Pristupanje sadržaju
OPĆINSKI SUD U SPLITU Povrv. 775/22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu,
u pravnoj stvari tužitelja Č. d.o.o., S., O.: …,
protiv tuženika D. K. iz S., O.:
…, zastupanog po pun. D. V., odvjetnici u S., radi isplate, nakon
održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 21. ožujka 2023. godine u
nazočnosti pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, dana 5. svibnja 2023. godine,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je
dana 9.svibnja 2022.godine pod brojem Ovrv.9289/22 donio JB iz S. J. M., u dijelu kojim je naloženo tuženiku
isplatiti tužitelju iznos od 56,38 eura / 424,80 kuna1 sa zakonskim
zateznom kamatama od 1.2.2022.godine do 31.prosinca 2022.godine
po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, a od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje,
za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 8 dana; dok se isti ukida u
dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od 8 dana naknaditi trošak
ovršnog postupka u iznosu od 24,89 eura / 187,50 kuna sa zakonskim
zateznim kamatama od 9.svibnja 2022.godine jer je u pogledu troškova
cjelokupnog postupka valjalo donijeti jedinstvenu odluku.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi
tužitelju trošak cjelokupnog postupka u iznosu od 38,16 eura / 287,50
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po
stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne
stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje
glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 29.kolovoza 2022.godine zaprimljen je prijedlog za ovrhu radi naplate
iznosa od 424,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 1.veljače 2022.godine do
isplate, vezano za neplaćenu uslugu redovnog odvoza komunalnog otpada za period
od 1.siječnja 2021.godine do 31.prosinca 2021.godine. Dana 9.svibnja 2022.godine
doneseno je rješenje o ovrsi broj Ovrv-9289/22 kojim je određena ovrha i trošak
ovršnog postupka u iznosu od 187,50 kn. Protiv ovog rješenja tuženik je podnio
prigovor u kojem navodi da osporava pravni osnov i visinu tražbine, navodi da nikada
nije zaprimio račune tužitelja po kojima bi nastala bilo kakva tražbina, koja bi konačno
bila i dospjela. Ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije budući tužitelj nije
dokazao da bi tuženik bio vlasnik nekretnine na predmetnoj adresi po kojoj osnovi bi
tuženik bio obveznik plaćanja redovnog odvoza komunalnog otpada. Dana
11.listopada 2022.godine doneseno je rješenje ovog suda broj Ovrv-9289/22 kojim
se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi kojeg je donio javni bilježnik u dijelu kojim je
određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, postupak je nastavljen kao u povodu
prigovora protiv platnog naloga.
U svom podnesku od 10.veljače 2023.godine tužitelj navodi da su svi sporni
računi tuženiku uredno dostavljeni na adresu nekretnine na koju se odnose
(S.), a na kojoj adresi tuženik ima i prijavljeno prebivalište još od
2010. godine. Tužitelj posebno ističe da se u konkretnom slučaju radi o računima za
pružanje javne usluge prikupljanja komunalnog otpada, a kojom uslugom su se dužni
koristiti svi korisnici nekretnina na području G. S., te se navedeni računi
korisnicima izdaju periodično, u pravilnim vremenskim intervalima, odnosno na
mjesečnoj bazi, pa svaki korisnik mora voditi računa o svojoj nespornoj obvezi da
takve račune uredno podmiruje, sve sukladno načelu savjesnosti i poštenja. Slijedom
navedenog, čak i da tuženik nije zaprimio predmetne račune, što ovdje nije slučaj, isti
je o tome mogao i trebao obavijestiti tužitelja i zatražiti ponovnu dostavu računa. Što
se tiče tuženikovog prigovora promašene pasivne legitimacije tužitelj ističe da je
tuženik vlasnik nekretnine na koju se odnose sporni računi, i to stana na adresi
… u S., pa da je samim time u evidenciji tužitelja, kao
davatelja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada na području G. S.,
