Baza je ažurirana 09.12.2025. zaključno sa NN 118/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 52 -2711/2022-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Raoul Dubravec, u pravnoj
stvari LIKA CESTE d.o.o. Gospić, Smiljanska 41, OIB 92953194406 protiv tuženika
EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747,
kojeg zastupa punomoćnica Danijela Grgić-Ćaćić, odvjetnica Odvjetničkom društvu
Grgić & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv
rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-919/21 od 20. travnja 2022., 4.
svibnja 2023.

r i j e š i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-919/21 od 20. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud odbacio tužbu s istaknutim tužbenim zahtjevom za
utvrđenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa provedenog povodom zahtjeva tuženika
u postupku prisilne naplate pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave
navedene u zahtjevu zbog zastare kamata na glavnicu i parnične troškove, te se
utvrđuje da je nastupila zastara navedenih kamata i nalaže se tuženiku da isplati
tužitelju iznos od 77.387,48 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima
parničnog postupka.

2. Prema obrazloženju pobijane odluke nisu ispunjene procesne pretpostavke
podnošenja navedene tužbe jer prije podnošenja tužbe nije u postupku izravne
naplate predložio sudu donošenje rješenja kojim bi se pljenidba i prijenos sredstava
proglasio nedopuštenim zbog navedenih osnova pa nedostaje rješenje suda o
upućivanju u parnicu kao pozitivna procesna pretpostavka za pokretanje postupka, a
budući da takvog rješenja nema tužba nije dopuštena i tužitelju nedostaje pravni
interes za podnošenje tužbe. Sud navodi odredbe čl. 210. i čl. 209. Ovršnog zakona
(„Narodne novine“ broj: 112/12, 93/14, 73/17 i 131/20; dalje: OZ) o postupanju
ovršenika, ovdje tužitelja, nakon što je primio obavijest o tome da je zatražena
izravna naplata. Kako tužitelj nije zakonskom roku od 60 dana nakon što je primio
obavijest o primitku zahtjeva za izravnu naplatu nije koristio put pravne zaštite
propisan odredbama Ovršnog zakona sud je ocijenio tužbu nedopuštenom.





Poslovni broj: 52 -2711/2022-3 2

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja zbog svih žalbenih
razloga s prijedlogom da drugostupanjski sud njegovu žalbu uvaži i pobijano rješenje
ukine i predmet vrati na ponovan postupak. U bitnom navodi da je podnio tužbu za
utvrđenje, a ne proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa slijedom čega je
njegova tužba dopuštena. Radi se o deklaratornoj tužbi koju je tužitelj ovlašten
podnijeti prema odredbi čl. 187. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku citirajući
sadržaj navedenih zakonskih odredbi. Smatra da i nakon što je pljenidba i prijenos
proveden ima pravo štiti svoj pravni interes usmjeren na provedenu pljenidbu i
prijenos s obzirom na to da je od pravomoćnosti ovršne isprave do podnošenja
zahtjeva za izravnu naplatu prošlo više od 10 godina jer bi u protivnom bio
onemogućen u ostvarivanju svog ustavnog prava na pošteno suđenje odnosno
jednakost svih pred zakonom.

4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijano rješenje ovaj je drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom
čl. 381. u vezi s čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“
broj: 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama
razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na
pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke
propisane odredbom čl. 282. ZPP-a s obzirom na to da prije podnošenja tužbe nije
proveden zakonom predviđen postupak drukčijeg ostvarivanja prava, bez koje nije
moguće zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

8. Protivno žalbenim navodima prema odredbi čl. 187. st. 1. ZPP tužitelj može
u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili
pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Prema stavku 2. istog
zakonskog članka, takva se tužba može podići kada je to posebnim propisima
predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno
nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve
isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz tog odnosa ili kad tužitelj ima kakav
drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. Upravo su navedenom odredbom čl.

210. OZ-a propisana pravna sredstva ovršenika (ovdje tužitelja, odnosno žalitelja)
nakon što primi obavijest da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na
temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a i daljnje postupanje suda u tom slučaju kako to
pravilno navodi prvostupanjski sud. Kako je žalitelj propustio postupiti po navedenoj
zakonskoj odredbi svoje pravo više ne može ostvarivati posebnom parnicom u smislu
odredbe čl. 187. ZPP-a jer je njegov pravni interes za ostvarivanje pravne zaštite
ograničen u smislu odredbe čl. 282. ZPP-a. Dakle, propuštanjem reagirati na
obavijest o izravnoj naplati koju činjenicu žalitelj ne negira, izgubio je pravo na
ostvarivanje svojeg zahtjeva u posebnoj parnici.



Poslovni broj: 52 -2711/2022-3 3

9. Neosnovano stoga ukazuje na jezičnu razliku u tužbenom zahtjevu
„utvrđenje“ i „proglašenje“ nedopuštenim pljenidbe i prijenosa jer za oba zahtjeva
moraju biti ispunjene zakonske pretpostavke, a od tih zakonskih pretpostavki i ishoda
parnice koju bi ovršenik trebao pokrenuti kad ga na parnicu uputi ovršni sud zavisi i
ishod kondemnatornog zahtjeva za povratom stečenog bez osnove ako tužitelj uspije
u parnici. Dakle, oba navedena zahtjeva („utvrđenje“ i „proglašenje“) nije moguće
tumačiti neovisno bez prethodnog ostvarivanja navedene pravne zaštite kao
pozitivne procesne pretpostavke. Stoga je i kondemnatorni zahtjev dopušten ako je
dopušten i prvi istaknuti zahtjev za utvrđenje ili proglašenje nedopuštenim određene
pljenidbe i prijenosa. Drugi istaknuti zahtjev za utvrđenje da je nastupila zastara
predstavlja utvrđenje činjenica, a ne postojanja nekog prava ili pravnog odnosa
odnosno istinitosti ili neistinitosti neke isprave i zbog toga je nedopušten.

10. Sukladno odredbi čl. 380. t. 2. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Zagreb, 4. svibnja 2023.

Sudac Raoul Dubravec





 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu