1

  Poslovni broj Gž-2296/2021-2

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-2296/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o., OIB: ….K., zastupanog po punomoćniku P. T., odvjetniku iz S., protiv tuženika D. C., OIB:…, V., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, posl.br. Povrv-148/2020-15 od 23. srpnja 2021., dana 03. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Povrv-148/2020-15 od 23. srpnja 2021., u točkama I. i III. izreke.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1.Citiranom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice M. D. iz V., poslovni broj Ovrv-122/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 483,09 kn sa zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke); platni nalog je ukinut u preostalom dijelu (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 800,00 kn (točka III. izreke).

 

2.Protiv točke I. i III. izreke citirane presude žalbu je podnio tuženik pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva.

 

 

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode, predlažući da se

žalba tuženika odbije kao neosnovana.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 483,09 kn

sa zakonskom zateznom kamatom, koji se iznos odnosi na (fiksnu) naknadu za obavljenu komunalnu uslugu tužitelja na ime odlaganja komunalnog otpada tuženika kao vlasnika nekretnine (stana na adresi K.,….) za razdoblje od listopada do prosinca 2018., travnja do srpnja 2019., te od rujna 2019. do siječnja 2020. Sporna je obveza tuženika na isplatu fiksne naknade s obzirom da u utuženom razdoblju tužitelj tuženiku nije pružio uslugu zbrinjavanja otpada jer je tuženik nekretninu koristio samo u kolovozu 2019.

 

6.1.           Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud poziva se

na članak 30. stavak 1. i 33. stavak 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj: 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19, dalje ZOGO) i utvrđuje da obračun cijene javne usluge sadrži dva dijela; prvi dio obračuna je "fiksni" kojim se osigurava ekonomski održivo poslovanje, osiguranje sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, a drugi dio obračuna da je "varijabilni" kojim se osigurava načelo „onečišćivač plaća“ i koji ovisi o količini predanog otpada korisnika javne usluge (onečišćivača), tako da je cijenu obvezne minimalne usluge (tzv. "fiksni dio cijene") potrebno osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati, odnosno kako bi sustav pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada uopće mogao kvalitetno i sigurno funkcionirati s obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje, kao i sva potrebna materijalna sredstva (koja uključuju radnike, spremnike, kamione i drugu opremu), te da iz tih razloga navedeni sustav ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada.

 

6.2.           Što se tiče visine obveze i načina obračuna komunalne usluge za

razdoblje od travnja 2019. do siječnja 2020. prvostupanjski sud poziva se na članak 53. i 54. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine K. od 29. ožujka 2018. (dalje: Odluka/2018), te na cjenik koji se primjenjuje od 1. siječnja 2019. i utvrđuje da cijena obvezne minimalne javne usluge za spremnik od 80l (za koji je zadužen tuženik) iznosi 45,20 kn s porezom na dodanu vrijednost po stopi od 13%. S obzirom na vlasništvo tuženika na nekretnini na području gdje tužitelj ima funkciju pružatelja javne usluge odvoza komunalnog otpada, tužitelj da je bio dužan obračunati minimalnu javnu uslugu (fiksni dio naknade) bez obzira je li tuženik redovito ili povremeno koristi svoju nekretninu, pa je stoga prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da podmiri utuženo potraživanje.

 

7.Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o

tužbenom zahtjevu, te nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354.

 

 

 

stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tuženika.

 

8.1.U ovom žalbenom postupku, kao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, sporno je pravno pitanje koje glasi: Moraju li cijenu obvezne minimalne usluge (tzv. "fiksni dio cijene") plaćati vlasnici nekretnine za sve mjesece tijekom kalendarske godine unatoč činjenici što nekretninu ne koriste svaki mjesec? Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik dužan plaćati naknadu za odvoz otpada (fiksni dio) neovisno o korištenju nekretnine.

 

