Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
Poslovni broj: 6 Gž Ovr-137/2022-2
1
Republika Hrvatska Županijski sud u Zadru Zadar, Ulica plemića Borelli 9 |
||
Poslovni broj: 6 Gž Ovr-137/2022-2 |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice V. B. iz V., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica M. P. K., odvjetnica u Z., protiv ovršenika N. klub R. V. G., OIB: ..., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Ovr-2941/2016-42 od 21. siječnja 2022., 5. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovrhovoditeljice V. B., ukida rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Ovr-2941/2016-42 od 21. siječnja 2022. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak, s tim da će se o troškovima postupka u povodu žalbe ovrhovoditeljice odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:
"Obustavlja se ovrha na novčanoj tražbini ovršenika, određena rješenjem o ovrsi ovog suda, poslovni broj Ovr-2941/16-5 od 24. kolovoza 2017. i ukidaju se sve provedene ovršne radnje."
2. Protiv citiranog rješenja ovrhovoditeljica je izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije zahtjev H. G. za obustavu ovrhe ili rješenje ukine i predmet vrati na ponovno postupanje. U žalbi ističe da je nejasno tretira li sud H. G.. kao ovršenika ili ovršenikovog dužnika, iako ovrhovoditeljica jasno i decidirano H. G. tijekom cijelog postupka označava kao ovršenikovog dužnika, dok isti sam sebe u "žalbi" od 6. prosinca 2021. naznačuje kao ovršenika, kao što to čini i u postupku posl. br. Ovr-612/2021 u kojem je po njegovom prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na F.-i u korist ovrhovoditeljice 15. prosinca 2021. doneseno rješenje posl. br. Ovr-612/2021, kojim se nalaže F.-i odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditeljice na novčanim sredstvima H. G. do pravomoćnog okončanja postupka povodom žalbe ovršenika od 6. prosinca 2021. U pobijanom se rješenju kao ovršenik navodi N. R. pa ako H. G. samoinicijativno sebe naznačuje kao ovršenika, slijedom čega je ishodio i navedeno rješenje o odgodi prijenosa zaplijenjenih sredstava, onda je očito da je i ta odluka nezakonita obzirom da se ne radi o ovršeniku u postupku. Već samim time u predmetnom je rješenju ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući osporavano rješenje ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, slijedom čega je izreka rješenja nerazumljiva, proturječi sama sebi i iznesenim razlozima. Pobijanim rješenjem sud obustavlja ovrhu po pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi posl. br. Ovr-2941/16-5 od 24. kolovoza 2017., nakon što je isto rješenje potvrdio Županijski sud u Karlovcu rješenjem posl. br. Gž Ovr-86/2019 od 5. ožujka 2021. i to upravo odlučujući o podnesku ovršenikovog dužnika H. G. od 8. rujna 2017., kojeg je prvostupanjski sud tretirao kao žalbu. Stoga je nezakonit i neprihvatljiv zaključak suda po kojem donosi pobijano rješenje pozivajući se na podnesak ovršenikovog dužnika o kojem je drugostupanjski sud već odlučivao i nije našao razloge za obustavu postupka temeljem čl. 72. st. 2. Ovršnog zakona. Jednako tako, potpuno je pogrešno pozivanje suda na odredbu čl. 188. st. 2. Ovršnog zakona, kao što je pogrešno i tumačenje iste odredbe te pozivanje na odredbu čl. 194. istog Zakona, iz razloga što ovrhovoditeljica nije morala pokrenuti sudski postupak protiv ovršenikovog dužnika, pogotovo što je prije donošenja rješenja o ovrsi dostavila opsežnu dokumentaciju kojom je dokazala činjenicu da se kod ovršenikovog dužnika nalaze dijelovi imovine ovršenika, i to novčana sredstva. Prvostupanjski je sud pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi od 27. kolovoza 2017. dostavio na provedbu F.