REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: P-1730/2021-50
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužitelja J. R. iz Z., M. 13, O. ….,
zastupan po punomoćnicima M. V. i D. Š., odvjetnicima u
Z., protiv tuženika: 1) Ž. R. iz S., K. V. 10, OIB:
…, 2) S. d.o.o. S., K. T. 8, OIB: …, oba
zastupani po punomoćniku M. R., odvjetniku u S., radi utvrđenja, nakon
održane glavne rasprave zaključene dana 12.travnja 2023. u nazočnosti tužitelja i
punomoćnika stranaka, dana 4.svibnja 2023. na ročištu za objavu odluke,
p r e s u d i o j e:
i
r i j e š i o j e:
I - Odbija se manifestacijski zahtjev tužitelja koji glasi:
"1.Nalaže se tuženicima Ž. R. iz S., K. V. 10, OIB:
… i trgovačkom društvu S. d.o.o. S., K. T. 8, OIB:
…, da tužitelju J. R., Masarykova 13, Zagreb, OIB:
…, predaju ovjerene preslike kupoprodajnih ugovora, potvrda o isplati
kupoprodajne cijene i tabularnih isprava temeljem kojih su tuženici stekli u vlasništvo
i/ili otuđili iz vlasništva nekretnine na području grada S. u periodu od 1.siječnja
1997.godine pa nadalje, kao i ovjerene preslike Ugovora o kreditu, zadužnice
ovjerene pod brojem OU-556/99 te obračun obveza za zatvaranje obveza po tom
kreditu za kredit podignut kod H. L.-H. S.
A.G. 8010 G., A., upisan na teret u „12.Suvlasničkog dijela s neodređenim
omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), Poslovni prostor na I. katu, položen u
sjevernom dijelu zgrade, površine 95,31 m2 koji se nalazi u nekretnini z. k. č. br….
… oznake KUĆA, u z.k. ulošku…, k.o. S….", dana 22. srpnja 1999. pod
brojem Z-…, sve roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2.Nalaže se tuženicima Ž. R. iz S., K. V. 10, OIB:
… i trgovačkom društvu S. d.o.o. S., K. T. 8, OIB:
…, da tužitelju J. R., M. 13, Z., OIB:
…., predaju prijepis godišnjih financijskih izvješća, te prijepis poslovnih
knjiga trgovačkog društva S. d.o.o. S., K. T. 8, OIB:
…, za razdoblje od 1997.godine do 2021.godine, kao i da po zahtjevu
tužitelja ili vještaka financijske struke imenovanog od strane suda daju potrebna
razjašnjenja ili predaju zatražene isprave."
II - Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I.Utvrđuje se da je dana 28.prosinca 1997.godine između tužitelja J.
R., M. 13, Zagreb, OIB: ……, sa jedne strane i tuženika
Ž. R. iz S., K. V. 10, O.: …. i društva
……… d.o.o. S., K. T. 8, OIB: ….., sa druge strane,
zaključen Sporazum o uređenju međusobnih odnosa temeljem kojeg je za tuženike iz
tog pravnog odnosa nastala obveza prijenosa poslovne cjeline trgovačkog društva
S. d.o.o. S., K. T. 8, OIB: ….. i to „Caffe bara
S.", ugostiteljskog objekta u S. na adresi U. kralja T. 8A tužitelju
i to prijenosom iz vlasništva drugotuženika u vlasništvo tužitelja nekretnine upisane u
zemljišne knjige kao 12. Suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO
VLASNIŠTVO (E-4), Poslovni prostor na I. katu, položen u sjevernom, dijelu zgrade,
površine 95,31 m2 koji se nalazi u nekretnini z. k. č. br. ZGR …oznake KUĆA, u
z.k. ulošku …., k.o….., zajedno sa vanknjižnim vlasništvom pripadajućeg
skladišnog prostora na adresi K. ulica 4, S., kancelarijskih prostorija,
pripadajućeg ugostiteljskog inventara unutar te nekretnine te na površini terase
ispred zgrade, neopterećene knjižnim ili izvanknjižnim teretima.
II.Nalaže se tuženiku društvu S. d.o.o. S., K. T. 8, OIB:
. da tužitelju J. R., M. 13, Zagreb, OIB:
.., izda valjanu tabularnu ispravu, kojom dozvoljava za uknjižbu prava
vlasništva J. R., M. 13, Z., OIB: .. u 1/1
dijela (u cijelosti) na nekretnini, upisanoj u zemljišne knjige kao 12. Suvlasnički dio s
neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), Poslovni prostor na I. katu,
položen u sjevernom, dijelu zgrade, površine 95,31 m2 koji se nalazi u nekretnini z. k.
č. br. ZGR .. oznake KUĆA, u z.k. ulošku……, k.o. S…, u roku od 15 dana, a
koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda.
III.Nalaže se tuženiku društvu S. d.o.o. S., K. T. 8, OIB:
…….. da tužitelju. J. R., M. 13, Zagreb, OIB:
…………, preda u samostalan i neposredan posjed nekretninu, upisanu u
zemljišne knjige kao 12. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO
VLASNIŠTVO (E-4), Poslovni prostor na I. katu, položen u sjevernom, dijelu zgrade,
površine 95,31 m2 koji se nalazi u nekretnini z. k. č. br. ZGR …oznake KUĆA, u
z.k. ulošku …., k.o. S…, u kojoj se nalazi Caffe bar "S……", kao i pripadajući
skladišni prostor na adresi K. 4, S., i pripadajući uredski prostor, zajedno
pripadajućim ugostiteljskim inventarom unutar te nekretnine te na površini terase
ispred zgrade, slobodnu od osoba, u roku od 15 dana.
IV.Nalaže se tuženicima Ž. R. iz S., K. V. 10,
… i društvu S. d.o.o. S., K. T. 8, O: ……..
da u zemljišnim knjigama Općinskog suda u S., na nekretnini upisanoj 12.
Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), Poslovni
prostor na I. katu, položen u sjevernom dijelu zgrade, površine 95,31 m2 koji se
nalazi u nekretnini z. k. č. br. ZGR…oznake KUĆA, u z.k. ulošku ……., k.o.
S…., solidarno izvrše brisanje tereta hipoteke upisanog pod brojem Z-5389/99 u roku
od 15 dana, a da u slučaju nepostupanja po tom nalogu tuženici Ž. R.
iz S., K. V. 10, OIB: ……i društvo S. d.o.o. S.,
K. T. 8, OIB: ……. solidarno tužitelju J. R.
M. 13, Z., OIB: …….., isplate iznos od 142.438,75 Eura u
kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju H. L.-
H. S. A..G. 8010 G., A. na dan isplate s
ugovorenim naknadama i troškovima i kamatom utvrđenim u ovjerovljenoj zadužnici
potvrđenoj od javnog bilježnika pod br. OU-…izdanoj temeljem zaključenog
ugovora o kreditu sa tuženikovim vjerovnikom H. L. H.
S. A..G. 8010 G., A. i upisanom u zemljišnim knjigama O.
suda u S., na teret nekretnine upisane u zemljišnim knjigama kao 12. Suvlasnički
dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4), Poslovni prostor na I.
katu, položen u sjevernom dijelu zgrade, površine 95,31 m2 koji se nalazi u
nekretnini z. k. č. br. ZGR …oznake KUĆA, u z.k. ulošku …., k.o. S, sve u
roku od 15 dana od dana proteka paricijskog roka za brisanje tereta hipoteke.
