- 1 -              Rev-x 453/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 453/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d., OIB ... , Z., kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i L., u Z. protiv tuženika G. H. d.d., OIB ... , Z., kojeg zastupa punomoćnik P. P., odvjetnik u Z., radi regresa, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-2357/17-2 od 22. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u  Novom Zagrebu poslovni broj P-2490/15-69 od 27. listopada 2017., u sjednici održanoj 4. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o  j e:

 

I. Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti iznos od 605.785,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao je pobliže navedeno u točki I. izreke u roku od 15 dana . U točki II. naloženo je tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 112.531,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 27. listopada 2017. do isplate u roku od 15 dana. U točki III. odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa pod točkom II. izreke.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-2490/15-69 od 27. listopada 2017. u pobijanom dosuđujućem dijelu točke I. izreke i u odluci o troškovima postupka pod točkom II. izreke. U nepobijanom odbijajućem dijelu točke III. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena. Trošak sastava odgovora na žalbu tuženika, tužitelju nije dosuđen.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a) podnio je tuženik navodeći da ju podnosi zbog razloga iz članka 382. stavka 1. točke 2. ZPP-a, iako iz sadržaja revizije proizlazi da ju podnosi temeljem odredbe članka 382. stavka 1. točke 1. ZPP-a, odnosno s obzirom na vrijednost predmeta spora i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj u cijelosti osporava revizijske navode tuženika i predlaže njegovu reviziju odbiti. Traži trošak za sastav odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Prema odredbi članka 392. a stavka 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka regresni zahtjev za isplatu iznosa od 605.785,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a  koji iznos se odnosi na isplaćenu štetu  trećoj osobi, Dubravku Kvakanu, koji je stradao kao suputnik u vozilu osiguranom kod tužitelja, a koju nezgodu je skrivio osiguranik tuženika.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je dana 4. siječnja 1994. došlo do štetnog događaja u kojem je stradao suputnik u osobnom vozilu prilikom mimoilaženja sa teretnim vozilom koje je imalo priključno vozilo, kada je sa priključnog vozila pao led na vjetrobransko staklo osobnog automobila u kojem se nalazio oštećenik

- da je presudom Općinskog suda u Donjom Miholjcu u kaznenom predmetu broj K-30/94 vozač teretnog vozila marke Mercedes reg. oznake ... i priključnog vozila KSSS-Bohrer reg. oznake ... proglašen krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa na cestama iz čl. 161. st. 3. u vezi s čl. 156. st. 1. i 3. Kaznenog zakona Republike Hrvatske

- da je teretno vozilo na dan štetnog događaja bilo osigurano kod Slavonija osiguranja d.d. pravnog prednika tuženika, dok je priključno vozilo na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja jednako kao i vozilo marke Opel Kadet u kojem je oštećeni bio suputnik

- da je po polici osiguranja od autoodgovornosti tužitelj oštećeniku kao suvozaču u vozilu osiguranom kod njega (trećoj) osobi isplatio štetu, koja je nastala zbog pada leda sa drugog automobila

- da je pravomoćnom presudom broj Pn-1570/94 tužitelj obvezan isplatiti oštećeniku D. K. iznos od 142.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 25. rujna 1995. do isplate i naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.641,60 kn te da je navedena presuda postala pravomoćna 14. siječnja 1997., a ovršna 26. veljače1997.

- da je po provedenom financijskom vještačenju utvrđeno da je tužitelj temeljem prethodno navedene presude isplatio dana 14. ožujka 1997. prvi dio štete u iznosu od 73.541,77 kn, dana 24. travnja 1997. drugi dio štete u iznosu od 62.900,17 kn, dana 18. svibnja 1997. treći dio štete u iznosu od 62.900,17 kn, da je dana 22. veljače 1997. platio i sudsku pristojbu u predmetu broj Pn-1570/94 u iznosu od 11.400,00 kn, a na koju je pozvan rješenjem suda, nakon presuđenja

- da je pravomoćnom presudom broj Pn-8767/95 od 18. rujna 2009. tužitelj obvezan isplatiti oštećeniku D. K. iznos od 130.598,73 kn sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, mjesečnu rentu u iznosu od 140,00 kn od 1. ožujka 2008. pa nadalje dok budu za to postojali uvjeti, parnični trošak u iznosu od 48.014,50 kn te da je navedena presuda postala pravomoćna 14. prosinca 2010.

