- 1 -              Rev 419/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 419/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja,  Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mrijane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sveučilište u Z., Studentski centar u Z., OIB: … Z., kojeg zastupa punomoćnica Z. Ž., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ž. P., OIB: … vl. obrta „S.“, s. a., Z., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. P., G. G., V. D., V. V. i M. K., odvjetnici u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-614/2015-2 od 7. studenoga 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5250/2011 od 13. listopada 2014., u sjednici održanoj 4.svibnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika.

 

r i j e š i o  j e:

 

Odbacuje se revizija tuženika u dijelu koji se odnosi na troškove postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku platiti iznos od 673.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate u točki I. U točki II. naloženo je tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 35.806,25 kn u roku od 8 dana. U točki III. odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 10.531,25 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom u točki I. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5250/2011 od 13. listopada 2014. u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 73.600,00 kn s zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedino navedene iznose. U točki II. preinačena je presuda prvostupanjskog suda u točki I. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 600.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, te je u točki 1.naloženo tuženiku isplatiti iznos od 600.000,00 kn s zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa (kako je to navedeno u drugostupanjskoj presudi) do isplate. U točki 2. naloženo je tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 39.199,60 kn. Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5250/2011 od 13. listopada 2014. u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 20.000,00 kn s  zakonskim zateznim kamatama od 16. kolovoza 2009. do isplate, 20.000,00 kn s zakonskim zateznim kamatama od 16. rujna 2009. do isplate, 24.600,00 kn s zakonskim zateznim kamatama od 16. kolovoza 2010. do isplate, te 24.600,00 kn s zakonskim zateznim kamatama od 16. rujna 2010. do isplate. U točki II. rješenja odbačena je tužiteljeva žalba kao nedopuštena protiv točke III. prvostupanjske presude.

 

3. Protiv točke II. drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. Zakona o parničnog postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP-a)podnio je tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak. Reviziju podnosi i zbog odluke o troškovima postupka. Traži trošak za sastav revizije i sudske pristojbe na reviziju.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je neosnovana u odnosu na glavnu stvar, a nedopuštena u odnosu na troškove postupka.

 

6. Prema odredbi članka 392. a. stavka 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev za isplatu iznosa od 673.600,00 kn na ime izgubljene koristi (zakupnine) zbog nemogućnosti korištenja prostora u razdoblju od otkaza ugovora o zakupu poslovnog prostora (listopad 2008. ) do lipnja 2011.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

 

- da su stranke sklopile Ugovor o zakupu 7. studenog 2002. na rok od 5 godina, kojim se tuženik obvezao postaviti aparate za tople napitke i snack aparate u studentskim domovima u vlasništvu tužitelja, te plaćati mjesečnu zakupninu 20.000,00 kn

- da tuženik nije izvršavao svoju ugovornu obvezu plaćanja zakupnine u skladu s čl.10. Ugovora i da je tužitelj dopisom od 20. listopada 2006. otkazao predmetni Ugovor i da je otkazni rok iznosio 30 dana

- da su se nakon otkaza Ugovora, tuženikovi aparati i dalje nalazili u studentskim domovima tužitelja i da je tuženik i dalje vršio pružanje usluga

- da je nakon otkaza ugovora tuženik na račun tužitelja uplatio iznos od 400.000,00 kn

- da je izvršenim uplatama tužitelj zatvorio mjesec rujan i listopada 2006. i sva potraživanja od mjeseca studenog 2006. do mjeseca lipnja 2008.

 

9. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 673.600,00 kn, jer prema ocjeni prvostupanjskog suda tužitelj nije dokazao visinu potraživanja obzirom na vršene uplate od strane tuženika, pa stoga sud nije mogao utvrditi da li je tužbeni zahtjev osnovan glede visine kao niti da li je tužitelj izvršio uračunavanje kamata i troškova temeljem članka 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, dalje: ZOO). Stoga je primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu članka 221. a ZPP-a ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev.

 

10. Odlučujući povodom žalbe tužitelja drugostupanjski sud je djelomično potvrdio (za odbijajući dio u iznosu od 73.600,00 kn), a djelomično preinačio, te prihvatio zahtjev tužitelja u iznosu od 600.000,00 kn, primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a. Naime, drugostupanjski sud je ocijenio da tužitelj od tuženika u razdoblju od otkaza ugovora o zakupu poslovnog prostora osnovano potražuje naknadu štete u vidu izgubljene zarade zbog nemogućnosti korištenja prostora, a na koju naknadu tužitelj ima pravo do punog iznosa izgubljene koristi od predmetnog poslovnog prostora, ali ne u iznosu koji potražuje, već za iznos od 600.000,00 kn. Obzirom da tuženik nakon otkaza ugovora o zakupu poslovnog prostora nije vratio predmetni poslovni prostor nego ga je i dalje nastavio koristiti, drugostupanjski sud zaključuje da tužitelju pripada naknada štete samo u izmaklom iznosu zakupnine koje je mogao ostvariti, a taj iznos prema ocjeni drugostupanjskog suda iznosi 20.000,00 kn, budući da je to upravo iznos koji je tužitelj mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari, a čije ostvarenje je spriječeno ponašanjem tuženika. Nadalje, drugostupanjski sud primjenom odredbe članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00,73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje: ZV-a) u vezi s člankom 1089. stavkom 3. ZOO-a nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za iznos od 600.000,00 kn.

