Poslovni broj: P-193/2021-30

1

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

R J E Š E N J E

 

 

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Sandri Oletić, u pravnoj stvari tužitelja Z. H., ČK, M. ulica …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. P, odvjetniku u Čk protiv tuženika O. b. d.d., St, D. r. .., OIB: …, zastupanog po punomoćniku R. Ž. i ostalim odvjetnicima iz O. d. Ž.i p. iz Zg, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon dovršene glavne rasprave održane dana ... ožujka 2023. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 4. svibnja 2023. objavio je i

p r e s u d i o   j e

I.              Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu broj … od …. sklopljenog između HVB SPLITSKA BANKA d.d. i tužitelja, u dijelu odredbe čl. 2. koji glasi: “…3. Sve obveze iz Ugovora obračunavaju se i iskazuju na istovjetan način –u izabranoj stranoj valuti (CHF –kao valuta Ugovora)

4. Sva plaćanja novčanih obaveza zasnovanih na Ugovoru (otplata glavnice i kamata naknada troškova i drugo) izvršit će se u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute Ugovora izračunato korištenjem prodajnog tečaja Kreditora (prodajni tečaj kune u odnosu na CHF) vrijedećeg na dan plaćanja ako Ugovorom nije drugačije određeno.

5. Korisnik kredita samostalno i isključivo odgovara za izbor valute Ugovora

6. Korisnik kredita i ostali sudionici potvrđuju upoznatost sa mogućom promjenljivošću tečaja izabrane valute Ugovora koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti novčanih obaveza po Ugovoru i pristaju na moguće posljedice izbora valute Ugovora neovisno o veličini tih promjena u odnos na HRK…”.

 

II.              Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu broj … od …. sklopljenog između HVB SPLITSKA BANKA d.d. i tužitelja, u dijelu odredbe čl. 9. koja glasi:

9.6.a)1.“…jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 784,40 CHF (slovima sedamstotinaosamdesetčetirišvicarskihfrankačetrdesetcentima) i jednog preostalog anuiteta u iznosu 783,07 CHF (slovima sedamstotinaosamdesettrišvicarsafrankasedamcentima)…

d)1. Mjesečni anuiteti izraženi u CHF –valuti Ugovora podmiruju se uplatompotrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća

d)2. Ukoliko Korisnik kredita zakasni sa uplatom mjesečnog anuiteta Kreditor će na uplatu primijeniti prodajni ni tečaj vrijedeći na dan kada mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima.

d)3. Prijevremene uplate, uplate anuiteta izvršene prije desetog dana u mjesecu prihvatit će se po tečaju koji vrijedi na dan redovnog dospijeća

d)4. Kreditor zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva zbog izvršenih prijevremenih ili zakašnjelih uplata…”

 

III.              Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu broj … od …. sklopljenog između HVB SPLITSKA BANKA d.d. i tužitelja, u dijelu odredbe čl. 11. 1. koja glasi: “…Redovna kamatna stopa je promjenljiva a utvrđuje se odlukom Kreditora…”

 

IV.              Nalaže se tuženiku O. b. d.d., St, D. r. .., OIB: …., isplatiti tužitelju Z. H., iz Čk, M. U. .., OIB: …, iznos od 15.371,68 EUR / 115.817,92 kn, zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od dana dospijeća pojedinog iznosa do ….2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od ….2015. do ….2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, te od ...2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim na iznos od:

iznos 33,60 EUR / 253,16 kn od 10. svibanj 2010.do isplate,

iznos 48,28 EUR / 363,77 kn od 10. lipanj 2010. do isplate,

iznos 48,28 EUR / 363,77 kn od 10. srpanj 2010. do isplate,

iznos 61,56 EUR / 463,82 kn od 10. kolovoz 2010. do isplate,

iznos 61,56 EUR / 463,82 kn od 10. rujan 2010. do isplate,

iznos 61,56 EUR / 463,82 kn od 10. listopad 2010. do isplate,

iznos 61,56 EUR / 463,82 kn od 10. studeni 2010. do isplate,

iznos 74,81 EUR / 563,66 kn od 10. prosinac 2010. do isplate,

iznos 48,28 EUR / 363,77 kn od 10. siječanj 2011. do isplate,

iznos 61,56 EUR / 463,82 kn od 10. veljača 2011. do isplate,

iznos 166,60 EUR / 1.255,25 kn od 10. ožujak 2011. do isplate,

iznos 265,88 EUR / 2.003,27 kn od 10. travanj 2011. do isplate,

iznos 265,88 EUR / 2.003,27 kn od 10. svibanj 2011. do isplate,

iznos 265,88 EUR / 2.003,27 kn od 10. lipanj 2011. do isplate,

iznos 265,88 EUR / 2.003,27 kn od 10. srpanj 2011. do isplate,

iznos 117,63 EUR / 886,28 kn od 10. kolovoz 2011. do isplate,

iznos 117,63 EUR / 886,28 kn od 10. rujan 2011. do isplate,

iznos 117,63 EUR / 886,28 kn od 10. listopad 2011. do isplate,

iznos 13.227,62 EUR / 99.663,50 kn od 8. studeni 2011. do isplate, u roku od 15 dana.

