Poslovni broj: 66 Povrv-272/2021-13

1 

 

 

Poslovni broj: 66 Povrv-272/2021-13

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mariji Knez, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. s z. B. I. M. Š., i to 1. P. K., 2. D. G., 3. M. A., 4. N. N., 5. S. Š. i 6. A. M., svi zastupani po upravitelju S. k. d.o.o., OIB: …, Š., kojeg zastupa direktor M. K., a njega punomoćnik A. B., odvjetnik u O. d. B. i K. d.o.o. iz Š., protiv tuženika N. M., Š., OIB: …, radi isplate, izvanraspravno, 5. svibnja 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

1.     Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 533,47 eura/4.019,40 kuna[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

 

2.   Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. N. iz Š. poslovni broj: Ovrv-1569/2021 od 13. srpnja 2021.

 

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 95,39 eura/718,75 kuna [2] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od 4. svibnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg troška postupka u iznosu od 526,74 eura/3.968,72 kuna[3] sa zakonskom zateznom kamatom.

 

Obrazloženje

 

1. Povodom prijedloga tužitelja S. s. z. (dalje: tužitelji), a ranije ovrhovoditelja, javni bilježnik N. N. iz Š., donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-1569/2021 od 13. srpnja 2021. kojim je radi naplate novčane tražbine tužitelja u iznosu od 4.019,40 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, te radi naplate nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 937,50 sa zateznim kamatama, određena ovrha općenito na imovini tuženika N. M. (dalje: tuženik), ranije ovršenika.

 

2. Protiv označenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, te je sud rješenjem od 25. kolovoza 2022. stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

3. Tuženik je podnesenim prigovorom na rješenje o ovrsi, a koji predstavlja odgovor na tužbu, naveo da prema dogovoru između sada tužitelja i tuženika, ako se odmah podmiri glavnica da će tužitelj kao ovrhovoditelj povući prijedlog za ovrhu, a o čemu da tužitelj nije obavijestio javnog bilježnika. Isti je u prilogu prigovora dostavio potvrdu o uplati iznosa od 4.019,40 kuna.

 

4. U odnosu na navode tuženika tužitelj se očitovao podneskom od 3. kolovoza 2022. navodeći da je tuženikov prigovor neosnovan budući je isti nakon podnošenja prijedloga za ovrhu podmirio glavnicu, s time da nije podmirio nastale ovršne troškove a koje čine javnobilježnički i odvjetnički troškovi. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud predmetni platni nalog održi na snazi za trošak ovršnog postupka u iznosu od 937,50 kuna sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 13. srpnja 2021. pa do isplate, te da naloži tuženiku da plati tužitelju trošak parničnog postupka.

 

5. Tuženik se tijekom postupka nije očitovao na navode tužitelja.

 

6. Odredbom čl. 193. st.2. u svezi sa st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 48/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) propisano je da tužitelj nakon što se tuženik upusti u raspravljanje može povući tužbu ako tuženik na to pristane, a ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

 

7. Tuženik koji je podnesak tužitelja od 3. kolovoza 2022., a kojim je povučena tužba u odnosu na glavno potraživanje, zaprimio 6. rujna 2022. (potvrda o otpravku na listu spisa 26) nije se na isti očitovao u roku od 15 dana, slijedom čega se ima smatrati da je tuženik pristao na povlačenje tužbe.

 

8. Odredbom čl. 456. ZPP propisano je ako se tužba povuče da će sud rješenjem ukinuti platni nalog.

 

9. Slijedom navedenog, a budući je tužitelj povukao tužbu u odnosu na utuženu glavnicu, valjalo je primjenom citiranih zakonskih odredbi odlučiti kao u točki I. i II. izreke ovog rješenja.

 

10. Tužitelj je zatražio naknadu troška postupka.

 

11. U pogledu zahtjeva tužitelja za naknadom troška postupka prvenstveno valja reći da se prema stavu ovog suda, a uzimajući u obzir da je postupak u ovom predmetu, iako je prvotno pokrenut kao ovršni postupak, nakon pravomoćnosti rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-272/2021-7 od 25. kolovoza 2022. (list spisa 24-26) nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, odnosno kao parnični postupak, trošak koji je tužitelju nastao prije pravomoćnosti navedenog rješenja također se smatra parničnim troškom. Naime, odlukom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje odlukom kojom se odlučuje i o ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske odluke (navedeno proizlazi iz Zaključka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj: Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017.).

