1

Poslovni broj P-251/2021-9

        Republika Hrvatska                                                                                           

   Općinski sud u Metkoviću

Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj P-251/2021-9

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji Jeleni Ćelić, u pravnoj stvari  tužitelja M.O. iz M., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M.V., odvjetnik u M., protiv tuženika L.O. iz M., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T.M., odvjetnik u M., radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti, dana 5. svibnja 2023.

r i j e š i o   j e

I.               Tužba u ovoj pravnoj stvari se odbacuje.

II.               Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od   497,71 €1 / 3.750,00 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.               Tužitelj je podneskom od 20. svibnja 2021. godine u predmetu posl. broj P-184/2020 podnio protutužbu protiv tuženika L.O. radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti, koja je razdvojena raspravnim rješenjem od 9. rujna 2021. i zavedena pod posl.broj P-251/2021.

1.1.               U podnesku od 20. svibnja 2021. godine tužitelj navodi da bi bio onemogućen  u pristupu dijelu predmetne nekretnine koji drži u posjedu, a koji dio je položajno smješten u produžetku, iza dijela te nekretnine koji drži u posjedu tužitelj, jer nema nikakve druge putne veze sa javnom putem. Radi se o nekretnini koja je u bila u vlasništvu prednika parničnih stranaka i predstavljala je jednu cjelinu, pa nema niti teoretske mogućnosti da bi pravnom predniku tužitelja, bez obzira na pravnu valjanost obavljene diobe, bilo, odnosno moglo biti uskraćeno pravo prolaza, odnosno pravo služnosti puta. U protivnom logičnim se nameće pitanje, kako pristupiti dijelu predmetne nekretnine koji tužitelj drži u posjedu. O tome je po prirodi stvari mora postojati u najmanju ruku prešutni dogovor jer je tužitelj pravo služnosti puta faktički izvršavao od trenutka stupanja u posjed dijela predmetne nekretnine prije 30 godina, a posebno nakon što je prije više od 20 godina izgradio betonski gospodarski objekt u kojem drži domaće životinje (svinje i povremeno kokoši), zbog čega je svakodnevno morao prolaziti radi hranjenja domaćih životinja i obrade zemljišta, pa je tako prolazio pješice, vozio kariolu i provozio motokultivatorom. Takav zaključak se nameće sam po sebi, jer kada se neka nekretnina dijeli poprečno, a dijelu podijeljene nekretnine u produžetku se može pristupiti samo preko te nekretnine, jer drugog pristupnog puta nema, podrazumijeva se postojanje prava služnosti puta - prolaza. Posebno kada je osoba kojoj je pripao dio nekretnine u produžetku tu nekretninu obrađivala i nesmetano prolazila 30 godina. S obzirom na činjenicu, da je tuženik do dijela nekretnine označene kao čest. zem. ... K.O. M., u njegovom vlasništvu, posljednjih 30 godina, dolazio preko te iste nekretnine koji drži u posjedu tuženik, jer nema druge pristupne veze sa javnim putem, tuženik je prinuđen podnijeti protutužbu koja glasi:

" I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti puta ( pravo prolaziti pješice, provoziti kariolu i motokultivator - frezu) na teret dijela čest. zem. ... K.O. M., kao poslužne nekretnine, uzduž dijela te nekretnine, koji je opisan u nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke, a u korist dijela čest. zem. ... K.O. M., kao povlasne nekretnine, u vlasništvu tuženika-protutužitelja.

II.               Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju plati troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."

2.               Tuženik je na ročištu održanom 27. lipnja 2022. ( list 26-27 spisa)  istaknuo prigovor presuđene stvari i predložio da se pribavi spisa ovog suda posl.broj P-1202/16, što je Sud učinio.

3.              Uvidom u priloženi spis ovog suda posl. br. Pu P-432/19  (ranije P-1202/16) utvrđeno je da je presudom Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u  Metkoviću od 24. svibnja 2017. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Dubrovniku posl.broj Gž-557/2017 od 12. veljače 2020., odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja M.O. protiv tuženika L.O. koji glasi:

„Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti kolskog puta (uključujući ovlast služiti se osobnim vozilom, traktorom fergusonom sa traktorskom prikolicom, poljoprivrednim strojevima i pješice), a sve na teret dijela čestice zemlje  ... K.O. M. (po katastru k.č. ... K.O. M.), kao poslužne nekretnine i to cijeloj dužini tog kolskog puta, a kako je to prikazano  u stručnom nalazu-vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju M. V. dipl.inž. geod. iz M. od 16. 08. 2013. godine i prikazano na skici lica mjesta  i označeno lomnim točkama i obilježeno geometrijskim likom   ABCDFA u površini od 109 m2, na toj skici vještaka mjernika, a koje vještvo sa skicom čini sastavni dio ove presude, a sve to u  korist dijela čes. zem. ... K.O. M. (po katastru k.č. ... K.O. M.) kao povlasne nekretnine koji dio nekretnine je vlasnik tužitelj."

