- 1 -              Rev 2721/2017-4

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2721/2017-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. L., OIB ... iz R., kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. Č., D. Č. i J. B. Č., odvjetnici u R. protiv, tuženika A. o., OIB ... iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G. i P., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3883/2015-4 od 10. veljače 2017. kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-60/12 od 24. srpnja 2015., protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3883/2015-5 od 10. veljače 2017., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-60/12 od 31. kolovoza 2015. i protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3883/2015-6 od 10. veljače 2017., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-60/12 od 5. studenoga 2015., u sjednici održanoj 4. svibnja 2023.,

 

r i j e š i o j e:

 

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-3883/2015-4 od 10. veljače 2017. u točki 1. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti pok. M. L. iznos od 100.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te kojim je naloženo tuženiku isplatiti daljnje troškove postupka u iznosu od 25.427,82 kune s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u točki 2. izreke u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-60/12 od 24. srpnja 2015. pod točkom 1. i 7. izreke te se u tim dijelovima predmet vraća istom sudu drugoga stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Odbacuje se revizija tuženika podnesena protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-3883/2015-4 od 10. veljače 2017. u dijelu pod točkom 1. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti 2. tužitelju iznos od 40.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu pod točkom 2. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-60/12 od 24. srpnja 2015. pod točkom 5. izreke.

 

III. Odbacuje se revizija tuženika podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-3883/2015-5 od 10. veljače 2017.

 

IV. Odbija se revizija tuženika podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-3883/2015-6 od 10. veljače 2017.

 

V. Ostavlja se da se o troškovima postupka odluči konačnom odlukom.    

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti sada pok. M. L. (tada I. tužiteljici) iznos od 120.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (točka 1. izreke), dok je ista odbijena s dijelom zahtjeva u iznosu od 130.000,00 kuna (točka 2. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju (tada II. tužitelju) iznos od 110.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (točka 3. izreke) te iznos od 9.918,17 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (točka 5 izreke), dok je isti odbijen s dijelom zahtjeva u iznosu od 140.000,00 kuna (točka 4 izreke) i 6.000,00 kuna (točka 6. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka 7. izreke)

 

2. Presudom suda drugoga stupnja preinačena je presuda suda prvoga stupnja u odnosu na pok. M. L. te je naloženo tuženiku isplatiti joj daljnji iznos od 100.000,00 kuna te u odnosu na tužitelja (tada II. tužitelja) te je naloženo isplatiti mu daljnji iznos od 40.000,00 kuna te je naloženo tuženiku isplatiti im daljnji trošak postupka u iznosu od 25.427,82 kune. U preostalom dijelu presuda suda prvoga stupnja je potvrđena.

 

3. Rješenjem suda prvoga stupnja utvrđeno je da su ispunjeni uvjeti za nastavak postupka koji je prekinut nakon smrti M. L..

 

4. Rješenjem suda drugoga stupnja potvrđeno je prvostupanjsko rješenje o nastavku postupka.

 

5. Rješenjem suda prvoga stupnja odbačen je kao nedopušten prijedlog tuženika za ponavljanje postupka.

 

6. Rješenjem suda drugoga stupnja potvrđeno je prvostupanjsko rješenje o odbačaju prijedloga za ponavljanje postupka. 

 

7. Protiv presude i oba rješenja suda drugoga stupnja tuženik je podnio reviziju iz čl. 381. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti, odnosno ukinuti i presudu i rješenja i predmet vratiti nižestupanjskom sudu na ponovnu odluku. Traži trošak za sastav revizije.

 

8. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

9. Revizija je u odnosu na dio presude kojom je odlučeno o zahtjevu u odnosu na M. L. osnovana dok je u odnosu na preostali dio nedopuštena. U odnosu na rješenje kojim se odlučivalo o nastavku postupka je nedopuštena, dok je u odnosu na rješenje kojim se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje postupka neosnovana.

