1                  Poslovni broj: 18.UsI-813/23-6

 

 

                                                                            Poslovni broj: 18.UsI-813/23-6

 

                  

 

     REPUBLIKA HRVATSKA

  UPRAVNI SUD U ZAGREBU

      Avenija Dubrovnik  6 i 8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marine Radović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice H. H. P., OIB: …, iz Z., koju zastupa opunomoćenica J. M.-S., OIB: …, odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: …,  Z., radi oduzimanja vozila u svrhu naplate carinskog duga, 4. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-01/20-01/310, Urbroj: 513-04-20-3 od 27. listopada 2020.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-01/20-01/310, Urbroj: 513-04-20-3 od 27. listopada 2020. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., Ministarstva financija, Carinske  uprave, Područnog carinskog ureda Z., Klasa: UP/I-415-02/20-18/471, Urbroj: 513-02-3005/14-20-18 od 7. rujna 2020. kojim se tužiteljici oduzima rabljeno osobno vozilo marke AUDI Q5 QUATTRO 3.0 TDI, broj šasije (VIN oznaka) …, stranih (švicarskih) registarskih oznaka …, detaljno opisano u izreci rješenja, te navodi da će se oduzimanjem i prodajom predmetnog vozila podmiriti neplaćeni dug za kojeg nije položeno osiguranje u propisanom roku, a koji je nastao po izvršnom rješenju Područnog carinskog ureda Z., Klasa: UP/I-415-02/20-18/471, Urbroj: 513-02-3005/14-20-12 od 12. lipnja 2020. Također se navodi da se oduzimanjem predmetnog vozila gasi carinski dug nastao po spomenutom rješenju Područnog carinskog ureda Z., te žalba izjavljena protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

2.              Tužiteljica osporava zakonitost donesenog akta, te prvenstveno ponavlja razloge zbog kojih smatra da je rješenje tuženika Klasa: UP/II-471-01/20-01/212, Urbroj: 513-04-20-3 od 27. listopada 2020., a kojim je utvrđena obveza plaćanja carinskog duga u iznosu od 20.693,09 kn nezakonito. Ističe kako tuženo tijelo pogrešno utvrđuje da tužiteljica ne ispunjava uvjete za potpuno oslobođenje od plaćanja uvoznih carina propisano odredbom čl. 212. st. 3. Delegirane uredbe, čl. 250. st. 2. toč. D Carinskog zakona Unije, te uvjete za privremeni uvoz prijevoznog sredstva za privatnu uporabu propisane odredbom čl. 5. Aneksa C. Konvencije o privremenom uvozu, robe budući se u ovom konkretnom slučaju ne radi o uvozu robe jer tužiteljica ispunjava uvjete za upravljanje motornim vozilom stranih registarskih pločica. Tužiteljica ističe da nije vlasnik predmetnog osobnog vozila tako da nije mogla niti je imala namjeru uvoza osobnog vozila u vlasništvu njezinog poslodavca pa stoga ne može biti dužnik plaćanja carine i poreza na uvoz vozila. Predmetno osobno vozilo vlasništvo švicarske pravne osobe, te je prvostupanjsko tijelo trebalo ukoliko je smatralo da tužiteljica ne ispunjava uvjete za upravljanje dotičnim osobnim vozilom na području RH pozvati vlasnika vozila da preuzme vozilo i odvede ga izvan područja Unije (Republike Hrvatske) a ne obvezivati tužiteljicu na plaćanje uvoznih dažbina. Stoga tuženo i prvostupanjsko tijelo nije imalo osnova za donošenje odluke pod toč. 4. izreke prvostupanjskog rješenja Područnog carinskog ureda Z. Klasa: UP/l-415-02/20-18/471 Urbroj: 513-02-3005/14-20-12 od 12. lipnja 2020., te je nezakonito donesena odluka o primjeni odredbe čl. 198. Carinskog zakonika unije o oduzimanju i prodaji vozila švicarske pravne osobe radi namirenja carinskog duga utvrđenog st. 1.tog rješenja budući vozilo nije vlasništvo tužiteljice već je vlasništvo njezinog poslodavca P. M. A. W., O.. Tužiteljica stoga ističe da je nezakonita odluka pod toč. 1. izreke pobijanog prvostupanjskog rješenja Područnog carinskog ureda Z., Klasa: UP/l-415- 02/20-18/471 Urbroj: 513-02-3005/14-20-18 od 7. rujna 2020. o oduzimaju osobnog vozila budući je vozilo vlasništvo pravne osobe P. M. A. W., O., a ne vlasništvo tužiteljice, kao i odluka pod toč. 2. pobijanog prvostupanjskog rješenja o prodaji vozila radi naplate carinskog duga koji je nezakonito određeno da treba platiti tužiteljica. Tužiteljica ističe da nije bilo osnova niti za primjenu odredbe čl. 124.st.1. toč. e Carinskog zakonika unije jer se navedena odredba može primijeniti samo u slučaju sudski utvrđene nesposobnosti plaćanja dužnika, budući u ovom konkretnom slučaju nije sudski utvrđeno da tužiteljica nije sposobna za plaćanje, stoga je nezakonita i odluka pod toč 3. izreke pobijanog prvostupanjskog rješenja koja je potvrđena pobijanom odlukom tuženog tijela. Prvostupanjsko tijelo je u konkretnom slučaju nezakonito donijelo odluku pod.st.4. izreke pobijanog rješenja da žalba ne odgađa provedbu rješenja, jer je čl. 56. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva unije propisano da se za postupanje u provedbi carinskog zakonodavstva primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje porezni postupak, a čl. 186.st.1. Općeg poreznog zakona propisano je da žalba odgađa izvršenje pobijanog poreznog akta do donošenja rješenja o žalbi. Tužiteljica smatra da je prvostupanjsko tijelo trebalo primijeniti navedenu odredbu a ne odredbu čl. 45. st. 1 Carinskog zakonika unije, te se u žalbi pozvala na odredbu čl.45.st.2. Carinskog zakonika unije koje omogućuje suspenzivni učinak žalbe ako imaju dobar razlog vjerovati da osporavana odluka nije u skladu s carinskim zakonodavstvom ili da postoji opasnost od nepopravljive štete za dotičnu osobu, a o čemu se drugostupanjsko tijelo nije očitovalo.

