1

 

Poslovni broj: 17 Gž-232/2023-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž-232/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice F. B. V. iz R., OIB: …, zastupane po odvjetniku F. R. iz Z., protiv tuženika D. T. iz S. L., OIB: …, zastupanog po punomoćniku G. K., odvjetniku u Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Psp-12/2022 od 11. listopada 2022., dana 8. svibnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

  I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Psp-12/2022 od 11. listopada 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke, te u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.987,50 kuna / 529,23 eura[1] sa zateznim kamatama tekućim od 11. listopada 2022. do isplate.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 6.962,50 kuna / 924,08 eura.

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.171,86 kuna / 155,53 eura.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.     Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tuženik dana 14. travnja 2021. tužiteljici obijanjem i promjenom brave ulaznih vrata samovlasno oduzeo posjed nekretnine i to stan u prizemlju označen brojem 2, ukupne bruto pov. 62 m2 položen na jugu, koji se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom, kupaonice, 2 sobe, balkona i hodnika, što predstavlja idealni dio od 62/7292 dijela zgrade, odnosno, 62/7292 etažno vlasništvo (E-11), koji stan je dio prava građenja na čest. zgr. 1908, upisanoj u z.u. 3562, sve upisano u zk.ul.br. 3832 k.o. R. u zemljišnim knjigama koje se vode kod Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižnog odjela Šibenik (točka I. izreke).

 

              Također, naložena je tuženiku uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, u vrijeme smetanja, na način da tužiteljici preda u posjed slobodnu od osoba i svojih stvari nekretninu, i to stan u prizemlju označen brojem 2, uk bruto pov. 62 m2 položen na jugu, koji se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom, kupaonice, sobe, balkona i hodnika, što predstavlja idealni dio od 62/7292 dijela zgrade, odnosno, 62/7292 etažno vlasništvo (E-11), koji stan je dio prava građenja na čest. zgr. 1908, upisanoj u z.u. 3562, sve upisano u zk.ul.br. 3832 k.o. R. u zemljišnim knjigama koje se vode kod Općinskog suda u Šibeniku, zemljišnoknjižnog odjela Šibenik, i to predajom tužiteljici svih ključeva (ulaznih vrata stana i eventualnih drugih ključeva), kao i da tužiteljicu uvede u posjed navedene nekretnine, u roku od 8 dana; te je zabranjeno tuženiku takvo ili slično smetanje ubuduće (točka II. izreke).

 

              Na kraju, tuženiku je naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.987,50 kuna / 529,23 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. listopada 2022. do isplate, dok je s preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 3.500,00 kuna / 440,64 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. listopada 2022. do isplate odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

 

2.     Protiv točke I. i II. izreke, te dosuđujućeg dijela točke III. izreke rješenja žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijano rješenje preinačiti i tužbu odbaciti ili tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, utvrditi da se tužba smatra povučenom.

 

3.     Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

 

4.     Žalba nije osnovana.

 

5.     Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijano rješenje o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tuženik.

 

6.     Tuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pristran, te da je pobijanu odluku donio iz razloga što je tuženik podnio zahtjev za izuzeće rasprave sutkinje. Međutim, iz pobijanog rješenja pa tako i iz točke 33. obrazloženja pobijanog rješenja na koju u žalbi ukazuje tuženik, razvidno je da je isto donijeto iz razloga što je sud prvog stupnja smatrao da su ispunjene pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite. Okolnost što je sud prvog stupnja u pobijanom rješenju naveo da tuženik isticao neosnovane prigovore procesne naravi i da je podnio zahtjev za izuzeće koji je odbačen, ne znači da je radi tih radnji tuženika donio pobijano rješenje, što uostalom ne proizlazi niti iz sadržaja samog rješenja kada se isto sagleda u svojoj ukupnosti.

 

7.     Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika koji se odnose na odgodu odnosno održavanje ročišta koja su bila određena 28. travnja 2022. i 30. kolovoza 2022. Naime, ročište koje je bilo određeno za 28. travnja 2022. odgođeno je i to po prijedlogu samog tuženika, a s obzirom na činjenicu da punomoćniku tuženika nije pravovremeno dostavljen podnesak tužiteljice od 15. travnja 2022. Dakle, ročište koje je bilo određeno za dan 28. travnja 2022. je odgođeno i to na prijedlog samog tuženika, a protivno volji tužiteljice, pa je nejasno iz kojih razloga bi takvo postupanje suda prvog stupnja bilo pristrano.

