Poslovni broj: 4 P-195/2021-40

1

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. M., OIB …, Ć., K., zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku u R., protiv tuženika Z. M., OIB …, V. G., zastupan po punomoćniku K. N., odvjetniku u OD K. & p. iz R., radi utvrđenja, VPS: 1.459,95 eur/ 11.000,00 kn[1], nakon održane glavne javne rasprave 2. svibnja 2023., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, 4. svibnja 2023., javno objavivši,

 

p r e s u d i o    j e

 

1.                 Utvrđuje se da je tužitelj M. M., OIB: …, Ć., K., suvlasnik nekretnina upisanih u z.k.ul. 1354, k.o. J. oznake k.č.br. 3599 u naravi oranica krčevina u Č. površine 664 čhv, k.č.br. 4611 u naravi gospodarska zgrada i livada kućište u Č. površine 86 čhv, k.č.br. 4630 u naravi oranica osredak u Č. površine 466 čhv, k.č.br. 4632 u naravi oranica osredak u Č. površine 236 čhv, k.č.br. 4640 u naravi oranica osredak u Č. površine 55 čhv i k.č.br. 4642 u naravi oranica osredak u Č. površine 265 čhv, sve u 1/2 dijela, a što je tuženik Z. M., OIB …, V. G.., dužan priznati i trpjeti da se tužitelj po pravomoćnosti ove presude upiše u zemljišnim knjigama kao suvlasnik navedenih nekretnina u 1/2 dijela, u roku od 15 dana.

 

2.               Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 1.718,09 eura/12.944,94 kn1, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

3.             Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom za naknadom parničnog troška u iznosu od 398,00 eura/2.998,73 kn[2], kao neosnovanim.

 

Obrazloženje

 

1.               Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika radi utvrđenja prava suvlasništva na nekretninama pobliže opisanima u izreci ove presude. Navodi se da je Presudom Općinskog suda u G., posl. broj … od 18. travnja 2018. godine ovdje tuženik Z. M. utvrđen vlasnikom nekretnina upisanih u zk. ul. 1354 k.o. J. i to čkbr. 3599, 4611, 4630, 4632, 4640, 4646 i 4648. Nadalje, da je Rješenjem Kotarskog suda u B. od 29.3.1958. godine brisana i prestala postojati Z. obitelji M. kojoj zadruzi su pripadale nekretnine iz zk. ul. 207 i 225 k.o. J., a da su sve nekretnine koje su navedene u gore spomenutoj Presudi dio nekretnina iz zk. ul. 205 k.o. J.. Vlasništvo nekretnina iz rečene zadruge da je preneseno na M. L., M. J. te M. Z. (tuženika) i M. M. (tužitelja). Međutim, da navedeno Rješenje Kotarskog suda u odnosu na utužene nekretnine iz tužitelju nepoznatog razloga nije provedeno kroz zemljišne knjige no da su M. L., M. J., M. i Z. bili u suposjedu predmetnih nekretnina. Pojašnjava se da su tužitelj i tuženik braća, od roditelja L. i J. M. te da su isti zakonski nasljednici svojih roditelja u jednakim dijelovima, tj. svaki u ½ dijela. Međutim, da u postupku pod Posl. brojem … tužitelj nije bio označen kao stranka u postupku niti u bilo kojem drugom svojstvu čak i unatoč isticanju prigovora punomoćnice tuženih da i M. M., ovdje tužitelj, ima aktivnu legitimaciju, te su u ovom postupku ovdje tužitelj i tuženik trebali biti nužni i jedinstveni suparničari. Naprotiv, ovdje tuženik Z. M. da je u ovom postupku prešutio da je i pokojna J. M., majka stranaka na predmetnim nekretninama stjecala sva prava koja je stjecao i L. M., nadalje, da je i M. M. u posjedu predmetnih nekretnina, da je na jednoj od tih nekretnina ovdje tužitelj izgradio kuću za odmor te da se od 2016. godine pred Općinskim sudom u R. vode postupci između M. i Z. M. radi razvrgnuća imovine koju su naslijedili od roditelja i radi utvrđenja prava vlasništva. Naposljetku, da je tuženik u ovom postupku isticao da je u dobrim odnosima sa bratom te da brat (ovdje tužitelj) nije zainteresiran za nekretnine u J. jer da živi u R. na koji način je ovdje tuženik doveo Sud u zabludu. Stoga se predlaže donošenje presude kao u izreci.

