Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
OPĆINSKI SUD U SPLITU P. 2897/19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz S., O.:
…, zastupanog po pun. M. Ž., odvjetniku u S., protiv tuženika
P. B. Z. d.d., Z., O.: …,
zastupanog po odvjetnicima iz O. M., B. i V. d.o.o.
S., radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana
8. veljače 2023. godine u nazočnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 5. svibnja
2023. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 9011704062 od 21.
srpnja 2006. god., u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa po odluci
tuženika, a koja je označena u dijelu toč. 4.1. i toč. 4.2. označenog Ugovora i koje
glase:
„Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti B. kamatu po
godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci B. o
kreditiranju građana, Visinu kamatne stope B. može promiijeniti sukladno
broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita i to na dan
01.01. (slovima: prvisiječnja), a primjenjuje se na razdoblje od 01.01. (slovima:
prvisiječnja) do 30.06. (slovima:tridesetoglipnja) tekuće godine i na dan 01.07.
(slovima: prvogsrpnja) a primjenjuje se na razdoblje od 01.07. (slovima:
prvogsrpnja) do 31.12. (slovima: tridesetprvogprosinca) tekuće godine, s time da
kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane
odlukom B. o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja
kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika
kredita u trenutku promjene“
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.302,43 eura / 70.089,13 kuna
1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatoj po stopi 15% do
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih
poena, od 1.8.2015. do 31.prosinca 2022.godine obračunatoj uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 1.siječnja 2023.godine po stopi koja
se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
koje zatezne kamate teku:
- na iznos od 55,00 eura / 414,43 kn od 27.08.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 54,15 eura / 408,03 kn od 27.09.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 53,91 eura / 406,17 kn od 27.10.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 54,99 eura / 414,30 kn od 27.11.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 53,92 eura / 406,27 od 27.12.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 55,44 eura / 417,75 kn od 27.01.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 98,13 eura / 739,36 kn od 27.02.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 100,87 eura / 759,98 kn od 27.03.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,82 eura / 737,02 kn od 27.04.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,84 eura / 737,21 kn od 27.05.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 97,57 eura / 735,11 kn od 27.06.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 105,39 eura / 794,07 kn od 27.07.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 105,30 eura / 793,25 kn od 27.08.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 106,23 eura/ 800,40 kn od 27.09.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 117,88 eura / 888,16 kn od 27.10.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 109,57 eura / 825,57 kn od 27.11.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 114,45 eura / 862,36 kn od 27.12.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 116,94 eura / 881,13 kn od 27.01.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 118,20 eura / 890,62 kn od 27.02.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 116,05 eura / 874,40 kn od 27.03.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 116,57 eura / 878,32 kn od 27.04.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 114,25 eura / 860,79 kn od 27.05.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 112,90 eura / 850,65 kn od 27.06.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 114,17 eura / 860,24 kn od 27.07.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 108,35 eura / 816,39 kn od 27.08.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 108,27 eura / 815,79 kn od 27.09.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 107,23 eura / 807,89 kn od 27.10.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 108,98 eura / 821,09 kn od 27.11.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 110,17 eura / 830,06 kn od 27.12.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 111,49 eura / 840,03 kn od 27.01.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 111,94 eura / 843,44 kn od 27.02.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 114,09 eura / 859,56 kn od 27.03.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 113,75 eura / 857,05 kn od 27.04.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 115,25 eura / 868,33 kn od 27.05.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 119,12 eura / 897/51 kn od 27.06.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 119,90 eura / 903,35 kn od 27.07.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 131,98 eura / 994,36 kn od 27.08.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 131,43 eura / 990,23 kn od 27.09.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 128,31 eura / 966,86 kn od 27.10.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 132,41 eura / 997,61 kn od 27.11.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 114,04 eura / 859,21 kn od 27.12.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 111,51 eura / 840,16 kn od 27.01.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 113,01 eura / 851,51 kn od 27.02.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 111,17 eura / 837,58 kn od 27.03.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 111,76 eura / 842,06 kn od 27.04.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 117,48 eura / 885,18 kn od 27.05.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 102,78 eura / 774,43 kn od 27.06.2011. godine pa do isplate
- na iznos od 106,06 eura / 799,08 kn od 27.07.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 107,99 eura / 813,64 kn od 27.08.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 83,85 eura / 631,80 kn od 27.09.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 83,92 eura / 632,37 kn od 27.10.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 83,58 eura / 629,70 kn od 27.11.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 84,09 eura / 633,61 kn od 27.12.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 85,86 eura / 646,88 kn od 27.01.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 86,05 eura / 648,30 kn od 27.02.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 85,28 eura / 642,55 kn od 27.03.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 85,78 eura / 646,34 kn od 27.04.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 86,22 eura / 649,65 kn od 27.05.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 85,64 eura / 645,22 kn od 27.06.2012. godine pa do isplate
- na iznos od 85,59 eura / 644,85 kn od 27.07.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 85,28 eura / 642,53 kn od 27.08.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 84,46 eura / 636,34 kn od 27.09.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 85,33 eura / 642,93 kn od 27.10.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 85,90 eura / 647,20 kn od 27.11.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 85,44 eura / 643,75 kn od 27.12.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.784,14 eura / 20.977,07 kn od 28.12.2012. godine pa do isplate, sve
u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III.Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9011704062 od 21.
