Poslovni broj: 66 Psp-15/2021-37

1

 

                                                                                                 

Poslovni broj: 66 Psp-15/2021-37

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mariji Knez kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. D., OIB: …, Z., zastupan po punomoćniku L. A., odvjetniku iz S., protiv tužene M. V., OIB: …, S., zastupana po punomoćnici M. B., odvjetnici iz S., radi smetanja posjeda, nakon provedenog ročišta glavne i javne rasprave zaključene 28. ožujka 2023. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja te punomoćnice tužene, na ročištu za objavu i uručenje presude, dana 5. svibnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„1. Utvrđuje se da je tužena M. V., S., OIB:…, samovlasno smetala tužitelja H. D., Z., OIB …, u posljednjem mirnom posjedu dvoetažnog stana položenog na prvom katu ravno i potkrovlju stambene zgrade anagrafske oznake S. Č., R., sagrađene na čest. zgr. 1904, opisane kao kuća i dvor površine 360 m2, upisane u ZU 3999, K.O. R., ukupne površine cca 87 m2, koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice s WC-om, te blagovaonice s izlazom na terasu koji su na prvoj etaži, te spavaće sobe položene u drugoj etaži potkrovlja, na način da je dana 12. ožujka 2021. godine oko 10.20 sati provalila ulazna vrata opisanog stana, a potom promijenila vrata i bravu na ulaznim vratima opisanog stana, postavila dojavni sustav, te promijenila bravu na ulaznim vratima u stambenu zgradu.

 

2. Nalaže se tuženiku M. V., S., OIB …, da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja posjeda, tako što će tužitelju predati sve primjerke ključeva ulaznih vrata stana opisanog pod točkom I. tužbenog zahtjeva, ukloniti dojavni sustav postavljen u opisanom stanu, kao i tužitelju predati jedan primjerka ključeva ulaznih vrata u stambenu zgradu, a ujedno joj se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja.“

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u iznosu od 862,62 eura/6.499,41 kuna[1], sa zakonskom zateznom kamatom.

 

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak postupka u iznosu od 497,71 eura/3.750,00 kuna[2], u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu daljnjeg trošak postupka u iznosu od 252,29 eura/1.900,88 kuna[3].

 

 

Obrazloženje

 

1.Tužitelj H. D. (dalje: tužitelj) u tužbi koja je od strane ovog suda zaprimljena 8. travnja 2021. navodi da je zadnji mirni posjednik dvoetažnog stana na prvom katu ravno, ukupne površine cca 87 m2 koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice s WC-om, te blagovaonice s izlazom na terasu koji su na prvoj etaži, te spavaće sobe u drugoj etaži potkrovlja. Stan da se nalazi u obiteljskoj zgradi, općina R., koja je izgrađena na zkč. br. 1904 ZGR, kuća i dvor ukupne površine 360 m2, te je upisana u zk.ul. br. 3999 k.o. R. kao vlasništvo tužene M. V. (dalje: tužena).

 

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 12. ožujka 2021. oko 10:20 sati, tužena u prisutnosti svjedoka A. J. nogom provalila vrata predmetnog stana, potom zamijenila bravu i postavila nova vrata i dojavni sustav, tako da tužitelj više ne može ući u predmetni stan, te da je promijenila i bravu ulaznih vrata u zgradu. Do dana opisanog smetanja posjeda, tužitelj da je bio posljednji mirni posjednik predmetnog stana u kojem se nalaze njegov namještaj i osobne stvari, kao i stvari njegove obitelji.

 

1.2. Opisanim činom tužena da je samovlasno smetala posljednji mirni posjed tužitelja, slijedom čega tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese odluku kojom usvaja tužbeni zahtjev. Tužitelj je podneskom od 11. listopada 2021. uredio tužbeni zahtjev a kako to glasi u točki I. izreke ove odluke.

 

2. Tužena je u odgovoru na tužbu osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, predložila je da sud tužbu odbaci, podredno da tužbeni zahtjev odbije. Ista je navela da je netočan navod tužitelja da je posljednji mirni posjednik predmetnog strana, te da se u istom nalazi namještaj, osobne stvari i stvari obitelji tužitelja. Tužena je navela da je ona isključiva vlasnica predmetne nekretnine, te da je tužitelj posljednji put bio u predmetnoj kući 2017. i to samo na nekoliko dana kao gost svoje majke D. D. koja je bila prethodna vlasnica nekretnine. Ista je navela da su odnosi između tužitelja i njihove majke i tužene poremećeni posljednjih godina, te da tužitelj od 2017. nije u kontaktu sa tuženom, a ni majkom D. D., te da isti od tada više ne dolazi u R.. Nadalje je navela da je prethodna vlasnica predmetne nekretnine bila njihova majka koja je vlasništvo iste stekla nasljeđivanjem i gradnjom. Sve pokretnine u predmetnoj kući da je kupila isključivo majka stranaka, a tužitelj da nikada nije ulagao u predmetnu nekretninu, niti je kupio namještaj kako to isti navodi u tužbi, te je navela da se u predmetnom stanu ne nalaze tužiteljeve osobne stvari. Ista je navela da je predmetna nekretnina opremljena i namještajem i rasvjetom tužene, a sve da se prethodno nalazilo u stanu tužene u I. gdje je studirala.

