1                             Poslovni broj: 1 Us I-32/2023-8

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 1 Us I-32/2023-8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja B. C. iz D. R., ..., kojeg zastupa opunomoćenik B. G., odvjetnik u O., ..., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Zagreb, Ulica Alexandera von Humboldta 4, radi teške povrede službene dužnosti, 3. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/II-114-04/22-01/12, URBROJ: 513-02-8988-22-3, od 1. prosinca 2022., i prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/I-114-04/22-01/21, URBROJ: 513-02-8989-22-8 od 4. listopada 2022.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/I-114-04/22-01/21, URBROJ: 513-02-8989-22-8 od 4. listopada 2022., tužitelj je, kao službenik Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda R., Graničnog carinskog ureda L. P. S., utvrđen odgovornim zbog toga što je:

- dana 29. ožujka 2021. na graničnom prijelazu M., kao ovlašteni carinski službenik odnosno carinik III. Vrste u Graničnom carinskom uredu L. P. S., prilikom obavljanja poslova carinskog nadzora, zlorabeći položaj, postupanjem suprotno odredbama čl. 45. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22 i 113/22, dalje: ZPDV), te odredbi čl. 110. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 115/16, 1/17, 41/17, 128/17, 106/18, 1/19, 1/20, 138/20, 1/21, 73/21 i 41/22, dalje: Pravilnik), te t. 4a Upute o potvrđivanju i evidentiranju obrazaca za povrat PDV-a broj 94/2013, nezakonito radio odnosno propustio poduzeti radnje i mjere na koje je bio ovlašten radi sprečavanja nezakonitosti, koristeći se carinskim štambiljem PCU R., GCU L. P. S., M. šifra ..., što se koristi na radnom mjestu putnički izlaz, svojim faksimilom broj ... i svojim vlastoručnim potpisom, osobno ovjerio tri obrasca za povrat PDV-a i to:

- obrazac zahtjeva za povrat PDV-a evidentiran pod brojem 20 od 29. ožujka 2021. u Informacijskom sustavu Carinske uprave u poslovnoj aplikaciji Putnička Deklaracija i PDV Povrat (aplikacijski modul rada Obrazac PDV-a), koji je izdan od prodavatelja tvrtke T. U. d.o.o. iz R. H., S., ..., za robu po računu broj 1796/01/01 od 29. ožujka 2021. izdanom, na ime kupca A. D. iz V. K., rođenog .... godine, putna isprava broj ..., B. i H., za kupnju robe: set zupčanika i vilica zupčanika, ukupne vrijednosti od 2.900,00 kuna, iznos PDV-a 589,00 kuna, koji obrazac je s pripadajućim prilozima carinski službenik zadržao u arhivi Graničnog carinskog ureda L.P. S.,

- obrazac zahtjeva za povrat PDV-a evidentiran pod brojem 21 od 29. ožujka 2021. u Informacijskom sustavu Carinske uprave u poslovnoj aplikaciji "Putnička deklaracija i PDV Povrat" (aplikacijski modul rada Obrazac PDV-a), koji je izdan od prodavatelja tvrtke T. U. d.o.o., iz R. H., S., ..., za robu po računu broj 1795/01/01 od 29. ožujka 2021. izdanom na ime kupca M.D., rođenog .... godine, putna isprava broj ..., B. i H., za kupnju robe: zupčanik getribe, ukupne vrijednosti od 4.500,00 kuna, iznos PDV-a 900,00 kuna, koji obrazac je s pripadajućim prilozima carinski službenik zadržao u arhivi Graničnog carinskog ureda L. P. S.,

