Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 3972/2019-4
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića, člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja N. K., OIB ..., 2. tužitelja I. K., OIB ... i 3. tužitelja A. K., OIB ..., svi iz S., koje zastupa I. Š., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. a. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici Ž. S. i K. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu S. i p. d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovnog broja Gž-1057/2018-2 od 20. ožujka 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1308/2018-62 od 7. rujna 2018., na sjednici održanoj 3. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika u odnosu na dio pobijane odluke kojim je odlučeno o prihvaćanju dijela tužbenog zahtjeva 1. tužitelja N. K. i 2. tužitelja I. K. odbije se kao neosnovana.
r i j e š i o j e :
Revizija tuženika u odnosu na dio pobijane odluke kojim je odlučeno o prihvaćanju dijela tužbenog zahtjeva 3. tužitelja A. K. se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I. Nalaže se tuženiku H. A. d.o.o., Z., (OIB: ...) isplatiti I-tužiteljici N. K. iz S., (OIB: ...), iznos od 233.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama
- na iznos od 230.000,00 kn od 24.04.2014. do isplate,
- na iznos od 3.000,00 kn od presuđenja, tj. 07. rujna 2018. do isplate,
s time da je kamatna stopa određena po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se I-tužiteljica N. K. iz S., (OIB: ...) sa zahtjevom za isplatom kamata na dosuđeni iznos od 230.000,00 kn (neimovinska šteta) u razdoblju od 25.02.2014. do zaključno 23.04.2014. godine.
III. Nalaže se tuženiku H. A. d.o.o., Z., (OIB: ...) isplatiti II-tužitelju I. K. iz S., (OIB: ...) iznos od 267.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama
- na iznos od 230.000,00 kn od 24.04.2014. do isplate,
- na iznos od 3.000,00 kn od presuđenja, tj. 07. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 350,00 kn od presuđenja, tj. 07. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 4.500,00 kn od presuđenja, tj. 07. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 29.450,00 kn od 08.04.2014. do isplate,
s time da je kamatna stopa određena po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se II-tužitelj I. K. iz S., (OIB: ...) sa zahtjevom za isplatom kamata na dosuđeni iznos od 230.000,00 kn (neimovinska šteta) u razdoblju od 25.02.2014. do zaključno 23.04.2014. godine.
V. Nalaže se tuženiku H. A. d.o.o., Z., (OIB: ...) isplatiti III-tužiteljici A. K. iz S., (OIB: ...) iznos od 83.350,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama
- na iznos od 80.000,00 kn od 24.04.2014. do isplate,
- na iznos od 3.000,00 kn od presuđenja, tj. 07. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 350,00 kn od presuđenja, tj. 07. rujna 2018. do isplate
s time da je kamatna stopa određena po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.
VI. Odbija se III-tužiteljica A. K. iz S., (OIB: ...) sa zahtjevom za isplatom kamata na dosuđeni iznos od 80.000,00 kn (neimovinska šteta) u razdoblju od 25.02.2014. do zaključno 23.04.2014. godine.
VII. Nalaže se tuženiku I, II i III-tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 103.360,00 kn, te I - tužiteljici i daljnji trošak od 5.360,00 kn, te II-tužitelju i daljnji trošak od 6.046,00 kn, te III-tužiteljici daljnji trošak u iznosu od 2.366,00 kn, s time da zakonska zatezna kamata na svaki navedeni parnični trošak teče od presuđenja, tj. od 07. rujna 2018. godine do isplate po kamatnoj stopi određenoj po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.
VIII. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška."
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
''Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-1308/2018-62 od 7. rujna 2018. u pobijanom dijelu – točkama I., III., V., VII. I VIII.''
3. Protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, kao redovnu reviziju, te izvanrednu reviziju, naznačujući pravna pitanja. Predložio je preinačiti nižestupanjske presude u smislu revizijskih navoda, podredno ih ukinuti i vratiti na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove u povodu revizije.