 

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: izvadak iz zemljišne knjige za čest.zgr. 1904 k.o. R. (list spisa 4-5), fotografije (list spisa 6-11, 41-45, 50-51,83, 87-88), građevinski projekt iz studenog 2004. (list spisa 21-22), građevinsku dozvolu od 27. srpnja 2005. (list spisa 23-25), građevinsku dozvolu od 29. prosinca 1976. (list spisa 26-27), ponudu br. 17-1106 (list spisa 37), potvrdu E..hr o zaprimljenoj narudžbi (list spisa 38), narudžba 30162 (list spisa 39), račun br. 258/UPRAVA/1 (list spisa 40), potvrde II P. postaje  S. od 27. kolovoza 2021. i 13. srpnja 2021. (list spisa 48-49), dopis P. postaje Š., I. P. od 6. lipnja 2022. (list spisa 63), vjenčani list tužitelja (list spisa 82), podatke o aktivaciji alarma (list spisa 84-86), sms poruke (list spisa 99-101), izveden je dokaz očevidom na licu mjesta (list spisa 84-87), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list spisa 74-75) i tužene (list spisa 75-77), saslušanjem svjedoka A. J. (list spisa 95-96), M. V. (list spisa 96-97), D. G. K. (list spisa 104-105), N. R. (list spisa 105-106), te Ž. B. (list spisa 106).

 

3.1. Druge dokaze sud nije provodio obzirom na činjenicu što punomoćnici parničnih stranaka izvođenje daljnjih dokaza nisu ni predlagali, odnosno isti su odustali od izvođenja ranije predloženih dokaza, a koji dokazi do zaključenja ročišta glavne rasprave nisu izvedeni (list spisa 108-109). 

 

4. Tužitelj i tužena su zatražili naknadu troška postupka.

 

5. Sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da ga je tužena smetala u posljednjem mirnom posjedu dvoetažnog stana položenog na prvom katu ravno i u potkrovlju stambene zgrade anagrafske oznake S. Č. R., sagrađene na čest. zgr. 1904, k.o. R. na način da je dana 12. ožujka 2021. oko 10.20 sati provalila ulazna vrata opisanog stana, a potom promijenila vrata i bravu na ulaznim vratima opisanog stana, postavila dojavni sustav, te promijenila bravu na ulaznim vratima u stambenu zgradu, te zahtjev za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja i zabranu takvog ili sličnog smetanja posjeda tužitelja.

 

7. Među strankama nije sporno da je tužena u mjesecu ožujku 2021. promijenila bravu na ulaznim vratima u stambenu zgradu oznake čest.zgr. 1904 k.o. R., te da je promijenila vrata i bravu na ulaznim vratima predmetnog dvoetažnog stana koji se nalazi u označeno zgradi. Naime, navedeno proizlazi i iz iskaza tužene.

 

8. Među strankama je sporno je li tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetnog dvoetažnog stana, te je li tužena samovlasno smetala njegov posjed na način kako je to tužitelj opisao u tužbenom zahtjevu.

 

9. Odredbom čl. 10. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 27/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP) propisano je da je posjednik osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari.

 

9.1. Odredba čl. 20. st. 1. i st. 2. ZVDSP propisuje da je samovlast zabranjena, bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed te da onaj tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. St. 3. označenog članka propisano je da ni osoba od koje je posjed pribavljen silom, potajno, odnosno prijevarom ili zlouporabom povjerenja, ne smije samovlasno oduzeti taj posjed nakon što joj prestane pravo na zaštitu posjeda.

 

10. Nastavno, odredba čl. 21. st. 1. i st. 3. ZVDSP propisuje da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, koje pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja te je propisano da se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći. Nadalje je st.2. označenog članka propisano da i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran.

 

11. Pri tome, odredba čl. 22. ZVDSP propisuje da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće; da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu; dok se pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

 

12. Odredbom čl. 27. ZVDSP propisano je tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštiti za vrijeme trajanja rokova iz čl. 21. st.3. ZVDSP i silom od onoga tko mu je posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska zaštita stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primijeni silu veće jakosti negoli je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć).

 

13. Odredbom članka 441. ZPP propisano je da se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničava samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

 

14. U smislu citiranih zakonskih odredbi, dvije pravnorelevantne okolnosti za presuđenje u ovom sporu su je li tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetnog dvoetažnog stana, te je li tužena samovlasno smetala tužiteljev posjed na način kako je to tužitelj opisao u tužbenom zahtjevu.

 

15. Uzimajući u obzir da su rokovi za ostvarivanje prava na zaštitu posjeda prekluzivnog karaktera, to na njih sud pazi po službenoj dužnosti jer se protekom tih rokova gasi subjektivno pravo na zaštitu posjeda.

 

15.1. Budući tužitelj tvrdi da je smetanje posjeda izvršeno 12. ožujka 2021., dok tužena ne spori da je brave od ulaznih vrata i ulazna vrata na predmetnom stanu promijenila u ožujku 2021., te uzimajući u obzir da je tužba u predmetnoj stvari podnesena 8. travnja 2021., to je razvidno da nije protekao prekluzivni rok za traženje posjedovne zaštite, odnosno tužba u predmetnoj stvari je pravovremeno podnesena.