 

10. U odnosu na reviziju protiv presude valja naznačiti slijedeće. U ovoj je pravnoj stvari sud drugoga stupnja odlučio o dvama zahtjevima. Prvi se odnosi na sada pok. M. L. (navedenu kao I. tužiteljica) pa vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u odnosu na nju prelazi 200.000,00 kuna radi čega je dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a. U odnosu na tužitelja (u presudi suda drugoga stupnja označenog kao II. tužitelj) vrijednost predmeta spora pobijanog dijela ne prelazi 200.000,00 kuna pa je u odnosu na dio presude koja se odnosi na njegov zahtjev dopuštena tzv. izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

10.1. U pravu je tuženik kada navodi da je u postupku pred sudom drugoga stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a. Nedvojbeno jest da je dotadašnja I. tužiteljica M. L. preminula prije donošenja presude suda drugoga stupnja. Isto je tako nedvojbeno da je postupak nastavljen sa II. tužiteljem kao tužiteljem koji je preuzeo postupak. U takvoj situaciji sud drugoga stupnja nije mogao odlučivati o žalbama stranaka u odnosu na zahtjev dotadašnje I. tužiteljice jer je ona već bila preminula pa je time ostvarena gore navedena bitna povreda. Radi toga je valjalo ukinuti presudu suda drugoga stupnja na temelju odredbe čl. 394. st. 1. u vezi s čl. 394. st. 3. ZPP-a u dijelovima kojima se odlučivalo o zahtjevu pok. M. L. i u tim dijelovima vratiti predmet na ponovno suđenje istom sudu drugoga stupnja uz ukidanje i odluke o troškovima postupka jer je ista neodvojivo povezana s uspjehom u sporu tužitelj.

 

10.2. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

10.2.1. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

 

10.2.2. Dakle, iz sadržaja navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u svezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

10.2.3. Revident u reviziji postavlja pitanja koja glase:

 

1.„ je li sud čini apsolutno bitnu povredu čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku kada u presudi iznese zaključak o utvrđenoj medicinskoj činjenici koja je u proturječnosti sa nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke po kojemu je izveo dokaze medicinskim vještačenjem, a sve pri tome imajući na umu stajalište koje je Vrhovni sud RH iznio u odluci Rev-336/1990-2 od 04.09.1999., odnosno da li je osporenom drugostupanjskom osporenom presudom počinjena apsolutno bitna povreda čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, te da li je ovaj postupak proveden protivno stajalištu Vrhovnog suda RH iskazanom u odluci Rev-336/1990-2 od 04.09.1999. sve budući je drugostupanjski sud naveo da je vještačenjem utvrđeno da je zbog ozljeda u nezgodi došlo do smrti prednika tužitelja iako je provedenim medicinskim vještačenjem od strane vještaka medicinske struke izričito navedeno da se zbog činjenice da nije provedena obdukcija tijela prednika tužitelja ne može egzaktno utvrditi uzrok smrti prednika tužitelja“?

 

2. „Je li u parnici za naknadu štete posrednog oštećenika (gubitak bliskog srodnika) koja se potražuje temeljem odredbi čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) teret dokaza uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i smrti neposrednog oštećenika (prednika tužitelja) na tužiteljskoj ili na tuženičkoj strani“?

 

3. „Je li primjenom pravila o teretu dokaza iz čl. 221. a ZPP-a, a u situaciji kad u parnici nije pouzdano i sa sigurnošću utvrđen uzrok smrti neposrednog oštećenika, pravilno usvojiti zahtjev za naknadom štete posrednog oštećenika ili odbiti njegov zahtjev jer nije dokazao postojanje sporne uzročno-posljedične veze“?

 

4. „Da li je stajalište drugostupanjskog suda izneseno u ovoj pravnoj stvari da je na tuženiku teret dokaza nepostojanja uzročne veze u proturječnosti sa pravnim stajalištima iznesenim u odlukama Vrhovnog suda RH Revx-444/15-2 od 14.07.2015. i Revx-594/09-2 od 10.02.2010., kao i odlukama Žs sud u Zagrebu Gžn-1274/10-2 od 25.05.2010. i Šs u Osijeku Gž-2522/2015-2 od 11.02.2016.“?