-obrazac zahtjeva za povrat PDV-a evidentiran pod brojem 22 od 29. ožujka 2021. u Informacijskom sustavu Carinske uprave u poslovnoj aplikaciji "Putnička deklaracija i PDV Povrat" (aplikacijski modul rada Obrazac PDV-a), koji je izdan od prodavatelja tvrtke P. F. d.o.o iz K., za robu po računu broj 895/1/2 od 29. ožujka 2021. izdanom na ime kupca A. D. iz V. K., rođenog .... godine, putna isprava ..., B. i H., za kupnju robe: remen tagex, klin rotora drljače, raonik, ukupne vrijednosti od 3.396,00 kuna, iznos PDV-a 679,20 kuna, koji obrazac je s pripadajućim prilozima carinski službenik zadržao u arhivi Graničnog carinskog ureda L. P. S. pa je na taj način carinski službenik B. C. potvrdio izvoz robe iz carinskog područja u okviru putničkog prometa u osobnoj prtljazi putnika, kao i da je predmetna roba obuhvaćena s tri navedena obrasca istog podnositelja A. i M. D., prevezena vozilom registarskih oznaka ... (B.) za koje vozilo je u prometnoj dozvoli kao vlasnik vozila upisana poljoprivredna F. L. iz V. K., ...., iako u konkretnim slučajevima nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za ovjeravanje konkretnog obrasca jer iz same naravi robe proizlazi da se ista upotrebljava za strojeve za rad na navedenoj farmi odnosno da se radi o robi komercijalne naravi namijenjenoj za potrebe poslovnog subjekta te je sukladno neispunjavanju propisanog uvjeta što se odnosi na nekomercijalnu narav robe službenik bio dužan uskratiti ovjeru podnesenih obrazaca;

- dana 1. travnja 2021. na graničnom prijelazu M., kao ovlašteni carinski službenik odnosno carinik III. Vrste u Graničnom carinskom uredu L. P. S., prilikom obavljanja poslova carinskog nadzora, zlorabeći položaj, postupanjem suprotno odredbama čl. 45. ZPDV-a, te odredbi čl. 110. Pravilnika, te t. 4a Upute o potvrđivanju i evidentiranju obrazaca za povrat PDV-a broj 94/2013, nezakonito radio odnosno propustio poduzeti radnje i mjere na koje je bio ovlašten radi sprečavanja nezakonitosti, koristeći se carinskim štambiljem PCU R., GCU L. P. S., M. šifra ..., što se koristi na radnom mjestu putnički izlaz, svojim faksimilom broj ... i svojim vlastoručnim potpisom, osobno ovjerio obrazac za povrat PDV-a evidentiran pod brojem 23 od 1. travnja 2021. u Informacijskom sustavu Carinske uprave u poslovnoj aplikaciji "Putnička deklaracija i PDV Povrat" (aplikacijski modul rada Obrazac PDV-a), koji je izdan od prodavatelja tvrtke T. U. d.o.o iz R. H., S., ..., za robu po računu broj 1891/01/01 od 1. travnja 2021. izdanom, na ime kupca A. D. iz V. K., rođenog .... godine, putna isprava broj ..., B. i H., za kupnju robe: kandža reduktora 703-1010, ukupne vrijednosti od 2.500,00 kuna, iznos PDV-a 500,00 kuna, koji obrazac je s pripadajućim prilozima carinski službenik zadržao u arhivi Graničnog carinskog ureda L. P. S., pa je na taj način carinski službenik B. C. potvrdio izvoz robe iz carinskog područja u okviru putničkog prometa u osobnoj prtljazi putnika, A. D., prevezena vozilom registarskih oznaka ... (B.) za koje je u prometnoj dozvoli kao vlasnik vozila upisana poljoprivredna F. L. iz V. K., ...., iako u konkretnim slučajevima nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za ovjeravanje konkretnog obrasca jer iz same naravi robe proizlazi da se ista upotrebljava za strojeve za rad na navedenoj farmi odnosno da se radi o robi komercijalne naravi namijenjenoj za potrebe poslovnog subjekta te je sukladno neispunjavanju propisanog uvjeta što se odnosi na nekomercijalnu narav robe službenik bio dužan uskratiti ovjeru podnesenog obrasca;