 

2.               Valja istaći da je u navedenom predmetu donesena djelomična presuda na temelju priznanja 20. ožujka 2023. godine kojom je utvrđeno da je tužitelj vlasnik čkbr. 4648 k.o. J..

 

3.               U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da je tuženik utvrđen vlasnikom predmetnih nekretnina  pravomoćnom Presudom Općinskog suda u G., posl. broj … od 18.4.2018. te da je Rješenje Kotarskog suda u B. kojom je prestala postojati obiteljska zadruga M. irelevantno za ovaj postupak s obzirom da se isto odnosi na nekretnine upisane u zk. ul. 207 i 225 k.o. J., a da su utužene nekretnine upisane u zk. ul. 1354 odnosno da su nekada bile upisane u zk. ul. 205 k.o. J.. Stoga da navedeno Rješenje Kotarskog suda nije niti moglo biti provedeno u zemljišne knjige. Navodi se da je točno da su tužitelj i tuženik zakonski nasljednici svojih roditelja i to svatko u ½ dijela, međutim, da je otac stranaka darovao sve nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva tuženiku i to Ugovorom o darovanju od 16.5.2013. godine. Pojašnjava se da je otac stranaka bio jedini van knjižni vlasnik predmetnih nekretnina, a osim toga da se navedene nekretnine stoga i ne navode kao van knjižno vlasništvo u rješenju iza pok. majke stranaka J. M.. Stoga da su utužene nekretnine od jedinog van knjižnog vlasnika darovane u cijelosti ovdje tuženiku Z. M. koji je potom uskladio zemljišno knjižno stanje i posjedovno stanje u spomenutom parničnom postupku …. Stoga se predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

 

4.               Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Rješenje Kotarskog suda u B. od 29. ožujka 1958. godine (list 7 spisa), u Rješenja o nasljeđivanju iza pok. J. M., L. M. (list 8 – 13 spisa), u Izvadak iz zemljišne knjige (list 19 spisa), u Posjedovni list (list 110 spisa), u Presudu Općinskog suda u G., posl. broj … od 18. travnja 2018. (list 43 – 45 spisa), u Ugovor o darovanju nekretnina (list 48 – 51 spisa), saslušane su parnične stranke (list 131 – 134 spisa), svjedoci B. S., J. N., R. M. (list 156 – 160 spisa) te Z. H., Č. D. i S. M. (list 169 – 173 spisa).

 

5.      Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

6.               Na temelju izvedenih predloženih dokaza ovaj Sud drži da činjenično stanje valja podvesti pod odredbu čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96,  73/00, 114/01, 79/06, 141/06,  146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV). Navedena odredba, između ostalog, propisuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

 

7.               Sud je pri tome punu vjeru poklonio iskazima saslušanih svjedoka N. J., M. R., H. Z., Č. D. i S. M. čiji su iskazi uvjerljivi, logični, okolnosni te međusobno podudarni kao što su podudarni i sa iskazom samog tužitelja.

 

8.               Tako svjedok J. N. navodi da mu je poznato da je tužitelj sagradio jedan objekt u J. i to pored stare kuće te svjedok navodi da je i on radio na izgradnji objekta te mu je iz pričanja poznato da je otac stranaka L. M. bio vlasnik šume, njiva, no da ne zna tko je u posjedu predmetne nekretnine. Ističe da je on osobno radio na rekonstrukciji krova nove kuće (sagrađena na nekretnini u pogledu koje je donesena djelomična presuda) te ističe da je 15-ak godina dolazio sa tužiteljem u J.  i to po dva, tri puta godišnje. Prilikom tih dolazaka da bi tužitelj pokosio travu, brinuo se o voćkama, čistio i sl. Ističe da ne poznaje tuženika te da ga je vidio samo jedanput u J. i to kod starog objekta dok da je upoznao roditelje stranaka. Isto tako da je R. M., tužiteljev sin, najviše dolazio u J. i to još za života djeda jer je lovac te su ga zanimale životinje i bavljenje sa tim. Isto tako, da mu je poznato da su se kosile njive u J. te da je tužitelj organizirao tu košnju na način da bi platio drugim osobama takvu uslugu, a da ne zna da li je možda još netko. Vezano uz ovu košnju da misli na nekretnine oko izgrađenih objekata,a  pod tim da misli na staru kuću i štalu kao i novu kuću koju je sagradio tužitelj. Nije mu poznato da li je mijenjan pod u staroj kući. Isto tako, navodi da R. M, tužiteljev sin, nije bio na sprovodu djedu L. jer da se R. osjećao izigranim s obzirom da mu je djed L. obećao ostaviti sve jer da je R. bio "jedini zainteresiran za J.".