V.Nalaže se tuženicima Ž. R. iz S., K. V. 10, O.:
……….. i trgovačkom društvu S. d.o.o. S., K. T. 8, OIB:
……, da tužitelju J. R., M. 13, Zagreb,
…… solidarno isplate iznos čija će se visina odrediti nakon što tuženici
predaju dokumentaciju specificiranu manifestacijskim zahtjevom, te se temeljem iste
provede financijsko i građevinsko vještačenje, zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama koje od 1.travnja 2008.godine do 31.srpnja 2015.g. teku po stopi
određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke
koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za
pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. pa do isplate po stopi koja se za
svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, u roku od 15 dana.
VI.Nalaže se tuženicima Ž. R. iz S., K. V. 10, OIB:
……. i trgovačkom društvu S. d.o.o. S., K. T. 8, OIB:
…, da tužitelju J. R., M. 13, Z., OIB:
………, solidarno nadoknade parnični trošak, zajedno sa pripadajućim
zakonskim kamatama na taj trošak, tekućim od dana donošenja presude pa do
isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III - Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:
"I.Nalaže se tuženicima Ž. R. iz S., K. V. 10 i društvu
S. d.o.o. S., K. T. 8, OIB: ….., da tužitelju J.
R., M. 13, Z., OIB: ………., solidarno isplatiti iznos
čija će se visina odrediti nakon što tuženici predaju dokumentaciju specificiranu
manifestacijskim zahtjevom i/ili se temeljem iste provede financijsko i građevinsko
vještačenje, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 1.travnja
2008.godine do 31.srpnja 2015.g. po stopi određenoj za svako polugodište
uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od
01.08.2015. g. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15
dana.
II.Nalaže se tuženicima Ž. R. iz S., K. V. 10, OIB:
…. i trgovačkom društvu S. d.o.o. S., K. T. 8, OIB:
……….., da tužitelju J. R., M. 13, Z., OIB:
…….., solidarno nadoknade parnični trošak, zajedno sa pripadajućim
zakonskim kamatama na taj trošak, tekućim od dana donošenja presude pa do
isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
IV - Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima u roku od 15 dana parnični trošak u iznosu od 6.858,41 EUR (51.674,69 kuna).
Obrazloženje
1.Tužitelj je 4.4.2011. ovom sudu podnio tužbu (poslanu poštom preporučeno
30.3.2011.) protiv tuženika radi utvrđenja, prijenosa prava vlasništva, predaje u
posjed, isplate, činidbe i naknade štete. Tužba se činjenično temelji na tome: da su
tužitelj i tuženik pod 1) polubraća te je tužitelj 1970-ih imao u zakupu prostor-
ugostiteljski objekt u kojemu je radio caffe bar S. a taj objekt je sad u
vlasništvu tuženika pod 2); da su tužitelj i tuženik pod 1) dana 1.1.1973. postigli
dogovor o ortakluku u pogledu caffe bara S. i podjele dobiti na jednake
dijelove; da su isplate tuženika pod 1) tužitelju početkom 80-ih postale neredovite i
neuredne; da su tužitelj i tuženik pod 1) dogovorno odredili da se početkom 90-ih
poslovanje nastavi kroz trgovačko društvo čiji pravni sljednik je tuženik pod 2), a
tuženik pod 1) bi bio osnivač i direktor; da je tuženik pod 1) odbio potpisati
predloženu verziju ugovora o prijenosu poslovnog udjela tuženika pod 2); da je
dogovorom tužitelja i tuženika pod 1) tuženik pod 2) otkupio predmetni poslovni
prostor; da su tužitelj te tuženik pod 1) kako u svoje ime tako i u ime tuženika pod 2)
28.12.1997. zaključili sporazum kojim prestaje ortačka zajednica i utvrđuju se prava i
obveze; da bi po tom sporazumu tuženik pod 1) do 31.12.2007. samostalno ubirao
plodove rada tuženika pod 2) ne opterećujući i ne otuđujući nekretnine te potom do
31.3.2008. bez naknade prenijeti na tužitelja poslovni udio; da bi se po tom
sporazumu do 31.3.2008. trebala tužitelju predati sva dokumentacija i ključevi
prostora; da tuženici nisu ispunili obveze po sporazumu te su dio nekretnine otuđili i
opteretili; da je time tužitelj oštećen.
1.1.Podneskom od 25.2.2022. raniji punomoćnik tužitelja je precizirao tužbeni
zahtjev, ali je tužitelj na ročištu 8.3.2022. naveo da je taj podnesak podnesen bez
njegovog znanja te je u podnesku od 28.3.2022. naveo da postavljeni tužbeni zahtjev
ne priznaje kao svoje procesno raspolaganje.
1.2.Podneskom od 1.3.2022. tužitelj je postavio tužbeni zahtjev koji zahtjev je
dodatno preciziran podneskom od 28.3.2022. te glasi kao u izreci ove presude.
Pritom se napominje da se novčano traženje tužitelja iz eventualno kumuliranog
zahtjeva odnosi na naknadu štete zbog neispunjenja ugovora, a koja šteta bi se
sastojala od tržišne vrijednosti predmetnog poslovnog prostora, otuđenog poslovnog
prostora, inventara u kafiću te visine ekonomske koristi ostvarene od strane tuženika
pod 2) ekonomskim iskorištavanjem nekretnine počevši od 1.4.2008.
2.Tuženici su u odgovoru na tužbu predložili odbiti tužbeni zahtjev. Pritom su u
bitnom naveli: da je sporazum od 28.12.1997. krivotvorina; da je tuženik pod 1) iz
vlastitih sredstava i sredstava kredita kupio predmetnu nekretninu.
3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane
dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, saslušanjem
stranaka, grafološkim vještačenjem i pregledom spisa br. K-908/2019 (ranije oznake
K-787/2011, K-467/2016).
3.1.Raspravnim rješenjem od 12.4.2023., prilikom zaključenja prethodnog postupka,
ovaj sud je odbio preostale dokazne prijedloge stranaka budući da drži da bi
izvođenje tih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti. To se posebno odnosi na
dokazne prijedloge koji su postavljeni radi utvrđivanja činjenica bitnih za visinu
tužbenog zahtjeva, a riječ je o: traženju podataka od H. L.-
H. S. o dugu po zadužnici i obvezama za podmirenje
duga i brisanje založnog prava; građevinskom vještačenju tržišne vrijednosti
poslovnog prostora; financijskom vještačenju prosječne tržišne mjesečne zakupnine
poslovnog prostora; građevinsko-financijskom vještačenju visine štete nastale
tužitelju; provođenje očevida na nekretnini koja je predmet spora.
Naime, kako ovaj sud drži da tužbeni zahtjev nije osnovan, to bi bilo suvišno u takvoj
situaciji provoditi te dokaze da bi se utvrdila visina potraživanja koje tužitelj potražuje
u ovom postupku.
Nadalje, grafološko vještačenje predloženo u podnesku od 27.5.2011. i s njim
povezano pribavljanje potpisa tuženika pod 1) nije provedeno budući da je to
vještačenje provedeno u kaznenom postupku u kojem postupku su obje stranke
sudjelovale pa se navedeni nalaz i mišljenje grafologa mogu koristiti u dokazne
svrhe.