- dana 16. lipnja 2021. godine na graničnom prijelazu M., kao ovlašteni carinski službenik odnosno carinik III. vrste u Graničnom carinskom uredu L. P. S., prilikom obavljanja poslova carinskog nadzora zlorabeći položaj, postupanjem suprotno odredbama čl. 45. ZPDV, te odredbi čl. 110. Pravilnika, te t. 4a Upute o potvrđivanju i evidentiranju obrazaca za povrat PDV-a broj 94/2013, nezakonito radio odnosno propustio poduzeti radnje i mjere na koje je bio ovlašten radi sprečavanja nezakonitosti, koristeći se carinskim štambiljem PCU R., GCU L. P. S., M. šifra ..., što se koristi na radnom mjestu putnički izlaz, svojim faksimilom broj ... i svojim vlastoručnim potpisnom, osobno ovjerio obrazac za povrat PDV-a evidentiran bez naznačenog broja u Informacijski sustav Carinske uprave u poslovnoj aplikaciji "Putnička deklaracija i PDV Povrat" (aplikacijski modul rada Obrazac PDV-a), koji je izdan od prodavatelja tvrtke A.-J. d.o.o iz Z., ..., za robu po računu broj 2872/01/91 od 16. lipnja 2021. izdanom, na ime kupca B. D. iz C., rođenog .... godine, putna isprava broj ..., B. i H., za kupnju robe: brtva usisne grane, granule za čišćenje Mazda i akumulator MAZDA GJ, KE D, ukupne vrijednosti od 2.184,01 kuna, iznos PDV-a, 436,80 kuna, te je na navedenom računu izdanom fizičkoj osobi za izdanu robu (ne i ugrađenu u vozilo) rukom upisao bilješku da su dijelovi ugrađeni na servisu u vozilo koje je u vlasništvu strane pravne osobe, koji obrazac je s pripadajućim prilozima carinski službenik zadržao u arhivi Graničnog carinskog ureda L. P. S., pa je na taj način carinski službenik B. C. potvrdio izvoz robe iz carinskog područja u okviru putničkog prometa u osobnoj prtljazi putnika, B. D., prevezene osobnim vozilom registarskih oznaka ... (B.) za koje je u prometnoj dozvoli kao vlasnik vozila upisana strana pravna osoba A.-š. Z. v. iz V. K., S... , iako u konkretnom slučaju nije bio ispunjen zakonski uvjet za ovjeravanje konkretnog obrasca jer se radi o robi komercijalnog karaktera u vlasništvu strane pravne osobe te je sukladno neispunjavanju propisanog uvjeta što se odnosi na nekomercijalnu narav robe službenik bio dužan uskratiti ovjeru podnesenog obrasca, čime je tužitelj, u odnosu na svako djelo koje mu se stavlja na teret, počinio četiri teške povrede službene dužnosti: 1.) neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza, opisanu u čl. 99. st. 1. al. 1. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 102/15, 61/17, 70/19 i 98/19, dalje: ZDS), 2.) nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti, opisanu u čl. 99. st. 1. al. 2. ZDS-a, 3.) zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi, opisanu u čl. 99. st. 1. al. 4. ZDS-a te 4.) ne postupanje po naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe, opisane u čl. 102. st. 1. t. 8. Zakona o carinskoj službi („Narodne novine“, broj 68/13, 30/14, 115/16, 39/19 i 98/19, dalje: ZCS). Slijedom navedenog, tužitelju je na temelju čl. 110. st. 2. t. a) ZDS izrečena novčana kazna na vrijeme od tri mjeseca u mjesečnom iznosu od 10% plaće isplaćene u mjesecu u kojem je kazna izrečena.

 

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-114-04/22-01/12, URBROJ: 513-02-8988-22-3, od 1. prosinca 2022. odbijena kao neosnovana.

 