-i, slijedom čega je nesporno zaplijenjena tražbina ovrhovoditeljice u iznosu od 379.891,53 kn na bankovnim računima ovršenikovog dužnika, pa je stoga sud pogrešno primijenio odredbu čl. 72. st. 2. Ovršnog zakona, jer ovrha nije nemoguća, a niti se iz drugih razloga ne može provesti. Slijedom navedenog, ostvaren je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Sud, koji bi trebao prava ovrhovoditeljice štititi, suprotno tome, očigledno prihvaća sva obrazloženja i navode ovršenikovog dužnika, zanemarujući činjenicu da se isti u ovom postupku pogrešno predstavlja kao ovršenik kada mu to odgovara, a kako bi u ovom postupku upotrebljavao procesna sredstva koja po zakonu kao ovršenikov dužnik nema.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem obustavio ovrhu na novčanoj tražbini ovršenika određenu rješenjem o ovrsi istog suda posl. broj Ovr-2941/16-5 od 24. kolovoza 2017. i ukinuo sve provedene ovršne radnje. U obrazloženju svoje odluke prvostupanjski sud navodi da, s obzirom da je ovršenikov dužnik H. G. osporio postojanje tražbine, tj. duga prema ovršeniku, a da ovrhovoditeljica nije podnijela tužbu (na isplatu) iz čl. 188. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.; dalje OZ) protiv ovršenikova dužnika, kao i da je u rješenju o ovrsi određeno da se novčani iznos tražbine prenese na račun ovrhovoditeljice, odnosno njezinog punomoćnika (a ne na depozitni račun suda), sud nije mogao donijeti rješenje o namirenju iz čl. 194. OZ pa je na temelju čl. 72. st. 2. OZ obustavio ovrhu i ukinuo sve provedene ovršne radnje.
5.1. Rješenjem prvostupanjskog suda posl. broj Ovr-2941/16-5 od 24. kolovoza 2017. na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. broj P-1409/05 od 24. studenoga 2005., a radi namirenja tražbine ovrhovoditeljice V. B. u iznosu od 114.375,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, troškova parničnog postupka u iznosu od 9.150,00 kn, troškova u iznosu od 3.125,00 kn po rješenju o ovrsi posl. broj Ovr-558/2013 od 8. srpnja 2014. te troškova ovog ovršnog postupka, određena je ovrha protiv ovršenika N. R. na novčanim tražbinama po svim kunskim i deviznim računima ovršenikovog dužnika H. G. prijenosom novčanih tražbina u iznosu od 114.375,00 kn i 9.150,00 kn na tekući račun ovrhovoditeljice te iznosa od 6.250,00 kn na ime troškova postupka na žiro račun punomoćnika ovrhovoditeljice. Ovršenikov dužnik H. G. pozvan je u roku od 8 dana očitovati se priznaje li i u kojem iznosu zaplijenjenu tražbinu ovrhovoditeljice i je li je voljan namiriti te je li njegova obveza uvjetovana ispunjenjem neke druge obveze. Pljenidba se smatra provedenom dostavom rješenja F.-i te je na sredstvima ovršenikovog dužnika stečeno založno pravo u korist ovrhovoditeljice do visine zaplijenjenih iznosa. F.-i se nalaže postupanje po rješenju te se zabranjuju novčane isplate ovršenikovom dužniku, ovršeniku ili trećoj osobi do visine zaplijenjene tražbine ovrhovoditeljice, pod prijetnjom vlastite odgovornosti ovršenikovog dužnika. Ovrhovoditeljici je odmjeren trošak u iznosu od 3.125,00 kn.
6. Ovrha na novčanoj tražbini ovršenika provodi se pljenidbom i prijenosom (čl. 174. st. 1. OZ), a pljenidba i prijenos novčane tražbine mogu se odrediti i provesti samo u iznosu koji je potreban za namirenje tražbine ovrhovoditelja, osim ako je u pitanju nedjeljiva tražbina (čl. 175. st. 1. OZ). Prema odredbi čl. 176. OZ, pljenidba se provodi dostavom ovršenikovom dužniku rješenja o ovrsi kojim se ovršenikovom dužniku zabranjuje da ovršeniku ispuni novčanu tražbinu, a ovršeniku se zabranjuje da tu tražbinu naplati ili da inače raspolaže njome i zalogom koji je dan za njezino osiguranje (st. 1.), a provedena je danom dostave rješenja o ovrsi ovršenikovu dužniku (st. 2.). Ovrhovoditelj pljenidbom stječe založno pravo na ovršenikovoj tražbini (st. 3.). Ovršenikov dužnik nema pravo žalbe protiv rješenja o pljenidbi (st. 4.). Zaplijenjena tražbina prenosi se na ovrhovoditelja u skladu s njegovim prijedlogom, radi naplate ili umjesto isplate (čl. 184. st. 1. OZ).