Navedeni tužbeni zahtjev tužitelj je  temeljio na istom osnovu po kojem je u ovom sporu tražio utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti , što proizlazi iz činjeničnog obrazloženja tužbe ( list 1-3 spisa Pu P-432/19, ranije P-1202/16) u kojem navodi da je zajedno sa članovima svoje obitelji od 1990. godine u zadnjem mirnom posjedu prava prolaska pješice, vozilima, poljoprivrednim strojevima, traktorom fergusonom sa traktorskom prikolicom kolskim putem koji se prostire preko dijela nekretnine anagrafske oznake čest.zem.... K.O. M. (nova izmjera po katastru je k.č. ... K.O. M..Taj kolski put se prostire od dvorišta tužiteljeve kuće tj. Od Ulice …, kao javne površine te gledajući od te ulice ide s desne strane uz obrvu pored tuženikova plastenika i tako u cijeloj dužini sve do parcele vlasništvo i posjed tužitelja. Opisani kolski put je uspostavljen u opisanoj dužini i širini već od 1990.godine diobom između tužitelja, tuženika te njihova brata A.O.. Još za života, točnije prije 1990.godine otac stranaka sada pok. M. O. 1. koji je umro 05. rujna 2005.godine je izvršio diobu predmetne parcele između tužitelja i tuženika kada je tuženik dobio dio parcele do Ulice … tj. do javnog puta, a drugi dio parcele u nastavku dobio je tužitelj sa pravom služnosti opisanog kolskog puta. Na svojoj parceli tuženik je već 1990. godine napravio plastenik te je u cijeloj svojoj dužini ostavio za tužitelja i njegovu nekretninu kolski put. Taj put je jedini kolski i pješački put tužitelju i njegovoj obitelji kojim putem oni svakodnevno prolaze do dijela svoje parcele na kojoj ima kokošinjac i svinjac te drži poljoprivredne strojeve. Predmetni put širok je 2,5 metara te dug 36 metara. Pravo služnosti puta tužitelj navodi da je stekao diobom s tuženikom već 1990. godine kada ih je njihov otac sad pok. M. O.1. darovao i podijelio  i koje prilike je uspostavljeno pravo služnosti preko dijela tuženikove nekretnine. Tim istim putem koristi se i obitelj rođaka stranaka J. O. koji po potrebi prođu spornim putem do svoje nekretnine koja se nastavlja u pravcu ispod tužiteljeve nekretnine. Dakle tvrdio je  da je  stvarnu služnost  kolnog puta  stekao  na temelju  pravnog posla – sporazuma u obitelji  najprije  1990. godine, zatim 1997. godine na temelju također pravnog posla – sporazuma s  tuženikom  te na temelju  Zakona – dosjelošću navodeći  da od  1990. godine  sporni prostor  koristi  za prolaz  do svoje nekretnine koja se nalazi ispod tuženikove, te je u okviru služnosti kolskog puta (uključujući ovlast služiti se osobnim vozilom, traktorom fergusonom sa traktorskom prikolicom, poljoprivrednim strojevima i pješice) tražio i utvrđenje postojanja prava staze kao stvarne služnost puta, koju ponovno traži u ovom predmetu  - pravo prolaziti pješice, provoziti kariolu i motokultivator – frezu.

4.              Člankom 288. st. 2. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP), propisano je da osim rješenja koja je ovlašten donositi nakon prethodnog ispitivanja tužbe na pripremnom ročištu sud donosi i rješenje o odbacivanju tužbe, ako utvrdi da o tužbenom zahtjevu već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena, da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba ili da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe.

Institut presuđene stvari iziskuje da postoji subjektivni identitet spora (identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi) i objektivni identitet spora - da se radi o istom predmetu spora kojeg valja raspoznati ne samo po istovjetnom sadržaju tužbenog zahtjeva, već i po njegovom činjeničnom obrazloženju.

Kako je, dakle, uvidom u priloženi spis ovog suda posl. br. Pu P-432/19  (ranije P-1202/16) utvrđeno da je isti vođen između istih parničnih stranaka u istim stranačkim ulogama, radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti po istom činjeničnom osnovu tužbe, to su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke objektivnog i subjektivnog identiteta spora koje objedinjuje načelo presuđene stvari, zbog čega je odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.

5.              Na ročištu održanom 5. svibnja 2023. na kojemu je sud rješenjem odbacio tužbu, dakle u roku iz čl. 164. st. 8. ZPP-a, punomoćnici stranaka su postavili zahtjev za naknadu troškova postupka. Zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka je osnovan.

Na temelju odredbi iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika u RH (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022,126/22 – dalje: Tarifa) tuženik ima pravo na troškove koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka, a u konkretnom slučaju isti se odnose na jednokratnu naknadu u iznosu od 3.000,00 kn (200 bodova, vrijednost boda  15,00 kuna - Tbr. 7. t. 2. Tarife) uvećano za PDV 25 % (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 750,00 kuna, što ukupno iznosi 3750,00 kuna / 497,71 €1 .

Metković, 5. svibnja 2023.

                                                                                                             S u t k i n j a :

Jelena Ćelić  

PRAVNA POUKA:  Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku 15 dana od primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. M.V., odvjetnik u M., …
2. T.  M., odvjetnik u M., …