1                            Poslovni  broj: 11 Us I-20/2023-9

 

                                                                                                                  Poslovni  broj: 11 Us I-20/2023-9

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužiteljice M. M. iz P. j., J. 91, koju zastupa opunomoćenik D. P., odvjetnik u K., K. T. 6, protiv tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Zagreb, Savska cesta 28, radi utvrđivanja prava na stambeno zbrinjavanje, 4. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje KLASA: UP/II-371-01/21-04/31, URBROJ: 510-07-01/01-22-12 od 29. studenog 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Ličko-Senjske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode te komunalno gospodarstvo, Odsjeka za zaštitu okoliša, stambeno zbrinjavanje i procjenu vrijednosti nekretnina KLASA: UP/I-370-05/18-01/170, URBROJ: 2125/1-06-01/7-21-31 od 16. lipnja 2021. utvrđeno je da M. M., ovdje tužiteljica, nema pravo na stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu na adresi P. J., J. 91, k.o. P., k.č.br. …, u stambenoj površini od 57,94 m2.

 

2. Tužiteljica je protiv navedenog rješenja izjavila žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-371-01/21-04/31, URBROJ: 510-07-01/01-22-12 od 29. studenog 2022. odbio kao neosnovanu. Predmetno rješenje tuženika doneseno je u izvršenju presude ovog suda poslovni broj Us I-610/2022-9 od 6. listopada 2022. kojom je poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/II-371-01/21-04/31, URBROJ: 510-05-01-01/01-22-02 od 22. ožujka 2022. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak slijedom utvrđene kontradikcije između činjeničnih utvrđenja Povjerenstva za procjenu stanja stambenog objekta i zaključka tog istog povjerenstva vezano za postajanje zapreke za ostvarenje prava na stambeno zbrinjavanje.

 

3. Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno ovom sudu podnijela tužbu kojom osporava zakonitost citiranog rješenja tuženika. U tužbi i u nastavku spora tužiteljica ističe kako tuženik nije postupio u skladu s uputom iz presude ovog suda poslovni broj Us I-610/2022-9 od 6. listopada 2022. Navedeno obrazlaže činjenicom kako tuženik u postupku izvršenja nije utvrdio nikakve druge činjenice niti je od tužiteljice zatražio bilo kakvo očitovanje i dostavu dokumentacije vezano uz pravno shvaćanje iz navedene presude, a sve u skladu s odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS). U nastavku dalje ističe kako je predmetnom presudom jasno ukazano da je u postupku ostala sporna činjenica da li predmetna kuća na adresi P. 41 ima status useljive ili neuseljive građevine s obzirom na tvrdnju tužiteljice i pozivanje iste na sudsku praksu kako se useljivost objekta u ovakvim i sličnim situacijama cijeni, između ostalog, i na temelju činjenice da li je takav objekt pogodan za stalno stanovanje uz uvažavanje uobičajene kvalitete života. Uzimajući u obzir potonje navedeno tužiteljica smatra kako predmetni objekt u vlasništvu njezina supruga ne može biti zapreka za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje. U vezi s time tužiteljica dalje pojašnjava kako predmetni objekt ne može zadovoljiti uvjete za stalno stanovanje koji bi obitelji tužiteljice (koja ima troje maloljetne djece) dali kvalitetu života i stanovanja primjerenu 21. stoljeću. U tom smislu tužiteljica ističe kako predmetni objekt nema priključak na vodu jer infrastruktura vodovoda uopće ne postoji na predmetnom području, a u okviru privremenog korištenja tijekom proljeća, ljeta i rane jeseni se koristi voda iz bunara koja se tijekom zimskih mjeseci smrzne i nije u funkciji, koja činjenica je za područje Plitvičkih Jezera općepoznata činjenica. Pored navedenog, na predmetnom području ne postoji niti infrastruktura kanalizacije te je pitanje odvodnje fekalnih voda vezano isključivo za privremeno korištenje objekta pa se tužiteljica u prilog svojih navoda poziva na rješenje Uprave za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša i energetike KLASA: UP/I-325-05/18-01/143, URBROJ: 517-08-3-1-18-2 od 10. kolovoza 2018. Tužiteljica pojašnjava kako se isključivo radi o sustavu koji je dozvoljen i koji se upotrebljava za objekte s privremenim korištenjem jer je potpuno jasno da takav sustav u nacionalnom parku ne može funkcionirati za stalno stanovanje i korištenje peteročlane obitelji. Tužiteljica ističe kako se tuženik o navedenim prigovorima nije uopće očitovao.