 

9.               Svjedok R. M., sin tužitelj, a nećak tuženika, navodi da voli život na selu te naglašava da je on bio "djedova desna ruka",a  da se djed zvao L., a baka J.. S obzirom da voli prirodu da je često dolazio kod djeda i bake te je sa djedom znao kositi, saditi voćke, lješnjake, brati lipu te su te nekretnine različite čestice, ali jedna cjelina odnosno jedan "grunt", a da je riječ o česticama koje se zovu V. d., M. d., G., O., K., B.. Nadalje navodi da su ranije bili jedna skladna obitelj, da je imanje napušteno 2010. godine kada je baka umrla, a djed je te godine otišao u starački dom. Nakon što je djed otišao u starački dom da je on nastavio dolaziti u staru i novu kuću, da je obilazio sve ove čestice te da nije smatrao da to ne bi smio činiti. Ističe da i sada dalje dolazi i to sa svojom partnericom i prijateljima. Također da je znao kositi i oko štale i šajera te stare kuće, da je to zapravo dvorište stare kuće te dvorište od te štale i šajera, iza te štale da je gnojnica te da je sve to kosio i održavao, a da je znao dolaziti i otac, ovdje tužitelj sa prijateljima, te bi se uvijek nešto radilo. Pojašnjava da je tako on, svjedok, bojio prozore štale te da su se mijenjali i žljebovi na štali. Isto tako, da za vrijeme dok su bili živi baka i djed da je strica, ovdje tuženika, vidio možda jedanput na ovim nekretninama, a kada je djed završio u Domu za starije osobe u O., da je on, svjedok, djeda redovno posjećivao, a da nije bio na djedovom pogrebu jer da se nije želio susresti sa stricem. Potom navodi da nikada "nije gledao papire" jer da je obitelj to koristila te da ne zna da li su te čestice "djedova djedovina". Nakon što je djed završio u staračkom domu da je često dolazio u J. na ove nekretnine i to po dva puta mjesečno na vrijeme od par dana i to osobito dok je bio student, a da sada dolazi rjeđe. Isto tako, nakon 2010. godine da kosi oko okućnice odnosno oko nove kuće, štale i stare kuće, pročisti put, pali vatru, a ove velike parcele da kose seljani jer da je tako i djed davao seljanima da oni pokose pa tako da kose primjerice T. G., M. M., S. M.. Da nije znao da je djed zaključio Ugovor o darovanju sa tuženikom, a da nitko u selu nikada nije osporavao da bi obitelj M. bila vlasnik predmetnih nekretnina.

 

