1

Pr-1990/2021-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac                                                           Pr-1990/2021-12

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice M. S., S., OIB:… zastupanog  po punomoćniku M. S. odvjetniku u S., protiv tuženika K. B. C., S., OIB:…,  radi isplate,  nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti tužiteljice osobno sa punomoćnicom te punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana  08. svibnja 2023. godine,

 

p r e s u d i o    j e:

 

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime razlike manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od 22.siječnja 2016.godine do 30.listopada 2022. godine ukupan neto iznos od 2.906,76 Eur-a/21.900,98 Kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.veljače 2016.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.ožujka 2016.,

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.travnja 2016.,

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.svibnja 2016.,

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.lipnja 2016.,

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.srpnja 2016.,

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.kolovoza 2016.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.listopada 2016.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.studeni 2016.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.prosinac 2016.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.siječnja 2017.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.veljače 2017.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.ožujka 2017.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.travnja 2017.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.svibnja 2017.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.lipnja 2017.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.srpnja 2017.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.kolovoza 2017.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.rujna 2017.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.listopada 2017.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.studenog 2017.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.prosinca 2017.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.siječnja 2018.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.veljače 2018.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.ožujka 2018.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.travnja 2018.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.svibnja 2018.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.lipnja 2018.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.srpanj 2018.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.kolovoza 2018.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.listopada 2018.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.studenog 2018.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.prosinca 2018.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.siječnja 2019.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.veljače 2019.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.ožujak 2019.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.travnja 2019.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.svibnja 2019.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.lipnja 2019.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.srpnja 2019.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.kolovoza 2019.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 kuna od 15.listopada 2019.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.studeni 2019.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15. prosinca 2019.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.siječnja 2020.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.veljače 2020.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.ožujka 2020.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.travnja 2020.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.svibnja 2020.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.lipnja 2020.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.srpnja 2020.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.kolovoza 2020.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.listopada 2020;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.studenog 2020.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.prosinca 2020.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.siječnja 2021.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.veljače 2021.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.ožujka 2021.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.travnja 2021.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.svibnja 2021.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.lipnja 2021.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.srpnja 2021.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.kolovoza 2021.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.listopada 2021.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.studenog 2021.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.prosinca 2021.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.siječnja 2021.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.veljače 2021.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.ožujka 2021.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.travnja 2021.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.svibnja 2021.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.lipnja 2021.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.srpnja 2021.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.kolovoza 2021.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.listopada 2021.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.studenog 2021.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.prosinca 2021.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.siječnja 2022.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.veljače 2022;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.ožujka 2022.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15. travnja 2022.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15. svibnja 2022.;

-          na iznos od 2,39 Eur-a/18,01 Kuna od 15. lipnja 2022.;

-          na iznos od 2,39 Eur-a/18,01 Kuna od 15.srpnja 2022.;

-          na iznos od 13,67 Eur-a/103,00 Kuna od 15. kolovoza 2022.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.listopada 2022.;

-          na iznos od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna od 15.studenog 2022.; do isplate, a koja se zakonska zatezna kamata do 31.12.2022.godine obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 126/21) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za tri postotna poena, a od 01.01.2023.godine do isplate ista se obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice  kao neosnovan, a koji se odnosi na potraživanje zakonske zatezne kamate  tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće kao neosnovan, te za više zatraženi iznos na ime naknade troškova prijevoza, a u iznosu od 18,45 Eur-a/139,01 Kuna.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime parničnih troškova ukupan iznos od 1.866,38 Eur-a ili 14.062,50 Kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

 