srpnja 2006. god. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita, i tuženika, u
dijelu u kojem je iskazana valutna klauzula u valuti švicarski franak a koja je
označena čl. 1. i 7.2. označenog Ugovora i koje glase:
„ Iznos kredita“
B. se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama
koji odgovara protuvrijednosti od 158.000,00 CHF (slovima: stopedesetosamtisuća
CHF) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste B. važeće na dan korištenja
kredita“
„Otplata kredita“
Kredit u iznosu od 158.000,00 CHF (slovima: stopedesetosamtisuća CHF) i kamata
iz točke 4. ovog ugovora otplaćuju se u 360 (slovima: tristošezdeset) jednakih
mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za
CHF tečajne liste B. važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je
sastavni dio ovog Ugovora.“
IV.Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 38.879,30 eura / 292.934,30 kuna
zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sve sa pripadajućom zateznom
kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po
kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope
HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do 31. prosinca
2022.godine obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena te od 1.siječnja 2023.godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje teku:
- na iznos od 19,77 eura / 148,96 kn od 14.11.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 29,58 eura / 222,85 kn od 16.12.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 232,45 eura / 1.751,39 kn od 27.01.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 274,35 eura / 2.067,10 kn od 27.03.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,31 eura / 2,34 kn od 27.04.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 47,06 eura / 354,59 kn od 27.05.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 83,32 eura / 627,80 kn od 27.07.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 260,53 eura / 1,963,00 kn od 31.08.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 33,92 eura / 255,58 kn od 27.09.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 98,40 eura / 741,38 kn od 27.10.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 83,57 eura / 629,68 kn od 27.11.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 95,80 eura / 721,79 kn od 22.12.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 141,99 eura / 1.069,79 kn od 21.01.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 135,61 eura / 1.021,79 kn od 18.02.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 149,95 eura / 1.129,79 kn od 17.03.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 125,13 eura / 942,79 kn od 12.04.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 160,04 eura / 1.205,79 kn od 17.05.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 208,80 eura / 1.573,19 kn od 05.07.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 364,51 eura / 2.746,38 kn od 08.08.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 368,00 eura / 2.772,70 kn od 05.09.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 261,82 eura / 1.972,70 kn od 25.10.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 191,70 eura / 1.444,29 kn od 17.11.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 195,46 eura / 1.472,70 kn od 17.12.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 196,22 eura / 1.478,47 kn od 27.01.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 167,98 eura / 1.265,62 kn od 27.02.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 188,56 eura / 1.420,70 kn od 15.03.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 190,93 eura / 1.438,57 kn od 27.04.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 195,46 eura / 1.472,70 kn od 15.05.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 193,97 eura / 1.461,50 kn od 26.06.2012. godine pa do isplate
- na iznos od 198,93 eura / 1.498,89 kn od 17.07.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 313,85 eura / 2.364,70 kn od 29.08.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 367,17 eura / 2.766,41 kn od 01.10.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 199,44 eura / 1.502,70 kn od 27.11.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 33.104,48 eura / 249.425,67 kn od 28.12.2012. godine pa do isplate,
sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
V.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju
parnični trošak u iznosu od 5.319,53 eura / 40.080,00 kuna sa zakonskim zateznim
kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 7. lipnja 2019. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se
navodi da su stranke 21. srpnja 2006. godine zaključile Ugovor o kreditu broj
9011704062 temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju stambeni kredit u
iznosu od 158.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na
dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom u tč. 4. da je određena kamatna stopa
u visini od 4,20 % godišnje, s tim da je ista promjenjiva sukladno odluci tuženika.
Navedeni ugovor da je sklopila i realizirala poslovna jedinica – podružnica tuženika u
S., što spada u njezinu djelatnost, pa da se mjesna nadležnost ovog suda temelji
na odredbi čl. 59. Zakona o parničnom postupku, a ista da je i ugovorena prema
sjedištu podružnice tuženika koja je sklopila ovaj ugovor. Navedena odredba u
pogledu visine kamatne stope da je ništetna, pravni osnov ništetnosti te odredbe da
je odredio Visoki trgovački sud RH kao i Vrhovni sud RH, tužitelj se poziva na
presudu Visokog trgovačkog suda RH u predmetu broj Pž-7129/13 donesenu dana
16. srpnja 2014. godine, u kolektivnom sporu koji je SUZ
potrošača Potrošač kao tužitelj vodio protiv 8 banaka, između ostalih i tuženika.
Tužitelj se poziva i na presudu Vrhovnog suda RH u predmetu broj Revt-249/14.
Navodi da ukoliko se iznos neosnovano stečenog utvrđuje kao razlika isplaćenog po
kamatnoj stopi koja je prvotno ugovorena i povećavane kamatne stope tijekom
otplatnog perioda, tužitelj da je preplatio iznos od 87.517,91 kn, postavlja zahtjev na
isplatu tog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama, a postavlja zahtjev i na
utvrđenje da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 9011704062 od 21. srpnja
2006. godine u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa po odluci tuženika, a koja je
označena u dijelu točke 4.1. i točke 4.2. tog Ugovora. Tužitelj potražuje i naknadu
parničnog troška od tuženika.
U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbenom zahtjevu
tužitelja kao neosnovanom u cijelosti, predlaže isti odbiti uz nalog tužitelju na
naknadu troškova postupka. Tuženik ističe prigovor prekluzije, te prigovor zastare.
Predmetni ugovor o kreditu da je u cijelosti prestao isplatom kredita
06.02.2013.godine, dakle, predlaže radi prigovora prekluzije iz čl. 326.st.2. Zakona o
obveznim odnosima odbiti zahtjev tužitelja. Budući da se u konkretnom slučaju ne
radi o naknadi štete već o parnici radi isplate temeljem stjecanja bez osnove,
pozivanje tužitelja na utvrđenja suda iz presude Trgovačkog suda da su pravno
irelevantna. Nadalje, da je nesporno Zakonom o obveznim odnosima i to baš
člankom 26. izričito dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope. Navedena
odredba ZOO-a da nije izmijenjena ni nakon donesenih presuda, niti se istu planira
mijenjati obzirom da je u većem broju slučajeva ista u konačnici povoljnija za
korisnika kredita, koji, ugovarajući je, može iskoristiti i benefite fluktuirajućeg
financijskog tržišta. U postupku vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi
zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, sudovi da ni na koji način nisu utvrdili
da bi bila nezakonita odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Nepoštena da bi bila
odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja
kamatnu stopu, čime bi po stavu suda bili povrijeđeni kolektivni interesi. Kako se u
konkretnom slučaju kamatna stopa mijenjala upravo zbog kriterija i elemenata čije su
oscilacije izvan nadzora tuženika, to da je sukladno Direktivi V. 93/13 EEZ od
05.04.1993.godine, takva ugovorna odredba izuzeta od ocjene poštenosti. Navodi
da je predmetni Ugovor o kreditu potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku, te ima
snagu javnobilježničkog akta. Drugim riječima javni bilježnik da je predmetnu ispravu
ispitao, utvrdio da oblikom odgovara propisima o javnobilježničkim isprava, a
sadržajem propisima o sadržaju javnobilježničkog akta. Nadalje da je istu ispravu
pročitao sudionicima pravnog posla, upozorio ih na značaj ovršne snage, nakon čega
su sudionici posla izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koja za njih iz toga
proizlaze i da to odgovara njihovoj volji. Tužitelj da je poslovno sposobna osoba koja
tijekom ishođenja predmetnog kredita nije izdvojio niti jednu ugovornu odredbu kao
spornu niti je tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza. Tužitelj da je od
tuženika prije sklapanja ugovora nedvojbeno dobio sva tražena pojašnjenja i
informacije, kao uostalom i od javnog bilježnika prilikom solemnizacije ugovora.