 

16. Neposrednim zapažanjem suda prilikom očevida na licu mjesta utvrđeno je da je predmet spora dvoetažni stan na prvom katu i u potkrovlju zgrade koja se nalazi na čest. zgr. 1904 k.o. R., anagrafske oznake S.-Č. V./ Utvrđeno je da do predmetnog stana na prvom katu vodi stubište, a ulaz da je sa sjeverne strane zgrade. Nadalje je utvrđeno da su glavna ulazna vrata koja vode u hodnik u pravcu kojeg se nalazi predmet spora oštećena, odnosno vidljiv je pokušaj obijanja istih. U hodniku se nalaze ulazi za predmetni stan i za stan koji se nalazi desno, a koji je u vlasništvu tužene i za koji tužitelj navodi da se istim koristi brat tužitelja i tužene. Vrata ulaza u oba stana su novija, radi se o tzv. „blindo vratima“ te na istima nisu vidljiva nikakva oštećenja. Nadalje je utvrđeno da se unutrašnjost predmetnog stana sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice te blagovaonice s izlazom na terasu, a u potkrovlju, odnosno na drugoj etaži da se nalazi spavaća soba. U unutrašnjosti stana prilikom očevida nije bio vidljiv alarm za koji tužitelj tvrdi da ga je on postavio a koji je tužena prema navodima tužitelja bacila u more, dok su bili vidljivi kamera i senzor alarmnog sustava koji je postavljen od strane tužene. Ključ od ulaznih vrata od predmetnog stana u trenutku očevida je bio u posjedu tužene. Nadalje je utvrđeno da je unutrašnjost stana opremljena namještajem adekvatnim za stanovanje, s time da namještaj koji je zatečen prilikom očevida nije identičan namještaju koji je vidljiv na fotografijama iz podneska tužitelja od 11. listopada 2021., odnosno identične su samo stolice koje se nalaze u blagovaonici i pločice na podu, te kuhinja.

 

17. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je tužena upisana kao vlasnica čest.zgr. 1094 k.o. R. za cijelo. Također je utvrđeno da je dana 24. travnja 2020. u C listu (teretovnici) predmetne nekretnine izvršena zabilježba postupka koji se vodi između tužitelja H. D. protiv tužene D. D. i dr., radi pobijanja pravnih radnji, te zabilježba postupka koji se vodi između tužitelja H. D. protiv tužene M. V. radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji.

 

18. Uvidom u građevinsku dozvolu izdanu od Općinskog sekretarijata za građevinarstvo, urbanizam i stambeno-komunalne poslove Š. od 29. prosinca 1976. utvrđeno je da je Ž. B. i D. D. izdana građevinska dozvola kojom se istima odobrava gradnja vikend kuće na čest.zem. 2919/3 k.o. R.

 

19. Uvidom u građevinsku dozvolu izdanu od Ureda državne uprave u Š.-k.ž., Služba za prostorno uređenje i zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove od 27. srpnja 2005. utvrđeno je da je D. D. izdana građevinska dozvola kojom se istoj odobrava nadogradnja stambene građevine na čest.zgr. 1904 k.o. R..

 

20. Uvidom u ponudu br. 17-1106 izdanu od A. p.d.o.o. iz S. od 28. travnja 2017. utvrđeno je da je tužitelju na adresu S. C., Š. R., izdana ponuda za izradu i ugradbu komarica u ukupnom iznosu od 3.352,00 kuna, dok je uvidom u račun br. 258/U./1 od 4. svibnja 2017. utvrđeno da je račun izdan po ponudi br. 17-1106.

 

21. Uvidom e-mail naziva „potvrda o zaprimljenoj narudžbi“ proizlazi da je tužitelj od E.hr. dana 27. lipnja 2016. kupio 1 komad BK WCC5401BO, a cijena kojeg iznosi 1.674,00 kuna.

 

22. Uvidom u e-mail naziva M.-s. proizlazi da je tužitelj dana 24. lipnja 2016. kupio magnetsku mrežu M. M.@ protiv insekata čija cijena iznosi 126,90 kuna, te je kao mjesto isporuke označena adresa S. Č., R..

 

23. Uvidom u dopis P. postaje Š., I. P. od 6. lipnja 2022. proizlazi da su policijski službenici dana 12. ožujka 2021. pristupili na adresu S. , O. R., a po dojavi tužitelja H. D. koji im je rekao da mu se upalio alarm, te da ga je naknadno nazvao A. J. iz P. te mu rekao da je u kuću ušla tužena. Izlaskom na teren policijski službenici su naveli da su na predmetnoj nekretnini zatekli tuženu koja im je rekla da je vlasnica iste, te da ima ključ od ulaznih vrata predmetne nekretnine. Kako nisu utvrđeni elementi kaznenog djela i prekršaja, tužitelj da je upućen da eventualne imovinsko-pravne sporove riješi putem nadležnog suda.

 

24. Uvidom u podatke o aktivaciji alarma proizlazi da je na mobitel (za koji tužitelj tvrdi da je njegov) dana 12. ožujka u 10,20 sati upućen poziv od pozivatelja naziva „R. A. !!!“, kao i da je istoga dana na mobitel u 9,58 sati, u 10,21 sati i u 20,24 sati upućen poziv od A. J..

 

25. Uvidom u sms prepisku od 12. ožujka 2021. a za koje parnične stranke ne spore da su razmijenjene između tužene i A. J. radi predaje ključeva predmetne nekretnine, proizlazi da je A. ključeve od predmetne nekretnine dao tužitelj radi predaje istih tuženoj, te proizlazi da je tužena A. u poruci napisala da je tužitelj provalio u predmetnu kuću, koja je njezino vlasništvo.

 

26. Uvidom u sms poruku za koju iz iskaza svjedoka M. V. proizlazi da mu je istu poslala kućna pomoćnica J. K., proizlazi da je istoj po priči kćeri tužene i svjedoka poznato da je tužena alarm bacila u more i nogom razbila ulazna vrata.

