Posl. broj: 1. P-828/2022-14.

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. M., V. u. …, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. V., odvjetniku iz Z., protiv tuženika G. Z., T. S. R. …, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. H., odvjetnici iz Z., radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, nakon javne glavne rasprave zaključene 24. veljače 2023., u prisutnosti z.z. punomoćnice tužitelja B. I., odvjetnice iz Z. i z.z. punomoćnika tuženika D. K., odvjetnika iz Z., 8. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Utvrđuje se nedopuštenim osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini opisanoj kao 9. suvlasnički dio: 6/100 Etažno vlasništvo (E-9), jednoiposobni stambeni prostor na trećem katu sa parkirnim mjestom br. 6, ukupna površine 37,49 m2, sagrađene na zk.č. 1320/3 k.o. V., Kuća V. br. …. i dvorište površine 327 m2, upisane u zk. ul. br. 4451 k.o. V. u 1/1 dijela i zk. č. 344/2 k.o. T., Z. ulica Dvorište površine 12 m2, upisana u zk. ul. br. 8148 k.o. T., u 3/9 dijela, a koje osiguranje je određeno rješenjem o osiguranju Općinskog građanskog suda u Z. poslovni broj: 9 Ovr-…/22-2. od 6. travnja 2022.

             

              II. N a l a ž e  s e  tuženiku G. Z. da tužitelju M. G. naknadi troškove postupka u iznosu od 1.649,60 EUR (tisućušestočetardesetdevet eura i šezdeset centi)/ 12.428,91 kn (dvanaesettisućačetiristodvadesetosam kuna i devedesetjedan cent)[1], sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućem polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 8. svibnja 2023. pa do isplate, u roku od 15 dana,  a  o d b i j a  s e  preostali dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 398,17 EUR (tristodevedesetosam eura i sedamnaest centi)/ 3.000,01 kn (tritisuće kuna i jednu lipu).

 

