1

Broj: Ppž-9795/2022

                                 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. J.M., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 30. lipnja 2022., broj: 65. Pp-9523/2021-12, u sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I.               U povodu žalbe okr. J.M., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i kazni te izriče da je okr. J.M., djelom za koje je proglašen krivim, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna u iznosu 260 EUR (dvjestošezdeseteura) / 1.958,97 kuna (tisućudevetstopedesetosamkunaidevedesetsedamlipa), koju je dužan platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

II.               Odbija se žalba okr. J.M. kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

III.               Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. J.M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 40 EUR (četrdeseteura) / 301,38 HRK (tristojednakunaitridesetosamlipa) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 3. svibnja 2023., broj: Pp-9523/2021-12, okr. J.M. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 6.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 13. st. 1. t. 2. i čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u vezi sa čl. 50. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja na udaljenosti manjoj od tri metra, uznemiravanja i uhođenja žrtve – T.K., OIB: XX, iz XX, u trajanju od jedne godine, na području cijele Republike Hrvatske, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi iste u iznosu 500,00 kuna.

 

              2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik, putem branitelja V.F. i I.M., odvjetnika u odvjetničkom društvu XX d.o.o., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede materijalnog prekršajnog prava. Predlaže da se donese oslobađajuća odluka odnosno podredno da se vrati na prvostupanjski postupak za ponovno preispitivanje postojanja krivnje za počinjeni prekršaj na strani okrivljenika.

 

              3. Žalba nije osnovana.

 

4. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik u žalbi ističe da je „izreka pobijane presude u cijelosti kontradiktorna razlozima na kojima se ista temelji, odnosno ista uopće ne sadrži razloge odlučne za donošenje pobijane presude“. Time, iako to u žalbi nije izrijekom navedeno, okrivljenik očigledno smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

 

5. Međutim, po ocjeni ovog suda, gore citirana žalbena tvrdnja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona svodi se na puko prepisivanje jednog dijela zakonske odredbe, bez navođenja ikakvih konkretnih okolnosti i razloga u čemu bi se ta povreda sastojala. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o prekršajnopravnoj sankciji, pa, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, koji su jasni i nisu proturječni.

 

6. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka.

 

7. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik navodi da je prvostupanjski sud trebao cijeniti njegov iskaz kao uvjerljiv i isitnit, budući da majka mlt. djeteta u cijelosti iznosi neistine, a on ima i audio snimku predmetne situacije.

 

8. Suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi vjerodostojnost iskaza svjedokinje T.K., koja je iskazivala okolnosno i neproturječno i u čijem iskazu nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost istog, niti ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti, a pogotovo ne u vezi s odlučnim činjenicama. Pritom je bitno navesti da ni iz jednog dokaza u spisu, pa ni iz izvješća stručnog tima Centra za socijalnu skrb S., ne proizlazi da bi svjedokinja T.K. bila sklona konfabuliranju ili iskrivljavanju stvarnosti. Okrivljenik, ukazujući na nevjerodostojnost iskaza navedene svjedokinje, iznosi paušalnu tvrdnju da ona „u cijelosti iznosi neistine“, pri čemu uopće ne ukazuje na bilo kakve nelogičnosti, proturječnosti ili nedosljednosti njenog iskaza. U odnosu na žalbenu tvrdnju okrivljenika da on „ima i audio snimku predmetne situacije“, koji dokaz okrivljenik sada u žalbi iznosi prvi puta, treba navesti da se ovaj žalbeni navod, sukladno odredbi čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, nikako se ne može prihvatiti osnovanim. Navedena zakonska odredba propisuje da se nove činjenice i novi dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren.

 

9. Svi ostali žalbeni navodi koji su izneseni na strani 2 žalbe te svi žalbeni navodi na stranama 3, 4, 5 žalbe te prvi dio na strani 6 žalbe nisu relevantni za ovaj prekršajni predmet, jer okrivljenik tim žalbenim navodima ne osporava pravilnost i potpunost utvrđenja činjeničnog stanja, nego se, zapravo, radi o žalbenim navodima kojima se pobija rješenje o privremenoj mjeri u vezi reguliranja osobnih odnosa malodobnog djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje. Ovo bez obzira što okrivljenik smatra da navedene činjenice predstavljaju „širu sliku“ koju je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir pri donošenju odluke o njegovoj krivnji, jer nikakav motiv ne opravdava njegov postupak, niti ga ekskulpira od prekršajne odgovornosti. U dokaznom postupku provedeni su svi potrebni i dostupni dokazi, a, sukladno čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud slobodno cijeni provedene dokaze i postojanje ili nepostojanje odlučnih činjenica, pri čemu nije vezan nikakvim dokaznim pravilima, a razlozi zbog kojih je, na temelju slobodne ocjene dokaza, uzeo neku činjenicu dokazanom ili nedokazanom, moraju imati podlogu u općim načelima ljudskog mišljenja, logici i općeprihvaćenim društvenim i pravnim načelima i standardima, što je sve prvostupanjski sud učinio u ovom prekršajnom predmetu.

 

10. Neosnovano okrivljenik ističe da se prekršaj za koji je proglašen krivim (iako se u žalbi koristi termin kazneno djelo) može počiniti jedino s namjerom kao oblikom krivnje. Takvim žalbenim navodima okrivljenik zanemaruje čl. 25. st. 2. Prekršajnog zakona, kojom zakonskom odredbom je propisano da je za počinjenje prekršaja dovoljan nehaj, a da se namjera, kao oblik krivnje, samo iznimno može propisati propisom o prekršaju, a što nije slučaj kod inkriminiranog djela prekršaja. Žalbeni navodi kojima se tvrdi da je odluka u ovom predmetu trebala biti donesena na temelju načela in dubio pro reo također nisu osnovani, jer, i po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa i nije bilo potrebe da prvostupanjski sud primjeni navedeno pravilo.

