- 1 -              Rev 1571/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1571/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. Z. iz D., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda B. G., D. C. i K. B. iz R., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB: ..., Podružnica R., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. & p. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3484/17-2 od 11. prosinca 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1320/2012-57 od 30. ožujka 2017., u sjednici održanoj 3. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e:

 

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika u pogledu dijela drugog revizijom postavljenog pravnog pitanja koji glasi:

 

„Da li u slučaju kada tužitelj povisi tužbeni zahtjev, pravo na zatezne kamate na povišeni tužbeni zahtjev, tužitelj stječe tek od dana povišenja tužbenog zahtjeva za iznos naknade štete za koji je povisio tužbeni zahtjev?“, te se

 

preinačava presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3484/17-2 od 11. prosinca 2018. u toč. IV. izreke u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na iznos od  1.327,23 euro/10.000,00 kn od 10. svibnja 2012. do 7. travnja 2015. i na iznos od 3.649,88 euro/27.500,00 kn od 10. svibnja 2012. do 7. ožujka 2016. i sudi:

 

„Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1320/2012-57 od 30. ožujka 2017. u toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za zakonske zatezne kamate na iznos od  1.327,23 euro/10.000,00 kn od 10. svibnja 2012. do 7. travnja 2015. i na iznos od 3.649,88 euro/27.500,00 kn od 10. svibnja 2012. do 7. ožujka 2016.“.

 

II. U preostalom dijelu revizija tuženika te u cijelosti revizija tužitelja odbacuju se kao nedopuštene.

 

III. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužitelju naknadu štete u iznosu od 73.900,00 kn sa zateznom kamatom koja na iznos od 45.200,00 kn teče od 30. ožujka 2017., a na iznos od 28.700,00 kn od 10. svibnja 2012. (toč. I. izreke), dok je u preostalom dijelu, a do iznosa od 212.500,00 kn s pripadajućom zateznom kamatama i u dijelu zateznih kamata na iznos od 45.200,00 kn od 10. svibnja 2012. do 29. ožujka 2017. tužbeni zahtjev odbijen (toč. II. izreke). Ujedno je tuženik obvezan naknaditi tužitelju zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 41.000,00 kn od 10. svibnja 2012. do 1. travnja 2015. (toč. III. izreke); te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (toč. IV. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska odluka u toč. I. izreke u dijelu kojim je obvezan tuženik isplatiti tužitelju naknadu štete u iznosu od 72.400,00 kn sa zateznom kamatom koja na iznos od 43.700,00 kn teče od 30. ožujka 2017., a na iznos od 28.700,00 kn od 10. svibnja 2012. do isplate (toč. I. izreke). Odbijena je djelomično žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev preko iznosa od 73.900,00 kn do 212.500,00 kn (za iznos od 138.600,00 kn) sa zateznim kamatama (toč. II. izreke). Presuda je preinačena u toč. I. izreke u dijelu kojim je obvezan tuženik isplatiti tužitelju naknadu štete u iznosu od 1.500,00 kn (preko iznosa od 72.400,00 kn do iznosa od 73.900,00 kn) sa zateznom kamatom (toč. III. izreke). Odluka je preinačena i u dijelu toč. II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu zateznih kamata na iznos od 43.700,00 kn od 10. svibnja 2012. do 29. ožujka 2017. i taj zahtjev je prihvaćen (toč. IV. izreke). Rješenjem je ukinuta odluka o troškovima postupka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu, uz naknadu troškova revizije.

 

4. Reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP protiv drugostupanjske presude podnosi i tuženik s prijedlogom da se pobijana odluka preinači, podredno ukine, uz naknadu troškova revizijskog postupka.

 

5. Odgovor na reviziju tužitelja nije podnesen; dok je tužitelj u odgovoru na reviziju tuženika osporio navode u cijelosti i predložio reviziju odbiti uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. Temeljem odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio kao posljedicu prometne nesreće koja se dogodila 12. srpnja 2009., a u kojoj je sudjelovao kao putnik u vozilu.

