Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
Split P-3454/2019-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda D. L. u pravnoj stvari
tužiteljice L. B. iz S., D. I. 48 O.:……, zastupane
po punomoćniku V. L., odvjetniku u O. L. & V. d.o.o. u S.,
protiv tuženika R. A. d.d. Z., M. cesta 69
O.:…., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u O.
K. & P. d.o.o. u Z., zbog ništetnosti i isplate, nakon održane
javne glavne rasprave, zaključene dana 06. travnja 2023. u nazočnosti stranaka,
pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne
novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH
u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i
80/22 nadalje u tekstu: ZPP) dana 03. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su nepoštene odnosno ništetne odredbe Ugovora o kreditu
broj: 418-50-3126164, a koji Ugovor je sklopljen dana 03.11.2005. te koji Ugovor je
solemniziran kod Javnog bilježnika u S. D. M., broj ovjere: O.-
420/05 dana 10.11.2005. u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica
švicarski franak, odnosno kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim
francima (primjena prodajnog tečaja) te kojima je ugovorena promjenjiva kamatna
stopa sukladno jednostranoj odluci i drugim internim aktima banke (kojima je
ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s O. kreditora), pa te odredbe
ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane kao niti za sudužnike i
založne dužnike.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici
iznos od 1.666,08 € uvećan za zakonske zatezne kamate, po kamatnoj stopi
obračunatoj do 31.7.2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo
tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do
31.12.2022., obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od
dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:
- na iznos od 2,30 € počev od 31.10.2008.
- na iznos od 2,97 € počev od 30.11.2008.
- na iznos od 0,84 € počev od 31.12.2008.
- na iznos od 12,66 € počev od 31.1.2008.
- na iznos od 11,46 € počev od 28.2.2009.
- na iznos od 9,34 € počev od 31.3.2009.
- na iznos od 10,93 € počev od 30.4.2009.
- na iznos od 10,93 € počev od 31.5.2009.
- na iznos od 9,20 € počev od 30.6.2009.
- na iznos od 9,60 € počev od 31.7.2009.
- na iznos od 7,61 € počev od 31.8.2009.
- na iznos od 9,20 € počev od 30.9.2009.
- na iznos od 7,74 € počev od 31.10.2009.
- na iznos od 9,60 € počev od 30.11.2009.
- na iznos od 11,59 € počev od 31.12.2009.
- na iznos od 13,85 € počev od 31.1.2010.
- na iznos od 14,73 € počev od 28.2.2010.
- na iznos od 18,10 € počev od 31.3.2010.
- na iznos od 17,03 € počev od 30.4.2010.
- na iznos od 21,15 € počev od 31.5.2010.
- na iznos od 29,51 € počev od 30.6.2010.
- na iznos od 25,53 € počev od 31.7.2010.
- na iznos od 33,89 € počev od 31.8.2010.
- na iznos od 33,23 € počev od 30.9.2010.
- na iznos od 29,51 € počev od 31.10.2010.
- na iznos od 36,15 € počev od 30.11.2010.
- na iznos od 42,39 € počev od 31.12.2010.
- na iznos od 40,66 € počev od 31.1.2011.
- na iznos od 41,46 € počev od 28.2.2011.
- na iznos od 42,39 € počev od 31.3.2011.
- na iznos od 39,33 € počev od 30.4.2011.
- na iznos od 52,87 € počev od 31.5.2011.
- na iznos od 53,14 € počev od 30.6.2011.
- na iznos od 63,89 € počev od 31.7.2011.
- na iznos od 60,44 € počev od 31.8.2011.
- na iznos od 51,68 € počev od 30.9.2011.
- na iznos od 51,68 € počev od 31.10.2011.
- na iznos od 55,26 € počev od 30.11.2011.
- na iznos od 53,14 € počev od 31.12.2011.
- na iznos od 57,52 € počev od 31.1.2012.
- na iznos od 57,52 € počev od 29.2.2012.
- na iznos od 55,79 € počev od 31.3.2012.
- na iznos od 56,72 € počev od 30.4.2012.
- na iznos od 57,78 € počev od 31.5.2012.
- na iznos od 57,65 € počev od 30.6.2012.
- na iznos od 55,66 € počev od 31.7.2012.
- na iznos od 55,52 € počev od 31.8.2012.
- na iznos od 51,01 € počev od 30.9.2012.
- na iznos od 56,32 € počev od 31.10.2012.