 

4. Nadalje, tužiteljica ističe i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava. Navedeno obrazlaže činjenicom da se tuženik u odgovoru na tužbu poziva na odredbu čl. 13. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima ("Narodne novine" broj 106/18 i 98/19, dalje: ZSZNPP), a koji zakon je stupio na snagu 1. siječnja 2020. U tom smislu dalje tužiteljica ističe kako je predmetni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti 14. rujna 2018., slijedom čega se trebaju primijeniti odredbe Zakona o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine" broj 86/08, 57/11, 51A/13, 148/13, 76/14, 147/14, 18/15, dalje: ZOPPDS), a koji zakon ne poznaje institut Povjerenstva na temelju čijeg mišljenja je tuženik donio svoju odluku.

 

5. Vezano uz postupanje Povjerenstva tužiteljica ističe kako navedeno tijelo u postupku izvršenja presude ovog suda poslovni broj Us I-610/2022-9 od 6. listopada 2022. nije provelo očevid na licu mjesta pa nije jasno kako je Povjerenstvo moglo dati mišljenje o useljivosti, odnosno neuseljivosti predmetnog objekta s obzirom da je isti zatvoren. Tužiteljica ističe i procesnu povredu koja se ogleda u činjenici da joj nije dana mogućnost očitovanja o mišljenju Povjerenstva. Konačno, tužiteljica se u prilog svojih navoda poziva na rješenje Ureda državne uprave u Ličko-senjskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave Korenica KLASA: UP/I-335-03/17-01/145, URBROJ: 2125-08/1-17-4 od 25. kolovoza 2017., kojim rješenjem se suprugu tužiteljice M. M. odobrava pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na adresu P. 41. Pojašnjava kako iz obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi da se radi o objektu isključive namjene smještaja u tri objekta, dakle ne radi se o objektu koji je izgrađen za stalno stanovanje.

 

6. Slijedom svega navedenog predloženo je sudu donijeti presudu kojom će poništiti rješenje tuženika, kao i obvezati tuženika na naknadu troškova ovog spora tužiteljici.

 

7. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako ostaje u cijelosti kod navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja. U nastavku odgovora na tužbu tuženik ističe kako je u izvršenju presude poslovni broj Us I-610/2022-9 od 6. listopada 2022. te sukladno uputi suda pribavio očitovanje Povjerenstva vezano za spornu procjenu koju je sud ocijenio kontradiktornom. Povjerenstvo za procjenu stanja stambenog objekta je na adresi P. J., P. 41, k.č.br. …, k.o. P. J., zaključilo da je stambena jedinica useljiva, dovoljna za sve članove obitelji te da sukladno navedenome postoji zapreka za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje prema odredbama ZSZNPP-a i da je omaškom kod ispunjavanja dijela obrasca pod točkom XI) Zaključak, zaokružena opcija pod brojem 1) "DA" (nema zapreke) umjesto opcije pod brojem 2) "NE" (postoji zapreka). Stoga, kako je kuća na adresi P. 41, u kojoj prebiva suprug tužiteljice, detaljno pregledana i na njoj nisu utvrđena nikakva oštećenja konstruktivnih elemenata niti drugih nekonstruktivnih dijelova građevine, to se radi o useljivom objektu u vlasništvu supruga tužiteljice pa tuženik tužbene navode smatra neosnovanim u cijelosti. Vezano za tužbene navode koji se odnose na nepostojanje infrastrukture kanalizacije, način utvrđivanja odlučnih činjenica, odnosno da je odlučne činjenice trebalo utvrditi po određenim stručnim osobama te nakon toga donijeti odluku o useljivosti, tuženik je istaknuo kako iste smatra neosnovanima budući da status useljive i neuseljive stambene jedinice utvrđuje Povjerenstvo za procjenu stanja stambenih jedinica sastavljeno od 3 člana u skladu s čl. 13. ZSZNPP-a.

 

8. Slijedom svega navedenog, sudu je predloženo odbiti tužbeni zahtjev.

 

9. U tijeku spora održano je ročište za raspravu 26. travnja 2023. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. ZUS-a omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na predmetnom ročištu zamjenica opunomoćenika tužiteljice je ostala kod svih navoda iznesenih u tijeku spora.

 

10. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu. Pri tome je sud odbio u sporu provesti po tužiteljici predloženi dokaz građevinskim vještačenjem budući da je činjenice odlučne za rješavanje ovog spora sud mogao utvrditi na temelju dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i spisu predmeta ovog spora.

 

11. U konkretnom slučaju zakonitost odluke tuženika valjalo je ocijeniti primjenom odredbe čl. 81. ZUS-a, a na koju se ovaj sud pozvao donoseći presudu poslovni broj Us I-610/2022-9 od 6. listopada 2022. Predmetnom odredbom st. 2. propisano je da je u izvršenju presude tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

 

12. Stoga se u ovom upravnom sporu ocjena zakonitosti odluke upravnog tijela ograničava na ispitivanje da li je u ponovljenom postupku upravno tijelo postupilo u skladu s pravnim shvaćanjem izraženim u ranijoj odluci suda, odnosno da li je pobijana odluka u okvirima dane upute (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-2654/16 od 22. rujna 2016.).

 

13. U svezi s time valja reći kako je tuženik u izvršenju presude ovog suda poslovni broj Us I-610/2022-9 od 6. listopada 2022. trebao u roku od 30 dana ponovno odlučiti o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja te pri tome uzeti u obzir i navode tužiteljice iznesene u tijeku navedenog upravnog spora. Prema ocjeni ovog suda tuženik je djelomično postupio po citiranoj uputi. Ovo stoga što je tuženik u postupku izvršenja otklonio kontradiktornosti između činjeničnih utvrđenja Povjerenstva za procjenu stanja stambenih jedinica i zaključka tog istog tijela vezano za postojanje zapreke za ostvarenje prava na stambeno zbrinjavanje tako što je utvrdio da je omaškom Povjerenstva za procjenu stambenih jedinica utvrđeno da ne postoji zapreka za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje iako, s obzirom da je objekt na adresi P. 41 procijenjen useljivim, sukladno zakonu postoji zapreka. Slijedom navedenog, tuženik je u ponovnom postupku odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Pri tome valja naglasiti da je sud suglasan sa stajalištem tuženika da za otklanjanje predmetne kontradiktornosti Povjerenstvo za procjenu stanja stambenih jedinica nije bilo dužno ponovno provesti očevid na licu mjesta, već je bilo dovoljno očitovati se o razlozima predmetne kontradiktornosti.

 

14. U odnosu na preostali dio citirane upute, u vezi tužbenih navoda iznesenih u sporu koji se vodio pod poslovnim brojem Us I-610/2022, valja reći kako iz obrazloženja pobijanog rješenja ne proizlazi da se tuženik o istima očitovao pa je sud u tom dijelu ocijenio da tuženik nije postupio u skladu s uputom. Međutim, uvažavajući načelo ekonomičnosti iz odredbe čl. 8. ZUS-a sud navedeni nedostatak ne smatra razlogom za poništenje pobijanog rješenja tuženika obzirom isti nedostatak može otkloniti sud u ovom sporu.

 

15. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

16. Odredbom čl. 10. st. 1. toč. 1. ZOPPDS-a propisano je da pravo na stambeno zbrinjavanje iz čl. 8. ovoga Zakona može ostvariti korisnik i članovi njegove obitelji koji žive u zajedničkom kućanstvu, u skladu s odredbama posebnog zakona koji uređuje odnose u obitelji ako nemaju u vlasništvu ili suvlasništvu drugu useljivu obiteljsku kuću ili stan na području Republike Hrvatske, ili ako istu nisu prodali, darovali ili na bilo koji drugi način otuđili nakon 8. listopada 1991., odnosno ako nisu stekli pravni položaj zaštićenog najmoprimca.

 

              17. Odredbom čl. 9.a st. 1. ZOPPDS-a propisano je da se neuseljivom stambenom građevinom prema ovom Zakonu smatra stambena građevina takvog oštećenja nosive konstrukcije građevine (temelji, zidovi, stropne ploče, krovište) da građevina više ne ispunjava bitni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti, odnosno kada su drugi nekonstruktivni dijelovi građevine (podne, stropne i zidne obloge, pokrov, vanjska stolarija) oštećeni u mjeri u kojoj nisu osigurani minimalni higijenski i zdravstveni uvjeti, odnosno kada građevina nema sanitarni čvor, odnosno kada je isti oštećen u toj mjeri da je neuporabljiv.

 

              18. Odredbom čl. 9.a st. 2. ZOPPDS-a propisano je da se useljivom stambenom građevinom prema ovom Zakonu smatra stambena građevina koja ispunjava bitni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti građevine i koja zadovoljava minimalne higijenske i zdravstvene uvjete.

 

              19. Nadalje, odredbom čl. 9.a st. 4. ZOPPDS-a propisano je da status neuseljivog i useljivog stambenog objekta utvrđuje Povjerenstvo za procjenu stanja stambenog objekta sastavljeno od tri člana, a koje imenuje čelnik Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje odnosno čelnik ureda državne uprave u županiji odnosno nadležnog upravnog tijela Grada Zagreba.

 

              20. Vezano uz istaknuti prigovor pogrešne primjene materijalnog prava valja reći kako je isti ocijenjen neosnovanim. Ovo stoga što se tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja pravilno pozvao na odredbu iz čl. 10. st. 1. toč. 1. ZOPPDS-a, a koji zakon se ima primijeniti u skladu s odredbom čl. 33. st. 1. ZOPPDS-a, budući da je predmetni upravni postupak započeo za vrijeme važenja istog zakona.

 

              21. Stoga, omaškom pogrešno pozivanje tuženika u odgovoru na tužbu na odredbu čl. 13. ZSZNPP-a, kojom je propisana nadležnost Povjerenstva, nije odlučno za rješenje ove upravne stvari obzirom je pobijanim rješenjem pravilno primijenjen ranije važeći zakon. Dodatno, ovo i iz razloga jer odredbe ZOPPDS-a i ZSZNPP-a, relevantne za način utvrđivanja odlučne činjenice - nadležnosti Povjerenstva, kao tijela koje utvrđuje status neuseljivog i useljivog stambenog objekta, uređuju na identičan način.

 

              22. Nadalje, što se tiče tužbenog navoda tužiteljice kako je status predmetne stambene građevine, odnosno kuće na adresi P. 41 i dalje sporan, pri čemu se tužiteljica u prilog svojih navoda poziva na sudsku praksu iz koje proizlazi kako se useljivost objekta u ovakvim i sličnim situacijama cijeni, između ostalog, i na temelju činjenice da li je takav objekt pogodan za stalno stanovanje uz uvažavanje neke uobičajene kvalitete života valja reći sljedeće. Točno je da je u ranije vođenom upravnom sporu ostala sporna činjenica ima li kuća na adresi P. 41 status useljive ili neuseljive stambene građevine, a kako je to razvidno iz obrazloženja presude ovog suda poslovni broj Us I-610/2022-9 od 6. listopada 2022.

 

              23. Međutim, u ranijem upravnom sporu rješenje tuženika od 22. ožujka 2022. nije ocijenjeno nezakonitim zbog tvrdnje tužiteljice i pozivanja iste na sudsku praksu u vezi utvrđivanja useljivosti objekta, već je rješenje tuženika od 22. ožujka 2022. ocijenjeno nezakonitim isključivo uslijed utvrđene kontradikcije između činjeničnih utvrđenja Povjerenstva za procjenu stanja stambenog objekta (predmetni stambeni objekt procijenjen bez oštećenja nosive konstrukcije građevine, bez oštećenja drugih nekonstruktivnih dijelova građevine, da je površina stambene jedinice dovoljna za sve članove obitelji, da je useljiv) i zaključka tog istog povjerenstva (s obzirom na procjenu gore navedene nekretnine nema zapreke za ostvarenje prava na stambeno zbrinjavanje). Da je tome tako proizlazi i iz obrazloženja presude poslovni broj Us I-610/2022-9 od 6. listopada 2022.