 

27. Tužitelj je u svom iskazu naveo da su stanovi koji se nalaze na katu predmetne nekretnine izgrađeni tijekom 2005. i 2006. a izgradnju istih da je financirao isključivo on budući njegovi roditelji, kao i brat i tužena nisu imali financijskih sredstava da bi to financirali. Isti je naveo da je 2006., a nakon izgradnje uselio u predmetni stan te da je istoga u cijelosti i opremio. Od tada pa do 12. ožujka 2021. predmetni stan da se nalazio isključivo u posjedu tužitelja, te da se nitko drugi nije služio njime. Drugi stan da se nalazio u posjedu brata S. D.. Nadalje je naveo da je u predmetni stan dolazio ljeti, zimi, te uvijek kada je imao vremena. Budući je kasnije ima problema sa svojom majkom, u predmetni stan da bi dolazio kada nje nije bilo. Tužitelj je naveo da je jedan ključ od predmetnog stana dao i svojim roditeljima a kako bi isti pazili na stan i po potrebi provjerili instalacije i slično, međutim da se oni nikada nisu služili njegovim stanom. Tužitelj je naveo da je on bio i u posjedu ključeva drugog stana, kao i obiteljske kuće i garaže. Isti je naveo da je u ožujku 2021. od trećih osoba dobio informaciju da tužena namjerava iznajmljivati njegov stan te da je on taj isti mjesec promijenio bravu od ulaza u predmetni stan kao i od glavnog ulaza, te da je u stan postavio alarm. Ključ od glavnog ulaza da je dao tuženoj, odnosno isti da joj je dao A. J., a kako bi tužena imala pristup u drugi stan, te je naveo da je tuženoj tada izričito zabranio da ulazi u predmetni stan. Tužitelj je naveo da je 12. ožujka 2021. A. J. donio tuženoj ključ te da je tužena od A. tada tražila da on nasilno otvori predmetni stan, odnosno da ga je tražila da nogom razbije ulazna vrata a što je on odbio napraviti. Tog istog dana da se upalio alarm u predmetnom stanu, a o čemu je on obavijestio PP P., koji su izašli na teren, te su ispred glavnog ulaza zatekli tuženu, koja im se predstavila kao vlasnica predmetne nekretnine i istima pokazala vlasnički list, međutim da im nije dala da uđu u nekretninu. Nadalje je tužitelj naveo da je od kućne pomoćnice tužene saznao da je tužena nogom provalila vrata predmetnog stana i bacila alarm u more, a nakon što je on došao u R. da je utvrdio da su promijenjena ulazna vrata kao i brava. Predmetni stan da se od tada pa do danas nalazi u posjedu tužene, koja stan iznajmljuje. Tužitelj je naveo da su se u predmetnom stanu nalazile stvari od njegovog djeteta, odjeća, igračke i slično, te da se nalazila cjelokupna dokumentacija o kupljenim uređajima, namještaju, a sve navedeno da je on kupio. Isti je naveo da mu je po priči drugih ljudi poznato da je tužena postavila alarm na predmetnu nekretninu. Od dana izvršenog smetanja posjeda on da se ne koristi niti jednim dijelom obiteljske kuće budući su promijenjene brave od svih ulaza. Tužitelj je naveo da je dogovor između roditelja te njega, brata i tužene bio da roditelji i tužena koriste prizemlje obiteljske kuće, a on i brat svaki po stan na katu iste. 

 

28. Tužena je u svom iskazu navela da je 2020. zaključila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s majkom koja je bila isključiva vlasnica predmetne nekretnine. Predmetni ugovor da su zaključile po želji majke jer je ista bila teško bolesna a nitko od braće se nije htio skrbiti za nju, da isti s majkom nisu godina razgovarali, te da tužitelj nije ni došao na njezin sprovod. Ista je navela da tužitelj nije pristupio niti se koristio predmetnom nekretninom od 2017., a drugi brat S. u istu da nije pristupio od 2014. Od 2017. pa do spornog dana tužitelj da je samo jednom pristupio u obiteljsku kuću, i to 2019. kada je došao nenajavljen zbog čega je ona protiv njega podnijela kaznenu prijavu. Tužena je navela da tužitelj nije opremio predmetni stan, da je uređaje i kuhinju kupila njihova majka, odnosno da je ista tužitelju dala novce za kupnju, a on da je kupnju obavio preko interneta. Nadalje je navela da je stan opremljen namještajem koji je ona donijela iz I. gdje je studirala. Tužena je navela da joj je spornog dana, 12. ožujka 2021. tužitelj poslao poruku da je postavio alarm na predmetnu kuću te da je tada u kuću pristupio A. J. kojeg je poslao tužitelj i koji joj je donio ključeve od glavnog ulaza na katu budući je tužitelj promijenio bravu jer je prethodno provalio vrata. Nadalje je navela da je ona krajem ožujka 2021. promijenila brave na svim ulaznim vratima, odnosno vratima u prizemlju i glavnim ulaznim vratima na katu, da je promijenila vrata od stanova na katu i postavila alarm na predmetnu nekretninu a koji se i trenutno tamo nalazi, te je navela da na predmetnoj nekretnini prije toga nije bilo nikakvog alarma. Nadalje je navela da su ključeve od ulaznih vrata u prizemlju i na katu, a nakon promjene istih u ožujku 2021. imali njihova majka, ona i susjeda I. D.. Tužena je navela da unutar obitelji nije postojao nikakav dogovor o načinu korištenja stanova kao i prizemlja kuće, te je navela da je tužitelj, koji se posljednji oženio boravio u prizemlju s roditeljima, a ona da je sa svojim bivšim suprugom i zajedničkim djetetom boravila u predmetnom stanu. Tužena je navela da se od rođenja nalazi u posjedu cjelokupne nekretnine, da tijekom godine u istoj boravi najmanje 90 dana, a da je tužitelj istu koristio 5-7 dana godišnje, te da je bilo godina i kada isti nije niti pristupio na nekretninu. Tužena je navela da joj je po priči treće osobe poznato da je tužitelj početkom ožujka 2021. provalio u glavni ulaz i predmetni stan, te promijenio bravu.