 

5.“Da li je sud u parničnom postupku vezan za pravomoćnu kaznenu presudu u smislu čl. 12. ZPP-a i u odnosu na pravomoćnu osuđujuću presudu kojom je štetnik oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela nanošenjem teške tjelesne ozljede ili pak sud u parničnom postupku ima zakonsku mogućnost mimo čl. 12. ZPP-a u parničnom postupku utvrditi da je štetnik odgovoran za štetnu radnju izazivanja smrti oštećenika, a sve pri tome imajući na umu stajališta iznesena u sudskoj praksi Vs Rev-2212/88 od 05.04.1989.,-PSP 44/164, Žs u Varaždinu Gž-1140/2003-2 od 30. 09. 2003.-IO 1/05-238“?

 

6. „Da li štetnik može biti odgovoran na naknadu štete oštećenicima koji su sami svojom radnjom onemogućili utvrđivanje odlučnih činjenica od kojih ovisi odštetna odgovornost štetnika, a sve imajući na umu stajalište izneseno u odluci Vs revr-179/05-2 od 15.06.2005. te odredbe čl. 7. i 8. u svezi s čl. 221. a ZPP-a“?

 

7. „Je li prilikom odlučivanja o žalbi tuženika (ovdje podnositelja revizije) drugostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 385. st. 2. i čl. 365., čl. 375. sve u svezi s čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer u presudi drugostupanjski sud uopće se nije očitovao, nije spomenuo i nije ocijenio konkretne prigovore i žalbene razloge tuženika na činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda koji su od odlučnog značaja za rješenje spora i temeljem kojih žalbenih razloga je tuženik osporavao pravilnost materijalnopravnog zaključka prvostupanjskog suda u pogledu načina kretanja prednika tužitelja i mogućnosti izbjegavanja prometne nezgode, pa je li radi toga pobijana drugostupanjska presuda u protivnosti sa pravnim shvaćanjem iskazanim u odluci Revx-1174/11-2 od 11.07.2012. i Rev-60/06-2 od 05.06.2007. te kao takva nezakonita“?

 

8. „Je li pješak koji stupa na pješački prijelaz ima apsolutno prednost u prometu ili u slučaju kada je utvrđeno da se pješak upustio u prelazak kolnika kada je vozilo od njega bilo udaljeno 4,80 metara te je utvrđeno da je do nezgode došlo naletom pješaka u bočni dio vozila te da bi propuštanjem vozila od strane pješaka nezgoda bila izbjegnuta treba takvo kretanje pješaka smatrati kretanjem protivno odredbama iz čl. 129. st. 1. i čl. 130. st. 3. ZOSPC i da li u tom slučaju u smislu pravilne primjene čl. 1067. st. 3. i čl. 1092. st. 1. ZOO treba utvrditi postojanje suodgovornosti pješaka u nastanku prometne nezgode, a sve imajući na umu pravna stajališta iznesena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-626/06-2 od 04.07.2012. i Rev-1584/09-2 od 18.05.2011., te odlukama Žs u Zlataru Gž-1015/08 od 28.04.2011 i Žs u Osijeku Gž-3960/10-2 od 18.08.2011“?

 

9.„Je li prilikom odlučivanja o žalbi tuženika (ovdje podnositelja revizije) drugostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 385. st. 2. i čl. 365., čl. 375. sve u svezi s čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer u presudi drugostupanjski sud uopće se nije očitovao, nije spomenuo i nije ocijenio konkretne prigovore i žalbene razloge tuženika na činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda koji su od odlučnog značaja za rješenje spora i temeljem kojih žalbenih razloga je tuženik osporavao pravilnost materijalnopravnog zaključka prvostupanjskog suda u pogledu suđenih kamata, pa je li radi toga pobijana drugostupanjska presuda u protivnosti sa pravnim shvaćanjem iskazanim u odluci Revx-1174/11-2 od 11.07.2012., te kao takva nezakonita“?

