1              Poslovni broj: Gž-722/2023-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž–722/2023-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Borisa Mimice kao predsjednika vijeća, Andree Boras Ivanišević kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća i tužitelja D. P. iz V., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima V. S. i J. S., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu S. & P. d.o.o. iz V., protiv tužene B. B., Republika Austrija, OIB: ..., zastupane po punomoćnici D. S., odvjetnici u V., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 20. rujna 2022. poslovni broj: 24 P-806/2021-14, u sjednici vijeća održanoj dana 4. svibnja 2023.,

 

r i j e š i o  j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu od 20. rujna 2022. poslovni broj: 24 P-806/2021-14 te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja D. P. iz V., OIB: ... koji glasi:

"I/ Nalaže se tuženoj B. B., Republika Austrija, OIB: ..., da tužitelju D. P., V., OIB: ..., na ime najamnine za stan na adresi: ..., izgrađen na čkbr. 3545/4 k.o. V., isplati iznos od 18.957,75 kn, sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa najamnine do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na iznose kako slijedi:
- iznos od 1.263,85 kn od 02. veljače 2009., pa do isplate,

- iznos od 1.263,85 kn od 02. ožujka 2009., pa do isplate,

- iznos od 1.263,85 kn od 02. travnja 2009., pa do isplate, - iznos od 1.263,85 kn od 02. svibnja 2009., pa do isplate, - iznos od 1.263,85 kn od 02. lipnja 2009., pa do isplate,

- iznos od 1.263,85 kn od 02. srpnja 2009., pa do isplate,

- iznos od 1.263,85 kn od 02. kolovoza 2009., pa do isplate, - iznos od 1.263,85 kn od 02. rujna 2009., pa do isplate,

- iznos od 1.263,85 kn od 02. listopada 2009., pa do isplate,

- iznos od 1.263,85 kn od 02. studenoga 2009., pa do isplate, - iznos od 1.263,85 kn od 02. prosinca 2009., pa do isplate,

- iznos od 1.263,85 kn od 02. siječnja 2010., pa do isplate, - iznos od 1.263,85 kn od 02. veljače 2010., pa do isplate,

- iznos od 1.263,85 kn od 02. ožujka 2010., pa do isplate,

- iznos od 1.263,85 kn od 02. travnja 2010., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženoj B. B., Republika Austrija, OIB: ..., da tužitelju D. P., V., OIB: ..., na ime režijskih troškova za stan na adresi: ..., izgrađen na čkbr. 3545/4 k.o. V., isplati iznos od 10.839,29 kn, sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 02. svibnja 2010. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju D. P. iz V., OIB: ..., da tuženoj B. B., Republika Austrija, OIB: ... naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 8.125,00 kn/1.078,37 eur1 (osam tisuća stodvadesetpet kuna/tisuću sedamdesetosam eura i tridesetsedam centi) s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 -dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev, podredno ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja D. P. kojom traži od tužene B. B. isplatu iznosa od 18.957,75 kn osnovom izmakle dobiti, odnosno civilnih plodova korištenja stana od strane tužene bez pravne osnove kao i iznosa od 10.839,29 kn osnovom plaćenih računa za period od siječnja 2009. pa do ožujka 2010.

6. Naime, iz stanja iz spisa je razvidno kako je predmetni postupak pokrenut 12. veljače 2009. tužbom tužitelja pred ovim sudom pod poslovnim brojem Ps-8/2021 (ranije P- 950/2009), radi iseljenja i predaje u posjed, u odnosu na koji tužbeni zahtjev je tužitelj podneskom od 16. travnja 2021. povukao tužbu, slijedom čega je prvostupanjskim sud rješenjem poslovni broj Ps-8/2021-5 od 09. studenog 2021. razdvojio tužbu radi isplate primjenom odredbe članka 313. stavka 3. ZPP-a jer je predmetnim podneskom istodobno postavio i tužbeni zahtjev za isplatu.

7. Polazeći od neprijepornih činjenica između stranaka da je tužena bila u posjedu predmetnog stana u vlasništvu tužitelja u utuženom razdoblju, odnosno do travnja 2010., kada je iselila iz istog i o tome putem punomoćnice obavijestila tužitelja, a što je razvidno iz dopisa punomoćnice tužene od 01. travnja 2010. koji se nalazi na listu 34 spisa,a što potvrđuje i tužitelj u svojem iskazu danom na glavnoj raspravi 03. svibnja 2022., prvostupanjski sud je prihvaćajući istaknuti prigovor zastare odbio tužbeni zahtjev tužitelja, držeći kako je tužitelj tužbeni zahtjev za isplatu postavio tek u podnesku, odnosno u tužbi od 16. travnja 2021., odnosno više od jedanaest godina od kada je tužena tužitelju kao vlasniku predala stvar, odnosno iselila iz stana.

8. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude zaključuje kako je tužba radi iseljenja a koji postupak je pokrenut 12. veljače 2009. godine pred ovim sudom pod poslovnim brojem Ps-8/2021 (ranije P- 950/2009) ne utječe na eventualni prekid zastare sukladno odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,29/18 i 126/21, dalje u tekstu:
ZOO).

9. Međutim, suprotno utvrđenju suda prvog stupnja, u konkretnom slučaju predmetni postupak pokrenut je po tužbi tužitelja s danom 12. veljače 2009. kako u odnosu na zahtjev za iseljenje i predaju u posjed, tako i isplatu s osnove izmakle dobiti, odnosno naknade štete zbog civilnih plodova korištenja stana od strane tužene bez pravne osnove u iznosu 170 eura, odnosno 1.263,85 kuna za mjesec koji je prethodio tužbi odnosno siječanj 2009.