- na iznos od 57,65 € počev od 30.11.2012.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u
iznosu od 1.839,87 € / 13.862,50 kuna, zajedno sa zateznom kamatom od dana
presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je objavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom
ovrhe.
r i j e š i o j e
Odbija se, kao neosnovan, tuženikov prigovor o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Splitu za suđenje u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je dana 11.6.2019. ustala tužbom protiv tuženika u kojoj je navela
da je sa tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj: 418-50-3126164. Međutim,
predmetnim Ugovorom kreditiranje i povrat kredita vezano je uz valutu švicarski
franak te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, što tužiteljica drži nepoštenim i
nezakonitim odnosno da je u suprotnosti sa načelima savjesnosti i poštenja. O
navedenom recentna sudska praksa je već zauzela svoj stav jer su u dva slučaja
prihvaćeni zahtjevi kolektivnih tužbi koje su pokrenuli potrošači i u kojim presudama
je donesena odluka da je riječ o nepoštenim, a time i ništetnim odredbama Ugovora o
kreditu. Tužiteljica je predložila da sud provede postupak i utvrdi nepoštenost, a time
i ništetnost onih ugovornih odredbi u kojima je ugovorena valuta vezana uz švicarski
franak, odnosno promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci banke.
Tužiteljica je također zatražila da se tuženika obveže da joj vrati, odnosno isplati, sve
ono što je stekao temeljem tako nepoštenih ugovornih odredbi, kao i da ga se
obveže na snašanje troškova ovog postupka.
1.1. I prije nego li je sud tuženika pozvao da na tužbu tužiteljice odgovori,
tužiteljica je podneskom od 12.06.2019. uredila svoje tužbeno traženje na način da je
postavila glavni i podredni tužbeni zahtjev, sve usmjereno na utvrđenje nepoštenim i
ništetnim onih odredbi Ugovora koje su se ticale valute i promjenjive kamatne stope.
Ustrajala je u zahtjevu da joj se isplati stečeno bez osnove, kao i parnični trošak.
1.2. Nakon što je u postupku proveden dokaz financijskim vještačenjem
tužiteljica je podneskom od 14.03.2023. uredila svoj dio tužbenog zahtjeva u pogledu
zatražene isplate. U preostalom dijelu je tužbeni zahtjev ostao nedirnutim.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbi i
tužbenom zahtjevu, istakao je prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u
Splitu za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je istakao prigovor zastare. Tuženik
smatra da je tužiteljica bila dovoljno informirana o svim ugovornim obvezama te je
iste imala vremena provjeriti i o njima se raspitati što znači da su joj sve odredbe bile
jasne, razumljive i lako uočljive. Obzirom da je kredit bio ugovoren na vremensko
razdoblje od 7 godina to tuženik smatra da nije niti životno uvjerljivo da tužiteljica ne
bi bila svjesna da neće doći do promjene tečaja. Tuženik je predložio da sud odbije
tužbeni zahtjev tužiteljice.
3. Tijekom dokaznog postupka pregledani su: Ugovor o kreditu broj 418-50-
3126164 (kao i sva dokumentacija vezana uz navedeni Ugovor kao što su: otplatna
tablica, obavijesti tužiteljici o promjeni kamatne stope, potvrde o transakcijama, nalozi
za uplatu te prijepis knjigovodstvene kartice i otplatni plan), informativna ponuda broj
009840, zahtjev za kredit, te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku Stjepanu Laći.
4. Prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Splitu za postupanje u gornjoj pravnoj stvari je neosnovan.
4.1. Ovo stoga jer se u konkretnom slučaju ukazuje da odredba o
prorogacijskoj klauzuli predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu sukladno Direktivi
Vijeća 93/13EEZ od 05.04.1993.
4.2. Naime, odredbom članka 1. stavak 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od
05.04.1993. (u daljnjem tekstu: Direktiva) reguliraju se nepošteni uvjeti u potrošačkim
ugovorima te se smatra nepoštenom ona jednostrano određena klauzula koja
suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu opća klauzula nepoštenosti
obuhvaća tri glavna kriterija i to da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije
pojedinačno pregovaralo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima
i obvezama i mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.
4.3. U ovom slučaju ispunjeni su navedeni uvjeti, jer je mjesna nadležnost
određena u tipskom ugovoru, na unaprijed formuliranom obrascu, pa se smatra da je
riječ o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka nije imala
mogućnost pregovarati niti utjecati na njihov sadržaj, a protivno je načelu savjesnosti
i poštenja kada stranke bez posebnog pregovaranja jedna drugoj uvjetuju nadležnost
suda, te se tuženika dovodi u znatno povoljniji položaj od tužitelja i time ga dovodi u
neravnopravan položaj. Nepoštenost takvih odredbi propisuje i Zakon o zaštiti
potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15. i 14/19., dalje ZZP), koji se
primjenjuje u ovom postupku, jer zahtjev tužiteljice proizlazi iz Ugovora o kreditu broj:
418-50-3126164 u kojem tuženik ima status trgovca, a tužiteljica status potrošača.