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 17.01.2021.godine tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na K. za K. Istaknuto je da ista ima prebivalište na adresi S., a koja adresa da pripada I. tafirnoj zoni trgovačkog društva P. d.o.o. za koju da je prema cjeniku mjesečna pokazna karta 290,00 Kuna mjesečno. Istaknuto je da je rješenjem zavoda, P. službe u S. od 21.ožujka 2017.godine kod tužiteljice utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja koje da ima posljedicu oštećenje funkcije donjih ekstremiteta od 70% zbog ozljede na radu, a koju da je tužiteljica pretrpila dana 09.prosinca 2013.godine. Tužiteljica se poziva na odredbu članka 67. stavka 1. TKU-a (''NN'' 141/2012, 14/2012, 150/2013), te odredbu članka 66.stavka 1. TKU-a (''NN'' 24/2017) koji su primjenjivani do 30.11.2017.godine a vezano za naknadu troškova za mjesni javni prijevoz za dolazak na posao i povratak s posla, te na odredbu članka 67.stavka 17. istog TKU-a koja je primjenjivana na zaposlenike sa tjelesnim oštećenjima a vezano za putne troškove. Zaključno tužiteljica navodi da obzirom na navedene odredbe TKU-a i odlučnu činjenicu da tužiteljica ima oštećenje funkcije donjih ekstremiteta od 70% ona ima bez obzira na udaljenost njezinog prebivališta od mjesta rada pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za I. tarifnu zonu u mjesečnom iznosu od po 290,00 Kuna mjesečno, te je ista istakla da obzirom da joj tuženik ne isplaćuje naknadu troškova prijevoza sukladno odredbama TKU-a i Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika K.B.C. S. da tužiteljica tužbom potražuje od tuženika na ime razlike manje isplaćenih troškova prijevoza ukupan neto iznos od 17.400,00 Kuna sa pripadajućom kamatom. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 23.01.2023.godine (list 34-37 spisa). Također je zamjenica punomoćnika tužitelja na ročištu od 15.veljače 2023.godine ispravila tužbeni zahtjev tako da iz točke I/ izreke alineja 4. ispušta riječi ''kamatom koja na iznos od'' i alineje 80. riječi ''sa zakonskom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose.''

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da osporava osnov i visinu potraživanja jer da nije ni postojala osnova za isplatu naknade istog budući da je rješenje zavoda doneseno 21.03.2017.godine i da od tada proizvodi pravne učinke, te da tuženik nije imao saznanje o donesenom rješenju zavoda jer da zavod to rješenje nije dostavio K.B.C. S., te da ga ni radnica – tužiteljica nije dostavila tuženiku pa da tuženik nije kriv za neisplatu naknade za trošak prijevoza, a posebice ne za isplatu zateznih kamata.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom rješenja zavoda, P. službe u S. od 21.03.2017.godine (list 6-7 spisa);cjenik usluge prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tafirnog sustava (list 8-9 spisa);cjenika sportskih i studentskih karata (list 9 spisa); obavijesti (list 10 spisa); odluke tuženika od 16.05.2022.godine (list 23 spisa); google maps (list 24 spisa); obračunskih isprava za isplatu plaće tužiteljice od svibnja 2022.godine,  lipnja 2022.godine, srpnja 2022.godine, kolovoz 2022; rujan 2022.g. (list 25-33 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice na ročištu od 06.03.2023.godine (list 41 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike  manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od 22. siječnja 2016. godine do 30. listopada 2022. godine.

6. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužiteljica u utuženom razdoblju od 22.01.2016.godine do 30.10.2022.godine bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre.

7. Među strankama je sporan pravni osnov i visina predmetnog potraživanja.

6.  Iz pregledanog rješenja zavoda, P. službe u S. od 21.03.2017.godine (list 6-7 spisa) proizlazi da je tim rješenjem utvrđeno kod tužiteljice postojanje tjelesnog oštećenja i nadalje od 90%, te je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, te je utvrđeno da tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu oštećenje funkcije donjih ekstremiteta iznosi 70%. Iz obrazloženja navedenog rješenja je razvidno da je tužiteljica dana 22.01.2016.godine podnijela zahtjev za utvrđivanje stupnja tjelesnog oštećenja i priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Također je iz obrazloženja navedenog rješenja razvidno da je tužiteljica u pogledu navedenog zahtjeva bila upućena na pregled vještaku zavoda, P. ureda u S. radi utvrđivanja i ocjene postotka tjelesnog oštećenja kod tužiteljice. Iz navedenog rješenja je razvidno da su vještaci navedenog zavoda, P. ureda u S. kod tužiteljice utvrdili navedeni stupanj tjelesnog oštećenja. Iz obrazloženja navedenog rješenja je razvidno da je tužiteljica imala prijavljenu ozljedu na radu od 09.12.2013. godine. Između stranaka u ovom sporu nije sporna činjenica da je navedeno rješenje zavoda, P. službe u S. postalo pravomoćno i konačno.