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi i na raspravi održanoj u ovom sporu, navodi u bitnome da nije povrijedio zakonske propise te da nije počinio teške povrede službene dužnosti koje mu se stavljaju na teret. Naime, tužitelj navodi da nije sporno da je roba koja je upisana u zahtjev za povrat PDV-a fizički doista bila dovezena na granični prijelaz i to od strane osoba na čija su imena glasili računi izdani od prodavatelja. No, ističe, da se sva ta roba uredno upisivala u obrasce, da je bila u granicama dozvoljenih vrijednosti za oslobađanje od plaćanja PDV-a i po iznosima i po težini te da se mogla smatrati robom nekomercijalne naravi. Tužitelj dodatno navodi da su svi rezervni dijelovi navedeni u dokumentaciji bili u jednom primjerku, a ukupna vrijednost tih dijelova nije premašivala iznos do kojeg se roba može smatrati nekomercijalnom. U odnosu na robu navedenu u zahtjevima od 29. ožujka 2021. i 1. travnja 2021., tužitelj navodi da se radi o robi koja se po svom karakteru uglavnom koristi za male poljoprivredne strojeve-traktore, a ne za veće strojeve koji su namijenjeni komercijalnoj uporabi pravnih osoba. Nadalje, navodi i da su fizičke osobe iz B. i H. u proljeće 2021. imale ograničenu mogućnost ulaska u R. H. zbog epidemioloških razloga, dok je teretni promet i prijevoz teretnim vozilima bio dozvoljen bez većih ograničenja. Iz navedenog razloga je veliki broj fizičkih osoba iz B. i H. koristio teretna vozila radi ulaska u R. H. i nabave potrebnih proizvoda koji se po svom karakteru, količinama i vrijednosti mogu smatrati robom nekomercijalne naravi. Nadalje, tužitelj ukazuje i na stav zauzet u Uputi br. 2/21 od 12. ožujka 2021. o ovjeravanju i evidentiranju obrazaca za povrat PDV-a u putničkom prometu u dijelu kojim se ukazuje na razlikovanje robe u komercijalne i nekomercijalne svrhe te navodi da je tužitelj u skladu s navedenim stavom obavio sporne carinske kontrole i ovjerio zahtjeve za povrat PDV-a jer je iz prikupljene dokumentacije razvidno da se ne radi o većoj količini istovrsne ili slične robe, već o točno određenoj komadnoj robi koja se uobičajeno koristi za osobne potrebe vlasnika poljoprivrednog stroja. Tužitelj smatra i da osobe koje su kupovale predmetnu robu nisu učestalo prelazile državnu granicu i izvozile robu uz zahtjeve za povrat PDV-a, što da potvrđuje da se one ne bave uvozom-izvozom robe u komercijalne svrhe te da nije dostavljen niti jedan dokaz da su se predmetni rezervni dijelovi koristili za komercijalnu svrhu, a direktno za potrebe F. L. Nadalje, u odnosu na carinski nadzor izvršen 16. lipnja 2021., tužitelj navodi da se radi o nenamjernom propustu izazvanom činjenicom što je faktura izdana na ime fizičke osobe, a također se i ovdje radilo o komadnoj robi koja je uobičajena za korištenje u osobne svrhe. Tužitelj navodi da u tom slučaju vrijednost robe nije bila visoka, da se ne radi o učestalom prijevozu te da tužitelj nije imao obvezu provjeravati vlasništvo vozila (koje je bilo u vlasništvu A. Z. v.) u kojem su se nalazile osoba i kupljena roba, a zbog činjenice da je tog dana imao veliki broj kontrola, došlo je do propusta koji se ne može smatrati teškom povredom službene dužnosti, već eventualno lakom povredom, opisanoj u čl. 98. st. 1. t. 10. ZDS-a. Tužitelj zaključno navodi da se tijekom provedenog disciplinskog postupka nije uvažilo pravo tužitelja-državnog službenika na slobodnu ocjenu okolnosti, sukladno Uputi br. 2/21 od 12. ožujka 2021. te da su postojale okolnosti koje opravdavaju u potpunosti procjenu tužitelja da se u obrascu zahtjeva za povrat PDV-a navela roba koja se može smatrati nekomercijalnom robom, odnosno robom u osobnoj prtljazi putnika, za kakvu se može tražiti povrat PDV-a. Nadalje, tužitelj navodi da u provedenom postupku nisu prikupljeni materijalni dokazi koji bi potvrdili da se radi o komercijalnoj robi te da se terećenje tužitelja temelji samo na procjeni službenih osoba tuženika. Nadalje, tužitelj navodi i da tijekom službe nije bio upućen na stručnu edukaciju niti mu je pružena ikakva stručna pomoć od strane nadređenih rukovoditelja glede načina provedbe carinske kontrole. Stoga smatra da je trebao biti oslobođen odgovornosti za djela koja mu se stavljaju na teret, uz eventualno izricanje opomene. Slijedom navedenog, predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika od 1. prosinca 2022. i rješenje prvostupanjskog tijela od 4. listopada 2022. te da tužitelja oslobodi odgovornosti za počinjenje predmetnih teških povreda službene dužnosti. Tužitelj potražuje naknadu troškova upravnog spora.