 

8.     U odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na ročište koje je održano dana 30. kolovoza 2022. potrebno je navesti da je nedolazak na navedeno ročište punomoćnik tuženika ispričao i to pogrešno i neutemeljno smatrajući da je tužba tužiteljice povučena. Dakle, za održavanje ročišta koje je bilo određeno 30. kolovoza 2022. bile su ispunjene sve zakonske pretpostavke, tako da održavanjem predmetnog ročišta tuženiku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom te nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

 

9.     Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja nezakonito izveo dokaz očevidom odnosno uviđajem. Naime, u zapisniku sa ročišta održanog dana 30. kolovoza 2022. doista je navedeno da je sud prvog stupnja odlučio "izvesti dokaz očevidom dokazi kao na zapisniku od 29. rujna 2021. godine", te da je izveo navedeni dokaz. Međutim, iako je takvo ročišno rješenje suda nejasno, nerazumljivo i nepravilno, iz zapisnika sa ročišta se jasno može zaključiti da sud prvog stupnja nije izveo dokaz uviđajem iz čl. 227. st. 1. ZPP, već da je pročitao dokaze koji su izvedeni u ranijem prvostupanjskom postupku na ročištu koje je bilo održano dana 29. rujna 2021.

 

10. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje potrebno je navesti da je sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

11. Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

              - da se tužiteljica nalazila u posljednjem mirnom posjedu stana koji se nalazi u prizemlju kuće sagrađene na kčbr. 1908 k.o. R.,

              - da je tuženik od tužiteljice u veljači mjesecu zatražio da iseli iz predmetnog stana,

              - da se tužiteljica oglušila na poziv tuženika za iseljenjem, te da je do utuženog čina smetanja imala ključeve i posjed predmetnog stana,

              - da je tuženik dana 14. travnja 2021. smetao tužiteljicu u posjedu stana koji je predmet posjedovne zaštite na način da je promijenio bravu na ulazim vratima stana čime je tužiteljici oduzeo posjed nekretnine.

 

12. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe tuženik.

 

13. Tuženik tako u žalbi osporava utvrđenje suda prvog stupnja da se tužiteljica u trenutku počinjenog smetanja nalazila u posljednjem posjedu stana jer je iz istog iselila. Međutim, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tužiteljica nije napustila posjed predmetnog stana, da je od istog imala ključeve, da je u istome stanovala i držala svoje stvari, što proizlazi i iz iskaza tužiteljice i svjedoka M. K., čije iskaze je sud prvog stupnja pravilno prihvatio.

 

14. U žalbi tuženik ističe i da nije pasivno legitimiran u postupku jer je spornu nekretninu prodao, te se više ne nalazi u posjedu iste. Međutim, takvo što tuženik u postupu nije dokazao, a niti je radi utvrđivanja te činjenice predlagao bilo kakve dokaze: Pritom u svom iskazu tuženik doduše navodi da je stan prodao, ali ne navodi i da je isti predao u posjed kupcu, te eventualno kada je to učinio. Stoga nije osnovan niti tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

 

15. Tuženik u žalbi ističe i da na strani tuženika ne postoji stranačka sposobnost, te da je sud sukladno odredbi čl. 83. st. 5. ZPP a s obzirom da se radi o nedostatku koji se ne može otkloniti, bio dužan donijeti rješenje kojim odbacuje tužbu. Također, tuženik u žalbi navodi i da tužiteljica nema pravni interes za vođenjem parničnog postupka, pa da je zbog tog razloga sud prvog stupnja trebao tužbu odbaciti primjenom odredbe čl. 288. st. 2. ZPP.

 

16. Međutim, sukladno čl. 77. st. 1. ZPP stranka u postupku može biti svaka fizička ili pravna osoba. Tuženik je nedvojbeno fizička osoba, pa je doista nejasno iz kojih razloga tuženik smatra da nema stranačku sposobnost, te da je zbog tog nedostatka počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP. U odnosu na žalbeni navod koji se odnosi na nedostatak pravnog interesa potrebno je navesti da je tužiteljica podnijela tužbu radi smetanja posjeda koja tužba po svom karakteru i vrsti pravne zaštite predstavlja kondemnatornu tužbu. Tužba radi smetanja posjeda je jedna od rijetkih tužbi u hrvatskom pravnom sustavu čiji je tužbeni zahtjev propisan zakonskom odredbom i to odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP). Tužbeni zahtjev tužbe radi smetanja posjeda, sukladno odredbi čl. 22. st. 1. ZVDSP, sastoji se od deklaratornog dijela (utvrđenja čina smetanja), te kondemnatornog dijela (naredba uspostave prijašnjeg posjedovnog stanja i zabrane daljnjeg smetanja). Tužiteljica u konkretnom slučaju činjenično tvrdi da joj je radnjama tuženika smetan posjed, te u postupku, osim utvrđenja čina smetanja, tužbenim zahtjevom traži i da se tuženiku naloži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja uz zabranu daljnjeg smetanja, dakle, zahtijeva i kondemnatornu pravnu zaštitu, pa je nejasno zašto tužiteljica ne bi imala pravni interes za podnošenje takve tužbe i zahtijevanja pružanja kondemnatorne pravne zaštite.

