Baza je ažurirana 24.10.2025. zaključno sa NN 104/25 EU 2024/2679
1
Poslovni broj: UsI-1333/21-19
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman te Slobodanki Gorsensky, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja A.G., iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik T.M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Z., kojeg zastupa J.K., viši stručni savjetnik u Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine i zainteresirane osobe D.K. iz Z., kojeg zastupa odvjetnik Z.G., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Z.G., T.F.G. i H.M., B., radi lokacijske dozvole, 05. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-350-05/20-02/94, URBROJ: 531-07-1-3-21-2 od 10. ožujka 2021.
II Poništava se lokacijska dozvola Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, Središnjeg odsjeka za prostorno uređenje, KLASA: UP/I-350-05/19-001/117, URBROJ: 251-13-21-1/008-20-9 od 20. srpnja 2020.
III Nalaže se tijelu iz točke II izreke da u roku 60 dana od dana dostave presude donese odluku o zahtjevu.
IV Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.187,50 eura/16.481,71 kuna u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude.
V Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za nadoknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Lokacijskom dozvolom Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, Središnjeg odsjeka za prostorno uređenje, KLASA: UP/I-350-05/19-001/117, URBROJ: 251-13-21-1/008-20-9 od 20. srpnja 2020., uređeni su lokacijski uvjeti za izgradnju stambeno-poslovne građevine i potpornih zidova na postojećoj k.č.br. 359, k.o. C. Z., M. 23, prema idejnom arhitektonskom projektu BR. 05/2018-I, od prosinca 2018. godine, sa sastavnim dijelom Geodetskim projektom oznake: 494/2019 od studenoga 2019. godine.
2. Tuženik je rješenjem , KLASA: UP/II-350-05/20-02/94, URBROJ: 531-07-1-3-21-2 od 10. ožujka 2021., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv označene lokacijske dozvole.
3. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi da je lokacijska dozvola u suprotnosti s sadržajem, nacrtima i izračunima iz idejnog projekta koji je kako navodi također suprotan sa nacrtima, izračunima i stvarnim činjeničnim stanjem. Ističe da iz sadržajno opisa građevine i grafičkog prikaza u Idejnom projektu proizlazi da je dio parkirališnih garažnih mjesta osiguran u prizemlju, a dio u podrumu, a u lokacijskoj se dozvoli neispravno navodi da je dio parkirališno garažnih mjesta osiguran u suterenu. Navodi da je sukladno definiciji GUP-a, suteren etaža ispod prizemlja. Ističe da se u Lokacijskoj dozvoli ne navodi da građevina ima dvije razine podruma iako po GUP-u na kosom terenu u podsljemenskom području građevina može imati samo jednu podzemnu etažu visine do 3,00 m (mjereno od poda do poda). Nadalje navodi da je u Lokacijskoj dozvoli netočno navedena ukupna tlocrtna površina stambeno poslovne građevine M. 23 te da nije navedena tlocrtna površina postojeće kč.br. 359 k.o. C. Također ističe kako se protivi novoj izmjeri prikazanoj u Geodetskom elaboratu jer iz Idejnog projekta i Lokacijske dozvole ne proizlazi jedinstvena površina kč.br. 359 k.o. C. te da nije bio pozvan na izmjeru. Također navodi kako iz Geodetskog projekta nije vidljivo od koje je katastarske čestice oduzeto 3 m2 za koje se je povećala katastarska čestica podnositelja zahtjeva. Napominje kako su svi parametri pogrešno iskazani i interpretirani u nastojanju da bi se prikazali što manjima. Navodi da se za područje predmetne primjene GUP-a, nije propisana tako velika izgrađenost u odnosu na tlocrtnu veličinu parcele i u odnosu na razmak od drugih građevina i javnih površina. Ističe kako se protivi izgradnji prizemlja na cijelom tlocrtu katastarske čestice jer da se na taj način gradi nadzemna etaža "PRIZEMLJE" koja se prostire od ulice uz cijelu među s kojima graniči uključujući i njegovu među bez propisanog udaljenja od susjednih međa od minimalno tri metra. Također navodi kako je u postupku propušteno utvrditi da je podnositelj zahtjeva dužan nesmetano omogućiti korištenje i održavanje kanalskih priključaka preko svoje građevine u korist građevine na k.