1              Poslovni broj: Gž-1339/2022-2

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu Vladimiru Šestaku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. plus d.o.o., OIB …, R., zastupanog po odvjetnicima iz O. društva V., J., Š., S., J. & J., d.o.o., protiv tuženika M. J. iz M., OIB …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Povrv-61/2022-9 od 10. listopada 2022., dana 5. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Žalba tužitelja se kao neosnovana odbija i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci broj Povrv-61/2022-9 od 10. listopada 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je u cijelosti kako slijedi:

 

„Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnoga bilježnika M. D. Š. iz R. poslovni broj Ovrv-117021 od 14. lipnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. listopada 2020. pa do isplate te u dijelu kojim je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 331.25 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja o ovrsi 14. lipnja 2021.pa do isplate te se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. listopada 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena te zahtjev tužitelja za naknadu mu troškova ovršnog postupka u iznosu od 331.25 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja o ovrsi 14. lipnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 8 dana.“

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. 89/14., 70/19. – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže žalbu uvažiti i pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti ju i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 250,00 kn na ime troškova dolaska specijalnog vozila „pauk“ zbog nepropisnog parkiranja vozila u vlasništvu tuženika.

 

6. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer da razlozi pobijane presude proturječe sadržajima isprava koje se nalaze u spisu, no izneseni žalbeni razlog nije ostvaren jer prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, isti su jasni i razumljivi, nema proturječnosti između iznijetih razloga i sadržaja isprava i zapisnika, a nema ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

7. Prvostupanjski sud ukida platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi ocijenivši po provedenome postupku da tužitelj nije dokazao da je vozilo pauk, temeljem od strane Direkcije za prometno redarstvo izdane naredbe broj 69130 od 5. listopada 2020. za premještanje tuženikova vozila, došlo na mjesto gdje je vozilo tuženika bilo nepropisno parkirano, pa da se stoga ne može smatrati da je u smislu odredbe čl. 41. Odluke o uređenju prometa na području grada R. (dalje: Odluka), te čl. 5. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge nadzora i premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila na površinama javne namjene na području grada R. (dalje: Opći uvjeti) uopće započeta radnja premještanja, a samo za slučaj započete radnje tužitelju pripada pravo na naknadu troškova pokušaja premještanja.

 

7.1. Takvu odluku sud donosi ne poklonivši vjeru iskazu svjedoka Ž. I., zaposlenika tužitelja – vozača pauka (saslušan na ročištu održanom 6. rujna 2022.), koji je doduše, nakon što mu je od strane suda prezentiran sadržaj naredbe za premještanje vozila broj …, naveo da je kao vozač pauka izašao na lice mjesta vezano uz premještanje nepropisno parkiranog vozila tuženika, no ujedno je u svome iskazu naveo i da redovito koristi vozilo broj 5 a ne vozilo broj 3 za koje je u nalogu za premještanje navedeno da je izašlo na lice mjesta (navedeno je: „naredbu obradio: vozilo 3“), pa kako tužitelj u spis tijekom postupka nije dostavio račun br. … koji je u Izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga evidentiran kao osnova za plaćanje utuženog iznosa od 250,00 kn, a za koji tuženik tvrdi da ga nije bilo na njegovu vozilu već da je bila samo „zataknuta“ obavijest o počinjenom prekršaju s pozivom na plaćanje novčane kazne koju je tuženik i platio 8. listopada 2020., te kako tužitelj u spis nije dostavio niti podatke o G. tragovima vozila pauk koji se evidentiraju u sustavu tužitelja (sam svjedok I. je naveo da se izlazak pauka registrira u sustavu njegova poslodavca), sud dakle ocjenjuje da tužitelj nije dokazao da je vozilo pauk izašlo na mjesto na kojem je 5. listopada 2020. bilo nepropisno parkirano vozilo tuženika, odnosno da nije dokazao da je započeta radnja premještanja nepropisno parkiranog vozila tuženika.

 

7.2. Osim zbog prednje navedenoga, sud nalazi nevjerodostojnim navode svjedoka I. koji na okolnost zašto nije izvršio radnju premještanja je naveo da je: „nepisano pravilo njegova poslodavca da ukoliko se radi o teretnom vozilu koje može nositi teret oko 2-2,5 tone da se samo podizanje tih vozila ne vrši zbog toga što je otežano njihovo podizanje ukoliko su nakrcani teretom ... pa nije mogao procijeniti je li vozilo nakrcano ili nije, odlučio je da ga neće podignuti". Stoga, budući je i fotografija vozila u počinjenom prekršaju sastavni dio naredbe za premještanje, a u konkretnom slučaju je riječ o zatvorenom dostavnom vozilu, sud zaključuje da: „za donošenje zaključka da se vozilo neće premjestiti jer da se ne može procijeniti da li je nakrcano teretom ili ne, vozaču pauka i nije bio potreban izlazak na lice mjesta, pa je ovome sudu posve nevjerodostojno da bi vozač pauka vozilom pauk uopće izašao na lice mjesta da zaključi da ne može procijeniti da li je vozilo nakrcano ili ne te da zbog toga neće pristupiti njegovu podizanju“.