4. U odgovoru na reviziju tužitelji su predložili reviziju kao nedopuštenu odbaciti ili odbiti kao neosnovanu.
5. U odnosu na I. i II. tužitelja revizija nije osnovana, a u odnosu na III. tužitelja nije dopuštena.
6.1. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna (t.1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (t.2.), ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b tog Zakona (t. 3.).
6.2. U konkretnom slučaju u odnosu na pobijanu odluku u afirmativnom dijelu povodom tužbenog zahtjeva prvo i drugo tužitelja dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP jer vrijednost pobijanog dijela presude u odnosu na svakog od tog tužitelja prelazi iznos od 200.000,00 kuna.
6.3. U odnosu na reviziju tuženika spram odluke o zahtjevu treće tužitelja, s obzirom da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna i ne radi se ni o presudi donesenoj u postupcima opisanim u vezi radnog odnosa niti je pobijana odluka donesena na temelju odredba čl. 373.a i 373.b ZPP, redovna revizija nije dopuštena. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u t. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP (izvanredna revizija). Predmetna revizija u odnosu na treće tužitelja, s obzirom da je tuženik određeno naznačio pravna pitanja razmatrana kao izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.
7. Stoga je sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao pobijani dio presude u odnosu na prvo i drugo tužitelja u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete zbog smrti bliske osobe i to I. K. sina prvo i drugo tužitelja, a brata treće tužitelja, u štetnom događaju ..., na autocesti A1 u smjeru Z., na vijaduktu K.
9.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da:
- je I. K., kao policijski službenik, vozeći se autocestom A1 na redovitom putu na posao u smjeru ..., zapadnim kolničkim trakom, uočio prometnu nesreću koja se dogodila na istočnom prometnom traku, radi čega se zaustavio i napustio vozilo kako bi pomogao unesrećenima i smanjio broj žrtava,
- se nezgoda dogodila na istočnom kolniku autoceste A1, u pravcu ..., na 212km +700 m na vijaduktu iza tunela K., u kojoj je u lančanom sudaru sudjelovalo 15-ak vozila,
- je tijelo I. K. pronađeno ispod razine kolnika autoceste tj. Vijadukta, u području kretanja i zaustavljanja vozila koja su sudjelovala u prometnoj nesreći, na mjestu nesreće nije pronađen niti jedan trag koji bi se mogao pouzdao dovesti u vezu sa padom prednika tužitelja sa vijadukta na meki teren,
- se nesreća dogodila u 6,15 sati, bila je noć, mjesto nesreće bez javne rasvjete,
- je fiksnim prometnim znakom brzina vozila bila ograničena na 100 km/h, dok je svjetleći portal kojim se određuje ograničenje brzine kretanja vozila, ovisno o stanju kolnika i prometno-vremenskoj situaciji, bio neispravan,
- je kolnik bio zaleđen, a autocesta nije bila posipana solju,
- je meteorološka stanica na izlazu iz tunela K. brzini vjetra, temperaturi na površini i ispod površine kolnika, opasnosti od poledice, postojanju leda na kolniku, prisutnosti kemikalija na kolniku (zasoljenost kolnika) i dr.,
- je još ranije, 2012., došlo do prometne nesreće u kojoj je u razdjelnom pojasu došlo do fizičkog oštećenja i pada konstrukcije putokaznog portala, ugrađene opreme za nadzor i upravljanje prometom, kao i kamere „Prilaz K. sjever“
- je tuženik znao za kvarove na opremi autoceste,
- je pok. I. bježao preko ograde pred automobilima koji su nailazeći sudjelovali u lančanom sudaru,
- s obzirom da je do nesreće došlo na zaleđenom kolniku, na kolniku nisu ostali tragovi kočenja ili zanašanja vozila, a na temelju analize tahografskih listića teretnih vozila i intenzitetu oštećenja na oštećenim osobnim vozilima proizlazi da su se na izlazu iz tunela K. vozila kretala brzinama u rasponu od oko 80-100 km/h,
