broj Pp J-3370/16-30 od 9. prosinca 2016. po Prekršajnom sudu u Splitu, Stalna služba u Sinju.

 

5.2. Na temelju dokaza koji su provedeni u ovom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj ozlijeđen od strane tuženika 24. kolovoza 2016. na način da je tuženik ušao u prostorije Tehničko-industrijske škole u kojima se nalazio tužitelj i više profesora iste škole, prišao tužitelju te ga fizički napao udarivši ga nogom u predjelu vrata i glave uslijed čega je došlo do pada tužitelja sa stolice,

- da je razlog fizičkog napada tuženika na tužitelja bio taj što njegov sin M. R.-L.2 nije zadovoljio znanjem iz hrvatskog jezika (tužitelj profesor hrvatskog jezika),

- da je pravomoćnom sudskom odlukom u prekršajnom postupku broj Pp J-3370/16-30 od 9. prosinca 2016. tuženik oglašen krivim za počinjenje prekršaja opisanog i kažnjivog u članku 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer se na javnom mjestu ponašao na naročito drzak i nepristojan način, napavši fizički drugu osobu, uz opis počinjenja djela kako je naprijed navedeno,

- da su saslušani svjedoci u parničnom postupku potvrdili tijek događaja kako je on opisan u prekršajnom postupku,

- da iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je u štetnom događaju tužitelj zadobio tjelesne ozljede u vidu natučenja područja glave i vrata te blažeg potresa mozga, kao i istegnuće mišića vrata,

- da je trpio fizičke bolove dva dana srednjeg intenziteta, dva tjedna slabijeg intenziteta,

- da je trpio strah jakog intenziteta prvih pola sata nakon štetnog događaja, te primarni strah tri do četiri sata u srednjem stupnju, te sekundarni strah tri dana u srednjem stupnju, sekundarni strah blažeg intenziteta dva tjedna te kroz četiri mjeseca povremeni strah koji je bio prouzročen zadobivenim ozljedama, a i poradi mogućnosti da ponovno susretne tuženika,

- da zbog pretrpljenog straha nisu zaostale trajne posljedice, dok je smanjenje životnih aktivnosti u punom obimu trajalo 10 dana,

- da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj zatražio i pomoć psihijatra.

 

5.3. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud ocjenjuje da je tužitelj dokazao kako je tuženik fizički napad počinio s namjerom jer je bio svjestan svog djela i htio njegovo počinjenje pa je isti sukladno članku 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje: ZOO) dužan tužitelju naknaditi štetu.

 

5.4. Prvostupanjski sud se pozvao na članak 19. stavak 2. ZOO-a smatrajući da je u štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužitelja te je primjenom članka 1100. ZOO-a ocijenio da bi pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti iznosila 4.000,00 kn, dok ga je odbio s preostalim iznosom od 15.700,00 kn. Prvostupanjski sud zaključuje da se radi o blagoj povredi prava osobnosti koja ne opravdava dosudu veće pravične novčane naknade.

 

5.5. Odbijen je sa zahtjevom za naknadu imovinske štete zbog umanjenja plaće za iznos od 300,00 kn jer na tu okolnost nije dostavio nikakve dokaze.

 

5.6. O naknadi parničnog troška prvostupanjski sud je odlučio primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a.

 

6. Tužitelj žalbu podnosi zbog bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati te da nema razloge o odlučnim činjenicama. Ovu bitnu povredu tužitelj vidi konkretno u tome što da sud nije odlučio o njegovom zahtjevu za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.

 

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu na navedeni način jer tužitelj i nije potraživao imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege, već je tužbom potraživao naknadu imovinske štete zbog gubitka plaće, a prvostupanjski sud nije mogao na temelju nalaza i mišljenja vještaka odlučivati o ovom vidu štete jer ga tužitelj nije zatražio. Radi se o imovinskoj šteti koja predstavlja zaseban vid štete u odnosu na neimovinsku štetu nastalu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

 

7. Tužitelj nadalje ocjenjuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 1100. ZOO-a jer da je dosudio preniski iznos neimovinske štete, pri čemu se pozvao na povećane Orijentacijske kriterije te istaknuo da je prema kvalifikatornim okolnostima prvostupanjski sud trebao dosuditi veći iznos neimovinske štete vodeći računa o strahu kojeg je tužitelj trpio, a koji nije vezan samo uz fizičko ozljeđivanje, već da se radi o mladoj osobi na početku svoje profesionalne karijere koji je doživio fizički napad od strane roditelja svojeg učenika, te da je strah kod tužitelja  trajni prilikom odlaska na posao i ocjenjivanje učenika, te da mu za pretrpljene fizičke bolove uopće nije dosuđen nikakav novčani iznos. Osporava se i odluka o naknadi parničnog troška.

 

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 1100. ZOO-a kada je određivao visinu neimovinske štete.

 

7.2. Kada se sagledaju sve okolnosti slučaja, činjenica da je tužitelj profesor hrvatskog jezika na početku svoje profesionalne karijere, da se fizički napad na njega dogodio od strane roditelja učenika kojega je negativno ocijenio, da postupanje tuženika nije omela niti činjenica da se tužitelj nalazi u zbornici škole gdje su se nalazili i drugi nastavnici, dakle, da je napadnut na radnom mjestu zbog odluke koju je donio u pogledu ocjene znanja sina tuženika, a polazeći od nalaza i mišljenja vještaka i činjenice da je tužitelj bio na bolovanju, da je zatražio i psihijatrijsku pomoć, ocjena je ovog suda da bi tužitelju po osnovu povrede prava osobnosti po zatraženim kvalifikatornim okolnostima (fizički bolovi i strah) pravična naknada iznosila 10.000,00 kn/1.327,23 EUR.