 

U odnosu na reviziju tužitelja:

 

8. Tužitelj postavlja pravna pitanja koja glase:

 

„1. Da li je Županijski sud u Zagrebu pogrešno primijenio načelo parničnog postupka koje se odnosi na slobodnu ocjenu dokaza prilikom odlučivanja o suodgovornosti tužitelja za predmetni štetni događaj?

 

2. Da li je Županijski sud u Zagrebu pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kojim se utvrđuje povreda prava osobnosti, te čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koja se odredba odnosi na mjerila odnosno na kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične naknade koja pripada tužitelju kao oštećeniku?“

 

9. Važnost naznačenih pitanja tužitelj posebno ne obrazlaže. Naime, ako su u izvanrednoj reviziji samo izloženi razlozi u kojima revident zapravo samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, pri čemu ne ukazuje na različitu praksu sudova o naznačenim pitanjima, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 382. st. 3. ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.

 

10. Budući da podnesena revizija ne sadrži razloge iz čl. 382. st. 3. ZPP koji moraju biti određeno izloženi, ona ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP riješiti kao u toč. II. izreke.

 

U odnosu na reviziju tuženika:

 

11. Tuženik postavlja pravna pitanja koja glase:

 

„1. Da li u smislu primjene čl. 1095. Zakona obveznim odnosima oštećenik odnosno tužitelj koji nije plaćao drugim osobama naknadu za pružanje pomoći i njege ima pravo tražiti dosudu naknade imovinske štete se osnova tuđe njege i pomoći prema cijenama sata tuđe njege i pomoći koje naplaćuju stručne ustanove koje pružaju pomoć i njegu, odnosno prema cijenama sata tuđe njege i pomoći koju naplaćuje Dom za starije i nemoćne osobe „K.“, u koju cijenu sata tuđe njege i pomoći koju naplaćuje specijalizirana ustanova za pružanje pomoći i njege su uključeni porezi, doprinosi na plaću osobe koja pruža njegu i pomoć, troškove poslovne zgrade, održavanje zgrade ustanove, plaće popratnog osoblja - ravnatelja, tajnice, računovodstva, čistačice i slično, te da li je dosuda naknade štete s osnova tuđe njege i pomoći koju oštećenik/tužitelj nije plaćao drugima prema cijeni sata koju naplaćuje stručna ustanova koja pruža pomoć i njegu u protivnosti sa pravnim stajalištima izraženim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3444/1994-2 od 9.4.1998., Rev-x 385/10-3 od 1.6.2011., Rev-x 2089/00-2 od 2.12.2002., Rev 327/1993-2 od 16.12.1993., Obrazloženje pravnog shvaćanja prihvaćeno na sjednici Građanskog-privrednog odjela Vrhovnog suda RH (II/92) od 19.6.1992.?

 

2. Da li oštećenik odnosno tužitelj ima pravo na traženje zakonske zatezne kamate po osnovi traženja naknade imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći za iznos naknade štete koju nije zatražio odštetnim zahtjevom te da li u slučaju kada tužitelj povisi tužbeni zahtjev pravo na zatezne kamate na povišeni tužbeni zahtjev stječe tek od dana povišenja tužbenog zahtjeva za iznos naknade štete za koji je povisio tužbeni zahtjev, a sve ovo imajući na umu pravno stajalište izražene u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 550/14-2 od 18.11.2015.?“

 

12. U odnosu na prvo postavljeno pitanje, uz koje tuženik dostavlja više revizijskih odluka, iz stanja predmeta spisa proizlazi da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud odluku o cijeni sata tuđe njege i pomoći donio ne samo na temelju podataka dostavljenih od strane Doma za starije i nemoćne osobe „K.“, već i na temelju podataka iz Odluke Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi o određivanju cijena za pojedine vrste usluga pomoći i njege u kući od 6. veljače 2009. koju uslugu pružaju, među ostalim, i fizičke osobe. Stoga je zaključiti da dostavljena sudska praksa nije usporediva sa okolnostima konkretnog slučaja. Budući da podnesena revizija u tom dijelu ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP istu djelomično odbaciti.