 

11. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

12. Iako je u uvodu žalbe okrivljenik istaknuo da se žali i zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, iz sadržaja žalbe je vidljivo da se ova žalbena osnova uopće ne obrazlaže, pa je stoga ista razmatrana samo po službenoj dužnosti na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona. Tako je, ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrdio da je prvostupanjski sud glede prekršaja za koji je okrivljenika proglasio krivim primijenio propis koji se ne može primijeniti i time počinio povredu iz čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona.

 

13. Naime, prvostupanjski sud je okrivljenika proglasio krivim za prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, počinjen 30. lipnja 2021., pri čemu je, usporedbom činjeničnog opisa optužbe i pobijane presude, vidljivo da je prvostupanjski sud u činjenični opis presude unio podatak okrivljenikove osuđivanosti za prekršaj nasilja u obitelji presudom istog prvostupanjskog suda broj PpJ-2030/2020-10 od 15. srpnja 2021., pravomoćnom 6. kolovoza 2021. 

 

14. S obzirom da je za proglašavanje krivim za prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je okr. J.M. proglašen krivim pobijanom presudom, zakonska pretpostavka da je okrivljenik prethodno pravomoćno osuđivan za prekršaj iz čl. 22. st. 1. tog Zakona te s obzirom da je presuda o ranijoj osuđivanosti okrivljenika, koja je navedena u činjeničnom opisu pobijane presude, postala pravomoćna nakon što je okrivljenik počinio prekršaj za koji je proglašen krivim pobijanom presudom, to je prvostupanjski sud pogrešno smatrao da ima mjesta primjeni čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Ima li osnove smatrati da je okrivljenik, u vrijeme počinjenja prekršaja za koji je proglašen krivim pobijanom presudom, bio osuđen za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji nekom drugom presudom a ne onom koju je prvostupanjski sud dodao u činjenični opis optužbe, ovaj sud nije imao osnove razmatrati. Stoga se u ovom predmetu ne može raditi o ponavljanju prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, jer okrivljenik, presudom koja je navedena u činjeničnom opisu djela, nije pravomoćno osuđen prije nego li je počinio djelo koje je predmet ovog prekršajnog postupka.

 

15. Dakle, inkriminirani prekršaj, za koji je okr. J.M. pobijanom prvostupanjskom presudom proglašen krivim, prema činjeničnom opisu, predstavlja ostvarenje elemenata bića prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a ne čl. 22. st. 2. tog Zakona, kako je to pogrešno i nepravilno pravno označio prvostupanjski sud i na taj način na štetu okrivljenika počinio povredu materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

16. Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela prekršaja (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i u povodu podnesene žalbe. U žalbi zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, okrivljenik navodi da su utvrđene olakotne okolnosti trebale „dodatno utjecati na odluku suda prilikom odmjeravanja kazne“, pri čemu ističe da je prvostupanjski sud, kao olakotno, utvrdio da je „okrivljenik bio kritičan prema svojem djelu obzirom da je isticao kako mu je žao da je došlo do navedene situaciju (iako istu situaciju nikako nije motao izbjeći, a nije uzrokovana njegovom namjerom i krivnjom) te da je nezaposlen i otac jednog malodobnog djeteta“. Prije svega, okrivljenik potpuno netočno navodi da je prvostupanjski sud, kao olakotno, utvrdio da je „okrivljenik bio kritičan prema svojem djelu obzirom da je isticao kako mu je žao da je došlo do navedene situaciju (iako istu situaciju nikako nije mogao izbjeći, a nije uzrokovana njegovom namjerom i krivnjom)“. Naime, u zadnjem odlomku na šestoj strani pobijane presude jasno je navedeno koje su olakotne i otegotne okolnosti utvrđene i cijenjene prilikom izbora vrste i mjere kazne te jasno proizlazi da citirane okolnosti nema. Osim toga, i po ocjeni ovog suda, olakotne okolnosti da je okrivljenik nezaposlen i otac jednog malodobnog djeteta, u korelaciji s utvrđenom otegotnom okolnosti okrivljenikove dosadašnje višestruke prekršajne osuđivanosti pa i zbog istovrsnog djela za koje je proglašen krivim u ovom prekršajnom postupku, ne daju osnovu za primjenu odredbe o ublažavanju kazne, kako to neosnovano smatra okrivljenik. Stoga je pobijana presuda preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.

 

17. Potpuno su nejasni žalbeni navodi da se „okrivljenik protivi određivanju zaštitne mjere psihosocijalnog tretmana“, jer mu pobijanom presudom ta zaštitna mjera nije ni izrečena.

 

18. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona u dijelu izrečene zaštitne mjere, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru iz čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Naime, okolnost da je okrivljenik, kako to proizlazi iz potvrde Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, čak dva puta pravomoćno osuđivan zbog nasilja u obitelji, i po ocjeni ovog suda, ukazuje da je izricanje navedene zaštitne mjere nužno kako bi se otklonile sve okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od jedne godine, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

 

19. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja, niti to tvrdi u žalbi, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 40,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao ni uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati.

 

20. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 3. svibnja 2023.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja i tužitelja.