- u noćnim uvjetima vožnje, bez javne rasvjete, prosječan vozač mogao je primijetiti led na kolniku tek kada je izgubio mogućnost upravljanja ili zaustavljanja vozila,
- da su nakon izlaska iz tunela vozači imali mogućnost uočavanja oštećenih vozila na kolniku vijadukta sa upaljenim dugim svjetlima svojih vozila na razmaku od oštećenih vozila za oko 100 m, na kojem razmaku nisu mogli kočenjem zaustaviti svoja vozila te izbjegavati nalete na prethodno oštećena vozila,
- u uvjetima potpuno zaleđenog kolnika može doći do nekontroliranog kretanja vozila prilikom promjene brzine ili pravca kretanja, praktički pri svakoj brzini kretanja vozila, posebno ako je kolnik u padu kao u konkretnom slučaju,
- je s obzirom na navedeno bilo potrebno zatvoriti zaleđeni dio autoceste te ga ponovno otvoriti nakon posipavanja zaleđene dionice solju i sipinom,
- je u vrijeme nesreće vozačima iz pravca S.-Z. prije izlaska iz tunela K. bilo signalizirano zatvaranje kolnika zbog leda, do nesreće ne bi došlo,
- je bila ispravna meteorološka stanica na izlazu iz tunela K. mogla je davati nadzornom centru HAC-a bitne podatke sa mjesta nesreće: temperaturu zraka, brzinu vjetra, temperaturu na površini i ispod površina kolnika, opasnost od poledice, postoji-ne postoji, upozorenje led na kolniku ili bi ga moglo uskoro biti, alarm led, snijeg i led na kolniku, prisutnost kemikalija na kolniku (količina soli-zasoljenost kolnika), pa bi nadzorni centar HAC-a bio pravovremeno upozoren na opasnost zaleđivanja kolnika na mjestu nesreće i djelatnici HAC-a bi mogli započeti posipavanje kolnika sa soli još prije započetog stvaranja leda na kolniku i tako izbjeći nesreću i bez zatvaranja kolnika.
9.2. Slijedom navedenoga taj sud zaključuje da je zaleđeni i klizav kolnik bio uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. To što je I. K. samoinicijativno napustio vozilo da je to učinio kako bi pomogao već unesrećenima i smanjio broj žrtava koje je uzrokovao propust tuženika, izvršavajući svoju policijsku i građansku dužnost, postupajući u skladu sa svojom strukom i na način koji je očekivan od svake osobe koja se zatekne u blizini prometne nesreće. Nadalje, da se radilo o izvanrednoj situaciji nastaloj krivnjom tuženika, jer je kolnik na izlazu iz tunela bio toliko zaleđen zbog čega automobili nisu bili u stanju zakočiti, već su se samo klizali po kolniku, a da je cjelokupni štetni događaj uzrokovan nizom propusta tuženika, jer je njegova dužnost osigurati sve uvjete za normalno i sigurno odvijanje prometa na autocesti. Stoga da tuženik nije poduzeo sve radnje neophodne za sigurno i nesmetano odvijanje prometa na autocesti (čl. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 105/04.), a da s obzirom na činjenicu da se radilo o kraju mjeseca studenog u kojem su očekivani zimski uvjeti na cestama, da je neosnovano pozivanje na poledicu kao događaj koji se nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti. Nadalje, da čl. 48. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine“, broj 25/98. i 162/98.) propisuje da se dinamička prometna signalizacija treba popraviti u roku od 30 dana, a do njene obnove postaviti odgovarajuću statičku prometnu signalizaciju, dok čl. 51 istog Pravilnika nalaže da se instalacije, uređaji i oprema održavaju redovito, a uništeni dijelovi sustava odmah zamjenjuju. Nasuprot tome da je tuženik znao za sve kvarove na velikom broju mjernih uređaja na autocesti, no unatoč tome u predugom vremenskom razdoblju nije poduzeo baš ništa kako bi se kvarovi što prije otklonili.