10.           Svjedok H. Z. navodi pak da je na predmetnim nekretninama bio zajedno sa tužiteljem sigurno "20, 30 pa i 50 puta". Poznato mu je da je riječ o staroj kući, šajeru, štali, pušnici i pomoćnom objektu kao što mu je poznato da se 100 metara dalje od ovih objekata nalazi novo sagrađena kuća od tužitelja M. M.. Isto tako mu je poznato da je tužitelj odlazio u J. jer su mu roditelji L. i J. bili stari te je on imao obavezu da ih obilazi i da ih pomaže. Da je tužitelj znao kositi travu, uklanjati granje, spremati drva, a na ovoj staroj kući da je radio fasadu odnosno oblagao je sa "eternit pločama", a da mu je poznato i da su se radile sanitarije kao i septička jama. Navodi da je tužitelj sagradio i pušnicu i to nekako istovremeno kada su se postavljale sanitarije i gradila septička jama. Također navodi da za vrijeme tih svojih dolazaka nikada nije viđao tuženika niti su ga njegovi roditelji spominjali, a da tuženika poznaje jer da su on i tužitelj negdje 2006. ili 2007. godine bili kod njega u Z.. Pojašnjava da su tužitelj i tuženik znali razgovarati o podjeli imovine, ali da iz nekog razloga tuženik nije htio o tome razgovarati sa tužiteljem već je htio sa njim – svjedokom, pa da je zato on zamolio jednog sada pokojnog pravnika u R. da sačini Ugovor o diobi imovine što da je taj i učinio, a potom da je on samo unio podatke o strankama. To sve da je bilo 2010. godine te je bio dogovor da roditelji stranaka dođu u O. ili G. potpisati taj ugovor, međutim, upravo kada su trebali doći na potpis da je majka stranaka pala i završila u bolnici te se to nije potpisalo. Nakon njezine smrti da je sigurno 5,6 puta bio sa tužiteljem kod njegovog oca L. koji je bio u staračkom domu u O. te se prisjeća da je glavna tema razgovora oca L. i sina mu M. bilo to da je L. posudio svome sinu Z., ovdje tuženiku, 26.000,00 eura, a da mu Z. to još uvijek nije vratio. Svjedok navodi da je to L. M. govorio i pred njim kad bi ga posjećivao u domu. Još se prisjetio da mu je L. govorio da mu taj novac kada ga je posudio svome sinu nije trebao, međutim, da bi sada želio taj novac podijeliti svojim unucima. Pojasnio je da je sa tužiteljem odlazio u J. jer su se tamo izvodili radovi, a da je tužitelj invalid pa da je on išao sa njim te da su dolazili majstori iz R. pa ih je trebalo nadgledati, a isto tako da bi on, svjedok, radio nešto beznačajno, primjerice, montaža televizora i antene. Pojašnjava da je po struci profesor fizike i elektrotehnike,d a ga tužitelj nije plaćao za radove koje bi on obavio te navodi da je on, svjedok, u vrijeme u tih dolaženje zajedno sa tužiteljem u J. bio i zaposlen u tužiteljevoj firmi.

 

11.           Svjedok D. Č., star 82 godine, navodi da je sa svojom, sada pok. ženom bio kućni prijatelj sa roditeljima stranaka L. i J. te da je puno puta dolazio kod njih. Navodi da su on i njegov zet radili na staroj kući u J. na način da su postavljali salonitne ploče izvana. Poznaje tužitelja, a za njegovog brata Z., ovdje tuženika, navodi da ga je vidio samo jedanput u R. na sudu te navodi da nije ni znao da tužitelj ima brata. Nakon smrti roditelja stranaka poznato mu je da su na imanje u J. dolazili tužitelj i njegov sin R. te svjedok ističe da je sada pok. L. M. znao reći "1000 puta da sve što ima da će ostaviti unuku R.". Prisjetio se nekog starog Golfa i cekulara za piljenje drva vezano za što je predlagao L. M. da mu to proda, no da je L. kazao da će i to biti R.. Poznato mu je da su zemljište oko stare kuće i štale održavali tužitelj i njegov sin R., a da im je u tome pomagao i on. Isto tako, da su roditelji stranaka L. i J. imali zemlje oko kuće, da su to bile dražice, da su sadili krumpir, a tužitelj i njegov sin R. da su znali čistiti oko kuće, oko jedne i druge štale te se svjedok prisjetio da kada je L. zidao zid da mu je unuk R. još kao malen nosio vodu. Ponovno navodi da on nije ni znao da L. i J. imaju sina i u Z. jer da oni to nisu spominjali. Također navodi da je on radio u DIP-u O. te da su 1982. godine ili 1983. godine vršili montažu dječjih vrtića u R. kojom prilikom da se on družio sa tužiteljem koji je znao dolaziti i na gradilišta pa bi on, svjedok, nakon svog radnog vremena znao odlaziti kod tužitelja kući u R. pomagati mu u nekim radovima. Naposljetku navodi da pretpostavlja da su se roditelji i sin Z., ovdje tuženik, razišli jer da Z. nije dolazio u J. odnosno nikada ga nije vidio u J..