č.br. 355 k.o. C. te da nisu utvrđene činjenice vezane uz određivanje zone urušavanja i mjere sprječavanja urušavanja namjeravane gradnje na njegovoj nekretnini uslijed elementarnih nepogoda. Navodi kako se zbog nedovoljne udaljenosti građevinske čestice izričito protivi gradnji građevine P+5, naročito u dvorišnom dijelu. Također smatra kako ne postoje uvjeti da se za novu građevinu odredi visina P+5 te da se dubina građevine treba uskladiti s pretežitom dubinom gradnje poteza koju treba definirati u odnosu na susjedne parcele i poziva se na odredbu čl. 6. GUP-a. Opisuje izgled građevine na kućnom broju 21. Smatra da su u Idejnom projektu pogrešne građevine uzete za usporedbu, jer da je za usporedbu potrebno uzeti susjedne katastarske čestice, čestice i poteze na kojima postoje isti uvjeti u odnosu na veličinu i položaj katastarske čestice, oblik građevine i njen smještaj na parceli.
4. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika te potražuje trošak upravnog spora.
5. Tuženiku odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
6. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu D.K. i iz Z., u odnosu na navode tužitelja očitovao se podneskom zaprimljenim na ovome sudu 23. studenoga 2022. U bitnome navodi kako je točno da u Idejnom projektu ima manjih terminoloških nedosljednosti – jer je primjerice prizemlje nazvano suterenom, ali smatra da su to pogreške u pisanju. Također navodi kako je točno da iz IP proizlazi da je dio PGM osiguran u prizemlju, a dio u podrumu te da se u Lokacijskoj dozvoli nedosljedno navodi da je dio PGM osiguran u suterenu, ali da iz projekta koji je sastavni dio lokacijske dozvole nedvojbeno proizlazi da se radi o podrumu i prizemlju. Navodi da je člankom 6. točkom 3.1. GUP-a, definirano da je podrum podzemna etaža, dio građevine koji je potpuno ukopan ili ukopan više od 50% svog volumena u konačno uređeni zaravnani teren i prostor koji se nalazi ispod poda prizemlja, odnosno suterena. Napominje kako je u konkretnom slučaju najniža etaža u ovom projektu ukopana više od 50% u teren i da se nalazi dijelom na koti – 2,85 m, a dijelom na koti – 1,45 m te da je sukladno GUP-u ispravno nazvana podrumom. Navodi da iako bi se etaža na koti +0,00m prema definiciji iz članka 6. toč. 3.2 GUP-a, a kojom je definiran pojam suterena, mogla smatrati suterenom s obzirom da je iznad nje etaža na koti +3.98 koja jedino može biti 1. kat, pa etaža na koti +0,00 može biti jedino nazvana prizemljem. Smatra kako je netočna tvrdnja tužitelja prema kojoj se u konkretnom slučaju uz podrum i prizemlje može izgraditi još i suteren. Također smatra netočnim navod tužitelja da se radi o više etaža podruma, jer je projektom predviđena jedna etaža koja je dijelom smještena ispod kolone rampe prizemlja te je na tom mjestu podrum iskopan do kote -2,85 m kako bi se dobila zadovoljavajuća korisna visina ispod te kolne rampe. Smatra nadalje da je tlocrtna površina ispravno navedena jer je izračunata kao vertikalna projekcija nadzemnih dijelova građevine, a ne kao projekcija nadzemnih etaža kako to sugerira tužitelj. Navodi da je iz presjeka i tlocrta vidljivo da je dio prizemne etaže ukopan u teren pa je tlocrtna površina dobivena iz vertikalne projekcije nadzemnih dijelova, uključivo i terase koje se nalaze