Prijedlog iz podneska od 28.3.2022. da se dopunski sasluša tuženik pod 1) nije
prihvaćen jer je isti dostatno saslušan, a protivno navodima punomoćnika tužitelja
ročište od 12.10.2021. nije skraćeno zbog drugih obveza suca već više nije bilo
pitanja za tuženika pod 1) te je ročište završilo u 14,34 sati tj. 26 minuta prije kraja
radnog vremena suda, što je sve vidljivo iz zapisnika.
Prijedlog da se sasluša vještak M. K. nije prihvaćen jer dotični nije vještačio
u ovom predmetu već je samo po narudžbi tužitelja izvansudski izrađivao nalaze i
mišljenja pa takva mišljenja predstavljaju samo argumentaciju stranke koja naručuje
nalaz i mišljenje. Osim toga, u nastavku će biti obrazloženo da je tuženik pod 1)
potpisao sporni prazan papir i zašto su tvrdnje tužitelja (potkrijepljene i mišljenjem
ovog vještaka) neosnovane pa je utoliko saslušanje ovog vještaka bespredmetno.
Prijedlog tužitelja da se pribave preslike isprava i to izjave o osnivanju trgovačkog
društva tuženika pod 2) od 20.12.1995., odluka tuženika pod 1) kao člana društva od
15.5.2007. kojom je izmijenio prvotnu izjavu kao i njen čistopis od 15.5.2007. iz
zbirke isprava Trgovačkog suda u S. za subjekt drugotuženika S. d.o.o. nije
prihvaćen jer je sudski registar javan i svatko može dobiti izvatke iz zbirke isprava
(čl.4.Zakona o sudskom registru) pa je tužitelj mogao sam pribaviti te isprave ako
smatra da su na bilo koji način bitne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.
Isto vrijedi i za prijedlog da se pribave isprave pohranjene u zbirci isprava zemljišnoknjižnog suda temeljem kojih je izvršen upis prava vlasništva.
Tuženikov prijedlog da se sasluša svjedok D. Š., koji navodno ima
saznanja da stranke u vrijeme sklapanja predmetnog sporazuma nisu uopće
razgovarale, nije prihvaćen budući da je ta činjenica utvrđena drugim dokazima koji
će biti elaborirani.
Također zašto neki dokazi nisu izvedeni, bit će detaljnije obrazloženo u nastavku
obrazloženja.
3.2.Manifestacijski zahtjev, glavni tužbeni zahtjev i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nisu osnovani.
4.Među strankama u ovom postupku je prije svega sporno je li sklopljen predmetni Sporazum od 28.12.1997. (dalje u tekstu: Sporazum).
4.1.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01,
dalje: ZOO/91).
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
U tekstu Sporazuma su doista navedene obveze koje je tužitelj citirao u tužbi, a
prema kojima bi tuženik pod 1) do 31.12.2007. ubirao plodove rada tuženika pod 2),
a potom do 31.3.2008. poslovni udio prenio na tužitelja te mu predao svu
knjigovodstvenu i poslovnu dokumentaciju i ključeve poslovnog prostora kojeg ne bi
smio opteretiti ni otuđiti. Također, tuženik pod 2) ne bi smio imati nikakvih zaduženja
na dan prijenosa udjela.
Nadalje, na drugoj stranici Sporazuma se, na mjestu gdje se citiraju podaci izjave
G. S., navodi datum 19.12.2007. umjesto 19.12.1997.
Navedeno je utvrđeno pregledom preslika Sporazuma kojeg je tužitelj također
naknadno, tijekom postupka, dostavio u izvorniku za potrebe vještačenja te je
zadržana još jedna kopija istoga (list 379 spisa) nakon vraćanja izvornika tužitelju.
5.1.Tuženik pod 1) je protiv tužitelja podnio kaznenu prijavu za krivotvorenje
Sporazuma te je protiv tužitelja, kao okrivljenika, vođen kazneni postupak koji je
okončan rješenjem o obustavi br. K-908/2019 od 8.6.2020. jer je dana 18.4.2020.
nastupila zastara kaznenog progona.
Navedeno je utvrđeno pregledom kaznene prijave i citiranog rješenja (list 116).
5.2.U pogledu sastavljanja i potpisivanja predmetnog Sporazuma stranke su izjavile
kako slijedi.
Tužitelj je 6.3.2014. u kaznenom postupku (list 102-107) naveo: da je nakon
usmenog dogovora s tuženikom pod 1) vlastoručno napisao Sporazum i to na
službenom papiru koji se koristi u I., radi se o taksenom papiru i sve što se želi
ozbiljno potpisati u Italiji se i danas piše rukom na takvom papiru te je na njega
dovoljno zalijepiti taksenu marku da bi postao javni dokument; da je Sporazum
poslao bratu poštom, te mu ga je on potpisanog vratio negdje u siječnju, a s obzirom
da se radilo o Sporazumu između dva brata koji je napisan na službenom papiru,
nije ga smatrao nužnim ovjeravati kod notara; da on nije potpisao svoga brata na taj
Sporazum, već je on to učinio sam.
U bitnome isto, tužitelj je iskazao i u ovoj parnici na ročištu 12.10.2021. s tim da je dodatno naveo da je Sporazum napravljen u jednom primjerku.
Tuženik pod 1) je 6.3.2014. u kaznenom postupku izjavio: da je od 2002. svoje
poslovanje širio preko firme Semko d.o.o., pa tako i restoran P. koji je u
najmu, a koji godišnje ima promet od oko 4-5 milijuna kuna, a isto tako je i sve
kupovao preko te firme pa je nelogično da bi povećavao vrijednost firme, a čije
poslovne udjele 2007. treba prepisati na tužitelja; da je tužitelj tijekom 2003. i 2004.
dao intervju u kojem je kazao da ne dolazi u S. jer mu je on ukrao S., što je
nelogično ako bi po njegovoj tvrdnji 1997. potpisao Sporazum kojim mu poklanja
firmu S.; da je 29.12.1997. za kad se navodi da je potpisan ugovor bio u B., a
30.12.1997. u Š.; da je nakon toga tužitelj izjavljivao da je on njemu taj
Sporazum poslao običnom poštom nepresavijen u tvrdoj kuverti, te da bi mu ga istim
putem potpisanog vratio natrag u Italiju, a radi se o Sporazumu vrijednosti od
1.000.000,00 EUR; da nije sačinio tekst ni Sporazum, niti je znao za njegov sadržaj
već ga je prvi put vidio kada je dobio tužbu od strane Trgovačkog suda negdje pred
ljeto 2007., a kamoli da ga je potpisao; da potpis na Sporazumu liči na njegov, ali ne
može biti njegov jer takav sadržaj Sporazuma nikad nije potpisao.