 

12.           Svjedok S. M. navodi da živi u J. pa mu je poznato imanje od sada pokojnog M. L., oca stranaka, te navodi da se imanje sastoji od stare kuće, štale, šajera, a malo dalje da se nalazi i vikendica od tužitelja. Svjedoku je poznato da su kod svoga oca dolaziti i tužitelj i tuženik s tim da je zapravo najviše dolazio unuk R., tužiteljev sin, pomažući djedu pa da bi ga znao vidjeti kako obrezuje šljive, okapa voćke, gnoji ih, a da je R. dolazio i nakon L. smrti. Pojašnjava da je njegova kuća udaljena od ovog imanja cca 300, 400 metara pa kad bi čuvao ovce da bi mogao vidjeti imanje sada pok. M. L.. Nadalje ističe da je njive od sada pok. M. L. jednu godinu i on sam kosio te da je za takvo dopuštenje pitao R., Z. i M., a onda da je slijedeće godine pitao Z., ovdje tuženika, koji mu je kazao da je takvu dozvolu dao G. T. da on kosi.

 

13.           Tužitelj saslušan u svrhu dokazivanja navodi da smatra da bi i on kao i njegov brat trebao biti suvlasnik predmetnih nekretnina u ½ dijela. Pojašnjava da je na ovim nekretninama koje je njegov brat, tuženik, "prepisao" na sebe najviše radio upravo on – tužitelj, da je pomagao roditeljima te smatra da je trebalo provesti ostavinsku raspravu iza očeve strine, sada pok. M. A.. Smatra da bi u slučaju da je proveden ostavinski postupak iza očeve strine M. A. da bi konačno nasljednici bili utvrđeni on i tuženik na jednake dijelove, kako su nasljeđivali i svoje roditelje. Ističe da je prilikom gradnje svoje kuće za odmor popravljao i roditeljsku kuću i to 1983. godine na način da je skinuo stari crijep, postavio salonit, fasadu obložio salonitom, postavio hidrofor, napravio kupatilo, sagradio zid ispred kuće, dok da tuženik na roditeljskoj kući nije ništa radio. Naposljetku, da je on bio u posjedu utuženih nekretnina na način da bi kosio sijeno, spremao ga, a isto tako da je i njegov sin R. sigurno 20 godina dolazio na ove nekretnine i pomagao djedu pa da je tako znao obrezivati šljive, voćke, razgrtao krtine te vodio svoga djeda liječniku. Naglašava da na ovim nekretninama nema ograde, da su one sve povezane i nalaze se oko roditeljske kuće.

 

14.           Tuženik u svome iskazu navodi da je njihov otac otišao na rad u Njemačku kada je on bio u dobi od 9 godina, a tužitelj od 11, a da je on, tuženik, ostao sa majkom kod kuće učiti zanat te da je najviše i radio sa njom dok da je tužitelj otišao na zanat u R.. Nakon majčine smrti da je upravo njega pitao otac da li bi vodio brigu o njemu na što je on pristao pa da je tako šest i pol godina vodio brigu o ocu koji je bio smješten u domu za starije osobe u O., a da je on mjesečno znao k njemu dolaziti 7,8 puta te bi vikendom nosio njegovo rublje na pranje svojoj kuće. Jedne prilike da mu je otac kazao da mu želi "prepisati J.", misleći na zemlju u J. no onda da je on utvrdio da su kao suvlasnici upisane neke preminule osobe nakon čega da se obratio odvjetnici koja je vodila postupak. Postupak da je trajao 4 godine, a ističe da što se tiče nekretnina koje su na Z. M. da tu zemlju nije dirao. Nadalje navodi da ne zna što je Ugovor o doživotnom uzdržavanju no da je imao s ocem takav ugovor samo što ugovor nije bio potpisan niti se išlo kod bilježnika, a isto tako navodi da tužitelja nije obavijestio o vođenju parničnog postupka u kojem su se sređivale nekretnine jer da mu je otac to darovao. Pojašnjava da otac nije bio upisan vlasnikom ovih nekretnina zbog čega je i morao pokrenuti sudski postupak. Potvrđuje da je u postupku pred Sudom u G. kazao da njegov brat, ovdje tužitelj, nije zainteresiran za nekretnine u J. s obzirom da tužitelj "nije pokosio te čestice 15 godina" te nije dolazio na ove nekretnine, dapače, da je kazao ocu da iz inata neće dolaziti na ove nekretnine jer mu otac nije htio prepisati nekretnine u R.. Osporava da bi tužiteljev sin R. obrezivao voćke na predmetnim nekretninama,a  da je otac obnavljao roditeljsku kuću jer je imao njemačku mirovinu. Isto tako navodi da su utužene nekretnine u posjedovnom listu bile upisane samo na njegovog oca M. L., a ne i na majku iz razloga jer su te nekretnine ranije bile u posjedu očevog oca.