 

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je istaknuo da su u podnesenoj tužbi, u bitnom, ponovljeni navodi koji su već ranije izneseni u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, a na koja je tuženik odgovorio u osporavanom rješenju. Nadalje, tuženik navodi da je propisano razlikovanje komercijalne i nekomercijalne robe te da se, u ovoj upravnoj stvari, ne može reći da se radi o robi nekomercijalnog karaktera, već da se izričito radi o robi komercijalnog karaktera jer bi bilo nelogično da se roba i to: set zupčanika, vilica zupčanika, zupčanik getribe, remen tagex, klin rotora drljače, raonik, kanđa reduktora, brtva usisne grane, granula za čišćenje Mazda, akumulator Mazda, smatra nekomercijalnom robom. Nadalje, tuženik u odnosu na tužbeni navod da nije dostavljen niti jedan dokaz da su se predmetni rezervni dijelovi koristili u komercijalnu svrhu, odnosno direktno za potrebe F. L., tuženik navodi da bi bilo potpuno nelogično i životno neprovedivo te u suprotnosti sa zakonskim odredbama, da bi se prije ovjere obrazaca za povrat PDV-a, dostavio dokaz iz treće zemlje o načinu uporabe te robe u toj zemlji, odnosno koristi li se ona u komercijalne ili u nekomercijalne svrhe od strane osobe koja je zatražila ovjeru obrazaca za povrat PDV-a. Jednako tako, tuženik neosnovanim smatra tužbeni navod da je tužitelj postupao u skladu s mišljenjem Carinske uprave, Središnjeg ureda, KLASA: 410-19/21-01/23, URBROJ: 513-02-1220/4-21-2 od 24. svibnja 2021., donesenog u predmetu "Oslobođenje poreza na dodanu vrijednost pri izvozu za putnike koji su profesionalni vozači ili članovi i posada prijevoznih sredstava", jer se to mišljenje nije moglo primijeniti niti na jednu povredu službene dužnosti koja se stavlja na teret tužitelju jer ne postoji dokaz da je tužitelj prilikom ovjere predmetnih obrazaca za povrat PDV-a primijenio to mišljenje, odnosno utvrdio da su navedeni kupci profesionalni vozači teretnih motornih vozila ili drugi članovi i posada prijevoznih sredstava, autobusa, plovila koji napuštaju područje Europske unije u svojstvu profesionalne djelatnosti u međunarodnom prometu. Nadalje, tuženik je naveo i da je tužitelj u sklopu svog radnog mjesta, bio dužan sam pratiti zakonske i podzakonske propise za obavljanje poslova radnog mjesta na koje je raspoređen, a da je u slučaju problematike koju nije znao sam riješiti, bio dužan zatražiti stručnu pomoć od svojih nadređenih službenika. Slijedom navedenog, tuženik je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

5. U tijeku spora održana je rasprava dana 25. travnja 2023. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je tužitelj osobno, uz opunomoćenika te opunomoćenik tuženika.

 

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.

 

7. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i spornih pravnih pitanja, Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz svih razloga koje je naveo tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja, a koje razloge Sud prihvaća u cijelosti.

 

8. Čl. 5. ZDS-a propisano je da državni službenici u obavljanju državne službe postupaju na temelju zakona i drugih propisa donesenih na temelju zakona.

 

9. Čl. 15. ZDS-a propisano je da je državni službenik obvezan svoje dužnosti predviđene opisom poslova radnog mjesta obavljati ispravno, na vrijeme, savjesno, stručno, ne koristeći ih radi osobnog probitka, u skladu s načelom javnosti, poštujući pri tome ustavni i pravni poredak Republike Hrvatske.

 

10. Čl. 16. ZDS-a propisano je da je državni službenik obvezan pri obavljanju svojih dužnosti postupati u skladu s načelom zakonitosti i zaštite javnog interesa i zabranjuje mu se zlouporaba ovlasti u postupanju prema strankama i suradnicima radi postizanja vlastitog interesa ili interesa druge fizičke ili pravne osobe.

 

11. Čl. 99. st. 1. al. 1., 2. i 4. ZDS-a propisano je da su teške povrede službene dužnosti neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza (1.), nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti (2.) te zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi (4.).

 

12. Čl. 102. st. 1. t. 8. ZCS-a propisano je da se teškim povredama službene dužnosti, osim povreda propisanih ZDS-om, smatra i ne postupanje po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe.

