1

Poslovni broj              : Gž R-425/2022-

 

Poslovni broj              : Gž R-425/2022-

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. H. iz T.,  rvojaHHHHOIB: …, zastupane po punomoćnici I. K. R. odvjetnici iz V., protiv tuženika Zavod, Područni ured u Č., OIB:…, radi isplate, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pr-1147/2021 od 18. veljače 2022., 5. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Zavoda Područni ured u Č., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pr-1147/2021 od 18. veljače 2022. u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu i odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici u na ime razlike plaće iznos od 269,82 eur[1]/2.033,03 kn bruto sa pripadajućim zateznim kamatama, točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 69,22 eur/937,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, točkom III. izreke utvrđeno je da je djelomično povučena tužba radi isplate iznosa od 68,06 kn bruto sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

2.Protiv citirane presude, točke I. izreke u dosuđujućem dijelu i odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke, žalbu izjavljuje tuženik iz žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. t.1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP-a).

 

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.Žalba tuženika je osnovana samo u manjem dijelu.

 

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga tuženika, kako se obzirom na čl. 467. st.1. ZPP-a, radi o predmetu u postupku spora male vrijednosti, prema ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2., t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9. i 10. ZPP-a, a na koje povrede odredaba parničnog postupka, pazi ovaj sud po službenoj dužnosti, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2.t.11. ZPP-a.

 

6.Nisu osnovani navodi tuženika kojima pobija pravilnost primjene materijalnog prava pri donošenju odluke iz točke I. izreke u dosuđujućem dijelu.

 

7.Iz stanja u spisu proizlazi da je predmet spora u ovoj parnici zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće temeljem čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. (dalje: Izmjena i dopuna Dodatka/2011.) i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

 

8.Iz stanja u spisu u bitnome proizlazi:

 

-da je tužiteljica u spornom razdoblju bio zaposlen kod tuženika,

-da su Vlada RH i Sindikati i to Sindikat, Nezavisni sindikat, Nezavisni sindikat, Sindikat, Samostalni sindikat, sindikat, Hrvatski strukovni sindikat te Hrvatski sindikat sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama (dalje: Sporazum/2006.) kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

-da su Vlada RH i isti Sindikati sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak/2009.), te Izmjene i dopune Dodatka/2011.,  temeljem kojih su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 678,05 eur/5.108,84 kn bruto, da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način  da se osnovica  za izračun plaća u javnim službama utvrđuje u iznosu od 718,74 eur/5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS-a) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno dva ili više posto; da su u čl. IV.  odredili način usklađivanja pariteta između  prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u RH,

-da je 7. prosinca 2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka/2011 po naprijed navedenom principu, odnosno izmijenila čl. III.,

-da su Vlada RH i Sindikati koji su potpisali Izmjene i dopune Dodataka/2011., donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe (dalje: Vjerodostojno tumačenje/2012,) u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka/2009.,

-da je negativan rast od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014, tj. da je trajao 12 tromjesečja uzastopno,

-da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015.,

-da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 691,61 eur/5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

 

9.1.Nadalje sud prvog stupnja utvrđuje da je u utuženom razdoblju bio na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12 - dalje: TKU/12), koji čl. 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. Odredbom st.4. istog članka, navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak/2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum/2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

 

9.2.Isto tako sud utvrđuje i to da su Vlada RH i Sindikati sklopili Izmjene i dopune Dodatka/2011., da je čl. III. istih ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 718,74 eur/5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS-a) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP dva uzastopna tromjesečja), te da će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema  Izmjenama i dopunama Dodatka/2011.; da je čl. XI. istih  propisano, da se Dodatak/2009. i izmjene i dopune Dodatka/2011. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %; te da je zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i dr., dalje: ZR-a), primjena Izmjena i dopuna Dodatka/2011. istekla  26. siječnja 2017.

 

9.3.Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da su sporne Izmjene i dopune Dodatka/2011.,  prihvaćene u formi  Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., kojom je izmijenjen čl. III., koji glasi: „osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 718,74 eur/5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno za 2 ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopunama.“

Ujedno  sud vodi računa i o sadržaju čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka/2011. kojim je uređen način usklađivanja pariteta, na način da je navedeno, da će se usklađenje učiniti na način da će točno 6 mjeseci nakon objave podataka iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka72011., ugovorne stane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008.

Također sud prvog stupnja uvažava i sadržaj čl. V. tih Izmjena, kojim je određeno da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema čl. II. i IV. Izmjena i dopuna Dodatka/2011. , Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih 6 mjeseci za koje postoje podaci DZS-a, uvećana za 1,5 %.

 

10.Shodno prednjem, ovaj sud u cijelosti prihvaća kao pravilno stajalište prvostupanjskog suda da Izmjene i dopune Dodatka/2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen skladno čl. 2. Zakona o osnovici plaća u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09, 124/09, dalje: ZOPJS-a), temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 115/10, dalje: TKU/10), te ranije spomenutog čl. 51. st.4. TKU/12.

Ujedno pozivom na prethodno spomenute odredbe, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da sporne Izmjene i dopune Dodatka/2011. predstavljaju i pravno valjani Kolektivni ugovor, pozivajući se osnovano pri tome na već spomenuto Vjerodostojno tumačenje/2012. radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka/2009.

Nastavno tome, sud utvrđuje da su uvjeti za povećanje osnovice temeljem čl. III.  Izmjena i dopuna Dodatka/2011. ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka/2011.

 

11.Nisu ovome sudu prihvatljivi žalbeni navodi tuženika kojima i nadalje ustraje na prigovoru promašene pasivne legitimacije.

U svezi toga, prvostupanjski sud drži da nespornim da tuženik, kao poslodavac tužiteljice, predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01, 39/09, dalje: ZPJS-a), te ujedno ima u vidu i sadržaj čl. 3. istog Zakona, o sadržaju čl. 90. ZR-a .

