1

                            Poslovni broj Gž R-323/2020-

 

Poslovni broj Gž R-323/2020-

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. H. iz P., OIB…, zastupanog po punomoćniku J. J., odvjetniku iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu poslovni broj Pr-4/20-7 od 24. ožujka 2020., u sjednici vijeća 4. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o  j e

             

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu poslovni broj Pr-4/20-7 od 24. ožujka 2020. i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"1. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da u roku od 15 dana isplati tužitelju M. H., OIB: …, iznos od 103.160,00 Kn/ 13.691,68 EUR[1], zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na iznos:

- 2.100,00 Kn od 1. siječnja 2014. do isplate,

- 1.650,00 Kn od 1. veljače 2014. do isplate,

- 1.800,00 Kn od 1. ožujka 2014. do isplate,

- 1.500,00 Kn od 1. svibnja 2014. do isplate,

- 2.400,00 Kn od 1. lipnja 2014. do isplate,

- 2.700,00 Kn od 1. srpnja 2014. do isplate,

- 1.950,00 Kn od 1. kolovoza 2014. do isplate,

- 1.350,00 Kn od 1. rujna 2014. do isplate,

- 1.950,00 Kn od 1. listopada 2014. do isplate,

- 1.800,00 Kn od 1. studenog 2014. do isplate,

- 1.050,00 Kn od 1. prosinca 2014. do isplate,

- 750,00 Kn od 1. siječnja 2015. do isplate,

- 2.100,00 Kn od 1. veljače 2015. do isplate,

- 1.350,00 Kn od 1. ožujka 2015. do isplate,

- 1.350,00 Kn od 1. travnja 2015. do isplate,

- 1.800,00 Kn od 1. svibnja 2015. do isplate,

-1.950,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate,

-1.800,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate,

-1.650,00 Kn od 1. kolovoza 2015. do isplate,

-1.200,00 Kn od 1. rujna 2015. do isplate,

-2.100,00 Kn od 1. listopada 2015. do isplate,

-1.800,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate,

-2.250,00 Kn od 1. prosinca 2015. do isplate,

-750,00 Kn od 1. siječnja 2016. do isplate,

-1.500,00 Kn od 1. veljače 2016. do isplate,

-2.400,00 Kn od 1. ožujka 2016. do isplate,

-1.650,00 Kn od 1. svibnja 2016. do isplate,

-2.550,00 Kn od 1. lipnja 2016. do isplate,

-2.850,00 Kn od 1. srpnja 2016. do isplate,

-2.100,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate,

-1.650,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate,

-1.800,00 Kn od 1. prosinca 2016. do isplate,

-1.950,00 Kn od 1. siječnja 2017. do isplate,

-1.950,00 Kn od 1. veljače 2017. do isplate,

-2.250,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate,

-2.100,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate,

-2.400,00 Kn od 1. svibnja 2017. do isplate,

-1.800,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate,

-2.250,00 Kn od 1. srpnja 2017. do isplate,

-1.800,00 Kn od 1. kolovoza 2017. do isplate,

-2.100,00 Kn od 1. rujna 2017. do isplate,

-1.800,00 Kn od 1. listopada 2017. do isplate,

-1.020,00 Kn od 1. studenog 2017. do isplate,

-2.380,00 Kn od 1. prosinca 2017. do isplate,

-2.210,00 Kn od 1. siječnja 2018. do isplate,

-1.360,00 Kn od 1. ožujka 2018. do isplate,

-2.040,00 Kn od 1. travnja 2018. do isplate,

-1.870,00 Kn od 1. svibnja 2018. do isplate,

-2.550,00 Kn od 1. lipnja 2018. do isplate,

-2.890,00 Kn od 1. srpnja 2018. do isplate,

-1.530,00 Kn od 1. kolovoza 2018. do isplate,

-1.530,00 Kn od 1. rujna 2018. do isplate,

-2.380,00 Kn od 1. listopada 2018. do isplate,

-2.040,00 Kn od 1. studenog 2018. do isplate,

-1.360,00 Kn od 1. prosinca 2018. do isplate.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju troškove ovoga postupka u iznosu od 9.375,00 kn/1.244,28 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja ove presude do isplate."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 8.625,00 kn/1.144,73 EUR u roku od 8 dana.

