-1-

                                                                            Broj: Ppž-11409/2021

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

            Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog V. D., zbog prekršaja iz članka 116. stavka 3. točke 13. (ispravno članka 116. stavka 1. točke 13. i stavka 3.) Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj: 41/18., 98/19. i  30/21.), odlučujući o žalbi tužitelja, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe za mobilne inspekcijske nadzore, protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: 20. Pp P-2522/20-6 od 9. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2023.

   r i j e š i o  j e :

Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe za mobilne inspekcijske nadzore, te se ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. 

Obrazloženje

              1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni V. D. je oslobođen od optužbe, zbog prekršaja iz članka 116. stavka 3. točke 13. (ispravno članka 116. stavka 1. točke 13. i stavka 3.) Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, činjenično opisanog u izreci, uz obrazloženje da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom prekršaju, budući da je stupanj ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan pa ne postoji potreba da okrivljenik bude kažnjen.

2. Protiv prvostupanjske odluke tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede materijalnog prekršajnog prava. U žalbi u bitnom ističe kako se radi o prekršaju koji je kategoriziran kao najteži prekršaj, kako stupanj ugroze nije neznatan te da okrivljenik nije prije nadzora nadležnoj ispostavi Hrvatskih cesta u Zagrebu podnio zahtjev za izdavanje dozvole za izvanredni prijevoz, niti je istu ishodio, te se oslobađajućom presudom šalje jasna poruka drugim sudionicima u prometu da kršenjem Zakona neće snositi nikakve pravne posljedice te se ne postiže svrha kažnjavanja i ne izražava društveni prijekor.

              3. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

           4. Žalba je osnovana.

5. Odlučujući o žalbi tužitelja i ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe, uz obrazloženje iz pobijane presude, na što osnovano u žalbi ukazuje tužitelj.

           6. Naime, iz obrazloženja pobijane presude razvidno je da prvostupanjski prekršajni sud odluku o oslobođenju okrivljenika od optužbe, uz ocjenu da se radi o beznačajnom djelu, temelji na utvrđenju da je nesporno je okrivljenik formalno ostvario obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, no da je već sljedeći dan nakon inspekcijskog nadzora imao navedenu dozvolu, a istu je zatražio na području Zadra, jer je u mjestu prebivališta nije dobio ni nakon nekoliko dana od traženja iste, pa je isti izvršio svoju, zakonom propisanu, obavezu te je primijenjen članak 24.a Prekršajnog zakona. Međutim, zaključak prvostupanjskog suda nije osnovan s obzirom da je počinjenjem navedenog prekršaja, odnosno obavljanjem izvanrednog prijevoza tereta u cestovnom prometu bez dozvole, počinitelj počinio jedan od najtežih prekršaja iz predmetnog Zakona, a dozvolu je ishodio tek nakon što je bez iste zatečen prilikom kontrole od strane cestovne inspekcije, s time da prvostupanjski sud u postupku niti nije ispitao inspektora koji je vršio kontrolu, kao svjedoka, na okolnosti počinjenja prekršaja. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka povećan, tim više što se radi o obrascu ponašanja počinitelja prekršaja kojim se očito krši i ne poštuje Zakon, na štetu javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti, sanirane tek nakon što je kontroliran, a pritom tužitelj ističe da okrivljenik dozvolu za izvanredni prijevoz, suprotno navodima obrane, prije nego što je obavljen inspekcijski nadzor nije niti zatražio, a koju činjenicu sud u kontradiktornom postupku nije provjeravao, već je povjerovao obrani okrivljenika.

            7. Osim toga, za predmetni prekršaj u vrijeme počinjenja bila je propisana kazna u iznosu od 35.000,00 kuna do 100.000,00 kuna za fizičku osobu obrtnika (sada u rasponu od 4.640,00 eura do 13.270,00 eura) te se ukazuje da navedeni prekršaj predstavlja povredu i prekršaj za koji je predviđeno novčano kažnjavanje vrlo visokom novčanom kaznom te, po ocjeni ovog suda, utvrđene okolnosti navedene u prvostupanjskoj presudi mogu eventualno predstavljati osnovu za ublažavanje novčane kazne okrivljeniku, ispod donje granice propisane kazne, ali ne i za primjenu instituta beznačajnog djela iz članka 24.a Prekršajnog zakona.

           8. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja i pobijanu presudu ukinuti, s tim da će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud, uvažavajući razloge ove odluke, utvrditi činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem te pravilno ocjenjujući dokaze, donijeti novu, odgovarajuću i valjano obrazloženu odluku.

              9. Iz navedenih razloga, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu 5. svibnja 2023.

           Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.