 

7.3. Zbog toga je ovaj sud preinačio točku II. izreke u odbijajućem dijelu na način da je tužitelju dosudio još iznos od 6.000,00 kn/796,34 EUR, dok je točka II. izreke potvrđena za iznos od 10.000,00 kn/1.327,23 EUR.

 

7.4. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku 17. studenog 2016. do isplate.

 

8. Tuženik se žali protiv dosuđujućeg iznosa u točki I. izreke te navodi kako žalbu podnosi zbog svih žalbenih razloga, dakle i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

8.1. Kako tuženik ne navodi koju je bitnu povredu počinio prvostupanjski sud, ovaj sud je ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti povodom žalbi stranaka na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda na koje se pazi po službenoj dužnosti.

 

8.2. Sadržajno tuženik u svojoj žalbi navodi da kod tužitelja nisu zaostale trajne i značajne posljedice štetnog događaja te da je namjera tužitelja bogaćenje na štetu tuženika, a ne naknađivanje pretrpljene štete, te da je visina naknade koja je dosuđena previsoko odmjerena.

 

8.3. Niti jedan od navedenih žalbenih razloga nije osnovan. Iz provedenih dokaza i utvrđenih činjenica proizlazi kako je tuženik bez opravdanog povoda, a zbog negativne ocjene koju je tužitelj dao njegovom djetetu, fizički napao tužitelja, pri čemu je imao namjeru istoga ozbiljno ozlijediti kada ga je nogom udario u područje vrata i glave zbog čega je tužitelj pao sa stolice, a daljnji napad je spriječen od strane drugih djelatnika škole koji su bili i neposredni očevici štetnog događaja. Visina neimovinske štete koja je dosuđena od strane prvostupanjskog suda ne odgovara kvalifikatornim okolnostima iz članka 1100. ZOO-a, niti nalazu vještaka, zbog čega je ovaj sud djelomično usvojio žalbu tužitelja, dakle ne radi se o neprimjerenom iznosu, a niti o namjeri bogaćenja, kako to tumači tuženik.

 

9. Kako je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu odluku, to je primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a odlučio i o naknadi troškova cjelokupnog postupka.

 

9.1. Primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a proizlazi da je tužitelj uspio s osnovom 100%, a s visinom tužbenog zahtjeva 50%, pa je prosječni uspjeh u odnosu na osnovu i visinu 75%, dok je uspjeh tuženika 25%. Kad se uspjeh tuženika odbije od uspjeha tužitelja, proizlazi da je uspjeh tužitelja 50%. Prema tom uspjehu u postupku tuženik je dužan tužitelju naknaditi njegove parnične troškove.

 

9.2. Parnični troškovi tužitelja utvrđeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa), a polazeći od vrijednosti predmeta spora i podnesenog troškovnika punomoćnika tužitelja.

 

9.3. Tužitelju se priznaje trošak sastava odštetnog zahtjeva pred utuženje u iznosu od 1.500,00 kn, za sastav tužbe prema Tbr. 7.1. Tarife, za zastupanje na ročištima 5. studenog 2018., 21. listopada 2019., 22. travnja i 8. srpnja 2021., 20. lipnja i 4. listopada 2022. i 16. siječnja 2023. prema Tbr. 7.1. Tarife za svaku radnju po 1.500,00 kn, za zastupanje na ročištu 30. studenog 2018. prema Tbr. 9.2. Tarife 750,00 kn i za sastav podneska od 26. rujna 2019. prema Tbr. 8.3. Tarife 375,00 kn, što ukupno iznosi 14.625,00 kn. Tome iznosu treba pridodati PDV od 25% ili 3.656,25 kn, te iznos sudske pristojbe na tužbu od 550,00 kn i sudske pristojbe na presudu od 550,00 kn, pa ukupni trošak tužitelja bez troška predujma za provedeno vještačenje iznosi 19.381,25 kn. Prema uspjehu u postupku tuženik mu je dužan naknaditi 50% toga iznosa ili 9.690,63 kn/1.286,17 EUR, te iznos plaćenog predujma za liječničko vještačenje od 1.580,00 kn u cijelosti. Ukupni trošak prvostupanjskog postupka kojeg je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 11.270,63 kn/1.495,86 EUR.

 

9.4. Sa žalbom je tužitelj uspio s 37,50% (vps za žalbu 2.123,56 EUR).

 

9.5. Trošak sastava žalbe sastoji se od nagrade za sastav žalbe u iznosu od 1.875,00 kn  i PDV-a od 468,75 kn, odnosno ukupno 2.343,75 kn/311,07 EUR. Tome treba dodati iznos sudske pristojbe na žalbu od 26,54 EUR, pa bi trošak žalbe iznosio 337,61 EUR, a 37,50% od navedenog iznosa je 126,60 EUR/953,87 kn, koji iznos je dosuđen tužitelju.

 

10. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u dijelu u kojem je ista preinačena primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

Koprivnica, 9. svibnja 2023.