 

V.              Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.933,68 EUR / 37.172,80 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od dana .. 2023. do isplate, u roku od 15 dana. 

 

r i j e š i o    j e

 

              Utvrđuje se da je tužba tužitelja, a za isplatu iznosa od 2.602,14 EUR / 19.605,80 kn sa traženim zateznim kamatama, povučena.

 

Obrazloženje

1.              Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate, u kojoj navodi da je kao korisnik kredita dana … 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj…, s H. St b. d.d., koja je banka pripojena tuženiku i koji je time postao njen sveopći pravni slijednik, a da radilo se o namjenskom kreditu za adaptaciju i dovršenje obiteljske kuće, u iznosu glavnice od 99.316,07 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu, sa rokom vraćanja od … mjeseci, te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a ista je u trenutku ugovaranja iznosila 4,89% godišnje, dalje navodeći da čl. 9. je propisano da se kredit otplaćuje u mjesečnim ratama ugovorenim u valuti CHF i to uplatnom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća (valutna klauzula), te da čl. 11. predmetnog Ugovora je propisano da je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom kreditora, te da tužitelj je predmetni iznos kredita u cijelosti isplatio tuženiku sukladno Ugovoru. 

1.1.              Dalje u tužbi tužitelj navodi da odredbe predmetnog ugovora koje se odnose na jednostrani način promjene kamatne stope kao i odredbe odnoseće na ugovorenu valutnu klauzulu su ništetne, te ne proizvode nikakve pravne učinke među strankama, pozivajući se presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-../.. od … 2013., odredbu čl. 49. st. 1. trenutno važećeg Zakona o zaštiti potrošača, odnosno istovjetnu odredbu ranijeg Zakona iz 2003., zatim Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od … 1993., sudsku praksu Europskog suda, osobito presudu C-…/…, presudu Visokog Trgovačkog suda RH posl. broj Pž-…/.. od … 2014., presudu i rješenje Vrhovnog suda RH posl. broj Revt-…/.. od … 2015., odluku Ustavnog suda RH broj U-III-…/…, U-III-…/.., U-III-…/.., U-III-…/.., U-III-../.., U-III-…/.., U-III-../.. od … 2016., rješenje Vrhovnog suda Revt-../.. od … 2017., odluku Visokog trgovačkog suda RH Pž-…/.. od ….2018., te odredbu članka 502.c Zakona o parničnom postupku.

1.2.               Smatrajući da su odredbe citiranog ugovora koje se odnose na način promjene kamatne stope (čl. 11.1.) i valutne klauzule (čl. 2.3, čl. 2.4, čl. 2.5, čl. 2.6., čl. 9.6, a)1, čl. 9.6. d)1.,2.,3.,4.) nepoštetne, a time i ništetne, tužitelj navodi da je stoga svako povećanje kamatne stope i plaćanje anuiteta mimo početnog tečaja CHF-a na temelju ništetne odredbe prouzrokovalo stjecanje bez osnove na strani tuženika, te da ukoliko se iznos neosnovano stečenog utvrđuje kao razlika isplaćenog po kamatnoj stopi od 4,89% i povećavane kamatne stope tijekom otplatnog razdoblja, te isplaćenog po tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu koji je vrijedio na dan korištenja kredita i iznosa anuiteta koje je tužitelj u kunskoj protuvrijednosti stvarno plaćao tuženiku tijekom otplate kredita nakon rasta tečaja, tužitelj je preplatio iznos od 135.423,72 kn, te pozivajući se na odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a. navedeni iznos zajedno sa zakonskim zateznim kamatama potražuje ovom tužbom.

1.3.              Tužitelj tužbenim zahtjevom iz tužbe traži utvrđenje ništetnosti prednje navedenih odredbi Ugovora o kreditu, te isplatu iznosa od 135.423,72 kn zajedno s zakonskim kamatama od dana stjecanja svakog pojedinačnog iznosa do isplate, te nadoknadu prouzročenog parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 8 dana.

2.              U danom odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba je u cijelosti neosnovana; da nije sporno da je tužitelj sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj …. (dalje: „Ugovor o kreditu“ ili „Ugovor“), međutim, sporno je jesu li u konkretnom slučaju pojedine odredbe Ugovora nepoštene, a time i ništetne. Tuženik ističe prigovor zastare, navodeći da petogodišnji zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ugovora, a da zastarni su rokovi protekli i unatoč podnošenju tužbe u parnici radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača – Parnici Potrošač; da tužitelj je tužbu podnio .. … 2021., odnosno nakon proteka zastarnog roka od 5 godina (ukoliko se uzme da se na tražbine tužitelja primjenjuje opći zastari rok), odnosno 3 godine (ukoliko se uzme da se na tražbine tužitelja primjenjuje zastarni rok za anuitete, odnosno naknadu štete) računajući od datuma pravomoćnog okončanja Parnice Potrošač (….) kada su zastarni rokovi za utuženje počeli teći iznova, te da slijedom navedenog, kako je u trenutku podnošenja tužbe od strane tužitelja istekao petogodišnji i trogodišnji zastarni rok (bar u pogledu tražbina koje tužitelj zahtijeva po osnovi navodno preplaćenih kamata) tužitelj nije ovlašten zahtijevati isplatu tražbina utuženih u ovom postupku, pa tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Dalje tuženik navodi da utvrđenja iz Parnice Potrošač ne mogu se primijeniti na konkretan predmet, jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz Parnice Potrošač i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju; kolektivnom zaštitom osigurava se preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na „prosječnog potrošača“, ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, s obzirom da se u pojedinačnim parnicama uređuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača; da stoga je je tužitelj kao potrošač dužan dokazati da u ugovornom odnosu njega i tuženika postoje sve pretpostavke nepoštenosti valutne klauzule, te postojanje svih pretpostavki ništetnosti sporne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope, no da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora su jasne, lako uočljive i razumljive, slijedom čega te odredbe uopće ne mogu biti predmetom ocjene poštenosti i njihovu ništetnost nije ni moguće utvrđivati, a također tuženik ističe nepostojanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik prigovora i postavljenoj visini tužbenog zahtjeva, te napominje da tužitelj nije dokazao niti osnovu svog tužbenog zahtjeva pa uopće nema mjesta raspravljanju o visini, stoga se tuženik protivi financijskom vještačenju na okolnost visine tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava i anticipiranu metodu kojom tužitelj navodno postavlja zahtjev na isplatu, navodeći da naime, tužitelj potražuje razliku između početno ugovorenih mjesečnih obroka i kasnije naplaćenih anuiteta, no da međutim, sama činjenica eventualne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, nipošto ne znači da bi se trebala primijeniti fiksna kamatna stopa tijekom cijelog razdoblja otplate kredita. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te da obveže tužitelja naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

3.              Tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Osporava navode tuženika koji su suprotni navodima tužitelja. Tužitelj predaje u spis povijesni izvadak za čest br. 1114/23 k.o. Mihovljan koja je u naravi obiteljska kuća za koju su utrošena sredstva po ovom ugovoru o kreditu i koja je kasnije prodana kupcu T. B. i koji je istu platio kreditom kod E. b. čime je ovaj kredit zatvoren kako je vidljivo iz specifikacije.

4.              Tuženik je ostao kod svih navoda iz odgovora na tužbu, te prigovora zastare, u odnosu na cijeli tužbeni zahtjev, a posebice u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbi koje uređuju promjenjivu kamatnu stopu te na isplatu po tom temelju. Tuženik ističe da je .. 2022. VSRH iznio priopćenje u kojem navodi "ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već  u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok sukladno tekstu ova pravna shvaćanja počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti, sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donose u postupku kolektivne zaštite.", te da dakle, posljednji dan za podnošenje tužbe za isplatu temeljem promjenjive kamatne stope bio je .. 2019.

5.              Tužitelj se podneskom od .. 2022. očitovao kako će, a s obzirom na recentni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske po pitanju zastare potraživanja odnosećeg na preplatu radi promjene kamatne stope, u nastavku postupka potraživati samo iznos s osnove preplate zbog rasta tečaja CHF. Sukladno tome, pozivajući se na Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo N. J., mag.oec., od dana ...2022., tužitelj ističe kako je vještakinja u konkretnom slučaju utvrdila da je tužitelj tuženiku preplatio radi promjene tečaja CHF iznos od 123.009,01 kn (16.326,10 EUR-a), te je to iznos kojega tužitelj potražuje od tuženika. S obzirom na navedeno, tužitelj je navedenim podneskom od … 2022. uredio tužbeni zahtjev na način da uz tužbenim zahtjevom iz tužbe traženo utvrđenje ništetnosti prednje navedenih odredbi Ugovora o kreditu, potražuje isplatu iznosa od 123.009,01 kn (16.326,10 EUR), zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od dana dospijeća pojedinog iznosa do isplate, te nadoknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 4. siječnja 2023., a prema Dopuni nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 28.12.2022., tužitelj s osnova preplaćenog radi promjene tečaja CHF potražuje isplatu iznosa od 15.371,68 EUR (115.817,92 kn), sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6.              Tuženik i nadalje predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