 

29. Svjedok A. J., vjenčani kum tužitelja, u svom iskazu je naveo da mu je tužitelj nekoliko dana prije 12. ožujka 2021. dao ključeve od ulaznih vrata kuće te mu rekao da će ga kontaktirati tužena kako bi ih joj predao. Dana 12. ožujka 2021. da ga je nazvala tužena te da su se dogovorili da ću joj donijeti ključeve na predmetnu nekretninu. Zajedno da su otišli na kat kuće te je tužena danim ključevima otvorila ulazna vrata koje vode do stanova na prvom katu. Kako tim ključevima nije mogla otvoriti vrata stana koji se nalazio nasuprot ulaznih vrata, ista da je u njegovoj nazočnosti nekoliko puta nogom udarila u ta vrata pokušavajući ih nasilno otvoriti. Tužena da je i od njega tražila da ta vrata nasilno otvori, što je on odbio te se je udaljio s predmetne nekretnine. Isti je naveo da dok je odlazio da je i dalje čuo tuženu kako lupa na prvom katu. Istog tog dana, malo kasnije da ga je nazvao tužitelj te ga pitao što se događa budući mu se alarm aktivirao, na što je on odgovorio da se vjerojatno aktivirao jer je tužena nasilno ušla u stan. Svjedok je naveo da je u predmetnom stanu bio nekoliko puta, posljednji put u ljeto, i to 2-3 godine prije predmetnog događaja kada je išao u posjet tužitelju. Svjedok je naveo da misli da je stan na katu bio u H. posjedu dok je u prizemlju stanovala H. majka.

 

30. Svjedok M. V., suprug tužene (u tijeku postupak razvoda braka od tužene), u svom iskazu je naveo da je prvi put došao na predmetnu nekretninu 2007. te da mu je poznato da je već tada kuća bila podijeljena na tri dijela, da je jedan stan na katu bio od S. D., brata tužitelja i tužene, predmetni stan da je bio tužiteljev, a prizemlje nekretnine da je koristila majka stranaka, pok. D. D.. Ključeve od stanova na katu da su imali S. i H., i to svaki ključ od svog stana te njihova majka D.. Dok su on i tužena s njihovom obitelji boravili u predmetnoj nekretnini, isti da su koristili stan u prizemlju a ključeve od H. stana da bi uzimali isključivo uz dopuštenje pok. D. D.. Svjedok je naveo da tužena nikada nije bila u posjedu predmetnog stana već je isti bio u isključivom posjedu tužitelja. Na dan štetnog događaja, odnosno 12. ožujka 2021. da ga je kontaktirala J. K., kućna pomoćnica njega i tužene, te da mu je rekla da je tužena otišla u R. i da je spriječila policiji ulazak u predmetni stan te da je tužena tada od J. zatražila da joj isprinta i donese vlasnički list od predmetne nekretnine. J. da mu je rekla da je razbijena brava od ulaznih vrata predmetnog stana te da je istu razbila M., te je rekla da joj je kćerka tužene rekla da je tužena razbila i alarm te isti bacila u more. Svjedok je naveo da tužena i on zajedno s djecom nikada nisu boravili u tužiteljevom stanu. Isti je naveo da je on posljednji put bio u predmetnom stanu 2019., te da je i tada s obitelji boravio u S. stanu na katu. Svjedok je naveo da su se u predmetnom stanu nalazile slike tužitelja, krevetić njegovog djeteta, da je tužitelj zamijenio televizor i perilicu rublja, te da se namještaj u stanu nije mijenjao od 2007. kada je on prvi put došao na predmetnu nekretninu. Nadalje je naveo da je predmetni stan bio opremljen namještajem koji je vidljiv na fotografijama koje priležu spisu. Svjedok je naveo da je do pogoršanja odnosa između tužitelja i  njegove majke D. došlo 2018. u vrijeme kada je njegova starija kćer imala pričest, da je D. tada rekla da neće dozvoliti tužiteljevom ocu da dolazi u predmetnu nekretninu, čemu se tužitelj usprotivio, navodeći da mu je otac invalid te da nekretnina predstavlja njihovu bračnu stečevinu. Nakon toga tužitelj da je nastavio dolaziti u predmetnu nekretninu s time da je izbjegavao kontakte s majkom, te je isti naveo da se sjeća da je tužitelj bio na predmetnoj nekretnini i tijekom 2019. kada je svjedok posljednji put bio tamo. Svjedok je naveo da je predmetna nekretnina oduvijek bila sporna među strankama, odnosno da je tužena tražila od tužitelja da joj istu prepiše, odnosno da se on odrekne svog suvlasničkog dijela na nekretnini u R., a da će ona njemu zauzvrat prepisati stan u Z., koji se samo formalno vodio na tuženoj iako je isti u stvarnosti bio tužiteljev stan. Svjedok je naveo da su se o pok. D. D. posljednje 2 godine prije njezine smrti financijski brinuli tužitelj i tužena a fizičku pomoć da joj je pružala tužena, on, S., S. V. kao i neki od susjeda.