Nadalje, tuženik se u cijelosti protivi i dostavljenom izračunu, odnosno visini
postavljenog tužbenog zahtjeva obzirom da nije razvidno temeljem kojeg obračuna je
tužitelj došao do traženog iznosa. Tuženik ustraje u istaknutom prigovoru zastare i
isti opsežno obrazlaže.
Svojim podneskom od 6.listopada 2022.godine tužitelj preinačava svoj tužbeni
zahtjev tako da isti glasi kao u izreci ove presude, pored utvrđenja ništetnosti
odredbe ugovora o kreditu vezano za promjenjivu kamatnu stopu odlukom banke,
tužitelj traži utvrđenje (i isplatu preplaćenog) vezano za tzv. valutnu klauzulu. Tuženik
se usprotivio ovoj preinaci, sud je preinaku dopustio raspravnim rješenjem, dakle, u
ovom slučaju je tužitelj iz iste činjenične i pravne osnove, nakon provedenog dokaza
financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem preinačio tužbu i za dio tzv.valutne
klauzule u valuti CHF, ovu preinaku tužbe sud smatra svrsishodnom, naime, da se
radilo o obrnutoj situaciji, odnosno da je postupak počeo teći podnošenjem tužbe radi
valutne klauzule, te da je preinačena tužba i na dio promjenjive kamatne stope (za
koji je vezano za isplatu nastupila zastara), onda sud preinaku ne bi dopustio, ovako,
kako niti u jednom dijelu nema zastare potraživanja, a proveden je dokaz financijsko-
knjigovodstvenim vještačenjem, to je preinaka tužbe dopuštena.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Ugovora o kreditu broj
9011704062 zaključenog između stranaka dana 21.srpnja 2006.godine sa
popratnom dokumentacijom, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za
knjigovodstvo i financije dipl.oecc. M. T..
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja je osnovan.
Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijelova
odredbi Ugovora o kreditu broj 9011704062 zaključenog između stranaka dana
21.srpnja 2006.godine, a koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u valuti
CHF i odredbe koja se odnosi na jednostrano ovlaštenje tuženika mijenjati kamatnu
stopu te predstavljaju nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe te zahtjev za
isplatu preplaćenih iznosa sa ove dvije osnove, sa zakonskim zateznim kamatama,
na ime vraćanja stečenog bez osnove jer je nezakonitim ugovaranjem valutne
klauzule u valuti CHF i povećanjem kamatne stope tuženik neosnovano stekao
preplatu u tom iznosu.
Među strankama nije bilo sporno da je između tuženika, kao kreditora, i
tužitelja, kao korisnika kredita, dana 21.srpnja 2006.godine sklopljen predmetni
Ugovor kreditu s valutnom klauzulom na iznos od 158.000,00 CHF, namjenski kredit
za kupnju stana (dakle, radi se o statusu potrošača na strani tužitelja) s rokom otplate
u 360 mjeseci, da je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima prema otplatnom
planu u kunskoj protuvrijednosti iznosa u CHF obračunatih po srednjem tečaju za
CHF tuženika na dan dospijeća. Nije sporno ni da su stranke odredbom čl.4. Ugovora
o kreditu ugovorile početnu ugovornu kamatnu stopu od 4,20 %, te da je određeno
da je kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.
Među strankama je sporno jesu li odredbe Ugovora o ugovaranju valutne
klauzule u CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene ugovorne odredbe, a što bi
ih činilo ništetnim, o čemu ovisi i osnovanost zahtjeva tužitelja za isplatu stečenog
bez osnove u visini razlike zbog promjene tečaja CHF i razlike između početno
ugovorene kamatne stope i promjenjive kamatne stope tijekom otplatnog perioda
(zaključno sa plaćanjem zadnjeg anuiteta). Istaknut je i prigovor zastare.
