- 1 -              Revd 1604/2023-2

Broj: Revd 1604/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. S. iz Velike Britanije, L., OIB: ..., zastupane po punomoćnici S. Z. Š., odvjetnici u V., protiv tuženika Ž. S. iz V., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Ž. P., odvjetniku u V., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ob-713/2022-2 od 4. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-168/21-8 od 23. ožujka 2022., na sjednici održanoj 4. svibnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-713/2022-2 od 4. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-168/21-8 od 23. ožujka 2022. U prijedlogu postavlja pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

"1. Može li odricanje tužiteljice od tužbenog zahtjeva u predmetu različitog činjenično materijalnopravnog osnova koji obuhvaća i različite stranke od ovog predmeta predstavljati prethodno pitanje u predmetu radi naknade štete?

2. Može li prethodno pitanje u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP-a predstavljati pravomoćna presuda donesena u drugom parničnom predmetu?

3. Obzirom da tužiteljica nema pravo na naknadu štete temeljem pobijane presude Županijskog suda niti se može u zemljišnim knjigama uknjižiti kao suvlasnica predmetnih nekretnina nesporno stečenih za vrijeme braka radom bračnih drugova jer ih je tuženik u međuvremenu otuđio, može li ona ikako ostvariti svoje pravo s osnove bračne stečevine temeljem čl. 36. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19 i 47/20)?

4. Zbog čega tužiteljica nema pravo na naknadu štete iako su nesporno ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu iz čl. 1045. st. 1. ZOO?"

2. Tužiteljica se u prijedlogu poziva i na osobito tešku povredu odredaba parničnog postupka u drugostupanjskom postupku uslijed koje joj je povrijeđeno pravo zajamčeno čl. 19. i 29. Ustava Republike Hrvatske.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. U ovom predmetu nižestupanjski sudovi pošli su od toga da je za odluku o zahtjevu tužiteljice za naknadu štete kao prethodno pitanje bilo mjerodavno utvrditi jesu li bračnu stečevinu stranaka činile, između ostalog, k. č. br. 1377/2, 1377/3 i 1377/4 k. o. Varaždin. Kako je u postupku vođenom protiv tuženika i njegovih roditelja sud donio pravomoćnu presudu na temelju odricanja (presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P Ob-111/15) kojom je, između ostalog, odbio dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela navedenih čestica s osnova bračne stečevine, to su nižestupanjski sudovi zaključili da nema mjesta ponovnom utvrđivanju bračne stečevine u pogledu tih čestica. Kod takvog stanja stvari, prva dva pitanja koje postavlja tužiteljica ne ukazuju se važnim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer odricanje od tužbenog zahtjeva i pravomoćna presuda u drugom parničnom postupku sami za sebe nisu predstavljali prethodno pitanje. Relevantno je bilo pitanje suvlasništva tužiteljice po osnovni bračne stečevine u odnosu na navedene čestice, koje nije utvrđeno s obzirom na ishod navedenog pravomoćnog postupka, dok su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tužiteljica bila suvlasnik po osnovi bračne stečevine preostalih čestica koje nisu bile predmet pravomoćno okončanog postupka (k. č. br. 1375, etaža I etaža II, k. č. br. 1376, k. o. V.) i u svezi čijeg raspolaganja po tuženiku su tužiteljici dosudili naknadu štete. Na važnost navedenih pitanja ne ukazuju ni navodi prijedloga tužiteljice u situaciji kada isti zanemaruju razloge za odbijanje onog dijela zahtjeva tužiteljice koji je vezan za raspolaganje predmetnim česticama koje su bile obuhvaćene u prethodnom pravomoćno okončanom postupku. Nadalje, treće i četvrto pitanje ne mogu se smatrati važnim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, s obzirom da su hipotetske i savjetodavne naravi.

7. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP, sadržajno proizlazi da tužiteljica prigovara pravičnosti postupka u smislu čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst i 5/14), posebno nedostatku razumnih i neproizvoljnih razloga u odlukama nižestupanjskih sudova te nepoštivanju upute iz ranije drugostupanjskog rješenja kojim je predmet vraćen na ponovni postupak. U odnosu na takve navode, revizijski sud ukazuje da su nižestupanjski sudovi jasno i detaljno naznačili koje su činjenice bile odlučne u ovoj stvari i na koji način su utvrđene, očitovali su se o spornim pitanjima i ključnim navodima tužiteljice, a prvostupanjski sud se izjasnio o onim pitanjima na koje je upozoreno u drugostupanjskom rješenju. U svezi k. č. br. 1377/2, 1377/3 i 1377/4 k. o. Varaždin, suprotno onome što navodi tužiteljica u obrazloženju ovog razloga za dopuštenje revizije, nižestupanjski sudovi nisu odbili zahtjev tužiteljice iz razloga što se nije mogla upisati kao suvlasnica u ½ dijela navedenih čestica, čemu je prethodilo to da je tuženik bez njezina znanja i odobrenja iste otuđio. Naime, očigledno su bili mjerodavni drugi razlozi koje su nižestupanjski sudovi detaljno i razumno obrazložili u svojim odlukama, posebice toč. 11. do 14. prvostupanjske presude, odnosno toč. 13. i 14. drugostupanjske presude. Stoga, revizijski sud ne nalazi da bi tužiteljica učinila vjerojatnim svoje tvrdnje o tome da bi joj uslijed osobito teških povreda odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno ustavno ili konvencijsko pravo.

8. Zbog navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 04. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.