7. Iz pregledanog cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava  tvrtke P. d.o.o. (list 8-9 spisa) proizlazi da je mjesečna pokazna karta za građane za neograničeni broj putovanja za I. zonu 290,00 Kuna, te se navedeni cjenik primjenjuje od 15.travnja 2012.godine.

8. Iz pregledane odluke K.B.C. S. od 16.05.2022.godine (list 23 spisa) proizlazi da je tom odlukom tuženik utvrdio da tužiteljica ima pravo na naknadu za trošak mjesnog prijevoza za relaciju od adrese prebivališta u S., do adrese mjesta rada u S., te da se visina naknade za trošak mjesnog prijevoza računa sukladno broju dolazaka na posao i cijeni mjesečne putne karte za I. zonu javnog gradskog prijevoznika G. S. tvrtke P. d.o.o. Istaknuto je da sastavni dio te odluke čini ispis kartografske podloge Google maps, najkraće pješačke rute za relaciju od adrese prebivališta tužiteljice S. do adrese mjesta rada u S., te je navedeno da se tom odlukom stavljaju izvan snage sve ranije odluke o naknadi troškova prijevoza radnika iz točke jedan te odluke te da ista stupa na snagu danom donošenja, te da se primjenjuje počevši od 01.05.2022.godine. Iz obrazloženja citirane odluke proizlazi da tuženik ističe da tužiteljica ima prijavljenu adresu prebivališta/boravišta u S., te da prema kartografskoj podlozi google maps, najkraćoj pješačkoj ruti udaljenost od navedene adrese prebivališta do adrese mjesta rada u S., iznosi 0,700 km. Tuženik u obrazloženju također navodi da se na tužiteljicu ne primjenjuje odredba članka 66.stavak 2. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama jer da se ta odredba ne primjenjuje na zaposlenike koji imaju tjelesno oštećenje, te da upravo rješenje zavoda, P. službe u S. od 21.03.2017.godine normira način izračuna visine naknade za trošak prijevoza.

9. Iz kartografske podloge Google maps (list 24 spisa) proizlazi da je udaljenost mjesta prebivališta tužiteljice S. do mjesta rada kod tuženika S. 700 m.

10. Iz obračunskih isprava za isplatu plaće za period od svibnja 2022.godine do rujna 2022.godine je razvidno da tuženik tužiteljici nije obračunavao troškove prijevoza u vrijednosti mjesečne pokazne karte od 290,00 Kuna već je cijelo vrijeme obračunavao troškove prijevoza prema broju dolazaka tužiteljice na posao, a kako je i naveo u točki 2. odluke od 16.05.2022.godine. Tako proizlazi da je tužiteljici u svibnju 2022.godine na ime naknade troškova mjesnog prijevoza tuženik obračunao i isplatio iznos od 272,00 Kune/36,1 Eur, u lipnju također iznos od 272,00 Kune/36,1 Eur, u srpnju 2022.godine 187,00 Kuna/24,82 Eur-a, u kolovozu 2022.godine 208,00 Kuna/27,61 Eur-a, dok tuženik za rujan 2022.godine nije uopće nije isplatio ni obračunao troškove prijevoza. Tuženik nije sudu dostavio nikakav dokaz iz kojeg bi se  mogao izvesti zaključak da je tužiteljici isplatio ikakve  troškove prijevoza u utuženom razdoblju od 22.01.2016.godine do zaključno travnja 2022.godine niti takav dokaz prileže spisu.