4.4. Odredbom članka 49. stavak 1. i 2. ZZP-a propisano je da ugovorna
odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je suprotna načelu
savjesnosti i poštenja, te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana na štetu potrošača, je nepoštena ugovorna odredba. Smatra se da
se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu
unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj,
a osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
Nastavno je odredbom članka 51. ZZP-a propisano da prilikom ocjene je li određena
ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji
predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale
ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje,
predstavlja glavni ugovor, a odredbom članka 55. stavak 1. ZZP-a je propisano da je
nepoštena ugovorna odredba ništetna.
4.5. Prema praksi Suda Europske unije proizlazi obveza nacionalnih sudova
da po službenoj dužnosti ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira je li riječ o
materijalnim ili procesnim odredbama presuda Oceano Grupo Editorial SA i Salvat
Editores SA v Rocio Murciano Quintero i drugi, gdje je sud zaključio da se
prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva
nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluga
treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive, ako su ispunjene temeljne
pretpostavke: da nije bila posebno pregovarana, te da suprotno načelu savjesnosti i
poštenja uzrokuje znatnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu
potrošača.
4.6. Ugovor o kreditu broj 418-50-3126164 na kojem tužiteljica temelji
potraživanje prema tuženiku sklopljen je 03.11.2005. u Splitu, na unaprijed, od strane
tuženika formuliranom obrascu, tako da odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti iz
članka 12. predmetnog pravnog posla predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, jer
se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ona je formulirana od strane
tuženika, te tužiteljica nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a ta odredba uzrokuje
znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužiteljice koji
je u vrijeme sklapanja ugovora imao prebivalište u Splitu gdje je konačno i ugovor
sklopljen, te bi radi zaštite svojih prava i interesa trebao putovati u Zagreb i biti
izložen financijskim i drugim čimbenicima koji su uz to vezani.
4.7. Radi svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Prigovor zastare nije osnovan.
7. Stranke su popisale parnični trošak.
8. Predmet ove parnice je zahtjev za:
- utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditiranju o promjenjivoj
kamatnoj stopi i valutnoj klauzulu i
- isplata stečenog bez osnove po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne
stope i valutne klauzule. 9. Među strankama nije sporno:
- da je između parničnih stranaka sklopljen Ugovor o kreditu broj: 418-
50-3126164 u kojem je ugovoren iznos kredita od 16.990,00 CHF u
kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja
kredita,
- da je člankom 2. Ugovora o kreditu određeno da kamatna stopa iznosi
5,50 % i da je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama
kreditora.
10. Među strankama je sporno jesu li odredbe Ugovora o kreditu o
promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, što bi je činilo ništetnom,
kao i je li odredba o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljičinog
zahtjeva za isplatom.
11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12.
od 04.07.2013. je utvrđeno da je tuženik (u tom postupku kao tuženik pod 4) u
razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava
potrošača korisnika kredita (u CHF), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima
koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa
koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom
odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U
navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda
RH broj Pž-7129/13.-4 od 13.06.2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom
odlukom broj Revt-249/14.-2 od 09.04.2015. odbio je revizije tuženika od 1. do 7. kao
neosnovane. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem
P-1401/12. od 04.07.2013. je utvrđeno da je tuženik (također i u tom postupku kao
tuženik pod 4) u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne
interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditnima
koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o
potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana
glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije
kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za
donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u
vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima
i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena
presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od
14.06.2018., a Vrhovni sud RH svojom odlukom pod poslovnim brojem Rev-
2221/2018-11 od 03.09.2019. odbio je reviziju kao neosnovanu.
12. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga
za zaštitu potrošača - POTROŠAČ protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik,
predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl.502 c) ZPP-a,
pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske
sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite
prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom
članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07.,
75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) odluka suda donesena u postupku za
zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona u smislu
postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona,
obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete
koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
13. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14.-2 od 09.