 

              24. K tome, valja dodati kako se tužiteljica poziva na sudsku praksu koja prema ocjeni ovog suda nije primjenjiva na predmetnu upravnu stvari budući da se ista odnosi na primjenu odredbi Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20), a odredbe kojeg zakona se ne primjenjuju u ovoj upravnoj stvari.

 

              25. U ovom sporu, kao i u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja, sporan je status stambene građevine, odnosno kuće na adresi P. 41. Tužiteljica u tijeku cijelog postupka i ovog spora tvrdi kako je predmetna kuća neuseljiva iz razloga neispunjavanja minimalnih higijenskih i zdravstvenih uvjeta uslijed neriješenog pitanja vodovoda i kanalizacije te se u prilog svojih navoda o neuseljivosti predmetne stambene jedinice poziva na rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Uprave za inspekcijske poslove, Sektora državne vodopravne inspekcije, inspekcije elektroenergetike, toplinarstva, ugljikovodika i geotermalnih voda za energetske svrhe, Službe državne vodopravne inspekcije KLASA: UP/I-325-05/18-01/143, URBROJ: 517-08-3-1-18-2 od 10. kolovoza 2018. te rješenje Ureda državne uprave u Ličko-senjskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave Korenica KLASA: UP/I-335-03/17-01/145, URBROJ: 2125-08/1-17-4 od 25. kolovoza 2017.

 

              26. Međutim, takvi navodi tužiteljice se ne mogu prihvatiti osnovanima iz sljedećih razloga. Naime, vlasništvo druge useljive kuće na području Republike Hrvatske je sukladno izričito zakonskoj odredbi iz čl. 10. st. 1. toč. 1. ZOPPDS-a zapreka za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje.

 

              27. U svezi s time valja reći da je u postupku nesporno utvrđeno da suprug tužiteljice, koji je naveden u izjavi za stambeno zbrinjavanje kao član obitelji tužiteljice, ima u vlasništvu nekretninu označenu kao k.č.br. …, upisanu u zk.ul. … k.o. P. J., koja nekretnina je u naravi kuća, okućnica i poljoprivredno zemljište. Stoga je u postupku valjalo utvrditi status predmetne kuće, odnosno je li ista useljiva ili neuseljiva stambena građevina, a koji status utvrđuje Povjerenstvo za procjenu stanja stambenog objekta sastavljeno od tri člana sukladno odredbi čl. 9.a st. 4. ZOPPDS-a.

 

              28. U ponovnom postupku tuženik je otklonilo ukazane kontradiktornosti pobliže navedene u odlomcima 13. i 23. obrazloženja ove presude te je potvrdio pravilnost stajališta prvostupanjskog upravnog tijela kako nisu ispunjeni uvjeti za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje iz razloga što suprug tužiteljice ima u vlasništvu drugu useljivu kuću na adresi P. 41. I prema ocjeni ovog suda, a u smislu izričite zakonske odredbe iz čl. 10. st. 1. toč. 1. ZOPPDS-a, pravilno je utvrđeno kako na strani tužiteljice postoji zapreka za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje.

 

              29. Naime, citiranom odredbom čl. 9.a st. 2. ZOPPDS-a propisani su uvjeti, ispunjenjem kojih se stambena građevina smatra useljivom. Iz procjene Povjerenstva za procjenu stanja stambene jedinice na adresi P. J., P. 41, na k.č.br. … k.o. P. J. sačinjenoj 20. svibnja 2021. proizlazi da je predmetni stambeni objekt procijenjen bez oštećenja nosive konstrukcije građevine, bez oštećenja drugih nekonstruktivnih dijelova građevine, da je površina stambene jedinice dovoljna za sve članove obitelji i da je useljiv.

 

              30. Polazeći od definicije useljive stambene građevine iz čl. 9.a st. 2. ZOPPDS-a te procjene Povjerenstva za procjenu stanja stambene jedinice, kao i fotografija koje prileže predmetnoj procjeni, sud je stajališta kako je status predmetne stambene građevine pravilno utvrđen useljivim. Naime, među strankama nije niti sporno kako  predmetna stambena građevina ispunjava bitni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti građevine.