 

17. Tuženik u žalbi navodi i da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220.a i čl. 299. st. 3. ZPP jer je pobijano rješenje temeljio na nezakonitim dokazima i dokazima koji su predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka.

 

18. U svezi predmetnih žalbenih navoda potrebno je navesti da je tužiteljica nakon zaključenja prethodnog postupka podneskom od 15. travnja 2022. predložila izvođenje daljnjih dokaza (snimke odnosno videosnimke razgovora i ugovor o najmu) koje dokazne prijedloge je sud prvog stupnja u ponovljenom prvostupanjskom postupku i prihvatio.

 

19. Odredbom čl. 299. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stavkom 2. istog članka određeno je da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, dok je stavkom 3. propisano da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. sud neće uzeti u obzir.

 

20. U konkretnom slučaju, tužiteljica je podneskom od 15. travnja 2022. predložila izvođenje dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka, te u istom nije navela iz kojih razloga te dokaze nije mogla predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Stoga te dokaze sukladno čl. 299. st. 3. ZPP sud prvog stupnja nije trebao uzeti u obzir, tako da je sud prvog stupnja povrijedio odredbu čl. 299. st. 3. ZPP kako to u žalbi ističe tuženik. S obzirom da sud prvog stupnja nije mogao kao dokaz uzeti u obzir dokaze koji su priloženi uz podnesak tužiteljice od 15. travnja 2022., to osnovano tuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja u prvostupanjskom postupku izvođenjem dokaza koji su predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka povrijedio odredbu čl. 299. st. 3. ZPP.

 

21. Međutim, neovisno o povredi odredbe čl. 299. st. 3. ZPP, u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP. Naime da bi povreda određene postupovne odredbe rezultirala relativno bitnom povredom parničnog postupka potrebno je, sukladno čl. 354. st. 1. ZPP, da je nepravilna primjena ili pogrešna primjena postupovne odredbe bila, ili je mogla biti, od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke.

 

22. U konkretnom slučaju, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da sud prvog stupnja odlučne činjenice (posljednje stanje posjeda i čin smetanja) u postupku nije utvrdio isključivo na temelju dokaza koji su predloženi u tužiteljičinu podnesku od 15. travnja 2022., već i na temelju iskaza tužiteljice i svjedoka M. K. Stoga u konkretnom slučaju, iako sud nije primijenio odredbu čl. 299. st. 3. ZPP, takvo postupanje nije imalo utjecaj na donošenje pravilne i zakonite odluke. U tom smislu niti žalbeni navodi tuženika da se radilo o nezakonitim dokazima ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja jednako kao niti žalbeni navodi tuženika da mu audio i video zapisi nikada nisu dostavljeni.

 

23. Tuženik u žalbi ističe i da sud neosnovano nije saslušao svjedoka E. P., što je, prema stavu tuženika, imalo za posljedicu da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Iz tuženikovog odgovora na tužbu proizlazi da je navedenog svjedoka tuženik predložio na okolnost da je tuženica u kontaktu s tim svjedokom izjavila da će napustiti sporni stan. Međutim, da li je tuženica u kontaktu navedenim svjedokom izjavila da će iseliti iz stana ne predstavlja odlučnu činjenicu u postupku. Ono što predstavlja odlučnu činjenicu je da li se tužiteljica nalazila u posljednjem posjedu nekretnine na dan 14. travnja 2021., te da li joj je radnjama tuženika taj posjed smetan odnosno oduzet a što je sud prvog stupnja u postupku pravilno utvrdio. Stoga neizvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka E. P. činjenično stanje nije nepotpuno i pogrešno utvrđeno, a niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. ZPP koju sadržajno ističe tuženik. Pritom je potrebno i navesti da je pogrešno pravno shvaćanje suda prvog stupnja prema kojem je tuženik trebao predložiti saslušanje toga svjedoka i u ponovljenom prvostupanjskom postupku, ali takvo pogrešno pravno shvaćanje suda prvog stupnja u konkretnom slučaju nije imao za posljedicu donošenje nepravilne i nezakonite odluke. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na izvođenje dokaza uviđajem na licu mjesta potrebno je navesti da je tuženik izvođenje navedenog dokaza predložio na ročištu održanom dana 26. svibnja 2021. na kojem je izvođenje dokaza predložio na okolnosti iz odgovora na tužbu ne navodeći pobliže koje bi se to okolnosti iz odgovora na tužbu uviđajem mogle utvrditi. Međutim, u postupku sporni stan odnosno objekt smetanja nije sporan, pa stoga niti izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno, a niti je neizvođenje istog imalo utjecaj na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