Tužitelj se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P
1401/12 od 4. srpnja 2013. g. kojom je utvrđeno da je i ovaj tuženik u razdoblju od
10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava
potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio
nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je
tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom
banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom
dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-
7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g., a Vrhovni sud R. H. svojom odlukom
broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. odbio je revizije tuženika od 1) do 7) kao
neosnovane.
Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi
HSU za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a
među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi
čl. 502. c Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13,
89/14 i 70/19, dalje ZPP). Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom
sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama
sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u
kolektivnom sporu.
U odluci Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. između
ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su
sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao
potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu
bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o
promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke
sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je
visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli
ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja
kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije
bila određena, a niti odrediva.
Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a
koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom
Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između
ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama
ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o
potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije
pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna
tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana.
Naime, tuženik je i u ovom postupku ponavljao svoje navode i tvrdnje iz
postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim
sudom u Zagrebu, i to navode da se pojedinačno pregovaralo sa strankama jer su bili
valjano i pravovremeno informirani te da se radi o razumljivoj odredbi. U postupku
radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je, međutim, da službenici tuženih
banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak
formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim
parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da
ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time
niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga JB u postupku
solemnizacije ugovora ocijeniti, ako je to moguće, jesu li ugovorne strane ovlaštene i
sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti
se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni
bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu,
korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i
značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali
razloga primijeniti ovlaštenje iz čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu (NN
broj 8/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16).
Stoga je sud zaključio da se s tužiteljem, kao ni s ostalim klijentima tuženika,
prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj
kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste. Prema tome, u ovom
postupku tuženik nije iznio nikakve nove činjenice, koje bi u konkretnom slučaju
dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora nije
nepoštena pa time i ništetna.
To, nadalje, znači da je odredbu Ugovora o kreditu sklopljenog između
stranaka u dijelu kojim je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje
se u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora trebalo utvrditi ništetnom, jer je
odredba o ugovornoj kamati utvrđena nepoštenom, s obzirom da nije određena
odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim
odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), pa su, u
smislu odredbe 102. Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 79/07, 125/07,
75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP), te ugovorne odredbe ništetne te je odlučeno kao u izreci ove presude.
Temeljem čl. 324. ZOO-a, naime, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog
dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez
te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje
je ugovor sklopljen. Kako tuženik u postupku nije ni tvrdio da je uvjet i odlučujuća
pobuda Ugovora bio dio odredbe kojom je određeno da se korisnik obvezuje platiti
banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o
kamatnim stopama kreditora ocjena je suda da Ugovor o kreditu opstaje u
preostalom dijelu, odnosno i u dijelu kojim je utvrđena kamatna stopa u visini od
4,20%.
S obzirom da je odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu
kamatnu stopu, utvrđena ništetnom to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano
stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl. 1111. ZOO-a. Drugim riječima,
tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio na ime razlike u povećanju kamate
iznad početno ugovorene kamatne stope od 4,20%, a temeljem odredbe čl. 323. st.
1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju odredbi Ugovora o kreditu koje je sud
utvrdio ništetnima.
Nadalje, prema mišljenju ovog suda odredbe ZZP-a treba shvatiti i tumačiti na
način da potrošač odnosno tužitelj može potraživati isplatu odnosno tražiti povrat
isplaćenog temeljem odredbe koja je utvrđena ništetnom po bilo kojem pravnom
institutu, a ne samo radi naknade štete koja mu je nastupila.
Što se tiče odredbi predmetnog Ugovora koji se odnose na ugovorne odredbe
kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF), po
mišljenju ovog suda i te odredbe Ugovora su ništetne i nepoštene. Tužitelj se pravilno
pozvao na stavove i utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-
6632/17 od 14. lipnja 2018 HSU saveza udruga za zaštitu potrošača - Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, i koji, kako je već navedeno, predstavlja kolektivni sudski
postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a.