              III. O d b i j a  s e  tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka, u cijelosti.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj navodi da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Z. od 18. srpnja 2022. posl. broj: Ovr-…/22, upućen da u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim osiguranja zbog razloga iz kojih je izjavio žalbu na rješenje Općinskog građanskog suda u Z. posl. broj: Ovr-…/22. od 6. travnja 2022. U obrazloženju rješenja Općinskog građanskog suda u Z. od 18. srpnja 2022. navodi se da je sud rješenjem o osiguranju posl. broj: Ovr-…/22 od 6. travnja 2022., na temelju ovršne isprave, radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja (ovdje tuženika) odredio uknjižbu založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja (ovdje tužitelja) te da je protivnik osiguranja 21. travnja 2022. podnio žalbu na rješenje o osiguranju, a s obzirom da je protivnik osiguranja u žalbi isticao prigovor zastare tražbine iz ovršne isprave, sud je temeljem članka 52. st. 1. i 3. Ovršnog zakona uputio protivnika osiguranja na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja osiguranja nedopuštenim. Tuženik je, kao predlagatelj osiguranja 5. travnja 2022. Općinskog građanskom sudu u Z., temeljem svojeg rješenja klasa: UP/I-…-02/09-08/743, urbroj: 251-13-31/…-11-9-IS od 26. travnja 2011. podnio prijedlog za osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretninama tuženika, navedenim u izreci presude, uz zabilježbu ovršivosti tražbine. Općinski građanski sud u Z. je 6. travnja 2022. donio rješenje o osiguranju pod brojem Ovr-…/22 kojim je odredio predloženo osiguranje. Tužitelj je pravodobno podnio žalbu protiv rješenja o osiguranju iz svih zakonom dopuštenih razloga, a posebno zbog nastupa apsolutne zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Tužitelj tvrdi da tuženik nema pravo tražiti osiguranje novčane tražbine temeljem rješenja klasa: UP/I-…-02/09-08/…, urbroj: 251-13-31/…-11-9-IS od 26. travnja 2011., budući da je nastupila apsolutna zastara prava na naplatu komunalnog doprinosa utvrđenog tim rješenjem kao i zastara prava na naplatu kamata. Predmetno je rješenje doneseno 26. travnja 2011. pa se u odnosu na postupak naplate komunalnog doprinosa primjenjuje Zakona o komunalnom gospodarstvu koji propisuje da izvršno rješenje o komunalnom doprinosu izvršava tijelo jedinile lokalne samouprave nadležno za komunalno gospodarstvo, u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno poreza na dobit. Stoga je u ovom postupku primjenjiv Zakona o porezu na dohodak i Opći porezno zakon. Opći porezno zakon propisuje pravo poreznog tijela da utvrđuje obvezu kamata i pravo na pokretanje postupka naplate, dok isto zastarijeva za tri godine od dana kada je zastara počela teći, a počinje teći nakon isteka godine dana od utvrđenja porezne obveze. Stoga bi zastara nastupila 1. siječnja 2019. Ukoliko bi se primjenjivao zastarni rok za plaćanje komunalnog doprinosa sukladno čl. 135. Zakona o općem upravnom postupku koji propisuje zastaru po isteku od 5 godina od dana izvršnosti rješenja (u ovom slučaju rješenje je izvršno u svibnju 2013.), rješenje se ne može izvršiti radi nastupanja apsolutne zastare za sve obroke (od rujna 2013. do ožujka 2015., budući da se apsolutna zastara računa od dospijeća svakog pojedinog obroka, a ista se prekida poduzimanjem pravnih radnji od strane vjerovnika. U konkretnom slučaju, zastara za zadnji obrok nastupila je u ožujku 2020. Ukoliko bi se primjenjivao najstroži rok, odnosno rok iz članka 108. Općeg poreznog zakona, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijevaju za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate (čl. 108. st. 1. OPZ-a). Uzimajući u obzir da je rješenje o komunalnom doprinosu postalo izvršno 22. svibnja 2013., uz zadnji obrok 2015., jasno proizlazi da je zastara u tom slučaju nastupila 2021. Sukladno navedeno, tužitelj tvrdi da je, bez obzira koji se od navedenih propisa primjenjuje, nastupila apsolutna zastara prava na naplatu komunalnog doprinosa temeljem navedenog tuženikovog rješenja pa stoga tuženik nije ovlašten ni tražiti osiguranje radi naplate tih tražbina. U nastavku tužbe, tuženik iznosi činjenične tvrdnje koje za ovu parnicu nisu odlučne, iz razloga koji će biti obrazloženi u nastavku ove presude, te je postavio tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

 

              2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode u tužbi i tužbeni zahtjev u cijelosti. U odnosu na prigovor zastare navodi kako je predmetno rješenje o komunalnom doprinosu postalo izvršno (konačno) 22. svibnja 2013., na koje se rješenje tužitelj žalio te je navedena žalba odbijena rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja klasa: UP/II-…-03/12-04/…, urbroj: …-05-2-2-1-12-2 od 25. travnja 2012. Radi naplate duga po navedenom rješenju je 29. listopada 2015. u odnosu na tužitelja M. G. doneseno rješenje o ovrsi klasa: UP/I-…-02/15-09-113, urbroj: 251-13-32-1/…-14-04. To je rješenje o ovrsi doneseno u roku od 5 godina od izvršnosti rješenja o komunalnom doprinosu, sukladno odredbi čl. 135. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", br. 47/09 i 110/21, dalje: ZOUP). Kako tuženik predmetni dug po navedenom rješenju o ovrsi nije naplatio putem Financijske agencije, u svrhu naplate istoga je protiv tužitelja pokrenuo postupak osiguranja zasnivanjem založnog prava na nekretnini. Kako je postupa osiguranja založnog prava na nekretnini sudski postupak, a ne upravni, tuženik tvrdi da se u konkretnoj pravnoj stvari glede pitanja zastare primjenjuje odredbe čl. 233. stav. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), prema kojoj sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili pred drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje inače zakon predviđa kraći rok zastare. Sukladno navedenom tuženik tvrdi da zastara predmetne tražbine nije nastupila. U nastavku odgovora na tužbu tuženik se očituje o činjeničnim navodima tužitelja koji za ovu parnicu nisu odlučni. Tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