na krovu ukopanog prizemlja i ista iznosi 287,12 m2. Navodi kako je u Lokacijskoj dozvoli ispravno navedeno da se zadržava postojeća čestica, jer da je prilikom izrade geodetskog projekta napravljeno evidentiranje stvarnog položaja pojedinačnih već evidentiranih katastarskih čestica, a ne parcelacija. Nadalje navodi da je u postupku ishođenja Lokacijske dozvole, a sa aspekta zaštite kulturnog dobra kojem su prethodile mnoge procedure i detaljne analize iste ispoštovao. Ističe da se na predmetnu građevinu koja ima šest nadzemnih etaža i koja se prema članku 6. GUP-a, svrstava u visoke građevine ne odnose stavci 4., 5., 6. i 8. članka 33. GUP-a, na koju upire tužitelj. Navodi da je predmetna građevina ugrađena odnosno prislonjena na sjevernu i južnu među kao dio kontinuiranog poteza gradnje u M. ulice te da prema odredbi članka 56. GUP-a lokacijski uvjet koji se odnosi na udaljenosti od međa nije niti propisan. Vezano za analizu dubine okolne izgradnje projektant je u idejnom projektu naveo da je isti usklađen s okolnom gradnjom po pitanju dubine te da je kao usporedne nekretnine naveo izgradnju u M. 19, 43, 45 i 49. Navodi kako je i u M. 25, susjednoj građevnoj čestici, dubina nadzemne gradnje na sjeverozapadnom dijelu takva da se tlocrtna površina te gradnje prostire gotovo do samog ruba zapadne međe, odnosno do kraja dubine čestice te je projektirana dubina izgradnje na predmetnoj čestici također usklađena i sa susjednom česticom tužitelja u M. 25.
7. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev te potražuje troškove upravnog spora.
8. U odnosu na navode zainteresirane osobe tužitelj se očitovao podneskom od 17. siječnja 2023. U bitnome navodi kako se ne mogu prihvatiti navodi zainteresirane osobe da se radio o manjim nedosljednostima i pogreškama u pisanju tehničke prirode, jer smatra da su navedene nedosljednosti i pogreške iz Idejnog projekta napravljene u cilju ishođenja lokacijske dozvole za izgradnju poslovno stambene zgrade koja nije u skladu s odredbama GUP-a Grada Z. Navodi kako je Idejni projekt nepravilnim korištenjem i ekstenzivnim tumačenjem pojmova podrum i suteren prikazao tlocrtnu površinu manjom nego što ju je trebalo prikazati. Ističe kako je Idejni projekt pogrešno prikazao suteren na ime njegovog ukopanog dijela kao podzemnu etažu kako ne bi morao iskazivati propisanu tlocrtnu površinu. Ističe kako s obzirom na navedeno zainteresirana osoba prikazuje nadzemni dio suterena kao konstruktivni dio podzemne etaže s terasama u prizemlju te obračunava samo tlocrtnu površinu građevine s dvorišnim krilom i terasama na prvom katu. Poziva se na odredbu članka 6. točke 3. GUP-a Grada Z., prema kojoj odredbi na kosom terenu u podsljemenskom području građevina može imati samo jednu podzemnu etažu. Navodi kako je u Idejnom projektu umanjena tlocrtna površina i da je ista prikazana u površini 287,12 m2 umjesto cca 347 m2. Ističe kako je u tijeku postupka izmijenjen idejni projekt koji nije bio predmet upravnog postupka te da mu stoga nije niti bilo omogućeno sudjelovati u upravnom postupku te da stoga i Posebni uvjeti koji se navode u točki 12. izreke Lokacijske dozvole nisu izdani za izmijenjeni Idejni projekt nego za originalni Idejni arhitektonski projekt br. 05/2018 od prosinca 2018. Smatra kako zainteresirana osoba nastoji kreativnim tumačenjem pojmova GUP-a ishoditi lokacijsku dozvolu na što veću izgrađenost te da zbog toga tumači suterensku etažu kao podzemnu etažu kako bi se na taj način umanjila tlocrtna izgrađenost te da također i suteren i podrum tumači kao poluetaže kako bi se po mogućnosti podzemne etaže tumačile kao dvije polovine etaže odnosno kao jedna podzemna etaža. U bitnome u ostalom ponavlja već iznesene navode u tužbi.