11. Iz iskaza tužiteljice (list 41 spisa) proizlazi da ista cijelo vrijeme ima adresu prebivališta na adresi S., te da je ona zbog dijagnoze pareza peroneusa imala poteškoće u hodu pa da na posao ide autom te da je udaljenost između mjesta prebivališta i mjesta rada otprilike oko 2 km. Ista je istakla da ne može hodati do radnog mjesta jer da bi trebala hodati uz pomoć štapa, a da joj je put do radnog mjesta po uzbrdicama te da joj to obzirom na njen invaliditet nije moguće. Tužiteljica navodi da automobilom dođe do radnog mjesta otprilike za sedam minuta , a da joj pješke treba 15-20 minuta, te navodi da ne zna koliko joj je točno tuženik isplaćivao putne troškove, odnosno kad joj je točno prestao isplaćivati putne troškove. Ista navodi da je do trenutka priznanja invalidnosti radila na hitnom kirurškom prijemu u smjenama, te da joj je od 2017. godine priznat invaliditet i da o tome postoji odluka u spisu. Zaključno je ista istakla da se ona žalila i na druge stvari koje nisu predmet ovog postupka i da je uvijek uz navedeno prilagala svu potrebnu dokumentaciju pa i rješenje o tjelesnom oštećenju te je istakla da je temeljem tog rješenja i dobila premještaj na drugi odjel i dobila status invalida od 90 %.

12. Temeljem odredbe članka 67.st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u javnim službama (''NN'' 141/2012, 14/2012, 150/2013-  u daljnjem tekstu TKU-a), te temeljem odredbe članka 66.stavka 1. TKU-a (''NN'' 24/2017), a koji su primjenjivani do 30.11.2017.godine je propisano da se zaposleniku nadoknađuju troškovi mjesnog prijevoza za dolazak na posao i povratak sa posla u visini za poslodavca najpovoljnijeg troška javnog prijevoza koji mu omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak sa posla. Nadalje, odredbom članka 67.stavka 17. TKU-a (''NN'' br. 141/2012, 14/2012, 150/2013) te temeljem odredbe članka 66.stavka 17. TKU-a (‘’NN’’ br. 24/2017) je propisano da se na zaposlenike sa tjelesnim oštećenjima donjih ekstremiteta te na slijepe osobe ne primjenjuje ograničenje iz stavka 4. članka 67. TKU-a, a koje ograničenje propisuje da na naknadu putnih troškova imaju zaposlenici čije je boravište, odnosno prebivalište udaljeno od mjesta rada najmanje dva kilometra. Također, temeljem odredbe članka 66.stavka 1. TKU-a (‘’NN’’ 128/17) je propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska sa posla (naknada troškova prijevoza) pod uvjetom da  je udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Nadalje, temeljem članka 66.stavka 2. TKU-a uvjet iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se na zaposlenike koji imaju tjelesno oštećenje od 100% odnosno tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta od najmanje 60%, a koje je utvrđeno rješenjem nadležnog tijela. Temeljem odredbe članka 66.st. 17. TKU-a (‘’NN’’ 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te članka 65.stavka 23. TKU-a (‘’NN’’ 56/2022) je propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