 

              3. U postupku su pročitani: zaključak Općinskog građanskog suda u Z. posl. broj: 9 Ovr-…/22-7. od 18. srpnja 2022., tuženikov prijedlog za osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 5. travnja 2022., rješenje o osiguranju Općinskog građanskog suda u Z. posl. broj: 9 Ovr-…/22-2. od 6. travnja 2022., ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 28. veljače 2000. između M. G. kao prodavatelja i Lj. P. kao kupca, rješenje Ministarstva financija – Porezne uprave, Ispostave Z. VI klasa: UP/1-410-20/2000-001/…, od 21. travnja 2000., priznanica o plaćanju od 3. svibnja 2000., tuženikovo rješenje klasa UP/I-…-03/2002-11/… od 25. siječnja 2002., rješenje Općinskog građanskog suda u Z. broj Z-…/2020-2. od 20. ožujka 2020., tuženikovo rješenje klasa: UP/I …-03/2006-001/430 od 23. veljače 2016., tuženikovo rješenje klasa: UP/I 361-02/17-08/… od 23. kolovoza 2018., presuda Upravnog suda u Z. posl. broj: UsI-…/19-9. od 18. prosinca 2019., rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja klasa: UP/II-…-03/20-04/10. od 2. ožujka 2020., tužiteljev zahtjev tuženiku od 26. lipnja 2020. da se po službenoj dužnosti pokrene postupak radi izmjene, odnosno poništenja dvaju pravomoćnih rješenja o komunalnom doprinosu, tuženikovo rješenje klasa UP/I-…-02/15-09/…. od 29. listopada 2015. (o ovrsi na računima), rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja klasa: UP/II-…-03/12-04/67. od 25. travnja 2012., tuženikovo rješenje klasa: UP/i-…-02/20-008/…. od 2. srpnja 2020., kartica investitora za tužitelja te izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. 4451 k.o. V..

              4. Na pripremnom ročištu 24. ožujka 2023. odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka Lj. P. jer je usmjeren na dokazivanje činjenica koje u ovoj parnici nisu odlučne.

              5. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

 

              6. Tužbeni je zahtjev osnovan.

 

              7. Iz isprava u spisu je vidljivo i među strankama nije sporno:

 

- da je tuženikovim rješenjem klasa: UP/I-…-02/09-08/…, urbroj: 251-13-31/…-11-9-IS od 26. travnja 2011. utvrđeno da je tužitelj M. G. dužan platiti tužitelju iznos od 199.197,00 kuna na ime komunalnog doprinosa, u tromjesječnim obrocima, s time da prvi obrok u iznosu od 24.899,63 dospijeva danom konačnosti tog rješenja, a svaki naredni tri mjeseca nakon dospijeća prethodnog,

 

- da je navedeno rješenje postalo konačno 22. svibnja 2013.,

 

- da je da je tužitelj po navedenom rješenju platio pri obrok od 24.899,63 kn u cijelosti, a drugi djelomično, u iznosu od 12.449,81 kn,

 

- da je tuženik radi naplate preostalog iznosa od 173.945,70 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine obroke u razdoblju od 6. rujna 2013. do 6. ožujka 2015., svojim rješenjem klasa: UP/I-…-02/15-09/113. od 29. listopada 2015. odredio ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja,

 

- da ovrhom na novčanim sredstvima preostali dug nije naplaćen te je tuženik 5. travnja 2022. Općinskom građanskom sudu u Z. podnio prijedlog za osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama tužitelja,

 

- da je Općinski sud u Z. 6. travnja 2022. donio rješenje o osiguranju posl. broj: 9 Ovr-…/22-2. od 6. travnja 2022., sukladno prijedlogu za osiguranju,