10. Drugostupanjski sud prihvatio je utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, odgovorio je na odlučne žalbene prigovore tuženika, te naglasio da je tuženik bio obavješten u prognozi koju je dobio od DHMZ 29. studenoga 2013., za razdoblje do 30. studenoga 2013. u 7,00 h, dakle za razdoblje u kojem se prometna nesreća dogodila, pa da on ne može otklanjati svoju odgovornost time što je tek kasnijom prognozom bila najavljena mogućnost kiše koja se ledi na tlu, posebno što prognoza DHMZ nije jedini temelj za postupanje tuženika u osiguranju uvjeta za sigurno i nesmetano odvijanje prometa.
11. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju se podnositelj revizije izričito poziva, budući da su pravilni razlozi zbog čega nižestupanjski sudovi smatraju tužbeni zahtjev osnovan. Stoga pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Neslaganje tuženika sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s neotklonjivim nedostacima. Time nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presude nižih sudova bile bi opterećene tom bitnom povredom kada iz presuda ne bi bili razvidni razlozi zbog kojih je sud donio presudu koja se pobija, dakle kada ne bi bilo jasno zašto je donesena osporavana odluka ili kada ti razlozi ne bi korespondirali s dokazima i sadržajem isprava i zapisnika u spisu, a ovdje to nije slučaj.
12. Sudovi su ti koji odlučuju koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, prema čl. 220. st. 2. ZPP. Sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje cijeni potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Samim time što sud nije prihvatio neki dokazni prijedlog on ne čini ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka niti je stranci onemogućio raspravljanje u postupku. Odlučno je da sud nije, u situaciji kada odlučuje o dokaznom prijedlogu stranke, postupio na nerazuman način, da nije odbio provesti dokaz koji bi mogao dovesti do drugačije odluke, a što ovdje također nije slučaj.
13. Ostalim navodima podnositelj revizije u suštini prigovara po drugostupanjskom sudu prihvaćenom činjeničnom stanju utvrđenom po prvostupanjskom sudu i njegovim zaključcima o postojanju odlučnih činjenica za primjenu relevantne pravne norme, te ističe svoje stavove o toj ocijeni i svoje shvaćanju predmeta spora, čime nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje iz osporene presude, a kako se revizijom ne mogu pobijati utvrđene činjenice (argument iz odredaba čl. 385. ZPP), te navode revizijski sud ne može razmatrati u okviru neke postupovne povrede.
14.1. Pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je, s obzirom na u ovoj odluci reproducirana utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, zaključeno o isključivoj odgovornosti tuženika za nastali štetni događa i štetu, te da su ispunjene pretpostavke za zasnivanje izvanugovorne odgovornosti za štete. Ispunjavajući službenu i građansku dužnost I. K. se zaustavio u namjeri pružanja pomoći dok su se istovremeno odvijali lančani sudari, uzrokovani zaleđenošću kolnika na vijaduktu, gdje je prijetila neposredna opasnost za živote osoba u vozilima koja se sudaraju, koja, izlaskom iz tunela i nailaskom na vijadukt, nemaju nikakvih naznaka o zbivanjima koje slijede u nastavku vožnje na autocesti, gdje u kočenju se vozila nekontrolirano kreću, rotiraju se, bez mogućnosti zaustavljanja, osim udaranjem u vozila ispred sebe u kojima koje se nalaze oni putnici koji nisu mogli izaći iz vozila, i u sudaru s njima dodatno ih naguravaju. Pritom izlaskom iz vozila osobe ne mogu zbog velike zaleđenosti kolnika hodati, skloniti se sa ceste, gdje je bilo pokušaja bježanja i prebacivanja preko ograde od vozila izvan kontrole, te gdje I. K. za vrijeme pomaganja unesrećenim osobama u jednom trenutku u cilju izbjegavanju naleta vozila u nekontroliranom kretanju, očigledno ne vidjevši da se radi o vijaduktu i provaliji, zbog uvjeta vidljivosti koji su vladali na cesti, prebacuje se preko ograde, opravdano očekujući da time dolazi na siguran teren.