 

10. „Je li drugostupanjski sud donio nezakonitu presudu u primjeni čl. 1103. ZOO u odnosu na početak tijeka suđenih kamata na suđenu posrednu neimovinsku štetu zbog smrti srodnika tužitelja (čl. 1101. ZOO) tako što je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata počev od dana podnošenja tužbe iako dokazi dostavljeni uz tužbu svjedočili su činjenici da srodnik tužitelja u nezgodi nije smrtno stradao nego je zadobio tešku tjelesnu ozljedu, pa je li radi toga osporena drugostupanjska presuda u protivnosti sa pravnim stajalištem iznesenim u presudama Žs u Sl. Brodu St. služba u Požegi Gž-1030/2011-3 od 04.06.2012., Žs u Zagrebu Gžr-692/13-2 od 03.12.2013., Žs u Zadru Gž-1128/2013-2 od 03.09.2013., Žs u Splitu Gžnš-247/09 od 24.06.2011., prema kojima obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva (ili tužbe) samo ukoliko taj zahtjev sadrži sve što je potrebno da bi se njemu moglo postupiti pa je za početak tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku štetu potrebno utvrditi je li tuženik mogao postupiti po odštetnom zahtjevu tužitelja, ako nije zašto, pa će tek potom bit u mogućnosti utvrditi tijek zakonskih zateznih kamata i to od onog dana kada je tužitelj dostavio tuženiku dokaze da bi ovaj mogao ispuniti svoju obvezu iz osiguranja“?

 

11. U odnosu na postavljena pitanja valja naznačiti slijedeće. Prvim pitanjem tuženik polazi od pogrešne tvrdnje da je sud utemeljio odluku samo na nalazu i mišljenju vještaka što nije točno budući je sud svoj zaključak formirao na temelju svih izvedenih dokaza pri čemu je nalaz vještaka i mišljenje o mogućnosti postojanja uzročne veze nužno i logički povezao u smislenu pravnu i činjeničnu cjelinu. U odnosu na drugo pitanje tuženiku valja ukazati na pravno shvaćanje Građanskog odjela ovoga suda broj Su-IV-16/2021-2 od 25. siječnja 2021. prema kojem je u parnici radi naknade štete zbog smrti bliskog srodnika u situaciji objektivne odgovornosti teret dokaza o tome da je opasna stvar sudjelovala u šteti na tužiteljima, dok se uzročna veza predmnijeva, a vlasnik opasne stvari u vezi s kojom je šteta nastala moći će se u tom slučaju osloboditi odgovornosti ako dokaže da opasna stvar nije bila uzrok štete. Stoga je pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi u skladu s ovim pravnim shvaćanjem. Ovo vrijedi i u odnosu na treće i četvrto pitanje. U odnosu pak na peto pitanje prije svega valja ukazati da na njega odgovor daje ZPP u odredbi čl. 12. st. 3. uz naglasak na tome da je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne. Šesto pitanje polazi od pogrešne pretpostavke mogućeg doprinosa oštećenika šteti jer da bi oštećenici doprinjeli istoj zbog neprovođenja obdukcije. Provođenje obdukcije nije obveza oštećenika pa se to pitanje ne odnosi na pravno shvaćanje izneseno u pobijanoj odluci. Sedmo i deveto pitanje u suštini se svode na isticanje bitnih povreda odredaba postupka što u izvanrednoj reviziji nije moguće jer se ne svodi na pravno shvaćanje suda o meritumu spora. Osmo pitanje je pitanje činjeničnopravne naravi o kojem se u revizijskom stupnju postupka ne može raspravljati. Konačno, deseto pitanje svodi se opet na pitanje na koje odgovor daje Zakon. Pri tome valja još i naznačiti da je pitanje dijelom i činjeničnopravne naravi. Stoga se pitanje ne ukazuju kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa niti praksa na koju se tuženik poziva nije od utjecaja. Radi toga je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. reviziju valjalo odbaciti u odnosu na točke izreke kojima se odlučivalo o zahtjevu tužitelja (naznačenog kao II. tužitelj).

 

12. Rješenjem kojim se odlučuje o nastavku postupka, postupak pravomoćno ne završava pa nije nije u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija. Zbog navedenog podnesenu reviziju protiv tog rješenja valjalo je odbaciti na temelju čl. 400. st. 3. u vezi čl. 392. b. st. 1. ZPP-a.

 

13. U odnosu na rješenje kojim se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje postupka valja naznačiti da tuženik u odnosu na isto nije iznio nikakve revizijske navode pa je takvu reviziju valjalo odbiti (čl. 400. st. 3. u vezi s čl. 393. ZPP-a.

 

 

 

 

14. O troškovima je odlučeno primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 4. svibnja 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.