3.              Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje.

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

5.              Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

6.              Sud je 27. travnja 2023. održao usmenu i javnu raspravu, te je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21.) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7.              Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog uz odgovor na tužbu. 

8.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.              Člankom 198. stavak 1. Carinskog zakonika Unije – Uredbe (EU) broj 952/13 od 9. listopada 2013. propisano je da carinska tijela poduzimaju sve potrebne mjere, uključujući zapljenu i prodaju ili uništenje, za raspolaganje robom u sljedećim slučajevima:

(a) ako jedna od obveza koje se određuju carinskim zakonodavstvom, a koja se odnosi na unošenje robe koja nije roba Unije na carinsko područje Unije, nije ispunjena ili je roba izuzeta ispod carinskog nadzora;

(b) ako se roba ne može pustiti iz jednog od sljedećih razloga:

i. nije bilo moguće, iz razloga koji se pripisuju deklarantu, poduzeti ili nastaviti pregled robe u razdoblju kojeg su propisala carinska tijela;

ii. isprave koje se moraju podnijeti prije nego što se roba može staviti u ili pustiti u zahtijevani carinski postupak nisu podnesene;

iii. plaćanja ili osiguranje koje je trebalo biti obavljeno ili podneseno u vezi s uvoznom ili izvoznom carinom, ovisno o slučaju, nije bilo obavljeno ili podneseno u propisanom roku;

iv. roba podliježe zabranama ili ograničenjima;

(c) ako roba nije iznesena u razumnom roku nakon puštanja;

(d) ako se, nakon puštanja, ustanovi da roba ne ispunjava uvjete za takvo puštanje; ili

(e) ako se roba ustupa u korist države u skladu s člankom 199.             