 

10.1. U odnosu na nesporno plaćeni iznos od 400.000,00 kn koji je tuženik platio tužitelju, te činjenicu da tuženik nije naveo na što se odnosi navedena uplata, niti je dostavio dokaz o tome, drugostupanjski sud ocjenjuje da je tužitelj izvršio pravilno uračunavanje tog iznosa primjenom odredbi članka 171. i 172. ZOO.

 

11. Odluku drugostupanjskog suda pravilno ocjenjuje i ovaj sud.

 

12. Iz sadržaja tuženikove revizije proizlazi da je reviziju podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, te relativno bitnih povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s članka 373. točke 3. ZPP, članka 7. stavka 3., članka 219. stavka 1. ZPP-a, te članka 221. a ZPP-a.

 

12.1. Naime, drugostupanjski sud je trebao primijeniti odredbu članka 373.a ZPP-a kod preinačavanja prvostupanjske presude, i to iz razloga jer je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo, a ne odredbu članka 373. točke 3. ZPP-a koju je primijenio. Međutim, to nije bilo od utjecaja na pravilnosti i zakonitost pobijane odluke, jer je drugostupanjski sud prema stanju spisa utvrdio činjenice na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu (prvenstveno ugovora o zakupu) neovisno o tome je li te isprave i izvedene dokaze prvostupanjski sud prilikom donošenja svoje odluke uzeo u obzir.

 

12.2. Suprotno revizijskim navodima sud drugog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nema nedostataka te sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a nema niti proturječnosti u razlozima pobijane presude u odnosu na sadržaj isprava i samih isprava. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

 

12.3. Nadalje, drugostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 7. stavkom 3. ZPP-a, jer drugostupanjski  sud nije utemeljio pobijanu odluku na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost izjašnjavanja. Koje činjenice će sud uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka. Nezadovoljstvo tuženika s tim da su neki po njemu predloženi dokazi odbijeni, samo po sebi ne znači da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer u postupanju nižestupanjskih sudova, prema ocjeni revizijskog suda, nije bilo propusta koji su bili ili su mogli biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

12.4. U dijelu revizije u kojem tuženik ističe bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 219. stavkom 1. i člankom 221. a ZPP-a, valja reći da tuženik analizira provedeni dokazni postupak i iznosi svoje zaključke i viđenje kako je odlučne činjenice u postupku trebalo utvrditi, te na kojoj stranci je po njemu trebao bio teret dokazivanja. Međutim, revizija se iz razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti.

 

13. Tužitelj podnosi reviziju i zbog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, pozivajući se na pogrešnu primjenu odredbe članka 165. stavka 1. ZV-a i članka 171. i 172. ZOO.

 

13.1. Kraj utvrđenih činjenica da je došlo do otkaza ugovora o zakupu poslovnog prostora, te činjenice da tuženik nije predao poslovni prostor tužitelju, nego je nakon otkaza ugovora o zakupu i dalje nastavio koristiti poslovni prostor, drugostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 165. stavka 1. ZV- u vezi s člankom 1089. stavkom 3. ZOO. Preostali revizijski navodi (jesu li bile ispunjene pretpostavke za raskid ili otkaz ugovora o zakupu, je li tuženik bio pošten ili nepošten posjednik kroz utuženo razdoblje) u kojima tuženik iznosi vlastitu ocjenu okolnosti, koja je u suprotnosti s utvrđenjima iz pobijane odluke. Stoga ti navodi  prema svom sadržaju predstavljaju  razloge pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji se ne mogu isticati u reviziji (arg. iz članka 385. stavka 1. ZPP-a).

 

13.2. U odnosu na razloge pogrešne primjene odredbi članaka 171. i 172. ZOO, tuženik ističe da se te odredbe nisu mogle primijeniti na postojeće činjenično stanje. Kraj utvrđenja nižestupanjskih sudova da tuženik nije naveo na što se odnosi navedena uplata, a niti je dostavio dokaze o tome, drugostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe pravila o teretu dokazivanja, imajući u vidu pravo vjerovnika na primjenu uračunavanja u smislu odredbe članka 172. ZOO, kada tuženik točno ne naznači što točno plaća i bez ispunjenja kakvih uvjeta.

 

14. Zbog svega navedenog, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu, temeljem odredbe članka 393. ZPP-a te odlučiti kao u izreci presude.

 

15. Tuženik podnosi reviziju i na dio drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o troškovima postupka.

 

15.1. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda zauzetog na četvrtoj sjednici Građanskog odjela broj Su-IV-19/15-15  od 16. studenoga 2015. koje glasi: „pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija“.

 

15.2. Sukladno tome, reviziju tuženika u dijelu koji se odnosi na troškove parničnog postupka, valjalo je odbaciti kao nedopuštenu, te odlučiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 4. svibnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v. r.