04.2015. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o
kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika
kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu
kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija
ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o
kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje
potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o
kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom
budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa
ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva. Vrhovni sud RH se u
svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 03.09.2019. u odnosu na nepoštenost i
ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz
koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti pozvao na obrazloženje
presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017-2010. Visoki trgovački sud je
utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže uz valutu švicarski
franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže uz
valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u švicarskim
francima". Nadalje, Visoki trgovački sud utvrđuje i da se ugovorne odredbe kojima se
glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim stranicama ugovora, nisu
pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali prosječnom potrošaču nisu
razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja. Suprotno navodima tuženika u
odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče
promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i
Vrhovnog suda Republike Hrvatske, je već utvrđeno da je između ostalih upravo i
tuženik postupao suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona
o obveznim odnosima i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u
ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja
nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu
izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana.
14. Naime, tuženik ponavlja u ovom postupku svoje navode i tvrdnje iz
postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim
sudom u Zagrebu i to navodi da se pojedinačno pregovaralo sa strankama, da se
radi o razumljivoj odredbi, ali u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača je
utvrđeno da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i
razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači
nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u
budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva,
nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog
bilježnika u postupku solemnizacije ugovora, ocijeniti ako je to moguće, jesu li
ugovorne stranke ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti
im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog
pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka
solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili
svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je
jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz članka 58. Zakona o
javnom bilježništvu. Pravomoćno je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute
švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže
stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu
informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i
sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak
i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama
ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer
banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom
u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću
klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima
povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora
uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta. Neravnoteža u pravima i
obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu
potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač
kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u
švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a
ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim
ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je
švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna.
Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za
valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje
ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje
davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu
potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.
15. Tuženik je odustao od svog prijedloga da se saslušava njegov zaposlenik
Robert Svilović, pa je u konkretnom slučaju sud odbio da se saslušava u postupku
tužiteljica, jer sve što je o spornom Ugovoru imala reći, tužiteljica je napisala u tužbi i
istakla tijekom postupka. Kako je odustankom od prijedloga da se sasluša svjedok
Svilović tuženik praktički odustao od inzistiranja na načelu kontradiktornosti to se
ukazao potpuno bespotrebnim prijedlog da se saslušava tužiteljica kao jedna od
ugovornih strana jer je pravu volju druge ugovorne strane trebao svojim iskazom
upotpuniti zaposlenik R. S., a od čega je tuženik odustao.
16. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, sud je utvrdio da je ništetna
odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je odredba o ugovorenoj
kamati utvrđena nepoštenom s obzirom da nije određena, odnosno odrediva u smislu
odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO-a pa se u smislu odredbe članka
87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (2003), odnosno članka 102. Zakona o
zaštiti potrošača te ugovorene odredbe ništetne, odredbe o valutnoj klauzuli nisu
razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja te su kao takve ništetne pa je odlučeno kao u točci I. izreke presude.
17. S obzirom da je odredba ugovora o kreditu, a odnosi se na promjenjivu
kamatnu stopu i valutnu klauzulu utvrđena ništetnom, to tužiteljica ima pravo
potraživati neosnovano a stečeno po tom ugovoru u skladu s propisom iz odredbe čl.
1111 ZOO-a.
18. Na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo vještačenje
po vještaku za financije Stjepanu Laći koji je svoj nalaz i mišljenje dao 1.7.2022. U
svome nalazu vještak je naveo da je izračun razlike anuiteta i razlike tečajeva u
konkretnom slučaju utvrdio na temelju priloženih podataka iz sudskog spisa, odnosno
spisa o kreditiranju. Iz navedenog da se vidi da je tuženik 3.11.2005. sa tužiteljicom
ugovorio kredit uz valutnu klauzulu u CHF u iznosu protuvrijednosti od 16.990,00
CHF koji je isplaćen 16.11.2005. po tečaju od 4,774318 kuna za 1 CHF. Kamatna
stopa je ugovorena u visini od 5,50% godišnje, dok je otplata ugovorena u 84
mjesečna anuiteta. Nadalje je vještak kazao da je banka uzimajući promjenjive
kamatne stope i tekući tečaj na dan dospijeća svakog anuiteta obračunavala i to u
razdoblju od 16.11.2005. do 30.11.2012. u iznosu od 21.132,96 CHF. Obračunati
iznos anuiteta od 16.11.2005. do 30.11.2012. uz primjenu fiksne kamatne stope
iznosio bi 20.508,60 CHF. Rekapitulacijom ukupnih pretplata u tako promatranom
razdoblju dobiven je iznos od 12.553,11 kuna. Slijedom svega naprijed navedenom
vještak Laća je zaključio i naveo da je u tablici broj 3 prikazao rekapitulaciju ukupnih
pretplata, a taj iznos dobiven je iz razlike između uplata koje je izvršila tužiteljica
prema obračunu tuženika (promjenjiva kamatna stopa i tekući tečaj na dan dospijeća
svakog anuiteta) i obračunatih obveza uz primjenu fiksnih kamatnih stopa i fiksnog
tečaja korištenog na dan isplate kredita. Iz navedenog bi, dakle, proizlazilo da je
banka tužiteljici isplatila 81.115,66 kuna dok je tužiteljica tuženiku platila iznos od
108.965,60 kuna.