 

15.           Na temelju izvedenih dokaza proistječe da je prednik stranaka L. M. zaključio sa svojim sinom M. Z., ovdje tuženikom, Ugovor o darovanju nekretnina, između ostalih i ovdje utuženih, a kojih nekretnina M. L. kao darovatelj nije bio upisan zemljišno knjižnim vlasnikom već je bio upisan posjednikom istih kako je to vidljivo iz Posjedovnog lista 110 (list 21 spisa). Nadalje proistječe da je tuženik potom pokrenuo parnični postupak pred Općinskim sudom u G. pod posl. brojem … radi utvrđenja prava vlasništva na utuženim nekretninama, te je postupak okončan Presudom kojom je usvojen tužbeni zahtjev tamo tužitelja Z. M. te je isti upisan samovlasnikom prijepora.

 

16.           Vezano za aktivnu legitimaciju u ovome postupku proistječe da ona Sudu očito nije bila sporna budući je tamo tužitelj Z. M. iskazao da njegov brat M. M. (ovdje tužitelj) "nije zainteresiran za nekretnine u J. budući da živi u R.", a što se očito pokazalo netočnim imajući u vidu pokretanje ovog postupka od strane brata M. M..

 

17.           Iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. M. L.  kao i iza M. J., roditelja stranaka razvidno je da su nasljednicima iza istih utvrđeni njihovi sinovi, tužitelj i tuženik, svatko u ½ dijela. S druge pak strane, iz Rješenja tadašnjeg Kotarskog suda u B. od 29. ožujka 1958. godine razvidno je da se brisalo zadružno svojstvo Z. M. u pogledu nekretnina u zk. ul. 207 i 225 k.o. J. i to na M. L., M. J., M. M. i M. Z. na jednake dijelove.

 

18.           Premda doista kako to navodi tuženik u navedenom Rješenju nije brisano zadružno svojstvo i na utuženim nekretninama koje su bile upisane ranije u zk. ul. 205 k.o. J., ovaj Sud nije mogao zanemariti predmetno Rješenje  budući je očito da su se nekretnine M. zadruge brisale u suvlasništvo svih članova zadruge, a što znači na ovdje parnične stranke i njihove roditelje.

 

19.           Isto tako, činjenica da je otac stranaka M. L. bio upisan sam kao posjednik utuženih nekretnina i to u Posjedovnom listu broj 110 po ocjeni ovoga Suda nije odlučna s obzirom da navedeno očito ne odgovara stvarnom stanju posjedovanja, a dovodeći pritom u vezu i spomenuto Rješenje o brisanju zadruge M. na preostalim nekretninama.

 

20.           Ovaj Sud je posebno cijenio iskaz svjedoka Č. D., starog 82 godine koji je u iscrpnom i okolnosnom iskazu iznio da je bio kućni prijatelj sa roditeljima stranaka te je vrlo uvjerljivo opisivao posjedovanje tužitelja i njegovog sina R. (R.) predmetnih nekretnina. Dapače, svjedok je decidirano iznosio da nije niti znao da L. i J. M. imaju i drugog sina jer da oni to nisu spominjali te je svjedok isključivo opisivao posjedovanje prijepornih nekretnina od strane tužitelja i njegovog sina.

Navedeni svjedok je nesrodan te zasigurno nema razloga pogodovati u ovome postupku niti jednoj strani, a isti je starije životne dobi te očito može imati relevantnih saznanja o kronologiji posjedovanja prijepora. Osim toga, iskaz ovog svjedoka podudaran je i sa iskazom svjedoka H. Z. koji je također opisivao svoje mnogobrojne posjete prijeporu  zajedno sa tužiteljem izrijekom navodeći da za vrijeme tih svojih dolazaka nije viđao tuženika, dapače, da ga roditelji nisu niti spominjali.

