- 1 -              Revd 1223/2023-2

Broj: Revd 1223/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz S., S., OIB..., kojeg zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u O. d. M. i Š. d.o.o. u Z., protiv tuženika H. C. d.o.o., Z., OIB..., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-411/2022-3 od 16. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-206/2020-34 od 25. veljače 2022., u sjednici održanoj 4. svibnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelja.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-411/2022-3 od 16. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-206/2020-34 od 25. veljače 2022. u kojem postavlja sljedeća pitanja:

„1. Postoji li odgovornost poslodavca za štetu radniku, sukladno čl. 25.st.1. Zakona o zaštiti na radu, ukoliko je šteta radniku nastala na radnom mjestu, za vrijeme radnog vremena, nakon verbalnog i fizičkog sukoba s drugim radnikom, a koji sukob je rezultat odnosa nastalog na mjestu rada u vezi s procesom rada?

2. Smatra li se radnik/štetnik koji je na radu, za vrijeme radnog vremena, prouzročio štetu drugom radniku/tužitelju i s kojim radnikom se zbog prirode posla ne može izbjeći kontakt, trećom osobom u smislu odredbe čl. 25.st.2. Zakona o zaštiti na radu zbog koje se poslodavac može osloboditi odgovornosti za štetu?“

2. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odlukama revizijskog suda broj Rev 2832/1991 od 31. ožujka 1992., broj Gzz 125/2002 od 12. siječnja 2005., broj Revr 342/2005 od 6. srpnja 2005. i broj Revr 1157/2014 od 14. veljače 2017.

3. Tužitelj u prijedlogu tvrdi da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske.

4. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporava navode tužitelja i predlaže prijedlog odbaciti, podredno odbiti, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.

5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14,  70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. S obzirom da postavljenim pitanjima tužitelj polazi od pogrešne pretpostavke da je fizički sukob s drugim radnikom rezultat odnosa nastalog u vezi s procesom rada i da bi se radnik/štetnik smatrao trećom osobom u smislu odredbe članka 25. stavak 2. Zakona o zaštiti na radu zbog koje se poslodavac može osloboditi odgovornosti (…), kraj činjenice da su sudovi utvrdili da se u konkretnom slučaju radi o štetnom događaju koji je rezultat osobnog odnosa tužitelja i drugog radnika, koji nije vezan za proces rada (…) te da se radnik/štetnik u konkretnom slučaju ne smatra trećom osobom (…). Stoga od odgovora na pitanja, u kojima se polazi od drugačijeg utvrđenog činjeničnog stanja, ne ovisi odluka u sporu i pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se poziva podnositelj prijedloga u smislu razloga važnosti, ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda.

8. Prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i  temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

9. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske jer nije konkretizirao u čemu bi se ta povreda sastojala i da je na to ukazivao u ranijem tijeku postupka pa je ovaj sud ocijenio da je riječ o uopćenim tvrdnjama bez posebnog obrazloženja, a niti je dokazao da je se u nižestupanjskom postupku na te povrede već pozivao, dakle da je u vezi toga iscrpio pravni put.

10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u točki I. izreke.

11. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke.

12. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenost revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (članak 155. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 166. ZPP, točka III. izreke).

Zagreb, 4. svibnja 2023.