Tuženik pod 1) je u ovoj parnici na ročištu 12.10.2021. iskazao od bitnog dodatno još
i to: da sa tužiteljem nije nikad raspravljao o nekim pitanjima koja bi bila navedena u
tom Sporazumu, niti je taj Sporazum potpisao; da je u kaznenom postupku protiv
tužitelja bilo provedeno grafološko vještačenje te je najprije vještak utvrdio da je
potpis krivotvoren, a nakon dostave drugih nespornih rukopisa, utvrđeno je da je
njegov potpis na tom papiru s tim da je naknadno nadopisan tekst tog Sporazuma; da
je tijekom 1990-ih godina za potrebe zapošljavanja u tužiteljevoj talijanskoj firmi
njemu potpisao možda tri do četiri bianco papira i isto toliko bianco čekova pa
pretpostavlja da je on jedan takav papir iskoristio za sastavljanje ovog Sporazuma, a
čekovi su mu potpisani kako bi on vjerojatno mogao plaću koju je isplaćivao fiktivno
tuženiku podići sa banke za svoje potrebe; da ovakav Sporazum po svom sadržaju
nema nikakve ekonomske logike jer ispada da bi on pristao na to da najprije uloži
400.000,00 DEM u kupnju poslovnog prostora, a potom nakon 10 godina, ostane bez
svega toga, a u međuvremenu bi u tih 10 godina trebao zaraditi 50% iznosa koji bi
pripadao tužitelju, po njegovom mišljenju, a tuženik pod 1) smatra da u tom trenutku
uopće nisu bili poslovni partneri; da čak i ako bi se pošlo od pretpostavke da su u tom
trenutku zaista bili po 50% poslovni partneri (prema mišljenju tužitelja), smatra da bi u
takvoj situaciji njemu bilo prihvatljivije nepotpisati takav Sporazum i u idućih 10
godina uzeti svojih 50% prihoda; da su nelogične tvrdnje tužitelja da je jednim
ugovorom kupio tri poslovna prostora, jer je istina da je za svaki prostor sklopljen
zaseban ugovor; da u navodnom Sporazumu postoji još jedna nelogičnost, a to je da
se navodi da bi trebao u slučaju otuđenja nekog poslovnog prostora tužitelju dati
novčanu vrijednost tog prostora iz vlastite imovine, a upravo je tri ili četiri mjeseca
prije navodnog sklapanja Sporazuma, jedan prostor prodan kako bi se moglo izvršiti
plaćanje Gradu S.; da je on uredno isplaćivao do 1976. tužitelju njegov udio; da je
u temeljni kapital tuženika pod 2) unesen novac i to onaj od tuženika pod 1) te mu se
čini da inventar obrta nije unesen.
5.3.Tuženik pod 1) u iskazu 1.2.2017. danom u kaznenom postupku (list 263) navodi
da je prije kupnje poslovnog prostora tužiteljev punomoćnik Č. s tuženikovim
punomoćnikom M. bio na sastanku jer je tužitelj tražio da bude 50% suvlasnik
tuženika pod 2), ali da na takvu ponudu tuženik pod 1) nije pristao. Otprilike isto je
iskazao i odvjetnik M. M. u svojstvu svjedoka pred Trgovačkim sudom u S.
(str.8. presude br. P-656/08). To prema tvrdnji tuženika pod 1) dokazuje da nisu
stranke osobno komunicirale već preko odvjetnika te da je nelogično da bi bez
prisutnosti svog odvjetnika kasnije, kad je tuženik pod 2) dobio na vrijednosti,
darovao imovinu tužitelju.
5.4.Tužitelj je u obrani u kaznenom postupku 8.2.2018. (list 286-292) priznao da su
tuženik pod 1) i njihova majka tijekom Domovinskog rata boravili kod njega u R. te
da je tuženik pod 1) bio "prikazan" kao zaposlenik njegove firme zbog dozvole
boravka, ali je osporio da bi tuženik pod 1) potpisivao bjanko papire. Također je
spominjao i da među njima postoje sporovi i u pogledu kuće na B. koju je tuženik
pod 1) upisao na svoje ime. U pogledu spominjanja 2007. godine u Sporazumu
umjesto 1997., navodi da su greške u pisanju uobičajene te da je bio fiksiran na
2007. kao godinu mogućeg konačnog razrješenja poslovnog odnosa sa tuženikom
pod 1).
5.5.Tužiteljev sin L. R. (rođ.1982.) je saslušan u kaznenom postupku
17.2.2020. te je od bitnog izjavio: da je u tužiteljevoj poslovnoj arhivi 2005., nakon
završetka studija, pronašao predmetni Sporazum; da se s tuženikom pod 1) susreo
2014. na P. i tad mu je u razgovoru, kojemu nitko drugi nije bio nazočan,
tuženik pod 1) predložio da tužitelj povuče tužbu, a da će on učiniti da "nestane"
kazneni postupak protiv tužitelja.
Nije prihvaćen prijedlog tužitelja da se ovaj svjedok sasluša i u parnici budući da iz
citiranog iskaza danog u kaznenom postupku jasno proizlazi da dotični nije
sudjelovao u sklapanju predmetnog Sporazuma, a bilo bi doista čudno da je na bilo
koji način bio uključen u to jer je 1997. imao 15 godina. Osim toga, taj svjedok je u
ovoj parnici predložen jer "on ima saznanja o predmetu spora". To obrazloženje
dokaznog prijedloga je previše paušalno i apstraktno da bi dokazni prijedlog bio
prihvaćen.
5.6.Majka tužitelja i tuženika pod 1) G. J. R. je policijskom
službeniku 29.9.2008. (list 185 spisa) izjavila da sa tužiteljem ne razgovara od 1993.
jer je on nju protjerao iz stana u R. budući da je stala u obranu tužiteljeve tadašnje
supruge te da je tužitelj agresivna osoba koja ne bira sredstva da dođe do cilja.
5.7.Odvjetnik T. D., kojeg je tužitelj navodio kao osobu koja je dogovarala
prijenos udjela, je u iskazu u kaznenom postupku (list 273) naveo: da je na traženje
tužitelja sastao se s tuženikom pod 1) te mu prenio tužiteljevo viđenje rješavanja
vlasničkog spora oko lokala na što se tuženik pod 1) nije složio, a za telefaks poruku i
ugovor (koji su navodno poslani tuženiku pod 1.) je naveo kako taj ugovor nije
sastavljen u njegovom uredu jer to nije njegov stil pisanja i font koji je koristio te da
čisto sumnja da bi on nekome proslijedio nacrt ugovora kojeg nije sastavio.
Tužitelj je u iskazu Trgovačkom sudu u S. (list 198) spominjao da je osim
odvjetnika D. angažirao i odvjetnika Č. vezano za svoju namjeru da
postane suvlasnik tuženika pod 2) za 50%.
5.8.Vještak grafolog Z. Ć. i MUP-ov Centar za forenzična ispitivanja,
istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" su u kaznenom istražnom postupku otklonili
mogućnost utvrđivanja starosti Sporazuma.
Nadalje, vještak Ć. je u pisanom nalazu od 2.5.2011. naveo da tuženik pod 1) vrlo
vjerojatno nije skriptor potpisa na Sporazumu, a u dopuni nalaza od 17.9.2014.
navodi da tuženik pod 1) vrlo vjerojatno jest skriptor potpisa, a da tužitelj nije skriptor
potpisa.
Tužitelj je u spis dostavio i nalaz i mišljenje vještaka M. K. od 31.1.2017.
(list 353), na koji se pozivao i u kaznenom postupku, a koji nalaz i mišljenje je taj
vještak sačinio po narudžbi tužitelja, odnosno njegovog branitelja u kaznenom
postupku što je vidljivo iz naslovnice istog. Taj vještak je naveo da je tekst
Sporazuma napisan prirodnim i spontanim grafičkim izrazom skriptera, harmoničnim i
skladnim potezima, a da pozicija potpisa ne upućuje na zaključak da su potpisi
nastali na bjanko papiru, a da je tekst naknadno interpoliran. Navedeni privatno
naručeni nalaz i mišljenje vještaka K., prema sudskoj praksi, nema značaj nalaza
i mišljenje vještaka (VSRH, Rev-797/01) već može predstavljati jedino argumentaciju stranke koja se poziva na nalaz.