 

- da je tužitelj protiv rješenja o osiguranju pravodobno podnio žalbu u kojoj, među ostalim, ističe prigovor zastare tražbine za koju je osiguranje određeno,

 

- da je zaključkom Općinskog suda u Z. posl. broj: 9. Ovr-…/22-7. od 18. srpnja tužitelj, kao protivnik osiguranja upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim osiguranja zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/2012., 25/2013., 89/2014., 55/2016., 73/2017 i 131/2020., dalje: OZ),

 

- da je tužitelj kao protivnik osiguranja pravodobno pokrenuo ovu parnicu, podnošenjem tužbe Općinskom građanskom sudu u Z. 18. rujna 2022.

 

              8. Sporno je, i za ovu parnicu odlučno, je li nastupila zastara tražbine određene tuženikovim rješenjem klasa. UP/I-…-02/09-08/…, ur. Broj: 251-13-31/…-11-9-IS od 26. travnja 2011. s potvrdom konačnosti od 22. svibnja 2013., odnosno je li osnovan žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a

              9. Naime, prema odredbi čl. 55. st. 3. OZ-a, u vezi odredbe čl. 52. st. 5. OZ-a, koje se sukladno odredbi čl. 290. OZ-a na odgovarajući način primjenjuju i na odredbe OZ-a o osiguranju tražbine, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbu u povodu koje je upućen na parnicu te sud u ovoj parnici može raspravljati i odlučivati isključivo o tim razlozima, a nije ovlašten raspravljati niti odlučivati o ostalim žalbenim razlozima, o kojima je ovlašten odlučivati drugostupanjski sud povodom žalbe protiv rješenja o ovrsi, odnosno u konkretnom slučaju rješenja o osiguranju.

 

              10. Sukladno tome, u ovoj ja parnici jedino odlučno je li nastupila zastara tražbine tužitelja za koju je određeno osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretnini tužitelja.

 

              11. Među strankama je prvenstveno sporno po kojim se propisima zastara uopće u konkretnoj stvari prosuđuje.

 

              12. Prema odredbi čl. 31. (ranije 23.) st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", br. 36/1995., 109/1995., 21/1996., 70/1997., 128/1999., 57/2000., 129/2000., 59/2001., 84/2004., 110/2004., 110/2004., 178/2004., 38/2009., 79/2009., 153/2009., 49/2009., 84/2011, dalje ZKG), važećeg u vrijeme donošenja ovršne isprave u konkretnoj stvari – tuženikovog rješenja klasa: UP/I-…-02/09-08/734, urbroj: 251-13-31/…-11-9-IS od 26. travnja 2011., komunalni doprinosi su novčana javna davanja koja se plaćaju za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz članka 30. st. 1. ovog Zakona, a prema stavku 2. tog članka, komunalni doprinos je prihod jedinice lokalne samouprave. Prema čl. 32. (ranije 24.) st. 7. ZKG-a, izvršno rješenje o komunalnoj doprinosu izvršava upravno tijelo iz stavka 2. ovog članka (upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za komunalno gospodarstvu) i to u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit.

              13. Prema odredbi čl. 65. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", br. 177/2004., 73/2008., 80/2010., 114/2011, dalje: ZPD), važećeg u vrijeme donošenja ovršne isprave, glede utvrđivanja, naplate povrata poreza, žalbenog postupka, zastare i prekršajnog postupka primjenjuju se odredbe Opće poreznog zakona i Prekršajnog zakona.

              14. Sukladno navedenom, za pitanje zastare tražbine na ime komunalnog doprinosa mjerodavne su odredbe Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", br. 147/2008., 18/2011, dalje OPZ), važećeg u vrijeme donošenja ovršne isprave.

              15. U pogledu navedenoga postoji već ustaljena sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, npr. Rev-2369/2017-2 od 8. siječnja 2020., Rev 2777/2016-2. od 5. siječnja 2021., Rev-2751/2016-2. od 8. rujna 2021., Rev-3648/2020-2. od 21. rujna 2021., i.td.