 

31. Svjedokinja D. G. K., nesrodna sa strankama, u svom iskazu je navela da ona živi u neposrednoj blizini predmetne nekretnine, odnosno od ju od predmetne nekretnine dijeli samo jedna kuća te da je tu provela cijeli svoj život. Ista je navela da joj je poznato da se predmetna nekretnina oduvijek nalazila u posjedu tužene i njezine majke, a tužitelja da je vidjela samo jednom i to prije 6-7 godina kada mu je dijete bilo beba u kolicima. Ista je navela da je njezin suprug dana 12. ožujka 2021. vidio tužitelja da pokušava nasilno ući u predmetnu nekretninu, odnosno da je isti pilao lanac od glavnih ulaznih vrata nekretnine. Nekoliko dana nakon toga da joj se obratila tužena te joj rekla da je netko nasilno ušao u kuću, zbog čega je ona pretpostavila da se radi upravo o tužitelju budući ga je njezin suprug vidio da pokušava ući u kući nasilno. Tužena da joj je tada rekla da je netko nasilno provalio u predmetni stan na prvom katu, zbog čega da je odlučila da u kuću ugradi dojavni alarm. Svjedokinja je navela da su u predmetnoj nekretnini stanovali roditelji stranaka, da joj nije poznato gdje je boravio tužitelj kad je dolazi u nekretninu, te da joj je poznato da je tužiteljica kada bi dolazila u predmetnu nekretninu uvijek boravila kod majke u prizemlju, s time da joj nije poznato da li je ista spavala u prizemlju ili na prvom katu. Svjedokinja je navela da se o majci stranaka posljednjih nekoliko godina prije njezine smrti brinula tužena, da je ista stalno dolazila kod majke, pogotovo ljeti za vrijeme školskih praznika, kao i vikendima tijekom ostatka godine.

 

32. Svjedokinja N. R., nesrodna sa strankama, u svom iskazu je navela da u blizini predmetne nekretnine ima vikendicu te da joj je poznato da se predmetna nekretnina nalazi u posjedu tužene, kao i da se u njezinom posjedu nalazila i do 12. ožujka 2021. Ista je navela da je tuženu viđala u posjedu cijele nekretnine, uključujući i predmetnog stana, odnosno da ju je viđala na balkonu tog stana. Tužitelja da je posljednji put vidjela u R. nekoliko godina prije 2021., te da ga je tada vidjela na moru ispred predmetne nekretnine. Svjedokinja je nadalje navela da joj je po priči majke stanaka poznato da odnosi između tužitelja i njegove majke, pok. D. nisu bili dobri, da joj je poznato da je pok. D. mijenjala brave na kući 2019. budući je netko provalio u sva tri stana, s time da se ona ne sjeća da li joj je D. rekla tko je provalio. Ista je nadalje navela da je na predmetnoj nekretnini prvotno izgrađeno prizemlje, a dosta godina iza toga da je izvršena nadogradnja koju je financirala pok. D.. Svjedokinja je navela da se o pok. D., posljednjih nekoliko godina prije njezine smrti brinula tužena.

 

33. Svjedokinja Ž. B., u svom iskazu je navela da je ona ranije bila udana za ujaka tužitelja i tužene, te da već dugi niz godina ljetuje u predmetnoj nekretnini, a od 2017. da u istoj ljeti boravi 3-4 mjeseca. Ista je navela da je tužitelja u predmetnoj nekretnini posljednji put vidjela 2017. sa kćeri H. koja je bila stara godinu dana, te da je isti tada koristio predmetni stan na katu. Od 2017. pa do danas tužitelja da nikada nije vidjela na predmetnoj nekretnini, te je navela da joj je poznato da isti od 2018. nije imao ključ od ulaznih vrata predmetnog stana, i ulaznih vrata u prizemlju i drugog stana na katu već da su iste imale samo tužena i njezina majka D.. Ista je navela da je D. zvana S. krajem 2018., odnosno početkom 2019. promijenila sve brave na predmetnoj zgradi i to nakon što se posvađala sa tuženikom jer nije htjela da on ulazi u predmetnu nekretninu. Ista je navela da se predmetna nekretnina nalazi u posjedu tužene, te da se u njezinom posjedu nalazila i u ožujku 2021. Naime, tužena da u predmetnoj nekretnini ljetuje svako ljeto, te da u istoj i ona boravi uz dopuštenje tužene. Svjedokinja je navela da joj je tužena ispričala da je 12. ožujka 2021. tužitelj nasilno ušao u predmetnu nekretninu, da je na predmetnom stanu promijenio bravu, a svjedokinja D. da joj je neposredno prije ročište rekla da je njezin suprug 12. ožujka 2021. vidio tužitelja da pila lanac na kapiji predmetne nekretnine. Ista je navela da je gradnju gornjeg kata financirala isključivo pok. D. D.. Nadalje je navela da joj je po priči pok. D. poznato da je kuhinju u predmetnom stanu kupila pok. D. D., a ostali namještaj koji se nalazi u stanu da je donesen iz stana u P. kojim su se koristili svi članovi obitelji D. D.. Svjedokinja je navela da je D. D. preminula 5. kolovoza 2021., te da se o pok. D. posljednjih godina prije njezine smrti brinula tužena, da se o istoj nije brinuo tužitelj, budući su oni od 2018. bili u svađi, te da joj tužitelj majci nije bio ni na sprovodu. Svjedokinja je navela da su se stanovima na katu, uključujući i predmetni stan, do 2017. koristili tužitelj, tužena i ostali članovi obitelji D., uključujući i svjedokinju. Svjedokinja je navela da su se ključevi predmetne nekretnine, uključujući i ključ od predmetnog stana do D. smrti nalazili u posjedu D., a nakon njezine smrti da su se nalazili kod tužene. Ista je navela da su D. i tužitelj bili posvađani sve do D. smrti, te da po njezinim saznanjima D. D., nakon  što je promijenila brave od ulazinih vrata kuće tužitelju nije dala ključeve ulaznih vrata, uključujući i vrata od predmetnog stana, odnosno da ih tužitelj nije imao na dan 12. ožujka 2021. Svjedokinja navodi da joj je sve navedeno poznato po priči pok. D. i tužene, te je navela da se pok. D. prije zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju konzultirala s njom.