U navedenim je odlukama ocijenjeno da se i kod ugovaranja valutne klauzule
vezane uz švicarski franak tuženik nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja, da
se o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije
pojedinačno pregovaralo, da tuženik nije vodio računa o interesima korisnika kredita,
pa tako i tužitelja kao potrošača i nije mu dao nužne i osnovne informacije o rizicima
ugovaranja valutne klauzule u CHF, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu među
strankama na štetu korisnika kredita, odnosno tužitelja, da je tuženik, kao financijska
ustanova, mogao i po redovnom tijeku stvari morao znati da je u budućem
ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne promjene u kretanju
tečaja švicarskog franka, s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora i okolnosti, kako u
gospodarstvu RH, tako i globalno, koji će izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni u
budućem razdoblju, da je tuženik takve informacije uskratio korisnicima kredita
odnosno tužitelju pri pregovaranju i sklapanju Ugovora, radi čega je korisnik kredita
odnosno tužitelj bio onemogućen procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice
koje će za njega proizaći sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu s valutnom
klauzulom u švicarskim francima, vezano za visinu i obujam njegovih obveza i za
iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora, da je priroda i specifičnosti valute
švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže
stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu
informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.
Stoga je odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno kako kredit
glasi na iznos kunske protuvrijednosti 158.000,00 CHF po srednjem tečaju kreditora
na dan korištenja kredita te se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj
protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika kao kreditora za CHF važećim na dan
dospijeća trebalo utvrditi ništetnom, jer su navedene odredbe utvrđene nepoštenima,
pa su, u smislu odredbe 102. ZZP-a, te ugovorne odredbe ništetne te je odlučeno
kao u izreci izreke ove presude.
I temeljem ništetnih dijelova odredbi Ugovora o valutnoj klauzuli u valuti
švicarski franak, koje su nepoštene, a time i ništetne i bez pravnog učinka, kao i one
o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika, tužitelj je
stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatio temeljem
ništetnih odredbi kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski
franak (CHF).
Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko-
knjigovodstveno vještačenje po vještakinji za knjigovodstvo i financije M. T.
na okolnost postojanja razlike utvrđenja više plaćenog radi ugovaranja valutne
klauzule u CHF uzimajući početni tečaj u kunama i razlike između početno
ugovorene kamatne stope i svake promijenjene kamatne stope, pojedinačno po
anuitetima, odnosno razlike između obračuna kamate u prvobitnom otplatnom planu i
kamate u otplatnim planovima nakon promjene kamatne stope.
U pisanom nalazu i mišljenju od 5.rujna 2022.godine izrađenom temeljem
dokumentacije priložene spisu, koju vještak taksativno navodi u svom nalazu, ista
navod vještakinja je utvrdila:
da je tužitelj prijevremeno otplatio kredit u cijelosti dana 8.siječnja
2013.godine, da je tuženik u tijeku otplate kredita mijenjao kamatne stope za izračun
obveze tužitelja i to: od početne 4,20%, nakon toga 5,20%, 5,95%, 6,10%, 6,00 %,
6,10%, 5,75%, 5,50% do 5,25%, dakle, sve preko početne od 4,20%
Zaključno u svom mišljenju, nakon iscrpnog i obrazloženog nalaza sudski
vještak navodi da je tužitelj u utuženom razdoblju više platio ukupno 363.023,43 kn,
od čega 70.089,13 kn u razdoblju od 27.kolovoza 2007.godine do 28.prosinca
2012.godine zbog promjene kamatne stope, te iznos od 292.934,30 kn u razdoblju
od 27.srpnja 2009.godine do 28.prosinca 2012.godine zbog primjene valutne
klauzule.
Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka M.
T., sukladno vještvu uredio je po pitanju zatražene isplate svoj zahtjev, te isti
iskazao u eurima po fiksnom tečaju konverzije. Sudski vještak je precizno dala
prikaz više plaćenog po anuitetima, tužitelj sukladno tom vještvu i uređuje svoj
tužbeni zahtjev na isplatu, vještvo sudskog vještaka po stavu ovog suda je stručno,
logično i uvjerljivo i sud ga kod presuđenja prihvaća.
