- 1 -              Kzz 11/2022-3

Broj: Kzz 11/2022-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog S. A. zbog prekršaja iz čl. 131. st. 1. toč. 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“,broj 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18.; dalje ZoPDV), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 14. ožujka 2022. broj ZPP-DO-41/2020-4, podignutom protiv pravomoćne presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 4. prosinca 2019. broj FPž-3140/2019., u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2023.,

p r e s u d i o   j e:

              Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 4. prosinca 2019. broj FPž-3140/2019. u korist okrivljenog S. A. povrijeđen zakon u odredbi čl. 196. toč. 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.;  dalje: PZ) u vezi s čl. 131. st. 1. toč. 6. ZoPDV.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom pravomoćnom presudom, preinačen je prekršajni nalog Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Carinskog ureda Pula, Službe za nadzor, Odjela za inspekcijske i nadzorne poslove u području carine, trgovine i usluga od 9. listopada 2019., broj: 160/2019, Klasa: 471-01/19-20/4087, Ur.broj: 513-02-6045/22-19-5 (dalje: prekršajni nalog) u pravnoj oznaci prekršaja i odluci o novčanoj kazni, tako da je prekršaj okrivljenika činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga pravno označen kao prekršaj iz čl. 131. st. 1. toč. 6. ZoPDV te je okrivljenom S. A., na temelju navedene odredbe, izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna.

2. Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske (dalje: državni odvjetnik) podnosi zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.;  dalje: PZ) u vezi s čl. 131. st. 1. toč. 6. ZoPDV, s prijedlogom da se zahtjev prihvati i utvrdi da je pravomoćnom presudom u korist okrivljenika povrijeđen zakon u navedenim zakonskim odredbama.

3. U skladu s čl. 510. st. 4. Zakona o kaznenom postupku 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,  126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22. dalje:ZKP/08.), o sjednici vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske uredno je izvješten državni odvjetnik, koji nije pristupio.

4. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

4.1. U pravu je državni odvjetnik kada u zahtjevu tvrdi da je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, preinačavajući prekršajni nalog u pravnoj oznaci na način da je okrivljenika, umjesto za prekršaj iz čl. 192. st. 1. toč. 1. i st. 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 115/16., 106/18.; dalje OPZ), proglasio krivim za prekršaj iz čl. 131. st. 1. toč. 6. ZoPDV, počinio u okrivljenikovu korist povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 4. PZ, odnosno glede prekršaja koji je predmet optužbe primijenio je propis koji se ne može primijeniti.

4.2. Naime, točno je da je okrivljenik, kao fizička osoba – obrtnik, dužan izdavati račune u skladu s odredbama OPZ, ali i u točno određenim situacijama koje su propisane u čl. 78. ZoPDV, budući da je on obveznik plaćanja PDV-a. Međutim kada okrivljenik, prodajući za iznos naplaćen u gotovini ruksak u poslovnom prostoru koji posluje u sastavu obrta za trgovinu, krajnjem kupcu - potrošaču ne izda račun, opisani propust ne može se podvesti pod odredbu čl. 131. st. 1. toč. 6. ZoPDV, kako to pogrešno smatra Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

4.3. Ovo stoga što je u čl. 131. st. 1. toč. 6. ZoPDV propisano kažnjavanje za poreznog obveznika koji ne izda račun ili ga ne izda u propisanom roku, pri čemu se ova odredba poziva na odredbe čl. 78. st. 1., 2. i 4. tog Zakona, dakle, odnosi se samo na situacije navedene u ovim odredbama.

4.4. U čl. 78. st. 1. ZoPDV propisano je da je svaki porezni obveznik dužan izdati račun za isporuke dobara i usluga koje je obavio drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik. Prema čl. 6. ZoPDV, porezni obveznik je svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti. Iz navedenog jasno proizlazi da krajnji kupac - potrošač nije porezni obveznik pa se na njega ne može odnositi čl. 78. st. 1. ZoPDV, a onda se niti na situaciju koja je činjenično okrivljeniku stavljena na teret ne može primijeniti čl. 131. st. 1. toč. 6. ZoPDV. Stoga je na okrivljenika trebalo pravilno primijeniti čl. 62. st. 1 OPZ prema kojem su porezni obveznici dužni izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se određuje pojedina vrsta poreza te posljedično tome čl. 192. st. 1. toč. 1. i st. 2. OPZ u kojem je propisana sankcija za nepostupanje po navedenom.

5. Slijedom svega navedenog, pogrešno je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske prekršaj za kojeg je okrivljenik proglašen krivim preinačio u pravnoj oznaci djela. No, budući da je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut na štetu okrivljenika, to je ovom presudom utvrđeno samo da postoji povreda zakona u odredbi čl. 196. toč. 4. PZ u vezi s čl. 131. st. 1. toč. 6. ZoPDV, bez diranja u pravomoćnu odluku.

6. Slijedom navedenog, na temelju članka 513. stavka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 4. svibnja 2023.

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

              Ranko Marijan, v.r.