- da je po provedenom financijskom vještačenju utvrđeno da je tužitelj temeljem prethodno navedene presude isplatio dana 2.lipnja 2010. iznos od 230.291,97 kn, dok je po pravomoćnom okončanju postupka tog postupka dana 4. veljače 2011. isplatio i daljnji iznos od 79.122,40 kn

- da je oštećenik protiv tužitelja vodio ovršni postupak broj Ovrpl-3760/11 radi naplate potraživanja po pravomoćnoj i ovršnoj presudi broj Pn-8767/95 tvrdeći da mu zbog pogrešnog obračuna nije isplaćen sav dosuđen iznos pa je tužitelj u citiranom ovršnom postupku platio daljnji iznos od 49.564,08 kn dana 29. studenoga 2011., iznos od 686,41 kn dana 28. prosinca 2011. i iznos od 5.458,83 kn dana 18. studenoga 2013. prema sadržaju izvansudske nagodbe od 4. studenog 2013.

- da je tužitelj isplatio oštećeniku s osnova navedene izvansudske nagodbe kapitalizirani iznos rente za izgubljenu zaradu za period od 1.12.2014. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti u iznosu od 20.000,00 kn i troškove njegovog punomoćnika u iznosu od 2.500,00 kn-sve dana 3. prosinca 2014.

- da je obzirom na tuženikov prigovor na visinu kapitalizirane rente provedeno financijsko vještačenje kojim je utvrđeno da je kapitalizirana renta za taj period iznosi 27.879,90 kn i tužitelj je platio manji iznos nego što je trebao.

 

9. Kraj svih ranije navedenih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi nalaze osnovanim zahtjev tužitelja temeljem odredbe članka 208. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO), a koju tražbinu je tužitelj isplatio oštećeniku D. K. kao trećoj osobi temeljem odredbe članka 178. stavka 4. ZOO-a.

 

10. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

11.Ovaj revizijski sud prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o tome da se u konkretnom slučaju radi o regresnom potraživanju iz članka 208. ZOO-a, pa kada je tužitelj ovu štetu isplatio trećoj osobi, onda se ne radi o potraživanju iz ugovora o osiguranju, već o isplati na temelju zakona. Kako za tu naknadu štete (koju osiguratelj isplati trećoj osobi koja nema svojstvo osiguranika) nije propisan neki drugi rok zastare, u konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok iz članka 371. ZOO-a. Navedeno shvaćanje u potpunosti je u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda po kojem konkretno potraživanje, isplaćeno osobi koja nema svojstvo osiguranika već treće osobe, po svojoj pravnoj prirodi drugačije od regresnog potraživanja iz članka 939. ZOO-a.

 

11.1. Revizijski sud je u svojim odlukama poslovni broj Rev-1631/09 od 17. veljače 2011., Rev-670/12 od 20. siječnja 2016. i Rev-1934/14 od 12. travnja 2017. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem kada tužitelj nije isplatio štetu svom osiguraniku , već je štetu isplatio trećoj osobi kao solidarni dužnik u smislu odredbe članka 178. stavka 4. ZOO, tada je štetu isplatio na temelju zakona, a ne na temelju ugovora sklopljenog sa oštećenom osobom pa tužitelj ima pravo regresa od tuženika u skladu s odredbom članka 208. ZOO-a. Isplatom naknade štete trećoj osobi (putniku u vozilu) od strane jednog osiguratelja vozila (kao solidarnog dužnika u smislu odredbe članka 178. stavka 4 ZOO) nije došlo do zakonske subrogacije u smislu odredbe članka 939. ZOO-a, niti je između tužitelja i tuženika kao osiguratelja vozila koja su sudjelovala u štetnom događaju i ujedno solidarnih dužnika , nastao odnos iz ugovora o osiguranja. Budući da za naknadu štete koju osiguratelj isplati trećoj osobi oštećenoj u štetnom događaju nije propisan neki drugi rok zastare, zastarijevanje regresnog potraživanja tužitelja prema osiguratelju osobe koja je odgovoran za štetni događaj zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina koji je propisan odredbom članka 371. ZOO, pri čemu zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je naknada štete isplaćena trećoj osobi (tako i pravno shvaćanje u Rev-283/14 od 27. ožujka 2019.)

