1

 

Poslovni broj 13 P-268/2022-13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A   I   R J E Š E N J E

 

              Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja 1. D. Š. iz S.,  OIB: … i 2. tužitelja Ž. Š. iz Z., OIB: … oboje zastupani po punomoćniku T. V., odvjetniku u G.,  protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 28. ožujka 2023. i nakon objave dana 5. svibnja 2023.

 

                                                    p r e s u d i o   j e :

 

              Usvaja se tužbeni zahtjev 1. tužitelja D. Š. koji glasi:

 

              Utvrđuje se da je tužitelj 1. D. Š., OIB:…,  S. vlasnik nekretnine kčbr. 3193 L. brdo površine 12078 m² upisane u zk. ul. br. 2452 k.o. L. O..

 

              Utvrđuje se da je prestalo prijašnje pravo suvlasništva tužene na nekretnini kčbr. 3193 L. brdo površine 12078 m² upisane u zk. ul. br. 2452 k.o. L. O.  te se nalaže brisanje prijašnjeg prava suvlasništva s imena tužene uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na ime i suvlasništvo 1. tužitelja D. Š. u ½ dijela.

 

                                                       r i j e š i o  j e :

 

           I. Odbacuje se tužba 2. tužitelja Ž. Š. kao nedopuštena.

             

           II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

                                                              Obrazloženje

 

              1. Tužitelji su 3. studenog 2022. pokrenuli parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine oznake kčbr.  3193 k.o. L. O. koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske u cijelosti. Navode da se 1. tužitelj D. Š. prije podnošenja tužbe sukladno odredbi članka 186a Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) dana 19. kolovoza 2013. obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću sa zahtjevom za mirno rješenje spora, međutim Općinsko državno odvjetništvo očitovalo se kako na temelju dostavljene dokumentacije nije u mogućnosti zaključiti izvansudsku nagodbu. Tužitelji u tužbi navode da su u posjedu predmetne nekretnine putem svojih prednika više od 60 godina i da je njihov otac J. Š. po odobrenju Općine Gospić stupio u posjed predmetne nekretnine 1967. godine na način da je orao, sijao žito, sadio krumpir itd. Ističu da je prije stupanja u posjed oca tužitelja nekretnina bila zarasla te je otac tužitelja istu uredio i nastavio koristiti kao oranicu sve do svoje smrti 2005. godine. Nakon njegove smrti posjed su nastavili tužitelji. Kako nemaju drugog načina da usklade zemljišnoknjižno sa stvarnim stanjem predlažu da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi da su tužitelji vlasnici nekretnine oznake kčbr. 3193 k.o. L. O. svaki u ½ dijela.

 

              2. Uz tužbu tužitelji su dostavili zahtjev 1. tužitelja D. Š. za mirno rješenje spora od 19. kolovoza 2013., odgovor Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću od 14. listopada 2013., izvadak iz zemljišne knjige i prijepis posjedovnog lista.

 

              3. U odgovoru na tužbu tužena je predložila odbaciti predmetnu tužbu kao nedopuštenu obzirom da je 1. tužitelj zahtjevom za mirno rješenje zahtijevao cijelu nekretninu, a tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava vlasništva u ½ dijela dok se 2. tužitelj uopće nije obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Tvrdi da je razvidno da nema niti objektivnog niti subjektivnog identiteta tužbe i zahtjeva za mirno rješenje spora. Tužena dalje navodi kako nema saznanja o vršenju posjedovnih čina od strane tužitelja i njihovih prednika na cijeloj nekretnini kč.br. 3193 k.o. L. O. na kojoj je upisana tužena, a u odnosu na dostavljene dokaze uz tužbu ističe da tužitelji nisu dokazali da su ispunjene i druge pretpostavke iz članka 159 i 160 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZVDSP) odnosno da su pošteni posjednici. Tužena ističe kako tužitelji nisu priložili isprave iz kojih proistječe osnovanost navoda, a svjedoci predloženi u zahtjevu za mirno rješenje spora nisu saslušani u postupku po pravilima za osiguranje dokaza pa tužena nije mogla donijeti odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja bez provođenja dokaza koje tužitelji predlažu u tužbi. Obzirom na sve navedeno tužena se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka.

 

              4. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokaz saslušanjem 1. tužitelja i svjedoka M. D. i I. H. Izvršen je uvid u dokumentaciju koju su tužitelji dostavili uz tužbu te je proveden očevid na licu mjesta u prisutnosti stalnog sudskog vještaka geodetske struke koji je identificirao predmetnu nekretninu.