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos od 103.160,00 Kn/ 13.691,68 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže navedenim u izreci, te je naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kn/1.244,28 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

2. Tuženica je podnijela žalbu protiv citirane presude zbog svih žalbenih razloga propisanih čl.  353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.- dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači na  način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije, podredno ukine i  predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže da se potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelj za isplatu dodatka za rad na terenu u razdoblju od siječnja 2014. do prosinca 2018., zbog obavljanja policijskih poslova granične kontrole na Međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu L. – G. i to u Letenju na području državnog teritorija Republike Mađarske.

 

6. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 104/13., 150/13., 153/13.-ispravak, 71/16. i 123/16.-dalje: KU/13) i čl. 50.  Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17., 12/18.-dalje KU/17) nakon što je utvrdio sljedeće:

 

-da je tužitelj prema rješenju od 28. srpnja 2012., zaposlen u Policijskoj upravi međimurskoj i to kao policijski službenik za graničnu kontrolu, s time da je u navedenom razdoblju bio raspoređen na rad u Policijsku postaju P., sa sjedištem u P.,

-da na području navedene policijske postaje postoji i granični prijelazi s Republikom Mađarskom (P.) i to prijelaz L.– G. 2,

 

-da se na navedenom graničnom prijelazu obavljaju kontrole od strane službenika granične policije, a to sukladno dogovoru Republike Hrvatske s Republikom Mađarskom na način da naši policijski službenici obavljaju dio granične kontrole fizički na teritoriju druge države-Republike Mađarske (L.),

-da je tužitelj rasporedom rada bio raspoređivan tijekom mjeseca na rad upravo na područje teritorija susjedne države i to rješenjem o rasporedu svojih nadređenih iz Policijske postaje P.,

 

-da je rad tužitelja na području teritorija susjedne države trajao svaki puta kada je bio raspoređen najmanje 8 sati, odnosno da je bio raspoređen u turnusima rada po 12 sati, na teritoriju susjedne države gdje su u okviru mađarskog graničnog prijelaza imali dodijeljeni prostor za svoje potrebe,

 

-da je u spornom razdoblju visina terenskog dodatka bila određena u iznosu od 150,00 kn.

 

7. Prvostupanjski sud se u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva pozvao i na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u vezi primjene odredbe čl. 56 KU/13., broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i tumačenje broj 22/56 od 11. studenoga 2016., a prema kojem tumačenju službenik, koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u konkretnom slučaju D. u Republici Sloveniji, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kn, ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnica isključuju, smatrajući da se navedeno tumačenje može primijeniti i u predmetnom slučaju graničnog prijelaza L. –G., te da ostvarivanje prava na taj dodatak ne ovisi o stvarnim troškovima koje je radnik imao.

 

8.  Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na
postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem
pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti
ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se poziva žaliteljica,
budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je presudu moguće
ispitati.

 

9. Osporavajući pravilnost i zakonitost pobijane presude, tuženica u žalbi ponavlja tvrdnje koje je isticala tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom da se međunarodni granični prijelaz GP G. 2, iako lokacijski i geografski smješten na području Republike Mađarske, u pravnom, organizacijskom i funkcionalnom smislu nalazi u nadležnosti PU M., Policijske postaje P. te da stoga granični policajac koji obavlja kontrolu na međunarodnim graničnim prijelazima obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen u nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, a međunarodni granični prijelaz predstavlja njegovo radno mjesto i područje rada, a sve njegove službene radnje se smatraju da su poduzete u najbližoj graničnoj hrvatskoj općini, koja se nalazi u nadležnosti PP P.. Stoga da se rad tužitelja ne može tretirati kao rad na terenu po osnovi kojeg bi ostvario pravo na dodatak iz čl. 56. KU/13 (čl. 50. KU/17).

 

10. Prednje izneseni žalbeni navodi su osnovani. Naime, pod pojmom "stalno mjesto rada" prema odredbi čl. 56. st. 2. KU/13 (čl. 50. st. 2. KU/17) podrazumijeva se "mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavljaju poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela". Stalno mjesto rada tužitelja određeno je rješenjem MUP-a kojim je tužitelj raspoređen u policijsku postaju na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu, a Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“ br. 70/12., 140/13., 50/14., 32/15., 11/7., 129/17., 5/18., 66/18. i 109/18.), Uredbom o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja („Narodne novine“ br. 117/11., 50/14., 32/15. i 11/17.), Rješenjem policijske uprave Međimurske o podjeli područja policijskih postaja na sektore, ophodne, pozorničke i kontaktne rajone broj 511-21-03-4064/12 od 20. rujna 2012., te međunarodnim ugovorom, konkretno s Republikom Mađarskom (Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu, „Narodne novine“ br. 6/2004 i Uredba o objavi protokola između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o provedbi ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju granične kontrole u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu-dalje: Zakon o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom) definirane su zajedničke lokacije (zone i područja rada) na graničnim prijelazima, na kojima hrvatski policijski službenici, bez obzira što su fizički i geografski locirani na teritoriju druge države, imaju ovlasti i prava kao da obavljaju svoj posao na teritoriju Republike Hrvatske. Prema navedenom, rad policijskog službenika za graničnu kontrolu redovno i stalno je (a ne povremeno, po povremenoj uputi) vezan uz granični prijelaz koji je ustrojen Uredbom o graničnim prijelazima Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 79/13.) i koji je u nadležnosti hrvatske policijske postaje, bez obzira gdje je granični prijelaz geografski smješten.

 

10. 1. U tom smislu, tuženica se osnovano posebno poziva na sadržaj relevantnih odredbi Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine", br. 83/13., 27/16.-dalje: ZNDG) koji u čl. 25. st. 3. propisuje da se granična kontrola ili dio
granične kontrole može, sukladno međunarodnom instrumentu, obavljati i na
području druge države, uz uvjete međusobnog reciprociteta sa susjednom državom,
kako to predviđa odredba čl. 37 st. 2. istog Zakona. To znači i da se određeni
geografski dijelovi druge države mogu pravno smatrati dijelom jurisdikcije druge
države u određene svrhe, te je na taj način međusobno reguliran odnos dviju država u pogledu istog graničnog prijelaza davanjem istome statusa zone zajedničke lokacije s obzirom da prema čl. 6. st. 2. Zakona o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom kojim je određeno da se sve službene radnje, koje u području rada obave službene osobe susjedne države, smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države koja je najbliža graničnom prijelazu. Prema toj odredbi službena postupanja i rad hrvatskih službenih osoba u području rada - zoni imaju značaj redovnog rada u stalnom mjestu rada, jer se smatraju da su obavljene u hrvatskoj općini koja je najbliža graničnom prijelazu, u ovom slučaju općini G., koja je u nadležnosti Policijske postaje P., u kojoj je tužitelj i raspoređen. Stoga je prihvatljivo shvaćanje, na koje upućuje tuženica, prema kojem granični policajac obavlja svoj redovan i stalan rad na graničnim prijelazima na koje je raspoređen te se takav rad ne može smatrati radom na terenu.

 

11. Osim toga, u ovom slučaju nema mjesta primjeni tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u vezi primjene odredbe čl. 56 KU/13. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP D., uz službeno ovlaštenje za rad na GP D., a izdano na temelju čl. 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, jer se rad tužitelja ne obavlja na temelju odredbe čl. 9. citiranog Sporazuma na koji se odnosi spomenuto Tumačenje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudama Rev-1206/2022-2 od 17. siječnja 2023., Rev-1183/2022-2 od 17. siječnja 2023., Rev-142/2023-2 od 7. ožujka 2023.).

 

12. Slijedom navedenog, žalbu tuženice je trebalo prihvatiti i preinačiti prvostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti, na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

 

13. Tuženica je u cijelosti uspjela u sporu pa joj je u primjeni čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo odmjeriti troškove nastale u sporu prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje Tarifa) za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 8. toč. 1.), za sastavljanje podneska od 12. veljače 2020. u iznosu od 500,00 kn, za zastupanje na ročištu 25. veljače 2020. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 9. toč. 1.) te za sastavljanje žalbe protiv presude u iznosu od 3.125,00 kn (Tbr. 10. toč. 1), što daje ukupan iznos troškova postupka od 8.625,00 kn/1.144,73 EUR koji je tužitelj dužan nadoknaditi tuženici.

 

14. Iz tih razloga je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 4. svibnja 2023.

 

           Predsjednik vijeća

            Duško Abramović