13. Iz svih provedenih i pregledanih dokaza u ovom postupku, te posebice iskaza tužiteljice u ovom postupku nedvojbeno kao utvrđene proizlaze činjenice: da je tužiteljica cijelo vrijeme utuženog razdoblja stanovala na adresi prebivališta  S., te da je odlazila na posao medicinske sestre kod tuženika na adresu S.; da je od mjesta prebivališta tužiteljice do mjesta rada udaljenost pješke 700 m, a koja činjenica proizlazi iz pregledanog kartografskog prikaza google maps (list 24 spisa); da je tužiteljica istakla da na posao ne ide pješice zbog dijagnoze pareza peroneusa budući  ima poteškoće u hodu, a da je udaljenost njenog mjesta prebivališta automobilom do mjesta otprilike  2 km. Tužiteljica za  navedenu udaljenost od 2 km od prebivališta do mjesta rada nije dostavila kartografski prikaz za dolazak na posao automobilom pa se činjenica udaljenosti tužiteljičinog prebivališta do mjesta rada kod tuženika od 2 km automobilom ne može smatrati dokazanom. Također iz provedenih dokaza proizlazi kao nedvojbena činjenica da je prema cjeniku usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava tvrtke P. d.o.o. (list 8 spisa) tuženik trebao isplaćivati tužiteljici u utuženom razdoblju naknadu troškova prijevoza budući prijevoz tužiteljice od mjesta prebivališta do mjesta rada spada u I zonu naknadu troškova prijevoza u visini cijene mjesečne pokazne karte za neograničeni broj putovanja i to u visini od 290,00 Kuna. Tuženik nije dostavio nikakav dokaz iz kojeg bi proizlazi da je tužiteljici isplaćivao naknadu troškova prijevoza u visini mjesečne pokazne karte od 290,00 Kuna/38,49 Eur-a budući takav dokaz ne prileže spisu, dok je isti dostavio sudu obračunske liste plaće tužiteljice iz kojih nedvojbeno proizlazi da je tuženik tužiteljici u svibnju 2022.godine na ime troškova prijevoza isplatio vrijednost manju od vrijednosti mjesečne pokazne karte i to u iznosu 272,00 Kuna/36,1 Eur-a, u lipnju 2022.godine također 272,00 Kuna/36,1 Eur-a, u srpnju 187,00 Kuna/24,82 Eur-a, te u kolovozu 208,00 Kuna/27,61 Eur-a.

14. Prvenstveno je potrebno istaći da neovisno o činjenici što nema dokaza da je tužiteljičino prebivalište na adresi S., udaljeno od mjesta rada kod tuženika 2 km tužiteljicu pripada naknada troškova prijevoza u utuženom razdoblju prema cijeni mjesečne pokazne karte za I zonu budući je to pravo nastalo s osnova nastalog  tjelesnog oštećenja kod tužiteljice i to oštećenja od 70%, a o čemu postoji pravomoćno i konačno rješenje zavoda, P. službe u S. od 21.03.2017.godine (list 6-7 spisa) iz kojeg je razvidno da je navedeno tijelo svojom deklaratornom odlukom utvrdilo postojanje tjelesnog oštećenja tužiteljice i to donjih ekstremiteta od 70%. Tuženik neosnovano ističe da prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari isti nije imao saznanja za navedeno rješenje budući mu ova činjenica nije mogla ostati nepoznata jer je iz navedenog rješenja zavoda, P. službe u S. jasno da je tužiteljica zahtjev za utvrđivanje stupnja tjelesnog oštećenja podnijela još 22.01.2016.godine, te da je bila povodom toga upućena i na pregled vještaku zavoda, P. ureda u S., a koja činjenica njenom poslodavcu nije mogla ostati nepoznata budući je riječ o zdravstvenom stanju tužiteljice koje je moglo biti od utjecaja na rad tužiteljice kod tuženika kao poslodavca. Da je tuženik bio upotpunosti upoznat sa zdravstvenim stanjem tužiteljice u cijelom utuženom razdoblju potvrđuje i činjenica što je sam tuženik dana 16.05.2022.godine donio odluku kojom je tužiteljici priznao trošak mjesnog prijevoza sa njene relacije prebivališta do mjesta rada kod tuženika i istom odlukom stavio van snage sve druge odluke o naknadi troškova prijevoza koje su se odnosile na tužiteljicu pri tome se pozivajući u obrazloženju navedene odluke upravo na spomenuto rješenje zavoda, P. službe u S. od 21.03.2017.godine kao jedini i isključivi osnov za isplatu troškova prijevoza tužiteljici. U spomenutoj odluci tuženik ne ističe da je tek naknadno saznao za navedeno rješenje zavoda kojim je tužiteljici utvrđeno tjelesno oštećenje od 70%. Uzimajući sve navedeno u obzir, a budući je citiranim spomenutom odredbom članka 67.stavka 17. TKU-a (‘’NN’’ br. 141/2012, 14/2012, 150/2013), te spomenutom odredbom  članka 66. stavkom 17. TKU-a (‘’NN’’ 24/2017), te odredbom članka 66.stavka 2. TKU-a (‘’NN’’ 128/17, 47/2018, 123/2019, 66/2020), a koje su odredbe u primjeni u utuženom razdoblju propisano da se u situaciji kad zaposlenik ima tjelesno oštećenje  donjih ekstremiteta od najmanje 60%, a koje je utvrđeno rješenjem nadležnog tijela isti ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla neovisno da li je udaljenost njegovog mjesta prebivališta do mjesta rada dva kilometra pa sukladno navedenom budući je tužiteljici rješenjem zavoda od 21.03.2017.godine utvrđeno tjelesno oštećenje od 90%, a oštećenje donjih ekstremiteta od 70% tada je jasno da istu pripada naknada troškova prijevoza u utuženom razdoblju temeljem citiranih propisa. Pored navedenog je potrebno istaći da je citirano rješenje zavoda, P. službe u S. od 21.03.2017.godine deklaratorne naravi budući iz obrazloženja istog proizlazi da je tužiteljica zahtjev za priznavanje tjelesnog oštećenja postavila još u siječnju 2016.godine te je istoj tijekom siječnja 2016.godine i utvrđeno navedeno tjelesno oštećenje pregledom vještaka na zavodu, P. ureda u S. dok  rješenje zavoda, P. službe u S. od 21.03.2017.godine predstavlja samo deklaratorno rješenje kojim se utvrđuje već ranije nastalo stanje tjelesnog oštećenja kod tužiteljice te isto nema konstitutivni karakter pa se ne može smatrati da je navedeno tjelesno oštećenje kod tužiteljice nastalo tek od datuma donošenja tog rješenja.

15. U pogledu visine predmetnog potraživanja za utuženo razdoblje potrebno je istaći da je tuženik sukladno svojoj odluci o troškovima mjesnog prijevoza od 16.05.2022.godine (list 23 spisa) odlučio u točki 2. te odluke da će visinu naknade troškova mjesnog prijevoza tužiteljici računati prema cijeni mjesečne pokazne karte za I. zonu javnog gradskog prijevoznika G. S. i to tvrtke P. d.o.o. Međutim, tuženik je u navedenoj odluci pogrešno odlučio da visinu naknade troška mjesnog prijevoza treba računati prema broju dolazaka na posao za čitavo razdoblje. Naime, odredbama članka 66.st. 17. TKU-a (‘’NN’’ 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), te članka 65.stavka 23. TKU-a (‘’NN’’ 56/2022) je propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Pored navedenog budući je tuženik odlučio tužiteljici plaćati troškove prijevoza prema cijeni mjesečne pokazne karte potrebno je istaknuti da u tom smislu na visinu troškova prijevoza ne utječe broj tužiteljičinih dolazaka na posao budući se pokazna mjesečna karta plaća na mjesečnoj razini bez obzira na broj putovanja. Ovo i proizlazi iz pregledanog cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava tvrtke P. d.o.o. (list 8 spisa) gdje se navodi da mjesečna pokazna karta vrijedi za neograničeni broj putovanja. Imajući u vidu navedeno tuženik je u utuženom razdoblju tužiteljici sukladno svojoj odluci trebao plaćati troškove prijevoza u visini mjesečne pokazne karte za I zonu za neograničeni broj putovanja u visini od 290,00 Kuna mjesečno/38,49 Eur-a, te tuženik u tom smislu nije smio od navedene cijene mjesečne karte odbijati tužiteljici sve dane kad ista ne dolazi na posao već joj u utuženom razdoblju nije trebao isplaćivati troškove prijevoza samo za mjesec u kojem tužiteljica koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. U navedenom smislu iz obračunskih listića plaće tužiteljice koje je tuženik dostavio u predmetni spis proizlazi da je tuženik tužiteljici u razdoblju od svibnja 2022.godine do kolovoza 2022.godine isplatio ukupno manji iznos naknade troškova prijevoza u iznosu od 18,45 Eura/139,01 Kuna dok za ostalo utuženo razdoblje nema nikakvog dokaza iz kojeg bi proizlazilo da je tuženik tužiteljici uopće isplaćivao troškove prijevoza u mjesečnom iznosu od 38,49 Eur-a/290,00 Kuna, a koliko je u utuženom razdoblju iznosila mjesečna pokazna karta za I zonu od tvrtke P. d.d. budući tuženik nije za ostatak utuženog razdoblja niti dostavio obračunske liste plaće tužiteljice iz kojih bi bile vidljive isplate mjesečnih naknada za putne troškove.