zaveden kao korisnik usluge, sve sukladno u promatranom razdoblju važećoj Odluci
o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i
biorazgradivog komunalnog otpada na području G. S. (S. glasnik
G. S. 02/18). Da je tuženik uistinu vlasnik i korisnik predmetne nekretnine,
odnosno javne usluge na istoj lokaciji, da govori i činjenica da isti na predmetnoj
adresi ima prijavljeno prebivalište još od 2010. godine. Dodatno, temeljem
navedene Odluke o načinu pružanja javne usluge…G. S., tužitelj da je svim
korisnicima iz svoje evidencije bio dužan dostaviti Izjavu o načinu korištenja javne
usluge, koja sadrži osnovne podatke relevantne za pružanje javne usluge, a koja ima
značenje ugovora. Navedena Izjava da je sadržavala podatke koje je tužitelj kao
davatelj javne usluge imao u svojoj evidenciji, te da je svaki korisnik imao mogućnost
očitovati se o istima i dopuniti Izjavu točnim podacima ukoliko je predložene smatrao
nepotpunima ili neispravnima, te je bio dužan jedan ovjereni primjerak Izjave vratiti
davatelju usluge u ostavljenom roku od 15 dana. Sve navedeno da je bilo
naznačeno na samoj Izjavi. Takva Izjava da je na adresu predmetne nekretnine
dostavljena i tuženiku, međutim, isti da je nikad nije vratio tužitelju, pa da je
sukladno gore navedenoj Odluci G. S. tužitelj podatke predložene na Izjavi
primijenio kao točne i nesporne. Slijedom toga, tužitelj da izdaje račune na ime
tuženika, a sve sukladno važećim uvjetima i načinu obračuna, te podacima s
tuženiku dostavljene Izjave. Kao što je vidljivo iz izvatka iz poslovnih knjiga
priloženog uz predmetni prijedlog za ovrhu, pobijano rješenje o ovrsi da se odnosi
na 12 neplaćenih računa za usluge redovnog odvoza komunalnog otpada za
razdoblje od siječnja do prosinca 2021. godine, koji su izdani u pojedinačnim
iznosima od 35,40 kn, odnosno sveukupno 424,80 kn. Tužitelj da je sve račune na
koje se odnosi predmetna ovrha obračunao sukladno u promatranom razdoblju
važećoj zakonskoj i podzakonskoj regulativi, te na njima utemeljenom Cjeniku javne
usluge. Sukladno navedenom, cijena javne usluge da se sastoji od fiksnog dijela
(cijena obvezne minimalne javne usluge) i varijabilnog dijela (cijena javne usluge za
količinu predanog miješanog komunalnog otpada). Fiksni dio cijene da predstavlja
onaj dio cijene koji je potreban kako bi se osiguralo ekonomski održivo
poslovanje sustava, te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja usluge. Plaćanje
fiksnog dijela cijene da jamči dostupnost javne usluge u svakom trenutku, te da je
korisnik javne usluge dužan snositi trošak gospodarenja komunalnim otpadom na
području pružanja javne usluge kao fiksnog dijela cijene neovisno o količini predanog
otpada. Varijabilni dio cijene usluge da se plaća isključivo za količinu predanog
otpada, odnosno za njegovu obradu i zbrinjavanje, te je određen volumenom
spremnika (odnosno udjelom korisnika usluge u korištenju zajedničkog spremnika,
koji ovisi o broju članova kućanstva) i brojem pražnjenja spremnika kao kriterijem
preuzete količine otpada, te jediničnom cijenom pražnjenja spremnika. S obzirom
da prema podacima kojima raspolaže tužitelj, a kako je naznačeno i na gore
navedenoj Izjavi, kućanstvo tuženika ima tri člana, to da su mu sukladno tome u
promatranom razdoblju izdavani računi na 35,40 kn (26,00 kn fiksni dio i 5,33 kn
varijabilni dio cijene + PDV), a što je sve vidljivo i na samim računima.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom izvoda iz poslovnih knjiga
tužitelja od 1.veljače 2022.godine; izvatka iz zemljišnih knjiga za čest.zem.250/1 ZU
19421 k.o. S. na dan 8.veljače 2023.godine; Cjenika u primjeni od 1.studenog
2018.godine; Izjave o načinu korištenja javne usluge ispostavljene na ime tuženika
od 14.srpnja 2018.godine; Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja
miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području
G. S. od 31.siječnja 2018.godine; ispisa računa tužitelja na ime tuženika za
utuženi period – 12 mjeseci 2021.godine.