 

13. Čl. 45. st. 1. t. 1. i 2. ZPDV-a propisano je da su plaćanja PDV-a oslobođene transakcije isporuke dobara koja iz Republike Hrvatske otpremi ili preveze isporučitelj ili neka druga osoba za njegov račun izvan Europske unije te isporuke dobara, osim isporuke goriva i dobara za opremanje i opskrbu bilo kojeg prijevoznog sredstva koje se koristi u privatne svrhe, koja iz Republike Hrvatske otpremi ili preveze izvan Europske unije sam kupac koji nema sjedište u Republici Hrvatskoj ili neka druga osoba za njegov račun. St. 2. istog članka propisano je da ako se isporuka dobara iz st. 1. t. 2. ovoga članka odnosi na dobra koja u osobnoj prtljazi iznose putnici, oslobođenje se primjenjuje isključivo uz sljedeće uvjete: a) da putnik nema prebivalište ni uobičajeno boravište na području Europske unije, b) da je ukupna vrijednost isporuke veća od 98,21 eura uključujući PDV, c) da su dobra prevezena izvan Europske unije prije isteka roka od tri mjeseca nakon mjeseca u kojem je obavljena isporuka i d) da postoji dokaz o izvozu, odnosno račun i obrazac koji je potvrdila carinarnica na čijem području su dobra iznesena iz Europske unije.

 

14. Čl. 1. t. 21. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 2015/2446 o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o detaljnim pravilima koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije (dalje: Uredba) propisano je da „roba nekomercijalne naravi” znači: (a) roba koja se nalazi u pošiljkama koje jedna fizička osoba šalje drugoj fizičkoj osobi, a te pošiljke: 1.) su povremene naravi; 2.) sadržavaju robu namijenjenu isključivo osobnoj uporabi primatelja ili njegove obitelji, a koja svojom naravi ili količinom upućuje na to da ne postoji komercijalni interes; 3.) pošiljatelj šalje primatelju bez plaćanja bilo kakve vrste; (b) roba koja je sadržaj osobne prtljage putnika, ako: 1.) je povremene naravi; 2.) sastoji se isključivo od robe za osobnu uporabu putnika ili njihovih obitelji, ili robe namijenjene za poklon; narav i količina takve robe ne smije ni po čemu upućivati na to da se radi o uvozu ili izvozu iz komercijalnih razloga.

 

15. Čl. 110. st. 1. Pravilnika propisano je da su isporuke dobara, osim isporuke goriva, koja putnici u okviru putničkog prometa prevezu ili iznesu iz Europske unije oslobođene PDV-a. Oslobođenje se ostvaruje kad porezni obveznik koji isporučuje dobra primi dokaz o izvozu dobara. St. 2. istog članka propisano je da putnik iz st. 1. ovoga članka, odnosno kupac koji u okviru putničkog prometa iznosi dobra kupljena u tuzemstvu pri naknadnom oslobođenju od PDV-a ima pravo tražiti povrat PDV-a za iznesena dobra ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: a) da putnik nema prebivalište ni uobičajeno boravište na području Europske unije, što dokazuje putovnicom ili osobnom iskaznicom, b) da je ukupna vrijednost kupljenih dobara s PDV-om iskazana na jednom računu veća od 98,21 eura, c) da je kupac ili netko u njegovo ime prevezao dobra kupljena u Republici Hrvatskoj na područje izvan Europske unije prije isteka roka od tri mjeseca nakon mjeseca u kojem je obavljena isporuka, d) da postoji dokaz o izvozu, izvornik računa i Obrazac PDV-P potvrđen od carinarnice države na čijem području su dobra iznesena iz Europske unije.

 

16. Temeljno sporno pitanje u ovoj upravnoj stvari svodi se na to predstavlja li predmetna roba za koju je ostvaren povrat PDV-a, robu komercijalne ili nekomercijalne namjene, s obzirom da o tome ovisi pravo na povrat PDV-a, te posljedično tome, je li tužitelj ovjeravanjem obrazaca za povrat PDV-a počinio teške povrede službene dužnosti koje mu se stavljaju na teret.

 

17. U odnosu na navedeno sporno pitanje, i prvostupanjsko tijelo u svom rješenju te tuženik u osporavanom rješenju i odgovoru na tužbu dali su iscrpan, argumentiran i na zakonskim i podzakonskim propisima utemeljen odgovor zašto se predmetna roba ima smatrati robom komercijalne svrhe, a koji Sud prihvaća u cijelosti.