 

21.           Proistječe stoga da premda je otac stranaka zaključio Ugovor o darovanju između ostalog vezano i za prijeporne nekretnine (kojih u vrijeme darovanja M. L. kao darovatelj nije bio upisan zemljišno knjižnim vlasnikom), da je tužitelj sa svojim sinom R. nesmetano nastavio posjedovati i prijeporne nekretnine, a čemu se očito nije protivio niti M. L..

 

22.           Osim toga, po ocjeni ovoga Suda, svakako je sudionikom parničnog postupka pod posl. brojem … trebao biti i ovdje tužitelj, neovisno o ishodu ovog parničnog postupka.

 

23.           Na temelju izvedenih predloženih dokaza proistječe naprotiv da je i tužitelj nastavio posjedovati prijeporne nekretnine pa i nakon smrti roditelja, a što je u skladu sa činjenicom da je i tužitelj nasljednik roditelja u ½ dijela.

 

24.           Prema tome, suposjed tužitelja na prijepornim nekretninama ima se smatrati barem poštenim budući kada ga je stekao nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na suposjed, a s obzirom da je riječ o nesmetanom suposjedovanju koje traje desetljećima imajući u vidu  da su stvarnim posjednicima bili i njegovi roditelji, očito je da je i tužitelj stekao suvlasništvo prijepornih nekretnina u ½ dijela, upravo kao i njegov brat, ovdje tuženik.

 

25.           S obzirom na izneseno valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

 

26.           Budući je tužitelj uspio u parnici to mu je tuženik dužan naknaditi prouzročeni parnični trošak koji je odmjeren prema Troškovniku dostavljenom na spis. Sud je tako priznao sastav tužbe u iznosu od 199,00 eura, nadalje, sastav prijedloga za osiguranje (određivanje privremene mjere) u iznosu od 99,50 eura, nadalje, za zastupanje na ročištima od 27.9.2021., 7.7.2022., 8.9.2022., 13.4.2023. i 2.5.2023. u iznosu od po 199,00 eura za svako ročište. Nadalje, priznat je trošak sastava podneska od 25.7.2022. u iznosu od 99,50 eura, nadalje, za sastav podneska od 25.11.2021. godine kojim se tužitelj očitovao na navode iz odgovora na tužbu i na odgovor na prijedlog za određivanje privremene mjere u iznosu od 199,00 eura. Proistječe da je ukupan trošak zastupanja kojeg je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 1.592,00 eura, a sve prema Tarifi o nagrada o naknadi troškova za rad odvjetnika. Sud nije priznao zatraženi trošak za sastav podneska od 5.12.2022. budući spisu ne prileži podnesak sa navedenim datumom, a nije priznao niti sastav požurnica od 12.1.2023., 9.2.2023. i 16.3.2023. budući navedene požurnice nisu bile nužne za vođenje ovog postupka te trošak sastava istih ne može ići na teret tuženika te je valjalo tužitelja odbiti sa ovim dijelom parničnog troška.

 

27.           Valja istaći da je Sud priznao trošak sastava Prijedloga za osiguranje premda je tužitelj u nastavku tužitelja povukao takav prijedlog s obzirom da proistječe da je takav prijedlog bio utemeljen u vrijeme njegovog podnošenja, a tužitelj je prijedlog povukao nakon prestanka radnji koje su zahtijevala podnošenje takvog prijedloga.

 

28.           Također Sud je priznao i zatraženi trošak sudskih pristojba te je priznao trošak pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od ukupno 106,18 eura kao i trošak pristojbe na Prijedlog na osiguranje u iznosu od 19,91 euro, sve prema Zakonu o sudskim pristojbama. Proistječe da je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u ukupnom iznosu od  1.718,09 eura.

 

29.           Zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak presuđene su temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08).

 

U Otočcu 4. svibnja 2023.

 

Sutkinja

Slavka Nikšić, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku

              Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

 

O tom obavijest

1. M. S., odvjetnik u R.
2. N. K., odvjetnik u R.
3. Porezna uprava, Ispostava u O., nakon pravomoćnosti
4. Područni ured za katastar G., Odjel za katastar nekretnina O., nakon pravomoćnosti