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja je osnovan.
Predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužitelja spram tuženika za
plaćanje javne usluge prikupljanja komunalnog otpada, a koju uslugu su obvezi
plaćati svi vlasnici nekretnina na području G. S., sve sukladno O. G.
S. o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i
biorazgradivog komunalnog otpada na području G. S. koja je objavljena u
službenom glasniku G. S. od 31.siječnja 2018.godine. Aktivna legitimacija
tužitelja kao pravne osobe koja pruža ovu uslugu je dokazana, a što se tiče prigovora
promašene pasivne legitimacije istaknute od strane tuženika, za navesti je da taj
prigovor nije osnovan, naime, tužitelj je priložio izvadak iz zemljišnih knjiga na dan
8.veljače 2023.godine, nakon što je tuženik istaknuo ovaj prigovor, iz istog proizlazi
da je tuženik vlasnik posebnog dijela zgrade, suvlasničkog dijela zgrade u S.,
anagrafske oznake … za 64/7097 dijela ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-
165). Iz izvatka iz službene evidencije MUP-a za tuženika razvidno je da je isti na
adresi u S. prijavljen još od 7.travnja 2010.godine, do danas neprekidno, na ovu
adresu su i ispostavljeni utuženi računi tužitelja za period 12 mjeseci 2021.godine u
iznosu od po 35,40 kn mjesečno, koje tuženik nesporno nije platio do danas. Dakle,
tuženik je vlasnik predmetne nekretnine, to je bio i u utuženom razdoblju, a razlog
zbog čega isti ne želi platiti uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog otpada za svoju
nekretninu zaista nije jasan, svakako, tuženik je vlasnik nekretnine na području
G. S. i obveznik plaćanja ove usluge tužitelju. Tuženik kao vlasnik nekretnine
još od 2010.godine, dobro zna da je u obvezi plaćati ovu komunalnu uslugu, računi
se ispostavljaju i dostavljaju putem poštanskog sandučića, svima, bez povratnice i
dokaza od dostavi, to je notorno i da tuženik nije zaprimio neki račun, svakako isti
zna za svoju obvezu i svakako je mogao od tužitelja tražiti ponovno dostavljanje ili
dostavljanje računa, ovako, sud drži da je tuženik zaista zaprimio račune po kojima je
izvršeno utuženje i da iste nije želio platiti. Pregledom ispisa predmetnih računa jasno
je da je tuženiku usluga za svaki mjesec obračunata u ukupnom iznosu od 35,40 kn,
iz računa je razvidno da je varijabilni dio obračunat po jediničnoj cijeni pražnjenja
spremnika u ukupnom mjesečnom iznosu od 5,33 kn, a fiksni dio minimalne usluge
mu je obračunat u iznosu od 26,00 kn mjesečno, sve sukladno važećem i
dostavljenom Cjeniku javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i
biorazgradivog komunalnog otpada tužitelja na području G. S. za
domaćinstva, za utuženi period. Spisu je priložena Izjava o načinu korištenja javne
usluge ispuštena od strane tužitelja za tuženika, iz te Izjave jasno je kojim podacima
o tuženiku tužitelj barata vezano za obračun usluge sukladno Cjeniku, navedeno je
da njegovo domaćinstvo ima 3 člana, radi se podacima iz postojeće evidencije
tužitelja za tuženika i tuženik je pozvan vratiti tužitelju Izjavu sa svojim potpisom,
tuženik ovu izjavu nije potpisao, nije je vratio tužitelju i tužitelj drži da su podaci
navedeni sa njegove strane u Izjavi točni i sukladno tome su ispostavljeni i predmetni
računi. Sud drži da pravilno tužitelj navodi da nije postojala obveza da tuženiku i
građanima dostavlja ove Izjave uz dokaz o primitku (kao niti račune), dakle, sud drži
da je tuženiku kao i svim građanima Izjava uredno dostavljena u sandučić i da se
tuženik jednostavno oglušio na istu, dakle, prihvatio je podatke iz Izjave, kao već
postojeći obveznik plaćanja ove komunalne usluge tužitelju.