Pored toga, prosudba je prvostupanjskog suda da se poslodavac ne može osloboditi te obveze niti dužnosti pravilnog obračuna plaće iz razloga što je kolektivno pregovaranje ili pak obračun plaće prepušten trećemu. Uvažava činjenicu da se plaće u javnim službama isplaćuju iz državnog proračuna, da ih tuženik sam niti ne obračunava, već to čini preko Centralnog obračuna plaća, no da propust Vlade RH da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama usklađenu s ugovorenom većom osnovicom ne može ići na štetu tužiteljice jer je upravo Vlada RH sklopila sve navedene pravne akte, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka/2011. u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi, pa je trebala i osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci, pa tako i tuženik, mogu ispuniti svoje obveze.

 

12.1.U kontekstu prednje izloženog, pogrešnim drži ovaj sud tumačenje tuženika koji pozivajući se na ranije spomenute Sporazum/2006., Dodatak Sporazuma/2009., Izmjene i dopune Dodatka/2011. i nadalje smatra da nije bilo uvjeta da se plaća tužiteljice za utuženi period obračuna i isplati temeljem osnovice u visini od 718,74 Eur / 5.415,37 kn, iz razloga jer da sklapanju spornih Izmjena i dopuna Dodatka/2011. nisu prethodili  kolektivni pregovori, budući je poslodavac pregovarao sa pregovaračkim odborom sastavljenim samo od predstavnika određenih sindikata.

Ovo stoga, što je Vlada RH kao potpisnik Izmjena i dopuna Dodatka/2011., izrijekom potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., TKU/12, kao i Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe od 28. prosinca 2012. Pri tome, svakako valja naglasiti da nikad nije bila dovedena u pitanje pravna valjanost istih, niti je Vlada RH kada u odgovarajućem sudskom postupku tražilo utvrđenje njihove ništavosti.

 

12.2.U prilog pravilnosti prednje navedenog, govori i stajalište izraženo u presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Gž-13/02 prema kojem se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima.

Pored toga iz odluke Vrhovnog suda RH, poslovni broj Revr-408/12 i  Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene KU ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora te da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora.

    

              13.Cijeneći prednje izloženo, neutemeljenim drži ovaj sud i žalbene navode tuženika kojima osporava pravilnost prethodno iznesenog stajališta suda prvog stupnja upravo na okolnost pravne valjanosti odnosno ništetnosti Izmjena i dopuna Dodatka/2011., a zbog nedostatka potpisa  svih sindikata koji su sudjelovali u pregovoru sa Vladom RH, te se u svezi toga, a radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja, upućuje tuženik na prethodno iznesene razloge.

             

              14.1.Nije u pravu tuženik ni kada smatra da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za primjenu (uskladbu) čl.  Izmjena i dopuna Dodatka/2011.,

              U odnosu na prednje, pravilno sud prvog stupnja ukazuje na to da čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka/2011. propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u čl. III.-V. bio zabilježen negativan rast BDP-a; da iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka/2011. proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće; da je iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio DZS-a vidljivo da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je BDP stalno rastao.

Nadalje, drži sud da se čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka/2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III. već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka/2011., te da je namjera Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 719,74 eur/5.415,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je po ocjeni suda prvog stupnja iskorištena kroz čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka/2011. i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28.12.2012., jer je čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka/2011. bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 01. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III.

 

14.2.Sukladno prednjem, pravno utemeljeni m drži ovaj sud stajalište suda prvog stupnja da je tuženik tužiteljici za predmetno razdoblje bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 718,74 eur/5.415,37 kn.

U svezi sa prednjim, pravilno se poziva sud na stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1111/20, u kojoj je odgovoreno na postavljena pravna pitanja u istovjetnom predmetu koja su sporna i u ovom postupku, na način kako je naprijed obrazloženo.

 

15.Na kraju valja reći da nije u pravu tuženik kada tvrdi da je izostala reakcija suda prvog stupnja na njegov navod iz odgovora na tužbu u dijelu u kojem je ukazao na petogodišnje trajanje Izmjena i dopuna Dodatka/2011.

Suprotno tome, valja naglasiti da je protivno ocjeni tuženika, prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke (t. 13.) dao razloge temeljem kojih zaključuje da spomenuti rok nije istekao s 26. listopada 2016., već tri mjeseca kasnije odnosno sa 26. siječnja 2017.

 

16.U kontekstu svega do sada izloženog, pravilno je, prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su u konkretnoj pravnoj situaciji bile ispunjene sve potrebne pretpostavke temeljem kojih je tuženik u obvezi tužiteljici za utuženo razdoblje bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 718,74 eur/5.415,37 kn bruto.

Slijedom toga, osnovano je sud prvog stupnja udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja, te istoj na ime razlike plaće dosudio iznos od 269,82 Eur / 2.033,03 kn bruto  sa zateznim kamatama, primjenom čl. 29. st.1. ZOO-a, izuzev u odnosu na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu, slijedom čega odlučuje kao u točki I. izreke.

Odluku o parničnom trošku temelji na čl. 154. st.1. i 2. ZPP-a.

 

17.Obzirom na predne, pravilna je i odluka o trošku sadržana u točki II. izreke.

 

18.Slijedom svega izloženog, ističe se da se pravna stajališta navedena u prvostupanjskoj presudi u ožalbenom dijelu, zasnivaju na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija koja upućuje na to da presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.

 

19.Zbog do sada iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženika, potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu i odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.

 

20.Presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke u odbijajućem dijelu i rješenje istog suda kao nepobijani ostaju neizmijenjeni.

 

U Rijeci 5. svibnja 2023.

 

     Sutkinja

        Svjetlana Pražić v.r.