              8.2. Naime, nužno je, prije svega, poći od odredbi ZOGO i imati na umu smisao i cilj koji se tim zakonom želio postići, a to je da je cijenu obvezne minimalne javne usluge potrebno osigurati kako bi na nekom području uopće bilo moguće osigurati pružanje javne usluge koja bi bila redovita, sigurna, kvalitetna i ekonomski održiva, ali i koja će osigurati potrebna sredstva (za radnike, spremnike, kamione, drugu opremu i ostala materijalna sredstva), te zavisno od toga prosuditi bi li poslovanje davatelja javne usluge koje bi isključivo zavisilo o količinama predanog otpada, koje u pojedinom razdoblju može znatno varirati, bilo ekonomski održivo, te bi li za tu cijenu pružena usluga zadovoljavala zakonske kriterije sigurnosti, redovitosti i kvalitete. Prema odredbi čl. 30. st. 1. ZOGO, javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva određene radnje i aktivnost davatelja usluge, a to su: prikupljanje tog otpada na određenom području, pružanje usluge putem spremnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Odredbom članka 33. st. 1. ZOGO propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ZOGO na način kojim se osigurava primjena načela „onečišćivač plaća“, ali i sigurnost, redovitost i kvaliteta pružanja te usluge, pri čemu poslovanje mora biti ekonomski održivo, a kvaliteta, sigurnost i redovitost pružanja te usluge sukladna odredbama ZOGO, Uredbi i odluci o načinu pružanja javnih usluga koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, dok je stavkom 2. propisano da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom Vlade. Člankom 33. st. 4. ZOGO propisani su troškovi koje je davatelj usluge dužan uključiti u cijenu javne usluge, a u koje spadaju troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškovi prijevoza otpada, troškovi obrade otpada i drugi troškovi. Sukladno navedenom, Vlada RH je u čl. 19. st. 3. i 4. Uredbe:50/17-84/19 propisala da je izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno, prije davanja suglasnosti na prijedlog cjenika, provjeriti je li prijedlog cjenika u skladu sa ZOGO-om, Uredbom:50/17-84/19 i odlukom o načinu pružanja javne usluge, te da su predložene cijene takve da potiču korisnika usluge da odvojeno predaje biorazgradivi komunalni otpad, reciklabilni, glomazni i problematični otpad od miješanog komunalnog otpada, dok je davatelj usluge dužan objaviti suglasnost na cjenik u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave, te obavijestiti korisnika usluge o cjeniku (i izmjeni cjenika) 30 dana prije dana primjene cjenika. Iz navedenog proizlazi da je intencija navedenih odredaba ZOGO-a i odredaba Uredbe:50/17-84/19 bila, a

 

što ujedno proizlazi i iz očitovanja Vlade RH-e od 9. siječnja 2020., da jedinice lokalne samouprave donošenjem odluke o načinu pružanja javne usluge od strane predstavničkog tijela, te davanjem suglasnosti izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na cjenik davatelja usluge određenom kontrolom usklađenosti cjenika s odlukom osiguraju sustav i funkcioniranje samog prikupljanja komunalnog otpada, te da se na taj način potiče korisnika da odvojeno predaje miješani, biorazgradivi, reciklabilni, glomazni i problematični komunalni otpad. Vezano za čl. 20. st. 2. Uredbe: 50/17-84/19, kojim se propisuje da strukturu cijene javne usluge propisuje Vlada uredbom, Vlada RH je na temelju čl. 29. st. 10. ZOGO propisala strukturu cijene javne usluge, u skladu s čl. 33. st. 20. ZOGO-a i način gospodarenja komunalnim otpadom u vezi s obvezama jedinice lokalne samouprave propisanih čl. 28. ZOGO-a, pa je u čl. 4. st. 1. u točki 7. Uredbe: 56-84/19 određeno da odluka o načinu pružanja usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, mora, između ostalog, sadržavati odredbe o načinu izračuna i određivanju cijene, te iznos obveze minimalne javne usluge za korisnike javne usluge, dok je čl. 5. Uredbe 50/17-10 4/15 propisan način funkcioniranja sustava sakupljanja komunalnog otpada te je, između ostalog, propisano da se u okviru sustava sakupljanja komunalnog otpada pruža javna usluga prikupljanja mješovitog i biorazgradivog komunalnog otpada na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge, te da korisniku usluge mora biti osigurana mogućnost odvojene predaje otpada na njegovom obračunskom mjestu i korištenje reciklažnog dvorišta, mobilnog reciklažnog dvorišta, te spremnika postavljenog na javnoj površini, kao i odvoz glomaznog otpada. Prema odredbi čl. 20. st. 1. Uredbe: 50/17-84/19, cijena javne usluge plaća se radi pokrića troškova poslovanja davatelja usluge, a u navedenu cijenu uključeni su troškovi koji su propisani čl. 33. st. 4. ZOGO-a, troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškovi prijevoza otpada, troškovi obrade otpada i troškovi koji su propisani čl. 18. st. 1. Uredbe:50/17-84/19, troškovi nastali radom reciklažnog dvorišta i mobilnog reciklažnog dvorišta zaprimanjem bez naknade otpada nastalog u kućanstvu na području jedinice lokalne samouprave za koje je uspostavljeno reciklažno dvorište, troškovi prijevoza i obrade glomaznog otpada i vođenja evidencija i izvješćivanja u vezi s javnom uslugom. Prema navedenom, struktura cijene javne usluge obuhvaća cijenu javne usluge za predanu količinu otpada (varijabilni dio), cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio) i ugovornu kaznu (ako je došlo do postupanja korisnika protivno ugovoru), kako je i navedeno u očitovanju Vlade od 9. siječnja 2020., jer je cilj propisivanja navedene strukture cijene bio da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela »onečišćivač plaća«, a da se tzv. varijabilnim dijelom osigura sama primjena načela »onečišćivač plaća«. Razdvajanjem načina propisivanja i određivanja obračuna varijabilnog i fiksnog dijela cijene javne usluge dodatno se potvrđuje namjera zakonodavca da strukturira cijenu javne usluge, te se davanjem suglasnosti njenog izvršnog tijela na cjenik davatelja javne usluge osigurava sustav sakupljanja komunalnog otpada koji ispunjava svoju svrhu, te potiče korisnika da odvojeno predaje miješani komunalni otpad (MKO), BKO, reciklabilni, glomazni i problematični otpad.