 

              5. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđene su sljedeće nesporne činjenice:

 

              - da je predmetna nekretnina oznake kčbr. 3193  k.o. L. O. u zemljišnoj knjizi upisana u vlasništvu tužene u cijelosti;

 

              - da je kod Područnog ureda za katastar Gospić kao posjednik predmetne nekretnine upisana tužena u cijelosti;

             

              - da se 1. tužitelj prije podnošenja tužbe sukladno odredbi članka 186a ZPP obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću sa zahtjevom za mirno rješenje spora;

 

              - da je Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću odgovorilo na zahtjev 1. tužitelja kako na temelju dostavljene dokumentacije nije u mogućnosti zaključiti izvansudsku nagodbu;

 

              - da se 2. tužitelj nije obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora;

 

              - da je identifikacijom predmetne nekretnine oznake k.č.br. 3193 k.o. L. O. od strane geodetskog vještaka utvrđeno da se na istu dolazi s magistralne ceste G. – P.; da je 1. tužitelj sa sigurnošću pokazao granice predmetne nekretnine; da je na čestici gotovo u cijelosti posijano žito; da prijepor prikazan na skici lica mjesta u cijelosti odgovara granicama na licu mjesta po površinskom i položajnom kriteriju i da je predmetna čestica formirana u postupku nove izmjere k.o. L. O.;

 

              - iz iskaza svjedoka M. D. da su mu tužitelji susjedi u L. O. te da ih poznaje od 1964. ili 1965. godine kada su doselili u L. O.; da su tužitelji od tada u posjedu predmetne nekretnine s time da je ista najprije bila u posjedu njihovog oca J. Š. koji je na toj čestici sadio krumpir, sijao žito i kosio travu; da je 1. tužitelj na licu mjesta pokazao česticu u gabaritima kako ju je ranije posjedovao njegov otac; da je više osoba po dolasku u L. O. dobilo zemlju od tadašnje Općine Gospić; da se ne sjeća je li Općina izdavala rješenja za zemljište, ali zna da su dolazili iz suda ili Općine i da se pisao zapisnik; da čestica tada nije bila obradiva; da tužitelji i njihov prednik nikada nisu smetani u posjedu predmetne nekretnine; da je pok. J. Š. umro 2005. i da su ga naslijedili sinovi D. i Ž.; da se čestica nije obrađivala od 1991. do 1993. zbog ratnih dešavanja, a da česticu sada po dopuštenju tužitelja obrađuje I. H.;

 

              - iz iskaza svjedoka I. H. da poznaje 1. tužitelja još od 1964. ili 1965.; da je njegov otac pomagao tužiteljima s konjima orati zemlju jer tužitelji nisu imali konje, a traktora još nije bilo; da se sjeća da je to bilo 1964. ili 1965. jer je tada pohađao drugi razred osnovne škole i zajedno s ocem radio na zemlji; da je otac tužiteljima pomagao za novčanu naknadu; da je J. Š. rođen ….; da je njegova supruga M. umrla poslije njega; da su J. i M. naslijedili sinovi D. i Ž. dok kćerka M. nije naslijedila svoje roditelje; da tužitelji i njihovi prednici nikada nisu smetani u posjedu predmetne nekretnine na kojoj su uglavnom sijali žito i sadili krumpir; da osim tužitelja i njihovih prednika nije vidio druge osobe u posjedu ove čestice; da je predmetna čestica prije stupanja oca tužitelja u posjed služila kao odlagalište komunalnog otpada iz L. O.; da mu je pok. J. rekao da je česticu dobio od Općine Gospić;

 

              - iz iskaza 1. tužitelja da predmetnu nekretninu uživaju u cijelosti u granicama kako je pokazao na licu mjesta; da se prije podnošenja tužbe odnosno 2013. obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću sa zahtjevom za mirno rješenje spora; da su njegovi roditelji u posjedu predmetne nekretnine od 1965. kada su doselili u S. L. O.; da mu je otac ispričao da se obratio Općini Gospić da mu se dodijeli predmetna nekretnina koja je bila najbliže cesti i da je zbog toga tražio odobrenje Općine; da su česticu koristili od 1965.; da su u ostavinskom postupku iza oca njegovim nasljednicima proglašeni on i brat, a sestra i majka ustupile su im svoje nasljedne dijelove; da od 1965. do danas nitko nije tražio povrat nekretnine i da nikada nisu smetani u posjedu; da nikada nije provjeravao papire oca i majke; da se sjeća da je pok. T. D. tada bio predsjednik Općine i da se otac njemu obratio za pomoć jer je bio bolestan, a majka je bila nezaposlena; da su tada bili u nezavidnoj materijalnoj situaciji pa im je trebala zemlja za obrađivanje; da je saznao da čestica nije u njihovom vlasništvu tek u novoj katastarskoj izmjeri prije 16 ili 17 godina; da je tada osobno označavao gabarite čestice; da je na licu mjesta bio i zamjenik općinskog državnog odvjetnika Mario Kranjčević i da je naknadno dobio i zapisnik s lica mjesta.

 

              6. Zakonski zastupnik tužene je na ročištu održanom 28. ožujka 2023. u spis predao zapisnik od 24. rujna 2007. sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. L. O. kojeg je 1. tužitelj dostavio uz zahtjev za mirno rješenje spora 19. kolovoza 2013. Zakonski zastupnik tužene predložio je da sudski vještak u spis dostavi skicu lica mjesta iz 1968. iz arhive katastra te da sud od Grada Gospića zatraži očitovanje je li predniku tužitelja izdano rješenje o dodjeli predmetne nekretnine. Navedenim dokaznim prijedlozima tužene protivio se punomoćnik tužitelja smatrajući da se time nepotrebno odugovlači ovaj postupak tim više što se ni svjedoci nisu mogli izjasniti o tome na koji način im je dodijeljeno predmetno zemljište. Isto tako, smatra nepotrebnim prijedlog tužene da vještak pribavi skicu iz arhive katastra iz 1968. godine.