Nadalje, Centar "Ivan Vučetić" je u dopisu od 2.1.2023. naveo: da se ne nalazi
elemenata koji bi nedvojbeno ukazivali na bilo kakvu manipulaciju tj. interpolaciju
sadržaja ili potpisa; da je tekstualni sadržaj ispisan spontanim, prirodnim rukopisnim
izrazom; da u pogledu potpisa nema elementa dodirivanja/križanja poteza unutar
rukopisa i potpisa, a na osnovu kojih bi se moglo zaključiti je li potpis nastao prije ili
poslije tekstualnog sadržaja; da je pozicija potpisa stvar osobe koja se potpisuje; da
se jedino utvrđivanjem starosti tinte, kojom metodom Centar ne raspolaže, može
utvrditi jesu li potpisi nastali prije ili poslije tekstualnog sadržaja.
5.9.Tuženik pod 2) je predmetni poslovni prostor kupio od Grada S. za iznos od
najmanje 491.606,84 kuna što je vidljivo iz 3 ugovora o prodaji poslovnog prostora od
27.12.1996. te dvaju aneksa (list 15-17, 233-242) s tim da po prvom ugovoru nije
priložen aneks kojim je utvrđena cijena koja je jamačno bila veća od 198.800,00 kuna
predujma navedenog u ugovoru.
5.10.Tuženik pod 2) je vlasnik predmetnog poslovnog prostora s upisanom
hipotekom od 22.7.1999. u iznosu od 1.960.000,00 ATS što je vidljivo iz izvatka za
ZU 15299 k.o.S… (list 18).
5.11.Tuženik pod 2) je ugovorom od 30.9.1997. T. S. prodao 1/2 dijela
poslovnog prostora u K. 4, čest.zgr…. k.o.S…., što je vidljivo iz rješenja
Porezne uprave od 21.11.1997. (list 188) koje je dostavljeno u kaznenom postupku.
Navedeni kupac se i uknjižio 2015. te potom 2019. darovao tu nekretninu što je sve
vidljivo iz povijesnog stanja u zemljišnoj knjizi (ZU …. k.o.S….) koje je javno
dostupno putem interneta. Također, za reći je da nije prihvaćen prijedlog tužitelja da
se T. S. naloži dostava kupoprodajnog ugovora jer tu ispravu
(pohranjenu u zbirci isprava) tužitelj je mogao sam pribaviti u zemljišno-knjižnom
odjelu.
5.12.Ugovor o zakupu poslovnih prostorija je prebačen s tužitelja na tuženika pod 1)
što je vidljivo iz dopisa J.-invest od 19.12.1972. (list 217), a ugovorom od
1.1.1973. tužitelj tuženiku pod 1) "ustupa na korištenje disko-bar S. na
neograničeno vrijeme" te mu daje na korištenje čitav inventar i zalihe potrošnog
materijala, a tuženik pod 1) preuzima na sebe sve postojeće i buduće obveze kao i
vraćanje kredita.
5.13.Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u S. br. P-656/08 od 13.5.2010.
(koja je prema eSpisu postala pravomoćna 23.1.2015.) odbijen je tužbeni zahtjev
tužitelja kojim je tražio da se tuženiku pod 1) naloži kao jedinom članu S. d.o.o.
i jedinom članu uprave tog trgovačkog društva, da tužitelju preda svu poslovnu i
knjigovodstvenu dokumentaciju S. d.o.o. te da se presudom nadomjesti ugovor
o prijenosu poslovnog udjela tog trgovačkog društva na tužitelja. Revizija tužitelja je
odbijena presudom br. Revt-255/15 od 28.2.2018. koja je dostupna na mrežnoj
stranici VSRH.
6.S obzirom na sadržaj izvedenih gore citiranih dokaza, odlučeno je kao u izreci zbog
sljedećih razloga.
Budući da sporni Sporazum nije ovjeren od strane javnog bilježnika, a tuženik pod 1)
osporava da bi takav Sporazum on sklopio s tužiteljem, to se u ovom predmetu
odluka o prihvaćanju ili odbijanju tužbenog zahtjeva temelji prvenstveno na tome
kojem iskazu stranke, odnosno tvrdnjama koje stranke bi sud trebao povjerovati
imajući u vidu i sadržaj drugih dokaza koji opisuju cjelokupni međusobni odnos
između stranaka.
Inače, valja navesti da je pogrešno pravno shvaćanje tužitelja iz podneska od
1.3.2022. da bi tuženici trebali dokazati nevjerodostojnost Sporazuma na kojemu
potpisi na Sporazumu nisu javno ovjereni. Takvo shvaćanje je pravni nonsens jer
onda ispada da bi svatko rukom mogao napisati nekakav ugovor kojim se raspolaže
milijunski vrijednom imovinom, potpisati ga (npr. krivotvorenjem potpisa) te zatim
prevaliti na stranku koja osporava potpis da se izlaže troškovima i dokazuje da nešto
nije potpisala. Ne dokazuju se negativne tvrdnje već se trebaju dokazati pozitivne
tvrdnje.
6.1.U konkretnom slučaju, ovaj sud ne vjeruje tvrdnjama tužitelja da je među
strankama sklopljen predmetni Sporazum, a vjeruje tvrdnjama tuženika, kao
logičnima i životnima, te se vjerovanje tuženikovom iskazu i njegovim tvrdnjama
obrazlaže sljedećim argumentima.
6.2.Prije svega, kako je iskazao tuženik pod 1), nema nikakve ekonomske logike da
bi on otkupio sredinom 90-ih godina predmetni poslovni prostor, platio ga svojim
novcem i da ga zatim Sporazumom prepusti u vlasništvo tužitelju nakon proteka 10
godina. Tuženik pod 1) smatra u iskazu da bi njemu ekonomski bilo prihvatljivije
nepotpisati taj Sporazum te 10 godina uzimati 50% dobiti (ako bi se prihvatila teza
tužitelja da su po 50% poslovni partneri što tuženik pod 1. osporava) te nakon 10
godina i dalje ostati vlasnik tuženika pod 2) i predmetnog poslovnog prostora nego li
potpisati takav Sporazum.
Može se zaključiti da jedini doprinos tužitelja u otkupu tog poslovnog prostora (koji
prostor je zapravo jedina vrijednost povezana s tuženikom pod 2. jer inventar
ugostiteljskih objekata se amortizira iz dana u dan) jest to što ga je dobio u zakup
početkom 70-ih godina kad je u istome otvorio caffe bar S. iz kojeg zakupa
se kasnije nastavilo posjedovanje tog prostora od strane tuženika pod 1) kao
obrtnika. Inače, tužitelj spominje u svom iskazu "brand caffe bara S." kao nešto
što je uloženo u tuženika pod 2), ali ima pogrešno shvaćanje o vrijednosti tog branda
i popularnosti kafića. Taj kafić možda ima sentimentalnu vrijednost za tužitelja jer ga
podsjeća na mladost, možda je on doista prvih godina nakon otvaranja bio
okupljalište estrade povezane uz splitski glazbeni festival, ali s protekom vremena,
gubitkom značaja tog festivala, odrastanjem novijih generacija, starenjem vršnjaka
tužitelja i tuženika pod 1) te otvaranjem brojnih drugih sličnih ugostiteljskih objekata u
Splitu, taj kafić je izgubio značaj kakav je imao u prvim godinama djelovanja. Danas
je u pogledu tog kafića, po ocjeni ovog suda, vrijedan jedino položaj predmetnog
poslovnog prostora površine 95,31 m2 (prema izvatku priloženom uz tužbu) jer se
nalazi u strogom centru grada nasuprot glavne pošte. Sami naziv kafića je nešto
irelevantno te se može reći da neće nitko posjetiti određeni ugostiteljski objekt samo
zato jer se zove određenim nazivom već zbog sadržaja usluge koja se pruža.