 

13. Vijeće revizijskog suda, s druge strane, ocjenjuje da je drugo postavljeno pitanje, u odnosu na zakonske zatezne kamate, važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, osnovano revident ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u dijelu odluke nižestupanjskog suda, koji je na dosuđeni iznos naknade imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći od 40.500,00 kn tužitelju na cijeli taj iznos dosudio zateznu kamatu počev od dana podnošenja tužbe 10. svibnja 2012. do isplate.

 

14. U odluci ovog suda broj Rev 422/2021-2 od 28. travnja 2021. ističe se da je takvo pravno shvaćanje protivno pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj Rev-1696/17-2 od 5. rujna 2017. i Rev-52/13-2 od 5. rujna 2017., a prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05 - dalje: ZOOP), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga čl., oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva i da bi sukladno navedenoj odredbi tužitelj imao pravo na isplatu zateznih kamata na dužni iznos naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva - ovdje tužbe.

 

14.1. Međutim, navodi i da je potrebno utvrditi dospijeće obveze naknade imovinske štete imajući na umu tužbene zahtjeve kako su precizirani tijekom postupka te na navedeno primijeniti odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP te sukladno tome ocijeniti osnovanost zahtjeva tužitelja na naplatu zatraženih zateznih kamata.

 

15. Iz obrazloženja nižestupanjskih odluka proizlazi da je tužitelj u tužbi s naslova tuđe njege i pomoći zatražio iznos od 8.000,00 kn, podneskom od 8. travnja 2015. istu je preinačio na iznos od 10.000,00 kn, a podneskom od 8. ožujka 2016. na iznos od 65.000,00 kn, te da tužitelju s navedene osnove pripada ukupan iznos od 65.000,00 kn umanjeno za suodgovornost od 30% i nesporno tijekom postupka, i to 1. travnja 2015., isplaćenih 5.000,00 kn, pa mu je dosuđen iznos od 40.500,00 kn.

 

16. Akceptirajući pravno shvaćanje iz odluke ovog suda broj Rev 422/2021-2 od 28. travnja 2021., a koje izražava ustaljenu praksu ovog suda, odgovor na, u izreci naznačeno, pravno pitanje glasi: „U slučaju kada tužitelj povisi tužbeni zahtjev, pravo na zatezne kamate na povišeni tužbeni zahtjev tužitelj stječe tek kod dana povišenja tužbenog zahtjeva za iznos naknade štete za koji je povisio tužbeni zahtjev.“.

 

17. Slijedom navedenog, tužitelju na ukupno dosuđeni iznos naknade imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći od 40.500,00 kn pripada zakonska zatezna kamata i to na iznos od 8.000,00 kn od 10. svibnja 2012., iznos od 10.000,00 kn od 8. travnja 2015., te iznos od 30.500,00 kn od 8. ožujka 2016. sve do isplate,

 

pa je za više traženu i dosuđenu zakonsku zateznu kamatu na iznos od: 1.327,23 euro/10.000,00 kn od 10. svibnja 2012. do 7. travnja 2015. i od 3.649,88 euro/ 27.500,00 kn od 10. svibnja 2012. do 7. ožujka 2016.,

 

valjalo preinačiti nižestupanjsku odluku i potvrditi prvostupanjsku presudu u toč. II. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u tom pobijanom dijelu, sve temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, a kao u toč. I. izreke presude.

 

18. Preračunavanje i zaokruživanje svih iznosa (primjenom fiksnog tečaja 1 euro = 7,53450 kuna) izvršeno je sukladno odredbama čl. 14., čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22).

 

19. Odluka iz toč. III. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. ZPP, jer je rješenjem drugostupanjskog suda ukinuta odluka o troškovima postupka.

 

Zagreb, 3. svibnja 2023.