 

18. Citirani čl. 1. t. 21. Uredbe propisuje da roba nekomercijalne naravi znači, između ostalog, robu u isključivo osobnoj uporabi, a koja svojom naravi ili količinom upućuje na to da ne postoji komercijalni interes. Gotovo identično propisuje i Uputa Carinske uprave, Središnjeg ureda broj 02/2021, na koju se i tužitelj u tužbi poziva, u dijelu pod točkom 5. pri definiranju robe nekomercijalne naravi, određujući da narav i količina takve robe ne smije ni po čemu upućivati na to da se radi o uvozu ili izvozu iz komercijalnih razloga. Dakle, iz navedenog proizlazi da za odluku predstavlja li roba, robu komercijalne ili nekomercijalne naravi, nije nužno dokazivati njezinu stvarnu namjenu, kao što to neosnovano tvrdi tužitelj u tužbi, već je dovoljno ustanoviti na što upućuje namjena robe, a što je svakako niži stupanj uvjerenosti o postojanju te činjenice od njezine utvrđenosti. Stoga je dovoljna vjerojatnost da se radi o robi komercijalne naravi, a ne potpuno utvrđenje.

 

19. Dakle, za ocjenu javnopravnih tijela da se u ovoj upravnoj stvari radi o robi komercijalne naravi bilo je dovoljno utvrditi o kojoj se robi radi, odnosno da je ovdje riječ o setu zupčanika, vilici zupčanika, zupčaniku getribe, remenu tagex, klinu rotora drljače, raoniku, kanđi reduktora, brtvi usisne grane, granule za čišćenje Mazda, akumulatoru Mazda, dakle robi tehničke prirode te zamjenskim dijelovima koji se redovito koriste za poljoprivredne strojeve, odnosno prijevozna sredstva. Stoga je, a imajući u vidu namjenu navedene robe i broj nabavljenih rezervnih dijelova u kratkom vremenskom periodu te da je navedena roba bila prevožena prijevoznim sredstvima u vlasništvu pravnih osoba za čiju djelatnost je ta roba potrebna, ocjena Suda da su javnopravna tijela i sa većim stupnjem uvjerenosti od propisanog, ustanovila da predmetna roba nije namijenjena osobnoj uporabi naznačenih osoba (navedenih kupaca), već, naprotiv, da je ona nabavljena za potrebe poslovnih subjekata koji su prevozili robu te da je logično da je predmetna roba komercijalne namjene. Zbog toga nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za ovjeru obrazaca kojima se traži povrat plaćenog PDV-a na tu robu u Republici Hrvatskoj, u smislu citiranih odredbi ZPDV, Uredbe te Pravilnika.

 

20. Nadalje, iako službenici imaju određenu slobodu pri ovjeri predmetnih obrazaca za povrat PDV-a, to ne uključuje i arbitrarnost pri takvoj odluci, budući da zakonski i podzakonski propisi, kao i citirana Uredba, nameću pravni okvir unutar kojeg su službenici ovlašteni donositi odluke, definirajući robu komercijalne, odnosno nekomercijalne naravi, te propisujući kriterije za takvu odluku. Stoga se nepravilna odluka službenika ne može pravdati slobodnom ocjenom u obavljanju službe, zbog čega nije osnovan tužbeni navod da u provedenom postupku nije poštovano tužiteljevo pravo na slobodnu ocjenu okolnosti te procjene i odluke koje se donose u obavljanju njegove službe.

 

21. U odnosu na tužbeni navod da tužitelj nije bio upućen na stručnu edukaciju niti mu je pružena stručna pomoć od strane nadređenih u službi, ističe se da je tužitelj kao državni službenik, sukladno citiranim zakonskim odredbama ZDS-a, dužan svoju službu obavljati na zakonit, savjestan i stručan način, primjenjujući pozitivne zakonske propise te štiteći javni interes, a obvezu praćenja zakonskih i podzakonskih propisa, nameće i radno mjesto na kojem je tužitelj zaposlen. Pored toga, tužitelj je bio dužan u slučaju dvojbe u obavljanju službe pitati nadređene službenike te na taj način prevenirati  nepravilno postupanje u svom radu, a na koje postupanje je uputio i tuženik u odgovoru na tužbu. Stoga, eventualni nedostatak stručnih edukacija u pogledu ovdje spornog pitanja, nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovom sporu.

 

22. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su zakonitima pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

 

23. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.       

 

U Rijeci 3. svibnja 2023.

Sutkinja

 

         Vesna Perić

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).