16. U navedenom smislu u pogledu visine potraživanja budući je iz obračunskih listića plaće tužiteljice (list 25-33 spisa) razvidno da je tuženik tužiteljici u svibnju 2022.godine isplatio na ime troškova prijevoza 272,00 Kune/36,1 Eur umjesto 290,00 Kuna/38,49 Eur-a, u lipnju 2022.godine 272,00 Kune/36,1 Eur umjesto 290,00 Kuna/38,49 Eur-a, u srpnju 2022.godine 187,00 Kuna/24,82 Eur-a umjesto 290,00 Kuna/38,49 Eur-a, te u kolovozu 208,00 Kuna/27,61 Eur-a umjesto 290,00 Kuna/38,49 Eur-a, budući je tuženik u navedenim mjesecima isplatio tužiteljici dio iznosa od 290,00 Kuna/38,49 Kuna tužiteljicu je za mjesece svibanj 2022, lipanj 2022.godine i srpanj 2022.godine trebalo odbiti za više zatraženi iznos za te mjesece i to ukupnom iznosu od 18,45 Eur-a/139,01 Kuna, dok tužitelj nije ni potraživao u utuženom razdoblju mjesečne iznose za kolovoz budući je u podnesku od 23.01.2023.godine, a kojim je konačno uredio tužbeni zahtjev i naveo da ne potražuje naknadu troškova prijevoza za mjesec kolovoz koja dospijeva u rujnu  za svaku godinu u utuženom razdoblju budući da je tužiteljica koristila pretežito godišnji odmor u kolovozu. Imajući u vidu navedeno tužbeni zahtjev za naknadu troškova prijevoza usvojen je za iznos od 2.906,76 Eur-a/21.900,98 Kuna, dok je tužbeni zahtjev odbijen za više zatraženi iznos od 18,45 Eur-a/139,01 Kuna, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Na navedeni priznati glavnice potraživanja u iznosu od 2.906,76 Eur-a/21.900,98 Kuna tužiteljici je priznata i zakonska zatezna kamata, a koja se do 31.12.2022.godine obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (‘’NN’’ 35/05, 41/08, 78/15, 126/21), a od 01.01.2023.godine godine do isplate sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (‘’NN’’114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (‘’NN’’ 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće  i to naknade troškova prijevoza do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke ove presude, dok je ista odbijena sa tužbenim zahtjevom u dijelu potraživanja zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze te pojedinačne novčane iznose dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H. ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna  ( 21.900,98 Kuna : 7,53450 =2.906,76 Eur-a).

 

17. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka budući tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu svog potraživanja, vezano za potraživanje zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te za više zatraženi iznos od 18,45 Eur-a/139,01 Kuna, a zbog tog potraživanja nisu nastali posebni troškovi ovaj sud je odlučio da je tuženik dužan tužiteljici naknaditi parnične troškove u cijelosti sukladno odredbi članka 154.stavka 3. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (‘’NN’’ 126/22) te uvažavajući vrijednost boda od 15,00 Kuna pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 Eur-a; trošak sastava podneska od 08.06.2022.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; trošak sastava podneska od 20.06.2022.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu od 21.10.2022.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; trošak sastava podneska od 23.01.2023.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu od 15.02.2023.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu od 06.03.2023.godine u iznosu od 199,08 Eur-a; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 99,54 Eur-a, a što ukupno iznosi 1.493,10 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 373,28 Eur-a ukupno iznosi 1.866,38 Eur-a ili 14.062,50 Kuna ( 14.062,50 Kuna : 7,53450 = 1.866,38 EUR-a )  a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj  odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22),te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22),  a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude.

 

U Splitu, 08. svibnja 2023.

 

                                               S u d a c:

 

                                                                    Eneja Stejskal Kanazir,v.r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.