6.3.Podatak o vremenu svađe tužitelja s majkom (1993.g. - vidi toč.5.6.) je u suglasju
s tvrdnjama tuženika pod 1) kad je prestala i njegova komunikacija i dobri odnosi s
tužiteljem. S obzirom na to da je tužitelj sam tvrdio da je angažirao razne odvjetnike
(D., Č.) koji su sredinom 90-ih razgovarali s tuženikom pod 1) i/ili njegovim
punomoćnikom te da su tuženiku pod 1) prenosili tužiteljeve prijedloge u svezi
predmetnog caffe bara, onda je zaista nelogično da bi odjednom 1997. tužitelj i
tuženik pod 1), koji do tad komuniciraju preko odvjetnika, sklopili Sporazum koji nije
sastavio nijedan odvjetnik i još k tome potpisi nisu ovjereni, a riječ je o imovini koja
ima milijunsku vrijednost.
6.4.Tuženik osnovano navodi i nelogičnost u Sporazumu prema kojoj bi on
odgovarao svojom imovinom ako ne ispuni koju od obveza iz Sporazumu, među
kojim obvezama je navedeno i da se ne smije otuđiti niti dio poslovnog prostora, a
već u trenutku navodnog sklapanja Sporazuma 28.12.1997. tuženik pod 1) je otuđio
dio prostora T. S. (vidi toč.5.11.). Ta prodaja S. očito nije bila
poznata tužitelju ni 1997. ni 2007. jer je S. uknjižen tek 2015.godine pa je utoliko
Sporazum opterećen navedenom nelogičnošću.
Predmetnu ispravu na kojoj tužitelj temelji svoje traženje opterećuju još dvije
nelogičnosti, odnosno manjkavosti u njezinom sadržaju. Naime, tuženik pod 2) je
prilikom kupnje poslovnog prostora sklopio 3 ugovora, a u Sporazumu se navodi
samo 1 ugovor što je tužitelj svakako trebao znati da je dogovorno s tuženikom pod
1) utanačio tekst Sporazuma. Ovako se može zaključiti da je provjerom u zemljišnoj
knjizi (preko svojih odvjetnika - kako je iskazao 12.10.2021.) doznao za samo 1
ugovor te je samo njega i naveo.
Nadalje, tužitelj je greškom u oznaci datuma napisao 2007. umjesto 1997. godine
(vidi toč.5.). Tužiteljevo pojašnjenje da je bio fiksiran na tu godinu konačnog
razrješenja odnosa nije nimalo uvjerljivo. Ovom sudu se kudikamo logičnijim čini
scenarij da je tužitelj krajem 2007. ili početkom 2008. prilikom priprema za selidbu iz
Italije (jer je prema MUP-ovoj evidenciji 13.2.2008. odjavljen s adrese u I. i
prijavljen na adresi u Z.) pronašao odavno potpisani bjanko papir s potpisom
tuženika od 1) pa ga je odlučio iskoristiti za fabriciranje Sporazuma.
6.5.U iskazu danom 27.11.2008. pred Trgovačkim sudom u S. u parnici br. P-
656/08 (list 199) tužitelj tvrdi da s pravne strane nije bilo prepreka da nakon osnivanja
tuženika pod 2) tužitelj postane suvlasnik istog. Tuženik pod 2) je osnovan
30.3.1990. (prema dokumentaciji iz sudskog registra koju je dostavio tužitelj uz
podnesak od 27.5.2011. - list 45G) nakon što su bile izglasane izmjene Zakona o
poduzećima. Ako je obrt 70-ih godina, prilikom selidbe tužitelja u Italiju, prebačen na
tuženika pod 1) zbog tadašnjih propisa, početkom 90-ih godina nisu postojale
nikakve zapreke da tužitelj, kao hrvatski državljanin, bude suvlasnik tuženika pod 2)
za udio od 50%. Da je namjera tuženika pod 1) prilikom osnivanja tuženika pod 2)
bila ta da tužitelj bude suvlasnik za 50% i da je tužitelj imao ikakvog utjecaja u
pogledu osnivanja tuženika pod 2), onda bi to sigurno bilo napravljeno prilikom
osnivanja tuženika pod 2) jer su stranke tad još uvijek bile u dobrim odnosima. Ovako
je za zaključiti da je osnivanje tuženika pod 2) bilo isključiva volja tuženika pod 1) bez
ikakvog utjecaja tužitelja pa bi stoga nelogično bilo da tuženik pod 1) u takvim
okolnostima sklapa ugovore kojima bi se obvezao tužitelju prenijeti ili svoj udio na
tuženiku pod 2) ili dio tog udjela ili imovinu koja pripada tuženiku pod 2).
6.6.Logično bi bilo da osobe kao što je tužitelj (koji je bio poduzetnik u inozemstvu)
prilikom slanja isprava koje po svom sadržaju imaju veliku vrijednost (predmetni
Sporazum), a šalju se osobi s kojom ima prijepore oko imovine (tuženiku pod 1.), tu
ispravu pošalju preporučeno i da se sačuva potvrdu o slanju na takav način te da se
u slučaju povratka potpisane isprave sačuva omotnicu u kojoj je ta isprava vraćena.
U konkretnom slučaju, taj vrlo vrijedni Sporazum tužitelj nije slao preporučeno, a nije
ni prezentirao omotnicu u kojoj mu je navodno vraćen od strane tuženika pod 1). I
navedeni detalj ukazuje na to da je slanje Sporazuma tuženiku pod 1) poštom
tužiteljeva izmišljotina.
6.7.Tužiteljev punomoćnik je u podnesku od 1.3.2022. secirao različite iskaze
tuženika pod 1) dane u različitim postupcima i pronašao nekakve razlike u iskazima
(da u kaznenoj prijavi tvrdi da je potpis skeniran ili jako dobra imitacija potpisa; da je
pred istražnim sucem iskazao da je potpisivao dokumente; da je naknadno pred
istražnim sucem kazao da je radeći za tužitelja u R. potpisivao papire za potrebe
posla pa postoji mogućnost da je tekst naknadno umetnut; da je u kaznenom
postupku iskazao da je u više navrata tužitelju potpisivao bjanko dokumente; da je
potom iskazao da je tužitelju potpisao 3 ili 4 bjanko papira te 3 ili 4 bjanko čeka te da
je trebalo napraviti ugovor o radu i ispuniti papire za traženje dozvole boravka; da je
naknadno iskazao da se ne može prisjetiti je li potpisao ugovor o radu i je li za
reguliranje boravka u I. kod policije potpisivao dokumente).
