1                             Poslovni broj: Usž-3065/2022-3

                Poslovni broj: Usž-3065/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, dr.sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Mire Kovačić, članica vijeća te sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja A. K. iz G., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Z., radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja-dragovoljca iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 7 Us I-3958/2021-8 od 3. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2023.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 7 Us I-3958/2021-8 od 3. lipnja 2022.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-563-01/21-03/6, URBROJ: 511-01-149-21-2 od 23. studenog 2021. te je odbijen zahtjev tužitelja na naknadu troškova upravnog spora.

2.              Rješenjem tuženika od 23. studenog 2021. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Policijske uprave s.-d. broj: 511-12-15-UP/I-25/1-2021 od 4. lipnja 2021. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa dragovoljca iz Domovinskog rata, kao pripadnika pričuvnog sastava Policijske uprave s.-d. te izdavanja potvrde o istom.

3.               Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom predviđenih razloga. Izreka presude proturječna je njenom obrazloženju. U obrazloženju rješenja tuženika pogrešno se navodi da je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a koji zahtjev nije bio predmetom postupka.  Smatra da je  činjenično stanje na kojem se temelji prvostupanjska presuda pogrešno utvrđeno jer je, na temelju cjelokupne dokumentacije kao i provedenih dokaza, iskaza svjedoka, dokazano kako je tužitelj bio pripadnik pričuvnog sastava policije Policijske uprave s.-d. u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. rujna 1995. Presuda se ne može temeljiti na paušalnim, proturječnim i neutvrđenim navodima, zanemarujući provedeni dokazni postupak te smatra kako je presuda donesena u namjeri da mu se neosnovano ne prizna status dragovoljca Domovinskog rata. Predlaže ovom Sudu poništiti pobijanu presudu i riješiti upravnu stvar.

4.              Tuženik se protivi razlozima žalbe.

5.              Žalba nije osnovana.

6.               Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama

razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim  sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog  suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7.               Iz podataka spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je zahtjevom od 9. prosinca 2020. tužitelj zatražio priznavanje statusa hrvatskog branitelja dragovoljca iz Domovinskog rata, kao pripadnika pričuvnog sastava Policijske uprave s.-d. za razdoblje od 30. kolovoza 1990. do 30. rujna 1995. U upravnom postupku je utvrđeno da je tužitelj ostvario status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 17. kolovoza 1990. do 4. kolovoza 1995., s prekidima, na temelju pripadnosti pričuvnom sastavu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave s.-d. Iz dokumentacije koja sadrži podatke o angažiranim pripadnicima pričuvnog sastava policije tijekom Domovinskog rata, evidencije rasporeda službe i evidencije uručenih mobilizacijskih poziva proizlazi da tužitelj, osim u razdobljima za koja ima utvrđen status branitelja, nije bio angažiran od strane policijske uprave u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Tijekom dokaznog postupka saslušani su tužitelj te svjedoci I. J., A. Z. i A. T. koji su u bitnome potvrdili navode tužitelja. Pribavljen je dopis Područnog ureda za poslove obrane S., KLASA: 561-01/21-01/126, URBROJ: 512M2-66-21-2 od 7. svibnja 2021. iz kojeg je razvidno da je tužitelj bio upisan u vojnu evidenciju bivšeg ureda za obranu I. od 20. siječnja 1972. te je ocijenjen sposobnim za vojnu službu, da je vojni rok odslužio u vremenu od 9. srpnja 1981. do 22. lipnja 1982.

8.              Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa predmetnoga upravnog postupka te saslušanjem tužitelja.  Iskaze svjedoka te iskaz tužitelja prvostupanjski sud navodi u prvostupanjskoj presudi.

9.               Ovaj Sud smatra kako je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, članak 3. i članak 5. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji  („Narodne novine“, 121/17., 98/19.; dalje: ZOHBDR), koje je citirao u pobijanoj presudi.

10.               Za priznavanje statusa hrvatskog branitelja - dragovoljca iz Domovinskog rata podnositelj zahtjeva mora ispuniti uvjete iz članka 5. ZOHBDR-a. Prema članku 5. ZOHBDR-a za utvrđivanje statusa dragovoljca iz Domovinskog rata,  osim ispunjenja uvjeta za priznavanje statusa hrvatskog branitelja mora biti ispunjen i uvjet sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru u određenom trajanju

11.               Iz iskaza tužitelja danog u upravnom postupku i u upravnom sporu, kao i suglasnih izjava saslušanih svjedoka, iz kojih je razvidno da je tužitelj kao pripadnik pričuvnog sastava policije obavljao zadaće patroliranja u vidu kontrole sigurnosti prometa (pozorničko patrolne djelatnosti) te čuvanja i zaštite objekata od vitalnog značaja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako tužitelj ne ispunjava uvjete za utvrđivanje statusa dragovoljca iz Domovinskog rata.

12.               Budući da je tužitelj, kao pripadnik borbenog sektora, sudjelovao manje od 100 dana u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992., pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako kod tužitelja, pripadnika pričuvnog sastava, nisu ispunjene zakonske pretpostave iz članka 5. stavka 1. ZOHBDR-a za priznavanje statusa hrvatskog branitelja-dragovoljca.

13.               Sud žalbene navode tuženika smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

14.                Ovaj sud smatra kako pogrešno navođenje da je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za priznanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u obrazloženju rješenja tuženika nije od utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari u ovom upravnom sporu.

15.               Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su upravna rješenja donesena u pravilno provedenom postupku, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju osporene presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku i sporu te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

16.               Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu, 4. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća

dr.sc. Sanja Otočan, v.r.