 

34. Sud je iskaze saslušanih svjedoka cijenio životno logičnim, istinitim i vjeedostojnim. Tako iz iskaza svjedoka A. J., M. V., N. R. i Ž. B. proizlazi da su isti tužitelja na predmetnoj nekretnini posljednji put vidjeli u razdoblju od 2017. - 2019., te da je isti prije toga povremeno dolazio i boravio u predmetnom stanu. Nadalje, iz iskaza svjedokinja D. G. K., N. R. i Ž. B. proizlazi da je predmetna nekretnina bila vlasništvo majke stranaka pok. D. D. koja je i vršila nadogradnju gornjeg kata na kojem se nalazi i predmetni stan. Iako se iskazi saslušanih svjedokinja D. G. K. i Ž. B. razlikuju u dijelu u kojem iste navode kada je vršena nadogradnja kata na predmetnoj nekretnini, sud je cijeneći u tom dijelu iskaz svjedokinja uzeo u obzir i činjenicu da je od nadogradnje kata pa do davanja iskaza prošlo dosta vremena, te da se zbog proteka vremena svjedokinja D. G. K. nije točno izjasnila o navedenoj okolnosti. Međutim, da je majka stranaka 2005./2006. vršila nadogradnju gornjeg kata, a ne tužitelj, kako to svjedokinje u svom iskazu decidirano navode, proizlazi i iz spisu priležeće građevinske dozvole, dok tužitelj svoje navode o financiranju nadogradnje kata tijekom postupka nije dokazao. Nadalje je sud cijeneći iskaze svjedokinja N. R. i Ž. B. utvrdio da je majka stranaka, pok. D. D. koja je svo vrijeme, od izgradnje predmetne nekretnine pa do svoje smrti (ista je preminula u kolovozu 2021.) bila u suposjedu predmetne nekretnine zajedno s tužiteljem i tuženom, tijekom 2019. promijenila sve brave ulaznih vrata na predmetnoj kući, uključujući i brave od ulaznih vrata glavnog ulaza na katu koji vodi do predmetnog stana i to iz razloga što je ista bila u svađi s tužiteljem (da su tužitelj i njegova majka bili u svađi i lošim odnosima tužitelj tijekom postupka nije osporavao, a navedeno proizlazi i iz činjenice da je isti vodio parnični postupak protiv majke), te je utvrđeno da ista  tužitelju nije dala ključeve od promijenjenih brava, slijedom čega mu je na takav način onemogućila suposjed, odnosno ista je tužitelja isključila iz suposjeda predmetne nekretnine, uključujući i predmetnog stana. Također iz iskaza označenih svjedokinja, kao i svjedokinje D. G. K. proizlazi da se predmetna nekretnina od 2019. pa do izvršenog smetanja posjeda, odnosno do ožujka 2021. nalazila u isključivom posjedu tužene i majke stranaka pok. D. D.. Nadalje, sud je cijeneći iskaz svjedokinje D. G. K. utvrdio da je tužitelj u ožujku 2021. pokušao nasilno ući u predmetnu nekretninu. Sud nije našao osnovanim prigovor tužitelja kojim isti prigovara istinitosti iskaza svjedokinje D. G. K. navodeći da tužitelj 12. ožujka 2021. nije mogao biti u R. iz razloga što je isti bio u Z. gdje mu se i oglasio alarm. Naime, činjenica da bi tužitelj označenog dana bio u Z. ne proizlazi iz potvrde P. postaje Š. od 6. lipnja 2022. budući se u istoj samo navodi da su djelatnici PP zaprimili dojavu tužitelja, te je u istoj označena adresa prebivališta tužitelja (Z.), a ne i gdje se isti toga dana nalazio. Navedeno ne proizlazi ni iz dojavnog alarma budući se iz istoga ne može utvrditi gdje se je tužitelj u trenutku aktivacije alarma nalazio. Da se je tužitelj u ožujku 2021. nalazio u predmetnoj nekretnini, te da ga je tada mogao vidjeti suprug svjedokinje D. G. K. proizlazi i iz iskaza samog tužitelja koji navodi da je u ožujku promijenio bravu od ulaznih vrata i postavio dojavni alarm. Naime, sud iskaz saslušane svjedokinje u tom dijelu cijeni vjerodostojnim budući ista nije osobno zainteresirana za ishod ovog postupka.

 

34.1. Nadalje, sud nije cijenio vjerodostojnim i istinitim iskaz tužitelja u dijelu u kojem isti navodi da je isključivo on bio u posjedu predmetnog stana od izgradnje istoga pa do 12. ožujka 2021. Tako iznijete navode tužitelj nije dokazao iako je teret dokaza bio na njemu sukladno odreddbi čl. 219. ZPP, te je iskaz istoga u tom dijelu kontradiktoran i s iskazima saslušanih svjedoka, čije iskaze je sud cijenio vjerodostojnim a kako je to ranije navedeno, budući su isti naveli da su tužitelja posljednji put vidjeli da boravi u predmetnom stanu najkasnije 2019. i to prije nego je majka tužitelja promijenila brave na ulaznim vratima predmetne nekretnine, uključujući i predmetnog stana. Naime, sud iz spisu priloženih fotografija nije mogao utvrditi da je tužitelj posljednji mirni posjednik predmetnog stana. Fotografije na kojim se vidi tužiteljeva kćer starosti oko 5-6 godina mogle su nastati i u trenutku kada je tužitelj u ožujku 2021. bio u predmetnom stanu, slijedom čega iste prema utvrđenju ovog suda nisu adekvatan dokaz na okolnosti tužiteljeva posljednjeg mirnog posjeda. Sud je iskaz tužene na okolnosti relevantnih činjenica i to posljednjeg mirnog posjeda predmetne nekretnine i čina smetanja posjeda cijenio istinitim i u skladu s ostalim dokazima izvedenim tijekom ovog postupka.