Te razlike u iskazima bi, prema mišljenju tužitelja, trebale biti dokaz da tuženik pod 1)
govori neistinu, a da tužitelj govori istinu. Treba uzeti u obzir i vremenski kontekst
događaja i davanja iskaza. Tuženik pod 1) je tijekom cijelog postupka tvrdio da je
Sporazum prvi put vidio kad je 2008. primio tužbu podnesenu Trgovačkom sudu u
S. (10.7.2008. je dao odgovor na tužbu prema obrazloženju presude tog suda br.
P-656/08), a Sporazum sigurno nije dobio u izvorniku (jer samo je jedan izvornik i to
kod tužitelja) već u presliku pa je logično da je isprva u kaznenoj prijavi od 15.7.2008.
smatrao kako je riječ o imitaciji potpisa ili skeniranju istog. S obzirom na to da je
potpisivanje bjanko papira bilo početkom 90-ih, a tužbu sa Sporazumom je primio
2008., onda je sasvim logično i životno da se netko ne sjeti odmah događaja starog
15-ak godina koji se tiče potpisivanja bjanko papira. Inače, potpisivanje bjanko
obrazaca je tuženik pod 1) spominjao već 5.11.2009. policijskim službenicima (list
187). Također, da osobe koje nisu pravne struke izraz "dokument" koriste za skoro
sve vrste isprava pa i prazne obrasce nije ništa neuobičajeno.
Mijenjanje iskaza i davanje nelogičnih izjava bi se prije moglo spočitnuti tužitelju.
Tako je najprije rekao policijskim službenicima da je za kupnju predmetnog
poslovnog prostora tuženiku pod 1) dao 600.000,00 kuna (list 186 spisa), u iskazu
Trgovačkom sudu u S. tvrdi da je on predložio da nekretninu vrijednosti
1.200.000,00 kuna otkupi sam tuženik pod 2), dok u iskazu danom u ovoj parnici
navodi da nije sudjelovao u kupnji niti je razmišljao o njoj. Događaji povezani uz
ovako velike iznose bi se trebali bolje pamtiti nego li potpisivanja bjanko papira za
potrebe fiktivnog zapošljavanja u Italiji tijekom rata.
Osim toga, u kaznenom postupku 6.3.2014. (list 104) je tužitelj kazao da je nakon
proteka vremena navedenog u Sporazumu u više navrata pozivao tuženika pod 1) da
mu prenese udio. S obzirom da je rok za prijenos bio 31.3.2008., a tužba
Trgovačkom sudu u S. je podnesena 18.4.2008., može se postaviti pitanje kad je
to u 18 dana tužitelj u više navrata pozvao tuženika pod 1) na ispunjenje ugovorne
obveze ako oni ne komuniciraju, a nije predočio neki pisani dopis kojim ga poziva na
ispunjenje obveze.
Nadalje, u iskazu 12.10.2021. je tvrdio da nije mogao biti prilikom osnivanja tuženika
pod 2) evidentiran kao suvlasnik jer je tuženik pod 2) osnovan iz obrta čiji nositelj je
bio tuženik pod 1) i da je tuženik pod 1) otkup prostora 90-ih obavio bez njegovog
znanja, a s druge strane pred Trgovačkim sudom u S. je tvrdio da nije bilo
prepreka da postane suvlasnik tuženika pod 2) i da je on predložio da se otkupi prostor.
Dakle, ako je netko sklon mijenjaju iskaza, izmišljanju i iznošenju takvih izmišljenih
tvrdnji, onda je to tužitelj pa se njegovim tvrdnjama ne može pokloniti vjera.
6.8.Za tužitelja je njegova vlastita majka policiji izjavila da je osoba koja ne bira
sredstva da dođe do cilja (vidi toč.5.6.). Tu izjavu svakako treba shvatiti i u svezi gore
opisane spremnosti tužitelja da izmišljanjem događaja te krivotvorenjem isprava sebi
stvori povoljnu procesnu poziciju i omogući stjecanje imovine.
Tijekom ovog, a i kaznenog postupka vođenog protiv tužitelja, stranke su u
podnescima i iskazima spominjale i sporove oko druge imovine, konkretno na otoku
B.. Iz stanja u eSpisu je vidljivo da je među strankama postojao i spor u svezi
oporuke I. R.. (oca tuženika pod 1., a tužiteljevog očuha) te je parnicu br.
Pst-144/2015 tuženik pod 1) zbog prekluzije roka pravomoćno izgubio, a bila je riječ
o sporu radi utvrđenja da je ništetna oporuka oca tuženika pod 1) kojom je nekretninu
na B. naslijedio i tužitelj. Inače, u drugom predmetu između istih stranaka br. P-
4714/15 (ranije P-666/07), u presudi od 27.4.2015. (dostupnoj ovom sudu putem
eSpisa), je u obrazloženju navedeno da je oporuka sastavljena dan prije smrti
ostavitelja I. R..
Nadalje, proteklih godina su se kroz javne medije pronosile vijesti (koje su, može se
reći, postale općepoznata stvar) o tome kako je izvjesni, bogati, teško oboljeli
Dubrovčanin 15-ak dana prije svoje smrti oporukom svoju milijunski vrijednu imovinu
ostavio tužitelju, njegovom tadašnjem odvjetniku i jednom javnom bilježniku. Isto tako
je dotični oporučitelj otprilike u isto vrijeme 19.1.2009. osnovao trgovačko društvo
A. P. d.o.o. (u koje je uneseno vlasništvo stana od 342,87 m2 upisanog u
ZU…k.o.D….. što je lako provjerljivo u javno dostupnim zemljišnim knjigama)
udio nad kojim trgovačkim društvom je sutradan 20.1.2009. Ugovorom o prijenosu
poslovnog udjela prenio na tužiteljevog sina, tužiteljevog odvjetnika i jednog javnog
bilježnika, što je vidljivo iz javno dostupnih oglasa objavljenih u oglasnom dijelu
Narodnih novina br. 68/09 i 88/11.
Dakle, vrlo je zanimljivo kako pravni poslovi kojima tužitelj stječe imovinu (ili uz
njegovu suglasnost njegov sin jer i u predmetnom Sporazumu je naveo da se udio
nad tuženikom pod 2. može prenijeti na njegovog sina ako tužitelj to zatraži) nastaju
malo prije smrti osoba koje prenose vlasništvo imovine. Odnosno, za reći je da pravni
poslovi kojima tužitelj treba steći vrijednu imovinu često nastaju na način koji nije
uobičajen.
To što su drugi sudovi zaključili da je sve zakonito u tom stjecanju imovine na B. i
D., ne znači da i ovaj sud treba povjerovati tužitelju u ovom predmetu da je
s tuženikom pod 1) sklopio predmetni Sporazum onako kako je tužitelj opisao tijekom
ovog postupka tj. da bi tuženik pod 1) potpisao rukom pisani jedini primjerak
Sporazuma (bez da on sam dobije jednu kopiju tako da zna koje su mu sve točno
obveze) te ga poštom vratio tužitelju. Napominje se također da sud na ništavost pazi
po službenoj dužnosti pa utoliko u skladu s čl.7.st.2.Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08,
57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) može utvrditi netom iznesene činjenice koje
su, inače, strankama poznate iz ranijih predmeta vođenih između istih stranka ili su
vidljive iz javno dostupnih podataka.