 

8. Pobijajući prvostupanjsku odluku tužitelj u žalbi navodi da se prilikom izdavanja naredbe mora fotografirati vozilo u prekršaju, a što je učinjeno, pa da fotografija, naredba i zapisnik predstavljaju cjelinu, a da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi "pogrešno naveo o sadržaju naredbe za premještanje jer da se istom predmnijeva da je specijalno vozilo pauk pristupilo na lice mjesta i time da teret dokaza leži na tuženiku sukladno čl. 221.a ZPP-a“. Dodaje da je tužitelj u spis priložio naredbu o premještanju vozila tuženika koja predstavlja javnu ispravu, pa da je na tuženiku teret dokaza da činjenice u toj ispravi nisu istinite.

 

9. Iz iznesenih žalbenih navoda proizlazi da tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio izvedene dokaze, a tim navodima tužitelj iznosi ostvarenje žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 221.a ZPP-a, a u odnosu na prednje žalbene navode valja reći da se sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda donesena u postupku u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a), te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, time da valja reći da, obzirom na obrazloženje prvostupanjskog suda, ovdje niti nije riječ o tomu jesu li činjenice u javnoj ispravi istinite, već je riječ o tomu da je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev (platni nalog) ocijenio neosnovanim.

 

 

10. Tužitelj u žalbi navodi i da u pobijanoj presudi sud nije uopće primijenio Pravilnik o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila, te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila ("Narodne novine" broj 134/08., 98/18, 2/19 – dalje: Pravilnik), a sukladno kojemu su kod pokušaja premještanja bitna dva kumulativna uvjeta - da je naredba izdana i da je specijalno vozilo pauk pristupilo na lice mjesta - za koje uvjete tužitelj u žalbi tvrdi da su ispunjeni, pa da je takvom neprimjenom prednje navedenoga Pravilnika došlo do ostvarenja žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

11. Na prednje navode žalbe prvenstveno valja reći da kada tužitelj u žalbi navodi da je vozilo pauk izašlo na lice mjesta, a što prvostupanjski sud nije tako utvrdio, tužitelj iznosi i ostvarenje žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a koji žalbeni razlog sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a također ne predstavlja dopušteni žalbeni razlog, pa te navode žalbe ovaj sud nije niti ocjenjivao, a na žalbene navode o pogrešnoj primjeni materijalnog prava valja reći da nisu osnovani, jer obzirom na utvrđene odlučne činjenice, isto je pravilno primijenjeno kada je ukinut platni nalog za isplatom iznosa od 250,00 kn.

 

12. Naime, obzirom na utvrđeno činjenično stanje – da vozilo pauk nije izašlo na lice mjesta, a za koje utvrđenje je prvostupanjski sud, kako je već obrazloženo, dao jasne i neproturječne razloge, odluka suda da ukine platni nalog za isplatom iznosa od 250,00 kn je donesena pravilnom primjenom čl. 9. Pravilnika jer tužitelju ne pripada pravo zahtijevati naknadu troškova pokušaja premještanja nepropisno parkiranog vozila u slučaju da takvog pokušaja nije bilo.

 

12.1. Pri tome izneseni zaključci prvostupanjskog suda temeljeni na držanju tužitelja u ovoj parnici koji, po tuženikovu osporavanju na ročištu održanom 2. lipnja 2022. da bi vozilo pauk izašlo na lice mjesta, nije u spis dostavio račun br. …, a koji račun bi tužitelj svakako imao u svojoj evidenciji po izlasku vozila pauk na lice mjesta, nisu proturječni, a niti su u suprotnosti sa sadržajem spisa, kako to u žalbi neosnovano tužitelj u više navrata iznosi.

 

13. Slijedom svih iznijetih razloga je valjalo primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužitelja kao neosnovanu odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi.

 

14. Kako tužitelj sa žalbom nije uspio, odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova nastalih uslijed njezina podnošenja.

 

Bjelovar, 5. svibnja 2023.

 

                                                                                                                 Sudac

 

        Vladimir Šestak v.r.