24. U odnosu na žalbene navode u kojima tuženik ističe da je tuženice u stanu držala pse i imala video nadzor potrebno je navesti da se radi o činjenicama koje tuženik prvi ističe u žalbi tako da isti, sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP, nisu mogli biti razmatrani u žalbenom postupku.

 

25. Tuženik u žalbi ističe i da tužiteljica podneskom od 31. kolovoza 2021. preinačila tužbu čemu se tuženik protivio, a koju preinaku tužbe je tužiteljica izvršila nakon zaključenja prethodnog postupka. Međutim, tužiteljica podneskom od 31. kolovoza 2021. nije preinačila tužbu o čemu je pravno shvaćanje već izrazio ovaj sud u rješenju posl. broj Gž-209/2022 od 4. veljače 2022. kojim je ukinuo ranije prvostupanjsko rješenje. S obzirom da tužiteljica nije podneskom od 31. kolovoza 2021. preinačila tužbu, to nije bilo potrebe da o istom sud odlučuje tako da nisu povrijeđene odredbe čl. 190. i čl. 191. ZPP, a niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 12. ZPP.

 

26. Bez utjecaja na pravilnost pobijane presude su i žalbeni navodi tuženika da je tužba tužiteljice povučena temeljem čl. 295. st. 2. ZPP na ročištu održanom dna 28. travnja 2022. Naime, na navedeno ročište nisu pristupili niti punomoćnik tužiteljice niti punomoćnik tuženika. Osnovna pretpostavka za presumirano povlačenje tužbe temeljem čl. 295. st. 2. ZPP je da je s ročišta na glavnu raspravu neopravdano izostao tužitelj. U konkretnom slučaju, punomoćnik tužitelja nije neopravdano izostao s ročišta održanog dana 28. travnja 2022. već na isto nije pristupio jer izvješten da će ročište po prijedlogu tuženika biti odgođeno jer tuženik nije pravovremeno primio podnesak tužiteljice od 15. travnja 2022. Stoga u konkretnom slučaju, nije bilo osnove za primjenu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP i donošenje rješenja o presumiranom povlačenju tužbe., ako to pogrešno smatra tuženik.

 

27. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika da mu je u prvostupanjskom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 – dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija), te pravo na jednakost pred zakonom iz čl. 14. Ustava. Naime, iako postupak koji je proveo sud prvog stupnja sadrži određene manjkavosti i povrede koje su navedeni ranije u ovom rješenju, iste nisu takve da su za posljedicu imale donošenje nepravilne i nezakonite odluke. Okolnost što određeni dokazni prijedlozi tuženika nisu prihvaćeni i da su određena pravna shvaćanja i prijedlozi tuženika ocijenjeni neosnovanim, ne znači da je i odluka suda prvog stupnja arbitrarna i da je tuženik u postupku bio stavljen u lošiji položaji da je prema njemu nejednako postupano.

 

28. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 21. i čl. 22. ZVDSP. Naime, kako je u postupku utvrđeno da se tužiteljica nalazila u posljednjem mirnom posjedu spornog stana i da joj je taj posjed smetao tuženik, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da su ispunjene pretpostavke da se tužiteljici pruži posjedovna zaštita, te je pravilno primijenio odredbe čl. 21. i čl. 22. ZVDSP kada je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg također u žalbi ističe tuženik.

 

29. I odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova.

 

30. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

 

31. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

 

32. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

 

33. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 8. svibnja 2023.

 

                      Sudac:

              Robert Jambor, v.r.