7. Iz citiranih odredaba proizlazi da je predmet ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika novčana tražbina koju ovršenik ima prema ovršenikovom dužniku, što bi u konkretnom slučaju bila novčana tražbina koju ovršenik N. R. ima prema H. G. Ovrha se provodi pljenidbom te tražbine dostavom rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku kojim se zabranjuje da ovršeniku ispuni tražbinu, a ovršeniku da tu tražbinu naplati ili da inače njome raspolaže i prijenosom te tražbine na ovrhovoditelja radi naplate ili umjesto isplate, dostavom ovršenikovom dužniku rješenja kojim je određen prijenos tražbine. Sukladno čl. 189. st. 1. OZ tek prijenosom tražbine na ovrhovoditelja radi naplate, isti postaje ovlašten od ovršenikovog dužnika tražiti ispunjenje te tražbine.
8. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je rješenjem o ovrsi broj Ovr-2941/16-5 od 24. kolovoza 2017. na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Gorici, broj P-1409/05 od 24. studenoga 2005. dozvolio ovrhovoditeljici V. B. protiv ovršenika N. R. iz V. G. ovrhu na novčanim tražbinama po svim kunskim i deviznim računima ovršenikovog dužnika H. G. iz V. G., kod svih banaka kod kojih ovaj ima račune, radi namirenja tražbine ovrhovoditeljice kao i prijenosom iznosa za koje je određena ovrha na račun ovrhovoditeljice i njezinog punomoćnika. Dakle, predmetnim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenikovog dužnika pljenidbom tih sredstava dostavom rješenja o ovrsi F.-i prijenosom iznosa za koji je određena ovrha s računa ovršenikovog dužnika H. G. na račun ovrhovoditeljice. Drugim riječima, radi se o rješenju o ovrsi na novčanim sredstvima ovršenikovog dužnika, a ne o rješenju o ovrsi na tražbini koju ovršenik ima prema ovršenikovom dužniku, u smislu čl. 174. i dr. OZ.
9. Kraj takvog stanja stvari, nisu ispunjeni uvjeti za obustavu takve ovrhe iz čl. 72. st. 2. OZ jer ovrha nije postala nemoguća niti se ne može provesti iz drugih razloga, dakle prvostupanjski sud je pogrešno ocijenio da su ispunjeni uvjeti za obustavu ovrhe "na novčanoj tražbini ovršenika" jer ovrhovoditeljica nije podnijela tužbu na isplatu nakon što je ovršenikov dužnik osporio postojanje duga prema ovršeniku.
10. Slijedom iznesenog, trebalo je na temelju čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) u vezi čl. 21. st. 1. OZ, uvažiti žalbu ovrhovoditeljice, ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.
11. Prvostupanjskom sudu se skreće pozornost da je donošenjem rješenja o ovrsi broj Ovr-2941/16-5 od 24. kolovoza 2017. i određivanjem ovrhe na novčanoj tražbini ovršenikovog dužnika, ovršenikov dužnik H. G. faktički došao u poziciju ovršenika, tako da će prvostupanjski sud u nastavku postupka postupiti po njegovoj žalbi u podnesku od 6. prosinca 2021. tretirajući je kao žalbu ovršenika nakon proteka roka iz odredaba čl. 53.-55. OZ.
12. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka ostavljeno je da se odluči u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ).
U Zadru 5. svibnja 2023.
|
|
Sudac
Igor Delin, v.r. |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.