 

8.3. O pitanju zbrinjavanja i naplate odvoza komunalnog otpada i cijeni za pruženu uslugu raspravljao je i Ustavni sud Republike Hrvatske, koji je u odluci i rješenju, poslovni broj U-II-2492/2017 i dr. od 23. ožujka 2021. (NN br. 31/21), između ostalog, naveo da je ZOGO u čl. 33. st. 1. predvidio dio obračuna cijene

 

 

javne usluge (tzv. fiksni dio) kojim se osigurava funkcioniranje poslovanja davatelja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, zbog čega nije prihvatio prigovore predlagatelja da plaćanje tzv. »paušala« nije predviđeno ZOGO-om, te da bi iz tog razloga Uredba: 50/17-84/19 u tom dijelu bila u nesuglasnosti s odredbama ZOGO-a. Ustavni sud je u toj odluci izrazio suglasnost s navodima u očitovanju Vlade RH prema kojima „poslovanje davatelja usluge koje bi isključivo ovisilo o količinama predanog otpada, koje ovisno o razdoblju mogu znatno varirati, bilo bi ekonomski neodrživo, a usluga upitne sigurnosti, redovitosti i kvalitete“ zbog čega je cijenu obvezne minimalne usluge (tzv. »fiksni dio cijene«) potrebno osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati, odnosno kako bi sustav pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada uopće mogao kvalitetno i sigurno funkcionirati s obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje, kao i sva potrebna materijalna sredstva (koja uključuju radnike, spremnike, kamione i drugu opremu), te da iz tih razloga navedeni sustav ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada. Na taj način je Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeo stav da je korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada dužan plaćati minimalnu javnu uslugu neovisno o količini preuzetog otpada. Ustavni sud je u navedenoj odluci iznio i pravno shvaćanje prema kojem ''Vlada, time što je propisala da odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave mora, među ostalim, sadržavati i odredbe o načinu izračuna i određivanju cijene, te iznos obvezne minimalne javne usluge, nije u sadržajnom smislu izašla iz okvira koji je propisao ZOGO". S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ocijenio da „propisivanje »obvezne minimalne javne usluge« u Uredbi:50/17-84/19, odnosno čl. 3. st. 1. t. 15. Uredbe:50/17-84/19 (u kojem se definira taj pojam), čl. 4. st. 1. t. 7. u dijelu kojim je propisano da odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, mora, među ostalim, sadržavati i odredbe o načinu izračuna i određivanju cijene, kao i iznos obvezne minimalne javne usluge, te čl. 20. st. 2., u dijelu kojim se propisuje cijena obvezne minimalne javne usluge, kao dio same strukture cijene javne usluge, nisu nesuglasni s Ustavom i mjerodavnim odredbama ZOGO-a''. Odluke Ustavnog suda sukladno odredbi čl. 30. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (NN broj: 99/99 i 29/02) obvezatne su i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba, a prema st. 2. sva tijela državne vlasti i lokalne samouprave i uprave dužna su u okviru svoga ustavnog i zakonskog djelokruga provoditi odluke i rješenja Ustavnog suda.

 

              8.4. Stoga tuženik, kao vlasnik nekretnine, mora plaćati cijenu obvezne minimalne usluge tzv. "fiksni dio cijene" za sve mjesece tijekom kalendarske godine unatoč činjenici što nekretninu ne koristi svaki mjesec, pa su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi suprotno. Takav je i stav Vrhovnog suda RH u odluci poslovni broj Rev-101/2023 od 14. veljače 2023.

 

9. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

 

 

 

10. O zahtjevu tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu odlučeno je primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

 

11. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točki II. izreke.

 

 

 

                                                        U Rijeci, 03. svibnja 2023.

 

 

                      Sudac

                                                                                      Ksenija Dimec