14.2. Pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada se zaključuje da je tuženik odgovoran za štetan događaj, zbog niza propusta koje nižestupanjski sudovi utvrđuju i obrazlažu zbog nepostupanja u smislu citiranog Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta, a za što je imao dostatnih vremenskih mogućnosti. Zbog toga, jer je to nepostupanje u konačnosti uzrok smrti I. K., tuženik nije dokazao da za taj štetni događaj nije kriv.
15. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je redovna revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.
16. U odnosu na izvanrednu reviziju, u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
17.1. Dakle, ta revizija treba sadržavati tri elementa, određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih podnositelj revizije smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b ZPP revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 2.), te ako pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).
17.2. Pod pravnim pitanjima ne podrazumijevaju se pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni. No, pitanje mora biti povezano i s konkretnim predmetom u kojem se podnosi revizija, jer rješenje u sporu mora ovisiti o tom pitanju.
18. Podnositelji revizije naznačio je pitanja:
''1. Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a ako je sud propustio obrazložiti i citirati cjelovite iskaze svjedoka te svaku tvrdnju analitički suprotstaviti i usporediti s drugim pravednim dokazima, a ne samo paušalno navesti da prihvaća one tvrdnje svjedoka koje nisu u suprotnosti sa ostalim dokazima koje sud prihvaća?
2. Može li sud pravilno i potpuno utvrditi odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja ukoliko nije izveo dokaze koje je tuženik predložio, osobito ukoliko nije izveo dokaze po tuženiku predloženim vještačenjima, a iz tijekom postupka izvedenih dokaza ne proizlazi da bi tuženik postupao protupravno, suprotno nekom propisu, bilo činjenjem, bilo propuštanjem?''.
19. Da bi se postavljeno pitanje moglo smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, nije dovoljno samo navesti da su pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog toga što podnositelj revizije ima različito shvaćanje od onoga koje je zauzeto u pobijanoj odluci. Iz sadržaja predmetne izvanredne revizije jasno proizlazi da podnositelj još jednom izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom kroz pogrešnu primjenu materijalnog prava, a ne navodi suprotnu praksu ili praksu koja nije utemeljena na pravnim shvaćanjima ovog suda.
20. Isto tako u s smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP pitanje se morao odnositi na određeno pravno shvaćanje u primjeni konkretne postupovno ili materijalnopravne norme koje je izraženo u pobijanoj odluci. Pritom pitanje mora imati i opći karakter u smislu da odgovor na njega mora biti primjenjiv na neograničeni broj budućih slučajeva, odnosno mora se odnositi na općenito tumačenje primjene određene postupovno ili materijalnopravne norme u identičnim ili sličnim činjeničnim i pravnim situacijama. Stoga u reviziji iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP nije dopušteno postavljati pitanja na koja nije moguće dati jednoznačan odgovor.
21. Postavljena pitanja su po svojoj naravi vezana za okolnosti konkretnog slučaja te konkretne procesne situacije, a odgovor na njih sadržan je u odredbama čl. 375. st. 1 ZPP te 220. ZPP, koje odredbe ne zahtijevaju tumačenje u njihovoj primjeni i prema istima su sudovi postupili, kako je rečeno u ovoj odluci u odlomcima 10. i 12.
22. Kako nije ispunjena pretpostavka važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja bi u cilju izjednačavanja sudske prakse opravdala intervenciju ovog suda, revizija je odbačena na temelju čl. 392.b st. 2. ZPP i odlučeno kao u izreci rješenja.
Zagreb, 3. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