 

35. Slijedom svega navedenog, a cijeneći iskaze saslušanih svjedoka, tužitelja i tužene, kao i cjelokupnu dokumentaciju koja prileži predmetnom spisu, sud je utvrdio da je vlasnica predmetne nekretnine na kojoj se nalazi i predmetni dvoetažni stan bila majka stranaka D. D., te da je predmetni stan bio u suposjedu majke stranaka, tužene i tužitelja najkasnije do 2019. Nadalje je utvrđeno da je D. D. 2019. promijenila brave od ulaznih vrata predmetne nekretnine uključujući i predmetnog stana, te da ista ključeve od ulaznih vrata i vrata od predmetnog stana na katu nije dala tužitelju, već da su iste imali pok. D. D. i tužena, s kojom je D. D. kasnije zaključila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i na tuženu na taj način prenijela pravo vlasništva predmetne nekretnine u cijelosti. Uzimajući u obzir navedeno to je sud utvrdio da je D. D. 2019. tužitelja isključila iz suposjeda predmetnog strana, te da tužitelj od tada nije izvršavao svoju faktičku vlast u pogledu predmetnog stana. Naime, i iz iskaza saslušanih svjedoka A. J. i M. V. (predloženih od strane tužitelja) proizlazi da su isti tužitelja posljednji put na predmetnoj nekretnini, odnosno u predmetnom stanu vidjeli 2019., odnosno 2-3 godine prije 12. ožuka 2021. Nadalje je sud, a cijeneći iskaz svjedokinje D. G. K. utvrdio da je tužitelj u ožujku 2021. nasilno ušao u predmetnu nekretninu, a navedeno je u skladu i s neposrednim zapažanjem suda prilikom provedbe očevida na licu mjesta gdje je utvđeno da su glavna ulazna vrata na prvom katu oštećena, te da je vidljiv pokušaj obijanja istih. Tužitelj je tom prilikom promijenio bravu od glavnog ulaza i ulaza u stan, a što među strankama nije ni sporno (tužitelj je u svom iskazu naveo da je u ožujku 2021. kada je čuo da tužena namjerava iznamiti predmetni stan taj isti mjesec promijenio bravu od glavnog ulaza i ulaza u predmetni stan i postavio dojavni alarm). Nadalje je utvrđeno da je tužena, po zaprimanju dojave od strane trećih osoba da je tužitelj nasilno ušao u predmetni stan, i nakon što joj je tužitelj javio da je promijenio ulazne brave i dao joj ključ od glavnog ulaza ali ne i od predmetnog stana, u ožujku 2021. nasilno otvorila ulazna vrata predmetnog stana na katu, promijenila bravu na glavnim ulaznim vratima, te promijenila bravu i vrata predmetnog stana i postavila dojavni sustav. Sud je takvo postupanje tužene tretirao kao korištenje dopuštene samopomoći radi zaštite svog posjeda predmetne nekretnine, a koju samopomoć je tužena upotrijebila u zakonom propisanom roku od 30 dana od dana izvršenog smetanja posjeda od strane tužitelja. Slijedom navedenog, a budući je tijekom postupka utvrđeno da tužitelj nije bio posljednji mirni posjednik predmetnog stana, odnosno budući je utvrđeno da isti u posjedu predmetnog stana nije bio zasigurno od 2019. (smetanje posjeda je izvršeno u ožujku 2021.), već su u posjedu istoga od 2019. pa do ožujka 2021. bile isključivo tužena i majka stranaka pok. D. D., te budući je utvrđeno da je tužena radnje opisane u tužbenom zahtjevu izvršila radi zaštite svog posjeda, i to u zakonom propisanom roku za korištenje dopuštene samopomoći, to je utvrđenje ovog suda da tužitelj nije dokazao postojanje osnovnih pretpostavki za pružanje zatražene sudske zaštite sijedom čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a kako je to odlučeno točkom I. izreke ovog rješenja.

 

36.  Stranke su zatražile naknadu troška parničnog postupka.

 

37. Cijeneći uspjeh tužene u predmetnoj parnici sukladno odredbi čl. 154. st.1. ZPP, te primjenom odredbe čl. 155. ZPP, valjalo je tuženoj s osnove troškova potrebnih za vođenje predmetnog postupka priznati pravo na naknadu troška jednokratne nagrade u visini od 398,17 eura/3.000,00 kuna sukladno Tbr. 7. toč. 2. u svezi Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, u daljnjem tekstu: Tarifa). Tuženoj pripada i pravo na potraživani porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% sukladno Tbr. 42. Tarife i odredbi toč. 2. Stope PDV, koja je sastavni dio Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19 i 138/20) u iznosu od 99,54 eura/750,00 kuna, što čini trošak postupka u ukupnom iznosu od 497,71 eura/3.750,00 kuna. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke ove odluke.

 

38. Budući tužitelj nije uspio u predmetnoj parnici, odbijen je kao neosnovan njegov zahtjev za naknadom troška postupka, a kako je to odlučeno točkom II. izreke ove odluke.

 

39. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao izreci ove odluke.

 

 

U Šibeniku 5. svibnja 2023.

 

                                                                                         Sudac:             

                                                                                                         Marija Knez, v.r.