Svakako, tužitelj je prilaganjem ispisa računa i Izjave dokazao da mu je
tuženik u utuženom periodu obvezan platiti baš iznos naveden u računima (koji se
sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela), iznos obveze je pravilno obračunat, a tuženik
je mogao prije podnošenja prijedloga za ovrhu prigovoriti tužitelju vezano za obračun
visine potraživanja, što tuženik nije napravio sve do zaprimanja rješenja o ovrsi.
Svakako, sud drži da je tuženiku Izjava… uredno dostavljena kao i računi za plaćanje
obveze, tuženik je računima mogao prigovoriti, a kao građanin i vlasnik nekretnine na
području G. S. dobro je znao da on osobno nije izuzet od obveze plaćanja
ove komunalne usluge, ni na kakav način. Dakle, znajući za ovu obvezu kao vlasnik
nekretnine tuženik je u slučaju nezaprimanja nekih računa (a sud drži da su mu svi
računi uredno dostavljeni) mogao tražiti ponovno izdavanje računa, a znao je i morao
znati i za visinu svoje obveze. Dakle, svi navodi iz prigovora tuženika i tijekom
postupka nisu osnovani, nije osnovan ni njegov prigovor promašene pasivne
legitimacije, tužitelj je dokazao svoju aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimaciju
tuženika, kao i pravilan način obračuna obveze tuženika kao vlasnika nekretnine na
području G. S., koju tuženik tužitelju nije ispunio, a to je dužan temeljem
Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 110/18 i 32/20), isti je na snagu
stupio 4.kolovoza 2018.godine. Tužitelj pravilno navodi da je tužitelj kao proizvođač
otpada, korisnik usluge po zakonu i vlasnik nekretnine na području G. S.
pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, da je bio u obvezi platiti utužene račune, što
nije napravio. Dakle, način obračuna po računima je pravilan i u skladu je sa
citiranom Odlukom G. S. te Cjenikom usluga od 1.studenog 2018.godine.
Radi navedenog je zahtjev tužitelja osnovan i po pitanju glavnice (u ukupnom iznosu
od 424,80 kuna odnosno 56,38 eura po fiksnom tečaju konverzije) i zakonskih
zateznih kamata, koje su zatražene nakon dospijeća posljednjeg mjesečnog iznosa,
za čitav period 12 mjeseci 2021.godine, temeljem odredbe čl.29. Zakona o obveznim
odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11). Po pitanju i glavnice i zakonskih zateznih
kamata valjalo je održati na snazi platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi te
odlučiti kao u tč.I. izreke ove presude.
Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz
rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi
na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (trošak ovršnog
postupka), već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti
prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu
parničnog postupka. Dakle, valjalo je donijeti odluku o troškovima čitavog postupka,
obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od
150,00 kn sa 25% PDV-a u iznosu od 37,50 kn, u ukupnom iznosu od 187,50 kn;
sudske pristojbe presude u iznosu od 100,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od
287,50 kn odnosno 287,50 eura, po fiksnom tečaju konverzije, koliko je tuženik
obvezan platiti tužitelju na ime troškova čitavog postupka, temeljem odredbe čl.
154.st.1. i čl.155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22,
dalje: ZPP), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
U Splitu, 5. svibnja 2023. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti
žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Tužitelju
2. Pun. tuženika
.