10.              Iz spisa predmeta razvidno je da je tužiteljici rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Z., Klasa: UP/I-415-02/20-18/471 Urbroj: 513-02-3005/14-20-12 od 12. lipnja 2020. godine utvrđena obveza u ukupnom iznosu od 20.693,09 kuna na ime carinskog duga i to: carinu 10,00% 5.518,16 kuna, porez na dodanu vrijednost 25,00% 15.174,93 kuna, za robu: rabljeni osobni automobil AUDI Q5 QUATTRO 3.0 TDI, broj šasije: …, stranih (švicarskih) registarskih oznaka …, dizelski motor, 2967 ccm, 176 kw, datum prve registracije 16.02.2011. g., starost vozila 111 mjeseci, stanje putomjera 231.193,00 km, CO2: 199 g/km, tarifna oznaka … TARIC-a, u vrijednosti 55.181,55 kuna, te je, između ostalog, utvrđeno da ako tražena svota ne bude plaćena u danom roku od 10 dana Područni carinski ured će sukladno odredbama članka 198. Carinskog zakonika Unije donijeti rješenje o oduzimanju i prodaji predmetnog vozila radi namirenja duga.

11.              Predmetno rješenje postalo je izvršno 27. lipnja 2020.

12.              Tužiteljica je osporavala zakonitost rješenja Klasa: UP/II-471-01/20-01/212, Urbroj: 513-04-20-3 od 27. listopada 2020., kojim je odbijena žalba izjavljena protiv naznačenog prvostupanjskog rješenja o utvrđenoj carinskoj obvezi od 12. lipnja 2020. Presudom od 31. svibnja 2022. u ovosudnom sporu koji se vodio pod posl. br. UsI-3404/20. predmetno rješenje ocijenjeno je zakonitim, te je donesena presuda potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usž-3478/22-2 od 18. siječnja 2023.

13.              Budući da je obveza na plaćanje carinskog duga utvrđena zakonitom, ponovljeni navodi kojim se ista obveza osporava nisu od utjecaja na rješenje ovog upravnog spora.

14.              Obzirom da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 45. Zakona o upravnim sporovima, sud je odbio prijedlog tužiteljice za prekid ovog upravnog spora do okončanja postupka pokrenutog pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

15.              Osporavanim prvostupanjskim rješenjem tuženika oduzima se rabljeni osobni automobil AUDI Q5 QUATTRO 3.0 TDI, broj šasije: …, stranih (švicarskih) registarskih oznaka ….

16.              Sukladno stanju spisa predmeta proizlazi da tužiteljica nije platila utvrđeni carinski dug, a nije niti položeno osiguranje za plaćanje tog duga.

17.              Tužiteljica svojim navodima niti ne osporava utvrđenje tuženika da nije plaćen carinski dug po izvršnom rješenju Klasa: UP/I-415-02/20-18/471 Urbroj: 513-02-3005/14-20-12 od 12. lipnja 2020., niti da bi položila osiguranje za plaćanje tog duga.

18.              Nije osnovan prigovor tužiteljice kako se nije moglo oduzeti vozilo koje nije njeno vlasništvo, obzirom je oduzimanje robe koja je predmet carinskog prekršaja propisano citiranom odredbom članka 198. stavak 1. Uredbe (EU) br. 952/13.

19.              Nadalje, pravilno je primijenjena odredba članka 45. stavak 1. Uredbe (EU) br. 952/13. kojom podnošenje žalbe ne suspendira provedbu osporavane odluke, tim više što sama tužiteljica niti jednom u provedenom postupku nije ni na koji način ukazala da bi postojala opasnost od nepopravljive štete.

20.              Slijedom navedenog, prigovori tužiteljice nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost rješenja tuženog tijela, pa je stoga temeljem odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao u toč. I izreke ove presude.

21.              O trošku upravnog spora u toč. II izreke presude sud je odlučio na temelju članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

 

 

U Zagrebu, 4. svibnja 2023.

 

Sutkinja:

 Željka Zrilić Ježek, univ. spec., v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu u roku od 15 dana od dana dostave presude.