 

              31. Što se pak tiče minimalnih higijenskih i zdravstvenih uvjeta valja reći sljedeće. U prilog ispunjavanja minimalnih higijenskih i zdravstvenih uvjeta govori i rješenje Ureda državne uprave u Ličko-senjskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave Korenica KLASA: UP/I-335-03/17-01/145, URBROJ: 2125-08/1-17-4 od 25. kolovoza 2017., a kojim je suprugu tužiteljice odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na adresi P. 41. U suprotnom, u slučaju da nisu ispunjeni minimalni higijenski i zdravstveni uvjeti, suprugu tužiteljice ne bi bilo odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Nadalje, vezano za rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Uprave za inspekcijske poslove, Sektora državne vodopravne inspekcije, inspekcije elektroenergetike, toplinarstva, ugljikovodika i geotermalnih voda za energetske svrhe, Službe državne vodopravne inspekcije KLASA: UP/I-325-05/18-01/143, URBROJ: 517-08-3-1-18-2 od 10. kolovoza 2018. valja reći kako predmetno rješenje, suprotno navodima tužiteljice, ne govori u prilog neuseljivosti predmetne stambene građevine, već se istim nalaže suprugu tužiteljice kao vlasniku građevine u kojoj pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu u naselju P.k.br. 41, Općina P. J., da potvrdom certificirane osobe dokaže da je odvodni sustav iste građevine naziva Guest House Lisina vodonepropusan sukladno normi HRN EN 1508 (Opskrba vodom-zahtjevu za sustave i dijelove sustava za pohranu vode) i normi HR EN 1610 (Polaganje i ispitivanje kanalizacijskih cjevovoda i kanala). Predmetno pitanje vodonepropusnosti odvodnog sustava nije odlučna činjenica koja je sukladno mjerodavnom zakonu propisana kao uvjet za ocjenu useljivosti stambene građevine.

 

              32. Dakle, iz navedenog slijedi kako predmetna građevina, pored uvjeta mehaničke otpornosti i stabilnosti građevine, ispunjava i minimalne higijenske i zdravstvene uvjete pa možebitna nemogućnost korištenja sustava vodovoda tijekom zimskih mjeseci, a dokazivanje koje činjenice je na strani tužiteljice, koja isto samo paušalno tvrdi, nije od drugačijeg utjecaja na rješenje ove upravne stvari. Naime, zakonodavac je propisao stupanj uvjeta koji se smatraju zadovoljavajućim za procjenu useljivosti stambene građevine te pri tome te uvjete nije vezao uz kriterij optimalnih uvjeta. Zbog navedenih razloga sud nije smatrao potrebnim u ovom sporu provesti po tužiteljici predloženi dokaz građevinskim vještačenjem.

 

33. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda kako su u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjena citirana odredba čl. 10. st. 1. toč. 1. ZOPPDS-a. Pri tome sud nije utvrdio da su povrijeđene odredbe upravnog postupka, posebice ne one koje se odnose na sudjelovanje tužiteljice u postupku budući da iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi kako je tužiteljici dana mogućnost sudjelovanja u postupku, kao i da je tužiteljica aktivno sudjelovala u istom. U tom smislu za ukazati je tužiteljici da je istoj izjavljivanjem žalbe, kao i podnošenjem tužbe, dana mogućnost očitovanja o mišljenju Povjerenstva danog u Procjeni stanja stambene jedinice.

 

34. Uzevši u obzir navedeno, pobijano rješenje tuženika je ocijenjeno zakonitim pa je sud na temelju odredbe čl. 57. st. 2. ZUS-a kojom je propisano da će sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka, odbio tužbeni zahtjev te odlučio kao pod toč. I. izreke ove presude.

 

35. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Dakle, kako je tužiteljica izgubila ovaj spor, to je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora. Stoga je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

 

U Rijeci 4. svibnja 2023.

 

                                                                                                  Sutkinja

 

                                                                                                  Dubravka Zec

 

 

             

             

             

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.