Što se tiče istaknutog prigovora zastare čitavog zahtjeva, to je pravno pitanje
kao posebno važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u
njegovoj primjeni, a imajući na umu izuzetno veliki broj individualnih parničnih
postupaka koji se u RH vode o zahtjevima za restituciju onog dijela novčane tražbine
kojeg su po ugovorima o potrošačkim kreditima isplaćene bankama na temelju
nepoštenih ugovornih odredbi vezano za jednostranu i netransparentnu promjenjivost
redovne stope ugovorene kamate o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, razmatrao
Vrhovni sud RH u odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. te je zauzeto slijedeće
pravno mišljenje:
-pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača
dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih
restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske
odluke donesene u povodu te tužbe (za zaštitu kolektivnih interesa potrošača).
Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebno se imalo na umu postojanje
znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog
toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet
godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO-
a). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid
zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći
računa i o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na
kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140.
ZZP-a propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa
potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak
radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, Vrhovni sud RH donio je zaključak
da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241.
ZOO-a jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima
ne bi imalo smisla. Sud je imao na umu i sadržaj odredbe čl. 502. c ZPP-a o
proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude jer se prema ovoj odredbi
fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na
pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu
kolektivnih interesa i prava te je u takvom slučaju sud vezan za ta utvrđenja.
Kako je u navedenoj odluci Vrhovnog suda RH bila riječ o postupku radi
zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u
Zagrebu pod poslovnim brojem P 1401/12, kao što je to slučaj i u ovoj pravnoj stvari,
utvrđenje Vrhovnog suda RH da je u tom predmetu odluka u povodu tužbe radi
zaštite kolektivnih interesa postala pravomoćna 13. lipnja 2014. g. (a u odnosu na
nepoštene odredbe o ugovaranju valutne klauzule u valuti CHF 14. lipnja 2018. g.)
trebalo je u cijelosti prihvatiti i ocijeniti da je u ovoj parnici tužba od 7.lipnja
2019.godine podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe čl. 225.
ZOO-a, pa da je prigovor zastare tuženika neosnovan.
Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje M. T. kao stručan,
temeljit i objektivan te je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja prema izračunu razlike
više obračunatih anutiteta radi ugovaranja valutne klauzule u CHF te razlike više
obračunate kamate temeljem primjene promjenjive kamatne stope u odnosu na prvo
ugovorenu kamatnu stopu u zatraženoj visini od 38.879,06 eura odnosno 9.302,43
eura, po fiksnom tečaju konverzije, te je odlučeno kao u izreci presude.
Na dosuđeni iznos glavnice tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja
teče od plaćanja svakog anuiteta do isplate, koji je anuitet sadržavao i više isplaćeni
iznos radi obračuna po tečaju CHF na dan dospijeća i radi povišenja ugovorene
kamatne stope, što je sud u cijelosti prihvatio.
Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove
moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od
dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
Prema ocjeni ovog suda tuženik je potraživao od tužitelja iznose anuiteta
Ugovora o kreditu obračunate prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta te
uvećane za kamatu koja je obračunavana primjenom promjenjive kamatne stope
znajući da se radi o primjeni nepoštenih ugovornih odredbi i stoga ništetnih pa
tužitelju zatezna kamata na svaki pojedini iznos razlike zbog primjene valutne
klauzule u CHF i radi više naplaćene kamate od početno ugovorene pripada od dana
dospijeća, pri čemu je kamata određena pozivom na odredbu čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl.155. Zakona
o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje:
ZPP), a budući je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pa je tuženika trebalo obvezati na
podmirenje troškova koje je imao tužitelj vodeći ovaj spor. Obistinjeni trošak tužitelju
odnosi se na trošak sastava tužbe i podneska od 16.travnja 2021.godine po
vrijednosti od 100 bodova; zastupanja na ročištima održanim dana 14.veljače
2022.godine i 8.veljače 2023.godine od po 500 bodova; sastava podneska od
6.listopada od 500 bodova; što po iznosu boda od 15,00 kn daje iznos od 25.500,00
kn; 25% PDV-a u iznosu od 6.375,00 kn; trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn;
pristojbu tužbe u iznosu od 1.225,00 kn i pristojbu presude u iznosu od 3.980,00 kn,
što ukupno zbrojeno daje iznos od 40.080,00 kn odnosno 5.319,53 eura po fiksnom
tečaju konverzije, koliko je konačno tuženik obvezan na ime naknade parničnog
troška isplatiti tužitelju, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
U Splitu, 5. svibnja 2023. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti
žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.