10. Preinačeni dio zahtjeva za naknadu štete utemeljen je na istoj činjeničnoj osnovi i nema pravnu narav novog zahtjeva. U konkretnom slučaju zahtjev za naknadu štete je preinačen povišenjem tužbenog generičkog – novčanog zahtjeva za naknadu štete s osnove koristi za korištenje predmetnog stana u visini najamnine za uporabu predmetnog stana, za visinu kojega su mjerodavne vrijednosti u vrijeme presuđenja, pri čemu istovjetnost zahtjeva nije izmijenjena, jer nisu promijenjeni činjenična i pravna osnova tužbe.

11. Stoga se kod preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva pitanje dospijeća u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva ne ocjenjuje uvijek samostalno, niti je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe uvijek bitan dan preinake tužbe. U slučajevima u kojima je zahtjev za naknadu štete preinačen povišenjem tužbenog generičkog – novčanog zahtjeva prekid zastare je nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva, zbog čega se niti dospijeće tražbine ne može razdvajati za povišeni dio zahtjeva.

12. Ovo iz razloga jer je radnja ostvarenja subjektivnog prava na naknadu štete koju tužitelj kao vlasnik predmetne nekretnine potražuje u smislu odredbe članka 165. stavak 2. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15, dalje: ZV) poduzeta podnošenjem tužbe, čime je prekinuto zastarijevanje, što se odnosi i na povećane zahtjeve iste činjenične osnove.

13. Naime, navedena odredbe ZV-a je lex specialis u odnosu na propise obveznog prava čija pravila bi se mogla primjenjivati samo supsidijarno u odnosu na ono što nije regulirano Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

14. Pri tome u odnosu na navode tužene kojim ističe prigovor zastare valja navesti da, da je pravilnom primjenom materijalnog prava, odnosno odredbe članka 165. stavka 2. ZV-a, kojom je propisano da vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana, kako to pravilno ističe prvostupanjski sud budući da je u konkretnom slučaju došlo do predaje stvari 1. travnja 2010. od kada je i zastara predmetne naknade počela teći, koja je, međutim, za potraživanje tužitelja s ovog osnova za razdoblje od 31. prosinca 2008. do predaje u posjed prekinuta upravo podnošenjem tužbe u ovoj pravnoj stvari s danom 9. veljače 2009.

15. Nadalje, u utvrđenju činjenice kako je tužena pred ovim sudom protiv tužitelja pokrenula postupak radi utvrđenja ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je tužitelj sklopio sa pokojnom majkom M. P., te kako je isti postupak koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem P-2736/11 (ranije P-1620/2008) pravomoćno okončan i to presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-4150/2012-2 od 12. lipnja 2013 kojim je preinačena prvostupanjska odluka na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, ovdje tužene B. B. radi utvrđenja ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju od 03. prosinca 2008. i radi uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe istog ugovora u zemljišnoj knjizi, prvostupanjski nalazi kako je tužena tek od pravomoćnog okončanja parničnog postupka poslovni broj P-2736/2011 nedvojbeno bila nepoštena posjednica predmetnog stana.

16. Naime, prema stavu ovoga suda, kao i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda republike Hrvatske od 26. listopada 2009., ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. ZV-a, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari, a ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbe ZOO-a o stjecanju bez osnove, odnosno odredbe o uporabi tuđe stvari u svoju korist, u kojem slučaju je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist bez obzira na poštenje odnosno nepoštenje.

17. Sukladno navedenom, a budući da u postupku nije utvrđeno da bi predmetne nekretnine bile upotrijebljene na način da su promijenile identitet, u primjenu dolaze odredbe ZV-a o pravnom položaju poštenog odnosno nepoštenog posjednika.

18. Stoga je, za odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja za isplatu naknade za to što su posjednici upotrebljavali nekretninu i od nje imali koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tužena imali za vrijeme svojega posjedovanja predmetnog stana, odlučno utvrditi pravni položaj posjednika, odnosno tužene, pri čemu pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

19. Odredbom članka 164. stavka 1. ZV-a propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

20. Odredbom članka 165. stavka 1. ZV-a propisano je da je nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

21. Naime, osnovna obveza nepoštenog posjednika stvari je da vlasniku ili osobi koju on odredi preda stvar, a daljnje obveze nepoštenog posjednika su da na zahtjev vlasnika stvari istome naknadi sve štete koje su na stvari nastale za vrijeme njegovog posjedovanja, te da naknadi sve koristi koje je imao za vrijeme posjedovanja stvari, uključujući i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, a kako to proizlazi iz odredbe članka 165. stavka 1. ZV-a. Dakle, za razliku od poštenog posjednika koji je u obvezi samo predati stvar vlasniku na njegov zahtjev, nepošteni posjednik je dužan vlasniku predati sve koristi koje je imao od stvari ili ako to nije moguće dati naknadu za te koristi.

22. Zbog pogrešnog pravnog stava sud prvog stupnja ne utvrđuje navedene okolnosti držeći kako je tek s danom pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi osporavanja prava vlasništva tužitelja na predmetnom stanu, tužena postala nepošteni posjednik.

23. S druge strane obzirom na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti istaknutog prigovora zastare u konkretnom slučaju prvostupanjski sud se nije upuštao u ocjenu i osnovanosti zahtjeva tužitelja kako u odnosu na osnovu tako I visine postavljenog tužbenog zahtijeva, čime nisu ostvarene pretpostavke za preinaku tužbe u smislu odredbe članka 373. a ZPP-a.

24. Slijedom naprijed izloženog, na temelju odredbe članka 370. ZPP-a pobijanu presudu je valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak I odlučivanje.

25. U nastavku postupka prvostupanjski sud će nadopuniti činjenično stanje sukladno iznesenim primjedbama i uputama te će valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a uz pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjeva tužitelja.

 

U Splitu, 4. svibnja 2023.