- 1 -              Rev 1220/2022-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1220/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Mirjane Magud i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz Z., ..., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica I. Ž. Š., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. C. d.o.o. iz Z., ..., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2082/2021-2 od 31. svibnja 2022. kojom djelomično potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1971/2019-33 od 31. svibnja 2021., u sjednici održanoj 3. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e :

 

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2082/2021-2 od 31. svibnja 2022. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1971/2019-33 od 31. svibnja 2021. u dijelu pod toč. I. i II. izreke te pod toč. III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto i rasporediti ga na odgovarajuće poslove sukladno njegovoj stručnoj spremi i zvanju i sukladno ugovoru o radu, Pravilniku o organizaciji tuženika (Sl. vjesnik broj: 3/2021), radno mjesto Vlakovođa I ili Vlakovođa II kao i pod toč. IV. i V. izreke, te se predmet u tim dijelovima vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je nedopuštena i nezakonita odluka o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 17. travnja 2019. (toč. I. izreke). Utvrđeno je da tužitelju s danom 10. svibnja 2019. nije prestao ugovor o radu s tuženikom (toč. II. izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto, te da mu prizna sva prava iz ugovora o radu od 10. svibnja 2019. sve do povratka na posao, te da ga nakon toga rasporedi na odgovarajuće poslove sukladno njegovoj stručnoj spremi i zvanju i sukladno ugovoru o radu, Pravilniku o organizaciji tuženika (sl. vjesnik broj: 3/2021), radno mjesto Vlakovođa I ili Vlakovođa II (toč. III. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (toč. IV. izreke), a zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova je odbijen (toč. V. izreke).

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1971/2019-33 od 31. svibnja 2021. u pobijanom dijelu izreke pod točkom I. i II. te pod točkom III. u dijelu gdje je naloženo tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto i da ga rasporedi na odgovarajuće poslove njegovoj stručnoj spremi i zvanju i sukladno Ugovoru o radu, Pravilniku o organizaciji tuženika sl. vjesnik broj: 3/2021, radno mjesto Vlakovođa I ili Vlakovođa II kao i pod točkom IV. i V. izreke."

 

3. Rješenjem suda drugog stupnja riješeno je:

 

"I. Prihvaća se žalba tuženika kao djelomično osnovana te se ukida presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1971/2019-33 od 31. svibnja 2021. u dijelu izreke pod točkom III. kojim se nalaže tuženiku da tužitelju prizna sva prava iz Ugovora o radu od 10. svibnja 2019. sve do povratka na posao te se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbenog postupka."

 

4. Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači nižestupanjske presude u smislu revizijskih navoda.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora te vraćanje tužitelja na rad.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tuženik 17. travnja 2019. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora,

 

- da je navedenom odlukom o otkazu tužitelju otkazan ugovor o radu zaključen za obavljanje poslova vlakovođe u Regionalnom području H. C. C. – P. C. Z. te da mu je ponuđen ugovor za obavljanje poslova vlakovođe u Regionalnom području H. C. C. – P. C. K., a da tužitelj ponuđeni ugovor nije prihvatio,

 

- da iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je tužitelju otkazan ugovor o radu jer je organizacijskim promjenama koje su utvrđene Pravilnikom o organizaciji društva H. C. d.o.o.u Regionalnom području C. došlo do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu vlakovođa u Područnom centru Z., te da je tužitelju primjenom ukupnosti kriterija propisanih čl. 73. Kolektivnog ugovora za H. C. ponuđen raspored i ugovor za upražnjeno radno mjesto vlakovođe u Područnom centru K.,

 

- da se Radničko vijeće očitovalo o namjeri otkazivanja ugovora o radu tužitelju na način da se istom protivilo,

 

- da je tuženik prilikom nove organizacije i sistematizacije radnih mjesta na radnom mjesto vlakovođe u Područnom centru Z. smanjio broj izvršitelja sa 18 na 17,

 

- da su odredbama čl. 73. Kolektivnog ugovora za tuženika (IV. Aneks KU od 26. ožujka 2015.) predviđeni kriteriji za utvrđivanje viška radnika,

 

- da je tuženik u prilog svojim tvrdnjama da je prilikom utvrđivanja viška radnika primijenio kriterije propisane čl. 73. Kolektivnog ugovora dostavio popis 18 vlakovođa s podacima o broju uzdržavanih članova obitelji, dobi, radnom stažu, braniteljskom statusu i svjedodžbi.

 

10. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da je tuženik, koji je prilikom nove organizacije i sistematizacije radnih mjesta smanjio broj izvršitelja na radnom mjestu vlakovođa u Područnom centru Z., imao opravdan razlog za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu. Međutim, ocijenjeno je da tuženik prilikom donošenja sporne odluke o otkazu nije vodio računa o primjeni kriterija iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, dalje: ZR) i čl. 73. Kolektivnog ugovora tuženika odnosno da nije dokazao da je imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu upravo tužitelju. Tvrdnje tuženika da je jedino tužitelj NKV radnik te da kriterij stručne spreme opravdava odluku o otkazu nižestupanjski sudovi su otklonili kao neosnovane, a iz obrazloženja nižestupanjskih odluka proizlazi da smatraju da kriterij stručne spreme nije niti predviđen čl. 73. Kolektivnog ugovora tuženika kao jedan od kriterija za utvrđivanje viška radnika. Drugostupanjski sud odredbu Kolektivnog ugovora prema kojoj su tehnološki višak radnici koji ne ispunjavaju uvjet iz sistematizacije dovodi u vezu s gubitkom radne sposobnosti, pa zaključuje da se kod tužitelja ne radi o tome da je izgubio radnu sposobnost i da nema sposobnost za radno mjesto prema ugovoru o radu.

 

11. Tuženik u reviziji navodi da tužitelj nema potreban uvjet iz sistematizacije (srednju stručnu spremu), a da je to jedan od kriterija za utvrđivanje viška radnika temeljem čl. 73. Kolektivnog ugovora tuženika. Nadalje navodi da je drugostupanjski sud pogrešno protumačio odredbu čl. 73. Kolektivnog ugovora kada je zaključio da je samo gubitak radne sposobnosti, a ne i stručna sprema kriterij za utvrđivanje viška radnika. Ističe da tužitelj nije dokazao da ima srednju stručnu spremu, jer da o tome nije dostavio odgovarajuće dokaze. 

 

12. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), dok je odredbom st. 2. tog čl. propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

13. Prema shvaćanju ovog suda u smislu citirane odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a tuženik, kao tužiteljev poslodavac prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR-a kao i drugim kriterijima koje je sam propisao i bio ovlašten propisati.

 

14. Odredba čl. 73. Kolektivnog ugovora trgovačkog društva H. C. (izmijenjena IV. Aneksom KU od 26. ožujka 2015.), a kojom su propisani kriteriji za utvrđivanje viška radnika, glasi:

 

"Kriteriji za utvrđivanje viška radnika su sljedeći:

 

1. Ispunjenje uvjeta za starosnu mirovinu

 

Između radnika koji rade na radnim mjestima na kojima se smanjuje broj izvršitelja, višak je radnik koji ispunjava uvjete za starosnu mirovnu.

 

2. Ispunjenje uvjeta za prijevremenu starosnu mirovinu

 

Između radnika koji rade na radnim mjestima na kojima se smanjuje broj izvršitelja, višak je radnik koji ispunjava uvjete za prijevremenu starosnu mirovnu.

 

3. Zadovoljavanje radnih obveza i propisanih uvjeta iz sistematizacije

 

Ako se sistematizirani broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu unutar organizacijske jedinice smanjuje ili se ukida radno mjesto, tehnološki višak se određuje između radnika neovisno o kojem se radnom mjestu radi. Neovisnim radnim mjestom smatraju se srodna radna mjesta na kojima su radnici radili prije promjene ugovora o radu, a koje se kroz Pravilnik o organizaciji ukidaju. Tehnološki višak su radnici koji ne obavljaju poslove uredno, skloni su uživanju alkohola, opojnih droga ili ne ispunjavaju propisane uvjete iz sistematizacije.

 

              Višak su i radnici koji s kojima nakon gubljenja radne sposobnosti nisu sklopljeni novi ugovori o radu odnosno nemaju potrebnu zdravstvenu sposobnost za radno mjesto prema ugovoru o radu.

 

4. Trajanje radnog odnosa

 

              Višak je radnik s manje godina radnog staža ostvarenog u Društvu. Tehnološki višak se određuje između radnika organizacijske jedinice koje su definirane Pravilnikom o organizaciji, a obavljali su poslove na radnim mjestima gdje se smanjuje broj izvršitelja ili se ukida radno mjesto.

 

              Pod radnim stažem u Društvu podrazumijeva se radni staž ostvaren u H. – H. d.o.o. i Društva koja su nastala podjelom H. – H. d.o.o. te pravni prednici H. – H. d.o.o.

 

5. Status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata

 

              Višak je onaj radnik koji nakon ispunjavanja prethodnih uvjeta pod brojem 1.-4. nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

 

6. Socijalni status

 

Na radnom mjestu na kojem se smanjuje broj radnika, ako više njih podjednako zadovoljava prethodne kriterije, višak je radnik koji ima veća ukupna primanja na osnovu broja uzdržavanih članova i zaposlenih članova obitelji."

 

15. Osnovani su revizijski navodi da je drugostupanjski sud pogrešno protumačio odredbu čl. 73. Kolektivnog ugovora tuženika kada je zaključio da stručna sprema nije kriterij za utvrđivanje viška radnika. Iz citirane odredbe Kolektivnog ugovora (pod točkom 3.) jasno proizlazi da je jedan od kriterija za utvrđivanje viška - neispunjavanje propisanih uvjeta iz sistematizacije. Sistematizacijom radnih mjesta određeni su uvjeti za rad na određenom radnom mjestu, a jedan od uvjeta je i stručna sprema. U postupku koji je prethodio revizijskom nije jasno raspravljeno koju stručnu spremu ima tužitelj. Osim toga, na tužitelju je teret dokazivanja da se tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu nije pridržavao propisanih kriterija za utvrđivanje viška radnika.

 

16. Naime, prema čl. 135. st. 1. ZR-a u slučaju spora iz radnog odnosa teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije propisano. U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu (čl. 135. st. 3. ZR-a), teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, to konkretno kod poslovno uvjetovanog otkaza znači da poslodavac mora dokazati da je prestala potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, što je u ovom postupku tuženik dokazao, dok je na tužitelju bio teret dokazivanja da tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu, odnosno odlučivanja koji od usporednih radnika se ima utvrditi viškom radnika nije primjenjivao sve propisane kriterije. Prema tome, tužitelj je morao dokazati povredu odredbe o kriterijima za utvrđivanje viška radnika te naznačiti radnike za koje smatra da im je tuženik neopravdano i nepravilno dao prednost (tako i revizijski sud u odlukama broj Rev-162/2018 od 14. studenoga 2018., Rev-2184/2019 od 22. rujna 2020. i dr.).

 

17. Zbog pogrešnog pravnog pristupa (pogrešnog tumačenja odredbe 73. Kolektivnog ugovora) u nižestupanjskim presudama su izostali jasni i dostatni razlozi o činjenicama koje su odlučne za ocjenu je li tuženik prilikom otkazivanja spornog ugovora o radu postupio sukladno odredbi čl. 115. st. 2 ZR-a i čl. 73. Kolektivnog ugovora tuženika.

 

18. Budući da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, nema uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

19. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 3. svibnja 2023.

 

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.