9. U odnosu na navode tužitelja zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu očitovala se podneskom zaprimljenim na ovome sudu 25. travnja 2023. i u bitnome ponavlja već ranije iznesene navode. Smatra da se izdanom lokacijskom dozvolom ne krši odredba članka 60. GUP-a. Također navodi kako je neopravdana tvrdnja tužitelja kako je tlocrtna površina iskazana manjom nego što je trebala biti prikazana te da je iznad podruma predviđen suteren koji se pokušava prikazati kao podzemna etaža. Ističe da je točno da su dijelovi građevine i podzemne i nadzemne etaže, ali da dijelovi građevine nisu samo etaže, nego da su to temelji, zidovi i krov kao i konstrukcija i sl. Da je Grad Z. imao namjeru u tlocrtnu površinu uračunati nadzemne etaže navodi kako bi nedvojbeno i bilo navedeno u GUP-u, odnosno da bi pisalo da je tlocrtna površina ona površina dobivena vertikalnom projekcijom nadzemnih etaža građevine. Smatra da pojam etaža nije isto što i dijelovi građevine tj. etaže su dijelovi građevine, ali dijelovi građevine nisu samo etaže. Smatra da je u provedenom postupku udovoljila svim uvjetima za izdavanje lokacijske dozvole.
10. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke izvršen je uvid u spis tuženika te su 25. studenoga 2022., 17. ožujka 2023. i 28. travnja 2023., održane usmene i javne rasprave u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, tuženika i zainteresirane osobe.
11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 55. stavak 3. Zakon o upravnim sporovima – Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje ZUS), Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
12. Prema podacima spisa proizlazi da je postupak izdavanja lokacijske dozvole pokrenut na temelju zahtjeva u ovom upravnom sporu zainteresirane osobe D.K. iz Z., podnesenog 17. travnja 2019., a kojom su određeni lokacijski uvjeti za izgradnju stambeno-poslovne građevine i potpornih zidova na postojećoj k.č.br. 359 k.o. C., Z., M. 23, prema idejnom arhitektonskom projektu BR. 05/2018-I od prosinca 2018. sa sastavnim dijelom Geodetskim projektom oznake 494/2019 od studenoga 2019. U provedenom postupku tijelo je utvrdilo da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 146. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju, da su zahtjevu priložene dozvole i potrebna dokumentacija propisana odredbom članka 127. i 129. Zakona. Nadalje je utvrđeno da se predmetna građevna čestica nalazi unutar obuhvata Generalnog urbanističkog plana Grada Z. (Službeni glasnik Grada Z., broj 12/16., u daljnjem tekstu GUP) i to prema kartografskom prikazu "1. Korištenje i namjena prostora" u zoni stambene namjene (planska oznaka S), prema kartografskom prikazu "Uvjeti za korištenje, uređenje i zaštitu prostora, 4A Urbana pravila", unutar konsolidiranog gradskog područja za koje se primjenjuje iznimka urbanog pravila "Zaštita, uređenje i dogradnja osobito vrijednog središnjeg dijela podsljemenskog područja (oznaka 1.3.) za kontaktnu zonu M., a prema kartografskom prikazu "Uvjeti za korištenje, uređenje i zaštitu prostora 4D. Nepokretna kulturna dobra" unutar područja sustava zaštite B.