 

              7. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev 1. tužitelja osnovan dok tužbeni zahtjev 2. tužitelja nije dopušten.

 

              8. Odredba članka 388 stavka 1 ZVDSP propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Uvjete za dosjedanje odnosno stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju sukladno odredbama članka 388 stavka 1 i 2 ZVDSP treba razmotriti i ocijeniti najprije prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (OGZ) koja su se primjenjivala do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91 i 92/94, u daljnjem tekstu: ZOVO koji je stupio na snagu 1. rujna 1980.), zatim po odredbama ZOVO-a i konačno po sada važećim odredbama ZVDSP.

 

              9. Uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću određuju pravila OGZ u paragrafima 1460 - 1477 po kojima se zahtijeva da dosjedatelj ima stvar u posjedu, da je njegov posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme određeno zakonom. Navedeno znači da posjednik ne smije posvojiti stvar silom ili lukavstvom ili potajno (paragraf 1464 OGZ), da mora biti pošten (paragraf 1463 i 326 OGZ) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461 OGZ) time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja (paragraf 1477 OGZ). Prema Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468 OGZ u trajanju od 30 godina odnosno roka iz paragrafa 1472 OGZ od 40 godina najdulji rok za dosjedanje je 20 godina. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326 OGZ pošteni posjednik je onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje. Nepošteni posjednik jest onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje.

 

              10. Prema odredbi članka 28 stavka 2 ZOVO savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. Odredbom stavka 4 istog članka propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi članka 72 stavka 2 ZOVO posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Prema odredbi članka 29 ZOVO na nekretninama u društvenom vlasništvu nije se moglo steći vlasništvo dosjelošću. Međutim, ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991., a 1. siječnja 1997. stupio je na snagu novi propis iz članka 388 stavka 4 ZVDSP (Narodne novine 91/96) koji je propisao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ta je odredba članka 388 stavka 4 ZVDSP ukinuta odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. te je nakon toga izmijenjena novom odredbom suprotnog sadržaja. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04 i  Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10 zauzeto je shvaćanje koje je i izraženo u odluci Vrhovnog suda RH od 7. svibnja 2019. pod poslovnim brojem Rev-x 974/2017 prema kojem proizlazi da se „kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

 

              11. Konačno, odredbom članka 159 stavka 1 ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (stavak 2). Samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (stavak 3). Stavkom 4 istog članka propisano je da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2 i 3 ovoga članka. Odredba članka 160 stavka 1 i 2 ZVDSP određuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari i završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću je barem pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (članak 18. stavak 3 ZVDSP).

 

              12. Prema tome, osnovna pretpostavka za stjecanje vlasništva dosjelošću po pravilima OGZ, ZOVO i ZVDSP je pošten (savjestan) posjed. Nepošten (nesavjestan) posjednik ne može nikada dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine koju posjeduje bez obzira koliko dugo trajao njegov posjed.

 

              13. U ovoj parnici je pitanje poštenja (savjesnosti) posjeda temeljno pitanje odlučno za ocjenu jesu li tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine.

 

              14. Nakon provedenog dokaznog postupka nesporno je utvrđeno kako je od 1964. kada su prednici tužitelja stupili u posjed predmetne nekretnine pa do 2007. kada se vodio postupak povodom preoblikovanja zemljišne knjige za katastarsku općinu L. O. u kojem postupku je sudjelovao 1. tužitelj D. Š. proteklo 40 godina savjesnog posjedovanja koje vrijeme je potrebno za stjecanje dosjelošću (paragraf 1472 OGZ). Stoga su po ocjeni suda ostvareni uvjeti za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću radi čega je tužbeni zahtjev 1. tužitelja u cijelosti usvojen kao osnovan.

 

              15. U odnosu na tužbeni zahtjev 2. tužitelja Ž. Š. ističe se da je odredbom članka 186a stavka 1 ZPP propisana obveza osobe koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske da se prije podnošenja tužbe obrati državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora koji mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.

 

              16. Budući da je u postupku nesporno utvrđeno da se 2. tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu odredbe članka 186a stavka 1 ZPP, sud je sukladno odredbi članka 186a stavka 6 ZPP odbacio tužbu 2. tužitelja kao nedopuštenu.

 

              17. O troškovima postupka sud je odlučio primjenjujući odredbe članka 154 stavka 4 ZPP. Naime, u konkretnom slučaju stranke su djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima pa je sud odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

                                                        U Gospiću, 5. svibnja 2023.

                                                                                                                                            Sudac:

 

                                                                                                                              Mirjana Kosanović, v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude i rješenja za stranku koja je obaviještena o ročištu za objavu odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude i rješenja za stranku koja nije obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a žalbi odlučuje županijski sud.

 

Dna:

1. Odvjetnik T.V., G.

2. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću