1

Poslovni broj: 27 Gž R-83/2023-2

 

 

Poslovni broj: 27 Gž R-83/2023-2

 

U    I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. Ž. t. d.o.o., D. OIB:..., zastupanog po punomoćniku I. Z., odvjetniku u K. protiv tuženika N. M., K., R. S., sada u S. B., OIB:..., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Pn-35/2019-30 od 17. siječnja 2023., na sjednici vijeća 4. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini poslovni broj Pn-35/2019-30 od 17. siječnja 2023. u cijelosti.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom radi isplate na ime naknade imovinske štete u iznosu od 2.538,32 EUR/19.125,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.194,51 EUR/9.000,00 kn.

 

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog

stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao bivšeg poslodavca prema tuženiku kao bivšem radniku za naknadu imovinske štete zbog oštećenja vučnog i priključnog vozila tužitelja temeljem odredbe čl. 107. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/2014, 127/2017, 98/2019 – dalje: ZR).

 

6. Prvostupanjski sud, polazeći od nesporne činjenice da je tužitelj bio zaposlenik tužitelja od 16. listopada 2018. do 8. veljače 2019., kada je Sporazumnim raskidom ugovora o radu raskinut radni odnos između parničnih stranaka zasnovan ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 16. listopada 2018.,

 

te provedenim dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:

 

- da je tuženik bio zadužen kamionom crveni Mann registarske oznake... i poluprikolicom marke Schmitz registarske oznake..., te da je samo tuženik vozio predmetni kamion sa poluprikolicom,

- da su u zapisniku od 8. veljače 2019. utvrđena oštećenja na predmetnom kamionu i prikolici, a koja oštećenja su nastala u vrijeme kada su isti bili povjereni tuženiku kao sredstvo rada,

- da je tužitelj popravio oštećenja na kamionu i prikolici prema priloženim računima,

- da je stalni sudski vještak za promet, vozila, plovila i strojarstvo N. E. u nalazu i mišljenju visinu štete na predmetnom vučnom i priključnom vozilu utvrdio u iznosu od 15.301,95 kn (bez uključenog PDV-a) odnosno u iznosu od 19.127,44 kn (s uključenim PDV-om), a kojem nalazu i mišljenju stranke nisu prigovarale,

 

primjenom odredbe čl. 107. ZR, a kojom je propisano da je radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu istu dužan naknaditi,

 

zaključuje da tužitelj nije dokazao kojom bi to konkretnom radnjom ili propuštanjem tuženika bila učinjena šteta, pri čemu posebno naglašava da sama činjenica da su predmetno vučno i priključno vozilo bili tuženiku povjereni kao sredstvo rada nije dovoljna za zaključak o postojanju odštetne odgovornosti tuženika, time da je tužitelj dužan dokazati da je šteta nastala upravo namjerno ili krajnjom nepažnjom tuženika, a što u ovom konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao, slijedom čega je odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

7. Tužitelj u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022– dalje u tekstu: ZPP) jer da je izreka presude u suprotnosti s razlozima, da su izneseni razlozi nejasni i proturječni, činjenično stanje nije utvrđeno i pravilno opisano, te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Zaključak prvostupanjskog suda da prouzročena šteta nije počinjena namjerno ili iz krajnje nepažnje tužitelj smatra neosnovanim i pogrešnim te neobrazloženim, jer upravo količina oštećenja na cijelom sklopu teretnog vozila (oštećenja opisana i na vučnom i na priključnom vozilu u nalazu vještaka i zapisniku od 8. veljače 2019.), vrijeme u kojem je došlo do oštećenja te lokacija oštećenja na predmetnom vučnom i priključnom vozilu (oštećenja na gornjem desnom dijelu prednjeg branika vučnog vozila, lijevom i desnom bočnom dijelu prednjeg branika vučnog vozila, stražnjem braniku priključnog vozila, oštećenja na lijevoj i desnoj bočnoj strani priključnog vozila, oštećenje gume) izravno upućuje na zaključak da je tuženik postupao s krajnjom nepažnjom obzirom da prilikom vršenja radnji upravljanja teretnim vozilom, skretanja, okretanja, vožnje unatrag i sl. nije postupao s pažnjom prosječnog vozača teretnog motornog vozila (profesionalnog vozača).

 

8. Ispitujući pobijanu presudu, u okviru istaknutog žalbenog razloga tužitelja, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se njezina pravilnost ne bi mogla ispitati jer je prvostupanjski sud u obrazloženju iznio navode o odlučnim činjenicama, ocjenu dokaza o spornim činjenicama obrazložio je jasnim, logičnim i uvjerljivim razlozima koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka i naveo je odredbe materijalnog prava koje je primijenio (po čl. 338. st. 4. ZPP), te nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže tužitelj u svojoj žalbi, a niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Prvostupanjski sud je na temelju utvrđenih činjenica pravilno odbio zahtjev tužitelja zaključivši da tužitelj nije dokazao da bi tuženik štetu počinio namjerno ili krajnjom nepažnjom obzirom da nije dokazao kojom bi to konkretnom radnjom ili propuštanjem tuženika bila učinjena šteta, a koja činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud.

 

9.1. Naime, odredbom čl. 107. ZR-u propisane su pretpostavke za odgovornost radnika za štetu poslodavcu (da je poslodavcu nanesena šteta, da je šteta počinjena na radu ili u vezi s radom i da ju je radnik prouzročio namjerno ili krajnjom nepažnjom),  te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, a teret dokazivanja tih pretpostavki je na tužitelju. Dakle, tužitelj je u ovom postupku bio dužan dokazati da je tuženik štetu prouzročio namjerno ili krajnjom nepažnjom, odnosno morao je dokazati radnje kojima je počinjena šteta, odnosno dokazati dinamiku nastanka oštećenja na sklopu teretnog vozila (vučnog i priključnog), a što i po ocjeni ovog suda tužitelj nije dokazao.

 

9.2. Pogrešno tumači tužitelj da je jedini dokaz kojim može dokazati krajnju nepažnju tuženika količina, vrijeme i lokalitet oštećenja na vučnom i priključnom vozilu, jer se iz navedenog ne može zaključiti kojim bi to radnjama tuženika nastala oštećenja na vučnom i priključnom vozilu, pri čemu valja istaknuti da tužitelj, osim paušalnog navoda da je tuženik uslijed krajnje nepažnje uzrokovao štetu, uopće ne obrazlaže niti opisuje kojim bi to točno radnjama i na koji način tuženik oštetio vučno i priključno vozilo.

 

10. Pravilnom i zakonitom ovaj sud ocjenjuje i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke pobijane presude, a koja odluka je donijeta pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, dok je visina pravilno utvrđena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/15, 37/2022 i 126/2022).

 

11. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

 

U Varaždinu, 4. svibnja 2023.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                   Sanja Bađun v.r.