13. Uvidom grafički prikaz Idejnog projekta od prosinca 2018., razvidno je, da je
da je dio parkirališnih garažnih mjesta osiguran u podrumu i to 6 parkirnih garažnih mjesta i dio u prizemlju također 6 parkirnih garažnih mjesta. Nadalje, u tekstualnom dijelu idejnog projekta u dijelu pod točkom 7.1. navedeno je između ostaloga da je parkiralište u suterenu i u podrumu, a u točki 7. 2. navedeno je da su parkirališna mjesta osigurana u podrumu i prizemlju, dok je u predmetnoj lokacijskoj dozvoli navedena između ostaloga i visina građevine: ukupno 7 etaža od čega 1 podzemna i 6 nadzemnih etaža (suteren + prizemlje + 3 etaže + uvučeni kat) iz čega proizlazi kako to osnovano i prigovara tužitelj da je dio parkirališnih garažnih mjesta osiguran u suterenu odnosno da se lokacijska dozvola ne slaže s Idejnim projektom.
14. S obzirom da se stoga tekstualni dio lokacijske dozvole u tom dijelu razlikuje od idejnog projekta i grafičkog prikaza osnovani su prigovori tužitelja u tom dijelu, odnosno da je lokacijska dozvola u suprotnosti s sadržajem i izračunom iz idejnog projekta. Naime i zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu ne spori činjenicu da u Idejnom projektu ima manjih terminoloških nedosljednosti – jer je primjerice prizemlje nazvano suterenom, ali da iz Idejnog projekta proizlazi da je dio PGM osiguran u prizemlju, a dio u podrumu, kao i da se u Lokacijskoj dozvoli nedosljedno navodi da je dio PGM osiguran u suterenu, međutim da iz projekta koji je sastavni dio lokacijske dozvole nedvojbeno proizlazi da se radi o podrumu i prizemlju. Isto smatra pogreškom u pisanju.
15. S obzirom na navedeno prema ocjeni ovoga suda osporenim rješenjem kao i prvostupanjskim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja. Naime, Idejni projekt mora na odgovarajući način sadržavati sve podatke potrebne za izdavanje lokacijske dozvole (lokacijske uvjete) te mora biti izrađen na način iz kojeg je vidljivo da su projektirana idejno-tehnička rješenja u skladu s propisima i aktima u skladu s kojima se izdaje lokacijska dozvola i posebnim propisima kojima se uređuje zaštita okoliša i prirode (članak 128. i 129. Zakona). Lokacijska dozvola se ne može u niti jednom dijelu razlikovati od idejnog projekta koji je sastavni dio lokacijske dozvole. Stoga će se u ponovnom postupku s obzirom na veličinu i visinu građevine, utvrditi i ispravno navesti na kojem dijelu građevine će se osigurati parkirna garažna mjesta, a tijelo će nakon potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja donijeti novo rješenje o zahtjevu u ovom upravnom sporu zainteresirane osobe, uvažavajući pri tome izneseno pravno shvaćanje i primjedbe Suda sukladno odredbi članka 81. stavka 2. ZUS-a.
16. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 58. stavka 1. odlučiti kao u točki I, II i III izreke.
17. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, te se isti sastoji od troška zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe, troška za sastav podneska od 17. siječnja 2023. te zastupanja na ročištu 25. studenoga 2022., 17. ožujka 2023. i 28. travnja 2023., Tbr 23., 50. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12., 103/14., 118/14. 107/15., 37/22. i 126/22.), a u skladu sa zahtjevom tužitelja. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.
18. U točki V izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev zainteresirane osobe za nadoknadu troškova upravnog spora temeljem odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a.
U Zagrebu, 05. svibnja 2023.
Sutkinja
Meri Dominis Herman, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I II i III ove presude žalba nije dopuštena (članak 66. a ZUS-a). Protiv točke IV i V dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.