6.9.Kazneni postupak protiv tužitelja je obustavljen, vjerojatno zbog umješnosti
njegovih pomno odabranih branitelja koji su uspjeli dvaput svojim žalbama ishoditi
ukidanje osuđujućih presuda i naposljetku dovesti postupak do zastare kaznenog
progona. Međutim, građanska odgovornost je šira od kaznene i sud nije vezan
"oslobađajućom" odlukom donesenom u kaznenom postupku pa stoga ovaj sud u
parnici može zaključivati je li tužitelj krivotvorio predmetni Sporazum tako što je na
bjanko potpisani papir sam nadopisao tekst Sporazuma.
Centar "Ivan Vučetić" jest u dopisu od 2.1.2023. naveo da se ne nalazi elemenata
koji bi nedvojbeno ukazivali na bilo kakvu manipulaciju tj. interpolaciju sadržaja ili
potpisa, ali vještak ne presuđuje već pomaže sudu u procesu suđenja davanjem
mišljenja o sadržaju jedne isprave, a sud je taj koji ocjenjuje sve dokaze.
Ne bi trebalo biti sporno da bilo tko (pa i tužitelj i tuženik pod 1., čak i uredujući
sudac) može vježbati na drugim, praznim papirima pisanje određenog teksta tako da
tekst završi prije određenog mjesta na papiru gdje se nalazi potpis te da se na taj
način stvori privid kako tekst nije naknadno napisan na papir koji sadrži samo potpis.
Ono što navodi ovaj sud na zaključak da tuženik pod 1) nije stavio svoj potpis ispod
prethodno napisanog teksta Sporazuma priloženog uz tužbu već da je davno stavio
potpis na prazan papir jest to da ne postoji niti jedan logičan razlog zašto bi tuženik
pod 1) to učinio. Odnosno, razlozi koje je tuženik pod 1) iznio obrazlažući da nije
potpisao tekst Sporazuma su logičniji od obrazloženja tužitelja kako je došlo do
potpisivanja predmetne isprave.
S obzirom na sve navedeno pod točkama 6. do 6.8., ovaj sud je mišljenja kako je
tužitelj sam nadopisao tekst Sporazuma i na taj način ga krivotvorio pa stoga
navedeni Sporazum nije ni nastao tj. ništav je (tako i ŽS Zadar: Gž-3317/13; VSRH:
Rev-3563/99) jer je kao posljedica krivotvorenja protivan prisilnom propisu
(čl.103.st.1.ZOO).
Kako zbog ništavosti Sporazum ne proizvodi nikakve pravne učinke, to znači da
tužitelj ne može s uspjehom ništa potraživati od tuženika po tom Sporazumu.
6.10.Neosnovane su i tvrdnje tužitelja da bi bila riječ o tajnom društvu i da je ulog
unesen 1990. u tuženika pod 2). Institut tajnog društva postoji od trenutka primjene
Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93) tj. od 1.1.1995., a tad tužitelj i tuženik
pod 1) nisu bili u dobrim odnosima kako je ranije obrazloženo. Osim toga, pojam
tajnog društva po definiciji označava da tajni član nešto ulaže tj. neku imovinsku
vrijednost. Tužitelj nije dokazao da bi počevši od 1995. išta uložio u funkcioniranje
tuženika pod 2). Poslovni prostor je, kako je ranije obrazloženo, bez sudjelovanja
tužitelja kupio tuženik pod 2) i to imovinom tuženika pod 1).
Tvrdnje tužitelja da je ulog poslovna cjelina kafića unesen u tuženika pod 2) su
deplasirane jer kafić kao imovina i poslovna cjelina ne postoji već postoje inventar
(koji se amortizira, iz dana u dan sve manje vrijedi te se u pravilu svakih 10 godina
vrši renoviranje ugostiteljskih objekata) te potrošna roba koja se nabavlja i poslužuje
u kafiću.
6.11.Također, nelogični su i neosnovani navodi tužitelja o ortačkoj zajednici njega i
tuženika pod 1) u vrijeme kad je tuženik pod 2) kupio sporni poslovni prostor budući
da ortakluk također podrazumijeva ulaganje rada i/ili imovine (čl.647.a ZOO). Tužitelj
je od 1.1.1973. živio u I. (vidi toč.5.12.) pa nije ulagao svoj rad, a ni imovinu nije
uložio jer je sam u iskazu priznao da nije sudjelovao u kupnji poslovnog prostora.
6.12.Stoga, kako predmetni Sporazum nije nastao među strankama te tužitelj nije
tajni član tuženika pod 2) niti ortak, to se može reći, prije svega, da nije osnovan
manifestacijski zahtjev jer prema čl.186.b st.2.ZPP istome se može udovoljiti ako na
strani tuženika postoji obveza polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza.
U konkretnom slučaju, zbog toga što Sporazum nije nastao, kako je gore
obrazloženo, takve obveze nema na strani tuženika.
6.13.Nadalje, kako su i glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev povezani uz
postojanje i valjanost Sporazuma, to iz razloga ranije iznesenih o krivotvorenju
Sporazuma nisu osnovani ni glavni ni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev pa ih je
valjalo odbiti.
Posebno se napominje da iz sadržaja Sporazuma (kad bi isti i bio valjan, a nije kako
je ranije obrazloženo) ne proizlazi da je tuženik pod 2), kao pravna osoba, bio
stranka Sporazuma jer u preambuli Sporazuma se navode samo tužitelj i tuženik pod
1) s tim da za tuženika pod 1) nije navedeno da ga sklapa kao direktor tuženika pod
2). Stoga, tužitelj od tuženika pod 2) ne bi mogao, čak ni u slučaju valjanosti
predmetnog Sporazuma, zahtijevati da mu ispuni bilo koju obvezu iz istoga.
7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.ZPP i na odredbama Tarife
o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14,
118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: OT) te vrijednosti predmeta spora od
500.001,00 kuna tj. sad 66.361,54 EUR.
Budući da je vrijednost predmeta spora u tužbi navedena u primjerenom iznosu s
obzirom na predmet spora tj. nije suviše nisko naznačena u smislu čl.40.st.3.ZPP, to
sud nije po prigovoru tuženika određivao drugačiju vrijednost predmeta spora.
7.1.Tuženicima je priznat sljedeći trošak: po 501 bod za sastav odgovora na tužbu i
podnesaka od 12.10.2022. i 30.3.2023. te za ročišta od 12.10.2021., 8.3.2022. i
12.4.2023., 50 bodova za ročište od 19.11.2013., što zbrojeno, uvećano za 10%
zbog zastupanja 2 stranke, pretvoreno u kune iznosi 50.424,00 kuna odnosno
6.692,41 EUR nakon konverzije valute po tečaju 7,53450. Kad se doda i 166,00 EUR
na ime sudske pristojbe odgovora na tužbu (iako bi prema rješenjima o pristojbi
tuženici trebali platiti više tj. 2.500,00 kuna), dobije se iznos od 6.858,41 EUR
(51.674,69 kuna).
7.2.Trošak sastava podneska od 24.7.2013. nije priznat budući da je odbijen prijedlog
tuženika (za polaganje aktorske kaucije) iz tog podneska pa stoga taj podnesak nije
bio potreban za vođenje postupka (čl.155.st.1.ZPP).
U Splitu, 4.svibnja 2023.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.tužitelja
-pun.tuženika