 

22.1. Zbog navedenog valjalo je ukinuti platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka, te posebno odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka, a kako je to odlučeno točkom II. izreke ove odluke.

 

12. Odredbom čl. 158. st.1. ZPP propisano je da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne od tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka, dok je st.2. propisano da iznimno od st.1. označenog članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

 

13. Uvidom u predmetni spis sud je utvrdio da je tužitelj prijedlog za ovrhu javnom bilježniku dostavio 10. lipnja 2021. (list spisa 1), te da je javni bilježnik tuženiku 21. lipnja 2021. uputio obavijest kojom ga upozorava da će u roku od 15 dana od dana slanja predmetne obavijesti donijeti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ako u označenom roku tuženik ne izvrši svoju obvezu na način i u iznosu naznačenom u prijedlogu za ovrhu (list spisa 7). Uvidom u potvrdu o uplati (list spisa 11) utvrđeno je da je tuženik dana 30. lipnja 2021. na račun tužitelja uplatio iznos od 4.019,40 kuna koji odgovara iznosu potraživane glavnice. Iz potvrde o uplati proizlazi da je uplata izvršena 30. lipnja 2021., a ne kako to tužitelj tvrdi da je uplata izvršena dana 30. kolovoza 2021. Budući u potvrdi o uplati nije bio jasno vidljivo da li je uplata izvršena 30. lipnja 2021. ili 30. kolovoza 2021., sud je službenim putem od H. p. b. d.d. (gdje tužitelj ima otvoren račun) zatražio podatak da se isti izjasne kada je predmetna uplata od strane tuženika izvršena. Iz dopisa H. p.b. d.d. od 24. travnja 2023. proizlazi da je tuženik uplatu glavnice na račun tužitelja izvršio 30. lipnja 2021. (list spisa 39-40).

 

14. Uzimajući u obzir da je tuženik uplatu glavnice izvršio nakon podnošenja prijedloga za ovrhu koji u predmetnoj stvari predstavlja tužbu, a prije donošenja rješenja o ovrsi, da tužitelj o tome nije obavijestio javnog bilježnika uslijed čega je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, to proizlazi da je tužitelj tužbu povukao nakon zaprimanja prigovora na rješenje o ovrsi, slijedom čega tužitelju prema utvrđenju ovog suda pripada pravo samo na naknadu troškova koji su mu nastali do zaprimanja obavijesti da je udovoljeno njegovom tužbenom zahtjevu (odnosno isti ima pravo na naknadu troškova koji su prethodili donošenju rješenja o ovrsi), dok istome ne pripada pravo na naknadu troškova koji su nastali nakon što je tuženik udovoljio njegovom tužbenom zahtjevu u smislu odredbe čl. 158. st.1. i st.2. ZPP.

 

14. Sukladno odredbi čl. 155. ZPP, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, valjalo je tužitelju zastupanom po punomoćniku kao opravdan trošak priznati pravo na trošak sastava prijedloga za ovrhu u potraživanom iznosu od 66,36 eura/500,00 kuna sukladno Tbr.11. toč.1. u svezi s Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, u daljnjem tekstu: Tarifa), te trošak javnobilježničke nagrade s osnove donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u potraživanom iznosu od 9,95 eura/75,00 kuna, sukladno odredbi čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/15, 55/16, 73/17 i 131/20) u vezi s čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 8/11, 112/12, 114/12, 131/20 i 9/21), sve uvećano za potraživani trošak poreza na dodanu vrijednost u visini od 25% sukladno Tbr. 42. Tarife i čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20 i 39/22, u daljnjem tekstu: ZPDV), što iznosi 19,01 eura/143,75 kuna. Sukladno navedenom tužitelju je valjalo priznati trošak postupka u iznosu od 95,39 eura/718,75 kuna.

 

14.1. Na tako priznati trošak postupka valjalo je tužitelju priznati i pravo na potraživanu zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana donošenja predmetne odluke pa do isplate, sukladno odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 80/22), te odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), a kako je to odlučeno točkom III. izreke odluke.

 

14.2. Neosnovan je zahtjev tužitelja za naknadom troška javnobilježničke obavijesti i javnobilježnički trošak budući tužitelj nije dokumentirao isti, odnosno dostavio dokaze na okolnost visine i nastanka potraživanog troška a što je isti bio dužan sukladno odredbi čl. 219. ZPP, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke rješenja.

 

15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci odluke.

 

 

U Šibeniku 5. svibnja 2023.

 

                                                                                                                Sudac:                                                                                                                                                 Marija Knez, v.r.