7.              U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu: dokument naziva C1 – Inernal / Interno (listovi br. … spisa), Otplatni plan (listovi br. … spisa), Pregled promet po kreditu (listovi br. … spisa), Knjigovodstvenu karticu (listovi br. .. spisa), Rješenje Trgovačkog suda u Splitu posl. broj Tt-../..-. od … 2019. (listovi br. … spisa), Djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra za pravnog prednika tuženika (list br. . spisa), Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj …/.. od ….2005., sa Izračunom EKS-a i otplatnim planom (listovi br. … spisa), Izvadak iz zemljišne knjige – Povijesni prikaz od ...2022. (listovi br. ..-.. spisa), po tužitelju priloženu sudsku praksu: Rješenja Vrhovnog suda RH, posl. broj: Revd ../., Revd ../.., Revd ../.., Revd-../.., Revd ../.., Revd ../.. i Revd ../.., te Presudu Županijskog suda u Varaždinu, posl. broj: Gž-../.. (listovi br. ..-.. spisa). Zatim je provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku N. J., mag.oec. iz Centra .. d.o.o. Čk te izvršen uvid u Nalaz i mišljenje imenovanog vještaka od ...2022. (listovi br. ..-..spisa) i u Dopunu nalaza od ...2022. (listovi br. ..-.. spisa), a provedeno je i saslušanje tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja.

8.              Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08., 57/11, 184/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje u tekstu: ZPP), konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen je u cijelosti osnovanim.

9.              Nesporno je da su tužitelj Z. H., kao korisnik kredita (dalje u tekstu: tužitelj), te pravni prednik tuženika H A-A-Bank d.d. kao banka kreditor dana .. 2005. zaključili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj ../...

10.              Iz sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu razvidno je da je istim tužitelju odobren i isplaćen kredit za adaptaciju i dovršenje obiteljske kuće, u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 99.316,07 CHF, po prodajnom deviznom tečaju kreditora vrijedećem za CHF na dan korištenja kredita, sa ugovorenom kamatnom stopom od 4,89 % godišnje, koja je redovna kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se odlukom kreditora, sa rokom otplate 180 mjeseci odnosno u 180 mjesečnih anuiteta i to u 179 jednakih mjesečnih anuiteta u iznosu od 784,40 CHF i jednog preostalog anuiteta u iznosu od 783,07 CHF, s dospijećem prvog anuiteta 10.08.2005., a zadnjeg 10.07.2020, koji se mjesečni anuiteti podmiruju uplatom u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća,

11.              Prema odredbama članka 59. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03), koji je vrijedio u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, ugovor o potrošačkom zajmu morao je sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku.

12.              Prema odredbi članka 81. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom članka 84. ZZP/03 je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Istovjetne odredbe sadržane su u člancima 96. i 99. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07 – dalje: ZZP/07).

13.              Prema odredbi čl. 5. Direktive 93/13/EEZ od … 1993. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, a prema odredbi čl. 3. st. 1. te Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

14.              Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO-a propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Nadalje, prema odredbi članka 7. ZOO-a sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO- propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta. 

14.1.              Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14.2.              Odredbom čl. 320. ZOO-a propisano je da u slučaju kad je ugovor sklopljen prema naprijed otisnutom sadržaju ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.

15.              Tužitelj je saslušan u ovom postupku iskazao da tuži banku jer je preplatio kredit, a razlog je rast tečaja švicarskog franka i nije bio upozoren na rizike te valute. Dalje je iskazao da taj kredit bio mu je potreban za dovršetak adaptacije obiteljske kuće, te da je taj kredit isključivo koristio kao fizička osoba za sebe i svoju obitelj, a da za St b odlučio se jer je imao mirovinu kod St b. i oni su ga uvjerili da je to najpovoljniji kredit sa najnižim kamatama. Na pitanje svog punomoćnika da li mu je prilikom sklapanja ugovora o kreditu službenik banke obrazložio rizike valute CHF, tužitelj je odgovorio da nitko mu nije ništa obrazložio. Na pitanje da li je prije potpisivanja pročitao ugovor, odgovorio je da je, a na pitanje da li je prilikom sklapanja ugovora pregovarao oko pojedinih ugovornih odredaba ili mu je dan na potpis unaprijed formulirani obrazac, odgovorio je da ne, nije pregovarao, da dati mu je taj obrazac jer je već formuliran i kojeg je on potpisao. Na pitanje da li mu je javni bilježnik obrazlagao rizike promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, odgovorio je da nije, samo je rekao da mora plaćati kredit ili će mu biti ovrha. Na pitanje da li je bio svjestan rizika valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, odgovorio je da ne, da nije si mislio da će ga banka prevariti, njegova banka. Na pitanje što je po zanimanju, odgovorio je da je umirovljenik, prije je bio policajac. Na pitanje da li se sjeća koliko su iznosili mjesečni anuiteti na početku oplate kredita, a koliko kasnije, tužitelj je iskazao da na počeku oko 2.300,00 kn, na kraju preko 4.000,00 kn, ne zna sad točno, a na pitanje je li to bio problem plaćati, odgovorio je da veliki. Na pitanje zamjenice punomoćnika tuženika je li se u banci ili drugim bankama raspitivao o mogućnosti uzimanja kredita u euro valuti, odgovorio je da je, ali su mu rekli da je švicarac najbolji, da drugo ne gleda ništa, da je najbolji za njega. Na pitanje je li kod javnog bilježnika posebno zatražio da mu se objasne rizici sklapanja ugovora o kreditu sa promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom, odgovorio je da nije posebno tražio, nije ni bio svjestan toga, što bi se moglo desiti. Na pitanje je li primao obavijesti banke o promjeni tečaja, odgovorio je da je dobio obavijesti, išao je pitat kaj je s tim, međutim, nije imao utjecaja na to, rekli su mu na šalteru "mi vam ne možemo ništa pomoći, morate plaćati".

16.              Nesporno je da se u konkretnom slučaju radi o namjenskom ugovoru o kreditu, ugovorenom i utrošenom za adaptaciju i dovršenje obiteljske kuće, a koja je nekretnina, upisana u z.k. ul. … k.o. M, k.č. broj ../.. bila i predmet osiguranja povrata tog kredita.

17.              Nedvojbena je činjenica da je predmetni Ugovor o kreditu sačinio pravni prednik tuženika H. A.-A.-B. d.d., a da tužitelj i navedena banka kao ugovorene strane o pojedinačnim odredbama toga Ugovora nisu posebno pregovarale.               Iz iskaza tužitelja jasno je vidljivo da se isti na ugovaranje predmetnog kredita odlučio jer mu je taj kredit u valuti CHF prezentiran kao najpovoljniji. Nadalje, iz iskaza tužitelja proizlazi kako mu prilikom dogovaranja i ugovaranja predmetnog kredita od strane službenika H. A.-A.-B., pravnog prednika tuženika, nije na razumljiv i jasan način pojašnjeno značenje ugovorene promjenjivosti kamatne stope, kao ni značenje valutne klauzule kojom se otplata kredita veže za valutu CHF. Sud danom iskazu tužitelja poklanja vjeru, budući isti nije ničime doveden u sumnju.

18.              Stoga sud zaključuje kako tuženik nije dokazao da je prilikom ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu tužitelju dao sve relevantne informacije osnovom kojih bi tužitelj bio u mogućnosti donijeti promišljenu odluku o preuzimanju obveza po predmetnom kreditu ugovorenom uz valutnu klauzulu u CHF i uz promjenjivu kamatnu stopu odnosno ugovorenoj visini iste.

19.              Nije sporno da tuženik kao banka može ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, ali mora takvu stopu ugovarati tako da su korisniku kredita (ovdje tužitelju) poznati parametri na temelju kojih će se ta kamatna stopa mijenjati.

20.              Odredba predmetnog Ugovora o kreditu koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno (a ne naknadno jednostranim donošenjem posebnih dokumenata) precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

21.              Kod nedvojbene činjenice da ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale o ugovornoj odredbi o promjenjivosti kamatne stope, a da je promjena kamatne stope vezana uz jednostrane akte tuženika, to je takva neodređena formulacija nerazumljiva za prosječnog potrošača, ovdje tužitelja i dovela je do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, budući da isti nije mogao ocijeniti kako i u kojem smjeru će se tijekom budućeg razdoblja kretati kamatna stopa, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, slijedom čega je takva odredba nepoštena u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, odnosno čl. 96. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača ZZP/07, koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, te kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP/03, odnosno čl. 102. st. 1. ZZP/07. Naime, odredbe Ugovora o kreditu ne sadrže niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa se takve odredbe ne mogu smatrati razumljivima u smislu da tužitelj kao potrošač raspolaže objektivnim kriterijima na osnovi kojih bi bila određena promjenjivost kamatne stope odnosno predmet njezine obveze, a koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita.

22.              Nadalje, u predmetu Suda Europske unije br. C-472/10 u postupku prethodnog odlučivanja, od strane neovisne odvjetnice izraženo je pravno shvaćanje prema kojem ugovorne odredbe koje omogućuju jednostranu izmjenu ugovora nisu automatski nepoštene, već su to samo one odredbe koje dopuštaju izmjenu bez valjanog razloga ili koje u sebi ne sadrže razlog za izmjenu, time da razlog mora biti izrijekom naveden u ugovornoj odredbi. U smislu navedenog, a imajući u vidu da predmetnim Ugovorom nisu bili određeno precizirani razlozi za izmjenu kamatne stope ubuduće, odredba o promjenjivosti kamatne stope je  nerazumljiva i slijedom toga nepoštena.

23.              Nedvojbeno da se niti o ugovorenoj valutnoj klauzuli u CHF između stranaka nije pojedinačno pregovaralo. Slijedom toga ukazuje se da pri zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu tuženik kao trgovac nije ovdje tužitelja kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je također imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

24.               Naime, banka je (pravni prednik tuženika) i prije i u vrijeme zaključenja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama odnosno o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR, da je rast tečaja CHF u kontekstu uvođenja Eurozone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, a značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u CHF je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja CHF, te je još veći i zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju CHF, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a i neizvjestan je iznos i glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti u CHF što znači da su promjenjivi i neizvjesni bitni elementi ugovora.

25.              Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-../.. od .. 2013.  proizlazi da je tužitelj H. s. u. za z. p. ishodio presudu, između ostalih, i u odnosu na tuženika, gdje je utvrđeno da je u razdoblju koje obuhvaća i ugovaranje te vrijeme otplate predmetnog kredita, tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora pravni prednik tuženika kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03 u razdoblju od 01.9.2004. godine do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju koje obuhvaća i ovdje utuženo razdoblje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom pravnog prednika tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora pravni prednik tuženika kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku pravnog prednika tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

26.              Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-../. od .. 2014., kojom je potvrđena prednje navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-../.. od .. 2013. u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju koje obuhvaća i ovdje sporno razdoblje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Revizije podnesene protiv navedene presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-../.. od ... .. odbijene su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-../... od .. 2015.

27.              Iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-../.. od ..2015. slijedi da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine RH broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

28.              Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-../..-.. od ... ..2018. (kojoj je prethodila presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt ../.-. od .. 2017. kojom je isti ukinuo negativnu odluku Visokog trgovačkog suda broj Pž-../.. od .. 2014. vezano za valutu, te odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-../.. od .. 2016. kojom je usvojena tužba udruge .. i ukinuta točka I. presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt ../.. od .. 2015., te je predmet u tom dijelu vraćen na ponovno odlučivanje), potvrđena je ranije navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-../.. od .. 2013. u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredaba kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača. Revizije podnesene protiv ove presude Visokog trgovačkog suda  Republike Hrvatske broj Pž-../2..-. od .. 2018. odbijene su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-../.-.. od .. 2019.

29.              Nadalje, i prema presudi Europskog suda pravde broj C-../.. od .. 2014. čl. 4. st. 2. Direktive ../.. treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora. 

30.              U odnosu na navode tuženika da se utvrđenja iz parnice "Potrošač" ne mogu primijeniti na ovaj slučaj, sud ističe da se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na to pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva  u ovom postupku. 

31.              Nadalje, odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP) određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

32.              Citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. 

33.              Dakle, imajući u vidu naprijed gore označene odredbe ZPP-a i ZZP-a, kao i činjenicu da su ovdje sporne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-../.. od .. 2013. utvrđene ništetnim,  u ovom postupku ne bi bilo potrebno utvrđivati da li se o predmetnim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: Rev-../.. od .. 2019. No, i iz u ovom postupku provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da se o spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo.

34.              Odredbom čl. 55. st. 1. ZZP-a određeno je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a isto je bilo određeno i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Naime, svrha proglašenja ugovorene odredbe nepoštenom, pa stoga i ništetnom u postupku zaštite potrošača od nepoštenih odredaba je da tužitelj kao potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora i to neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

35.               Shodno iznesenom, osnovano tužitelj traži utvrđenje ništetnosti u tužbi naznačenih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema odluci kreditora, ovdje tuženika, te kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF.

36.              Zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa po predmetnom Ugovoru o kreditu restitucijski je zahtjev kao posljedica činjenice da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu vezanu za CHF ništetne. Odredbe čl. 502.c st. 1. ZPP-a i čl.118. ZZP-a govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. ZOO-a i umanjenje nečije imovine, a u konkretnom slučaju tužitelju je plaćanjem anuiteta otplate kredita obračunatih prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

37.              Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća ../.. EEZ od .. 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i prasku suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

38.              U presudi F. G. N. i A. M. P. M. protiv C. B. i B. B. V.. A. SA u spojenim predmetima C../.., C-../.. i C-../.. Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi ../..EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena. 

39.              Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle samo s početno ugovorenom kamatnom stopom i bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF. U konkretnom slučaju nije cijeli ugovor ništav već samo gore označene odredbe a bez kojih ugovor može i nadalje egzistirati, dok pozivanje tuženika na činjenicu da su stranke ugovorile promjenjivu a ne fiksnu kamatu stopu nije od utjecaja budući da je takvo ugovaranje bilo protivno gore navedenim odlukama donesenim u kolektivnim sporovima koje su direktno primjenjive u konkretnom slučaju. 

40.              Obzirom da je čl. 87. ZZP/03 propisano da nepoštena ugovorna odredba je ništava (st. 1.), a da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (st. 2.), te odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, znači da predmetni ugovor može opstati i bez ništetnih odredaba o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, a  ništetni dio ugovora ima se načelno smatrati kao da nikada nije postojao, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedene odredbe ne bi postojale. To u odnosu na ugovorenu početnu kamatnu stopu ugovorne kamate ne znači da se navedena kamatna stopa smatra fiksnom kamatnom stopom, već se ista primjenjuje sve dotle dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakonit mehanizam promjene kamatne stope. Naime, ugovaranje promjenjive kamatne stope, samo za sebe ne isključuje primjenu početno ugovorene kamatne stope u situaciji kada je utvrđeno da je jednostrana promjena kamatne stope ništetna.

41.              Financijskim vještačenjem provedenim po imenovanom stalnom sudskom vještaku N J., mag.oec., i to D. nalaza od ...2022. utvrđeno je da:

- tužitelj je tuženiku zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora (4,89% godišnje) i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita u razdoblju od ...2005. do ...2011. godine više platio 126.120,96 kuna;

- da od iznosa 126.120,96 kuna:

- po osnovi promjene kamatne stope više je plaćeno 10.303,04 kuna

- po osnovi promjene tečaja CHF više je plaćeno 115.817,92 kuna;

- a u nastavku razlika od 115.817,92 kuna (samo promjena tečaja CHF) iskazana u pojedinačnim mjesečnim iznosima u kunama, sa naznakom dospijeća svakog pojedinog iznosa, te iznosima preračunate u EUR po utvrđenom tečaju konverzije 7,53450.

42.              Sud je nalaz i mišljenje imenovanog stalnog sudskog vještaka, i to konkretno navedenu Dopunu nalaza i mišljenja od ...2022. u cijelosti prihvatio, budući su tom Dopunom nalaza i mišljenja otklonjeni svi računski prigovori tuženika na prvotno dani Nalaz i mišljenje vještaka od ...2022. 

43.              Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-../..) pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene, a na identičan način ustanovljeno je i u tijeku ovog postupka a imajući u vidu činjenicu da tuženik ne osporava da ne bi bio sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, zaključuje se da je predmetni ugovor o kreditu protivan citiranim prisilnim propisima i moralu društva, te se zaključuje da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO-a mora platiti zateznu kamatu od dana stjecanja, odnosno od dana kada je tužitelju nastala  šteta sukladno čl. 1086. ZOO-a.

44.               Obzirom da je dio ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, a koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, ništetan, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno takvih ugovornih odredaba Ugovora o kreditu primio, a što je po mišljenju suda sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima. Odredbom čl. 1111. ZOO-a određeno je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kada se vraća stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja. U ovoj pravnoj stvari tuženik je kao stjecatelj nepošten od samog dana sklapanja Ugovora o kreditu jer je, kako je prethodno rečeno, utvrđeno da je riječ o nepoštenoj klauzuli promjene ugovorne kamatne stope bez unaprijed određenih kriterija, te nepošteno ugovorenoj valutnoj klauzuli.

45.              U odnosu na prigovor zastare sud ističe kako se prema čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, što znači da ne podliježe zastarnim rokovima, dok na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (članak 327. st. 1. ZOO-a). Imajući navedene odredbe u vidu sud je mišljenja da zastara nije nastupila jer je u ovom slučaju vjerovnik (tužitelj) imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze tek kad se utvrdi da su sporne odredbe ugovora ništetne (čl. 215. st. 1. ZOO-a). Kod instituta stjecanja bez osnove zakon ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a, koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

46.              Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev-../.. od .. 2018. izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je u Zaključku sa svoje sjednice  od .. 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj .. 2022. dano je objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi CHF (Broj: Su-IV-../..), prema kojem ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba prednje navedena pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

47.              Shodno iznesenom, ništetnost ugovornih odredbi ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i u odnosu na valutu CHV pravomoćno je ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, i to glede promjenjive kamatne stope danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-../.. od .. 2014., a glede ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-../..-10 od … 2018.

48.              Obzirom da je tužba tužitelja podnesena dana .. 2021., osnovan je po tuženiku istaknuti prigovor zastare u odnosu na potraživanje tužitelja za isplatu preplaćenog po predmetnom kreditu po osnovi promjene kamatne stope, a neosnovan u odnosu na potraživani iznos preplate po osnovi promjene tečaja CHF.

49.               Kako je ranije izneseno, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj isplatu s osnova preplaćenog radi promjene kamatne stope više niti ne potražuje, već traži samo isplatu preplaćenog radi promjene tečaja CHF, u iznosu od 15.371,68 EUR (115.817,92 kn), sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

50.              Na temelju svega iznesenoga, zahtjev tužitelja za isplatu prednje navedenog iznosa od 15.371,68 EUR / 115.817,92 kn utvrđuje se u cijelosti osnovanim.

51.              Tužitelju na navedeni iznos glavnice pripada pravo na isplatu zatezne kamate, od dospijeća pojedinačnih mjesečnih preplaćenih iznosa navedenih u nalazu i mišljenju sudskog vještaka, sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a, do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. st. 2. ZOO-a.

52.              Slijedom svega iznijetog, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.371,68 EUR / 115.817,92 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kako je to odlučeno u izreci presude.

53.              U odnosu na preostali dio prvotno utuženog iznosa, od 2.602,14 EUR / 19.605,80 kn (135.423,72 kn - 115.817,92 kn), sa traženim zateznim kamatama, sukladno odredbi članka 193. ZPP-a utvrđeno je povlačenje tužbe.

54.              O  naknadi troškova ovog postupka odlučeno je temeljem odredbi članka 164. i članka 154. st. 1. ZPP-a, a u svezi s člankom 155. ZPP-a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; dalje: Tarifa).

54.1.              Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe od 4.5.2021. u iznosu od 497,71 EUR / 3.750,00 kn (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podneska od 7.6.2021. (očitovanje na odgovor na tužbu) u iznosu od 497,71 EUR / 3.750,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 31.3.2022. u iznosu od 497,71 EUR / 3.750,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastava podneska od 14.10.2022. (očitovanje na nalaz vještaka) u iznosu od 497,71 EUR / 3.750,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 19.12.2022. u iznosu od 497,71 EUR / 3.750,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastava podneska od 4.1.2023. (podnesak kojim je uređen tužbeni zahtjev) u iznosu od 497,71 EUR / 3.750,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 28.3.2023. u iznosu od 497,71 EUR / 3.750,00 kn EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), poreza na dodanu vrijednost na ukupni iznos od 3.483,97 EUR / 26.250,00 kn, po stopi od 25%, u iznosu od 870,99 EUR / 6.562,50 kn, trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR / 2.000,00 kn, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 113,10 EUR / 852,12 kn (plaćena pristojba za tužbu podnesenu e-komunikacijom s oslobođenjem od 50%) i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 200,17 EUR / 1.508,18 kn, ukupno 4.933,68 EUR / 37.172,80 kn.  

54.2.              Tužitelju nije priznat traženi trošak sastava podneska 8.4.2022.  jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice, budući tužitelj u istom iznosi svoje stavove glede prigovora iz odgovora na tužbu, iako je to bio u mogućnosti iznijeti u svom podnesku od 7.6.2021. (trošak kojeg je podneska kako je prednje izneseno tužitelju priznat), te nije priznat trošak sastava podneska od 22.12.2022. jer u spisu ovog predmeta nema podneska tužitelja od navedenog dana. Nadalje, podnesci od 6.5.2021. i 22.8.2022., kojima je dostavljen dokaz o uplati sudske pristojbe na tužbu odnosno dokaz o plaćenom predujmu za vještačenje, također nisu bili potrebni u ovoj parnici, iz razloga što sud putem sustava ima pristup podacima o podmirenju sudskih pristojbi i predujmljenim troškovima vještačenjima, a nije mu priznat ni sastav podneska od 21.7.2021. u kojem se navodi da isti predstavlja očitovanje na zaprimljeni podnesak tuženika od 7.6.2021., dok u spisu ovog predmeta ne postoji podnesak tuženika od 7.6.2021. Tužitelju nije priznat ni traženi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude od 4.5.2023. jer zastupanje na ročištu za objavu presude ne predstavlja neophodnu parničnu radnju pa stoga niti neophodni trošak postupka.

54.3.              Shodno prednje iznesenom, naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 4.933,68 EUR / 37.172,80 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja s kojim je danom visina troškova utvrđena, pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. st. 2. ZOO-a.

Čakovec, 4. svibnja 2023.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude, putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

 

O tom obavijest:

1. tužitelj po punomoćniku

2. tuženik po punomoćnicima