 

              16. Prema odredbi čl. 94. st. 1. OPZ-a, pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine, računajući od dana kada je zastara počela teći; a prema stavku 6. navedenog članka, zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe.

              17. U konkretnom slučaju, zastara prava na naplatu prvog obroka komunalnog doprinosa je počela teći od 22. svibnja 2013., kada je tuženikovo rješenje o utvrđivanju postalo konačno, a posljednjeg obroka 6. ožujka 2015., jer je tek dana tuženik mogao pokrenuti ovrhu radi naplate te tražbine.

              18. Prema odredbi čl. 95. st. 1. OPZ-a, tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida se sa svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza kamata i troškova ovrhe, koja je ostavljena na znanje poreznom obvezniku, a prema stavku 3. navedenog članka, nakon poduzetih radnji iz stavka 1. ovog članka zastarni rok počinje ponovno teći.

              19. U konkretnom slučaju tuženik je donošenjem rješenja od 29. listopada 2015. o ovrsi na novčanim sredstvima tužitelja temeljem navedene odredbe prekinuo tijek zastare.

 

              20. No, prema odredbi čl. 96. st. 1. OPZ-a, apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi puta teći, a prema odredbama čl. 94. st. 3., 4. i 5. ovog Zakona.

              21. Na apsolutnu zastaru, prekid zastare, logično, nema utjecaja, pa je stoga, u konkretnom slučaju apsolutna zastara i za posljednji obrok komunalnog doprinosa nastupila 6. ožujka 2021.

             

22. Budući da je tuženik prijedlog za osiguranje novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini podnio tek 5. travnja 2022., dakle, nakon nastupanja apsolutne zastare njegove tražbine na naplatu komunalnog doprinosa, osnovan je žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a, pa je valjalo tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti.

 

23. Kako je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, valjalo je, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., proč. tekst , 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022., dalje: ZPP) njegov zahtjev za naknadu troškova u cijelosti odbiti te mu naložiti da tužitelju naknadi troškove postupka.

24. Tužitelju su troškovi zastupanja odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/2012., 103/2014, 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022, dalje: Tarifa), a od troškova određeno zatraženih troškovnikom, kao potrebni su mu priznati troškovi: sastava tužbe po tbr. 7/1 u iznosu od 497,71 EUR, pristupa na ročište 24. studenoga 2022. po tbr. 9/5, budući da je odgođeno prije raspravljanja u iznosu od998,54 EUR (a ne zatraženih

497,71 EUR) te zastupanja na ročištu 24. ožujka 2023. po tbr. 9/1 u iznosu od 497,71 EUR.

25. O troškovima sastava žalbe (protiv rješenja o osiguranju) nije odlučeno budući da se o tome odlučuje u ovršnom postupku, sukladno odredbama čl. 14. u vezi odredbe čl. 55. st. 6. OZ-a, a o troškovima delegacije bit će odlučeno posebnim rješenjem budući da tužitelj nema pravo na njihovu naknadu od tuženika, već na teret državnog proračuna.

26. Osim troškova zastupanja, tužitelju su priznati određeno zatraženi troškovi sudskih pristojbi na tužbu (277,32 EUR) i na presudu (277,32 EUR).

              27. Sukladno navedenom, tuženiku je naloženo da tužitelju na ime naknade troškova postupka plati iznos od 1.649,60 EUR, a odbijen je preostali dio njegovog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 398,17 EUR.

              28. Na naknadu troškova dosuđena je i zakonska zatezne kamate od donošenja ove presude, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

 

U Zlataru 8. svibnja 2023. godine

S u d a c:

Damir Čižmek

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana.

 

DNA:

 

1. punomoćniku tužitelja D. V., odvjetniku iz Z.
2. punomoćnici tuženika A. H., odvjetnici iz Z.