 

12. Nižestupanjski sudovi su kod otklona prigovora tuženika o isključivoj odgovornosti  osiguratelja priključnog vozila sa čije cerade je pao led (dakle tužitelja) pošli od utvrđenja da su tužitelj i pravni prednik tuženika u trenutku štetnog događaja bili članovi Hrvatskog ureda za osiguranje koje je donijelo Uvjete za osiguranje od automobilske odgovornosti sa primjenom od 1.1.1993., te su primijenili odredbu članka 1. stavka 3. navedenih Uvjeta uz obrazloženje da je za štetu koju je prouzročio vozač upravljajući vučnim vozilom na koje je priključeno priključno vozilo odgovara osiguratelj od automobilske odgovornosti motornog vozila-vučnog, ovdje tuženik.

 

12.1. Polazeći od definicije  motornog vozila i priključnog vozila iz članka 4. točke 30. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 84/92) kojim je propisano da je „motorno vozilo“ takvo vozilo na motorni pogon kojem je osnovna namjena prijevoz osoba i stvari na cestama ili vuča priključnih vozila namijenjenih za prijevoz osoba i stvari (tegljači), osim mopeda i traktora te motokultivatora i radnih strojeva, dok je točkom 44. istog članka za „priključno vozilo“ navedeno da je to vozilo koje je namijenjeno da ga vuče vozilo na motorni pogon, bilo da je konstruirano kao prikolica ili poluprikolica. Dakle, u kretanju u prometu „priključno vozilo“ je u ovisnosti od motornog vozila, u ovom konkretnom slučaju teretnog vozila, pa se priključno vozilo ne može u okolnostima konkretnog predmeta promatrati samostalno, kako to tvrdi revident u svojim navodima.

 

13. Pitanje štete počinjene trećoj osobi definirano i člankom 90. stavkom 2. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba  (Službeni list 17/90 i 82/90) koji je preuzet Zakonom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 53/91, 26/93) kojom odredbom je propisano da se štetom koja je prouzročena upotrebom motornog vozila smatra i šteta koja je trećoj osobi prouzročena padom stvari s motornog ili priključnog vozila. Stoga su neosnovani revizijski navodi tuženika glede odgovornosti za štetni događaj iz svih ranije navedenih razloga.

 

14. Neosnovani su revizijski navodi revidenta o iscrpljenom limitu osiguranja, jer su nižestupanjski sudovi pravilno otklonili i taj prigovor na način da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske o određivanju najnižih svota na koje se mora ugovoriti osiguranje autoodgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama pri uporabi motornih vozila (objavljenoj u Narodnim novinama broj 38/93 od 1. svibnja 1993.) osigurana svota kod osiguranja od automobilske odgovornosti iznosila za autobuse i teretna vozila 800.000,00 kn, a za motorna vozila 400.000,00 kn, te su ti iznosi označeni kao minimalni iznosi svote osiguranja, koja prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova, a u odnosu na isplaćene glavnice u svim postupcima koje su stranke međusobno vodile nije iscrpljena.

 

15. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, temeljem odredbe članka 393. ZPP-a te odlučiti kao u izreci.

 

16. Temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, odbijen je zahtjev tužitelja za sastav odgovora na reviziju, kao neosnovan, jer takav trošak nije bio potreban za vođenje postupka.

 

Zagreb, 4. svibnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.