19. Nalaz i mišljenje vještaka L. u cijelosti je akceptirala tužiteljica te je
sukladno nalazu i mišljenju vještaka uredila tužbeni zahtjev. Tuženik je u očitovanju
na vještvo istaknuo da smatra vještačenje bespredmetnim jer je sve što je tijekom
kreditnog razdoblja napravljeno ugovoreno voljom tužiteljice.
20. Tuženik se, prema motrištu ovog suda, neosnovano poziva na tzv.
negativne razlike koje su posljedica promjene tečaja CHF/HRK kada je bio niži od
inicijalnog tečaja u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu. Tuženik nije iskazao
postojanje ikakvog potraživanja, prijeboj, protutužbu ili bilo kakav zahtjev u tom
smislu. Sukladno tomu ne postoji nikakav osnov da bi se vršilo umanjivanje iznosa
koje je tuženik nesporno temeljem nepoštene ugovorne odredbe o valuti CHF i
nepoštene odredbe o kamati stekao od tužitelja. Sve da takav zahtjev i postoji, a ne
postoji, odredba članka 323. stavak 2. ZOO-a bi diskvalificirala tuženika u njegovom
zahtjevu koji bi proizlazio iz takvog ništetnog ugovora. Naime, odredba članka 323.
stavak 2. ZOO-a popisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora
odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj
nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, a
što je utvrđeno u ovom postupku. Isto tako, plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa
primila pa stoga ne bi niti postojala obveza vraćanja nečega što nije primila, što znači
da se u konkretnom slučaju ne bi mogao primijeniti niti članak 323. stavak 1. ZOO-a.
21. Slijedom iznesenog sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev na isplatu
iznosa od 1.666,08 € pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
22. Naprijed navedeno i iz razloga što je sud zaključio neosnovanim prigovor zastare kojeg je tuženik isticao. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva
koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno u
povodu pokretanja parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača
počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne
tužbe, jer je pokretanjem te parnice došlo do prekida zastare te je zastara počela teći
iz početka. Takav stav izražen je u objedinjenom pravnom shvaćanju sjednice
Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022.
23. Stoga, budući da se odredbe o ništetnosti ugovora primjenjuju i u slučaju
djelomične ništetnosti ugovora tj. nišetnosti pojedinih ugovornih odredbi, zahtjev za
povrat preplaćenih iznosa nije u zastari jer je tužba podnesena prije isteka roka od 5
godina od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi
presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-
7129/13. od 13.06.2014. i od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj
klauzuli u CHF presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod
poslovnim brojem Pž-6632/17. od 14.06.2018.
24. Slijedom svih utvrđenja nije bilo potrebe ponovno provoditi dokazni
postupak jer bi u suprotnom s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i
odredbu članka 502. c) ZPP-a, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno,
neekonomično i previše tegobno za potrošača i u suprotnosti s odredbama ZPP-a i
Zakona o zaštiti potrošača radi čega je sud odbio dokazni prijedlog tužiteljice za
saslušanje nje same. Naime, u naprijed navedenim pravomoćno okončanim
postupcima je utvrđeno da tijekom solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita
javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih
ugovora pa ni spornih odredbi, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga
primijeniti ovlaštenja iz članka 58. Zakona o javnom bilježništvu. Isto tako, sukladno
članku 57. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93., 29/94.,
162/98., 16/07. i 75/09. – dalje ZJB) javni bilježnici koji solemniziraju ugovor
potpisnicima obrazlažu smisao i posljedicu ugovora, a ne smisao i posljedice
pojedinih ugovornih odredbi te da javni bilježnik stranke upozorava samo na nejasne,
nerazgovjetne ili dvosmislene izjave stranaka (članak 58. ZJB), a ne ugovorne
odredbe. Osim toga, takva ugovorna odredba utvrđena je ništetnom ranije
navedenom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu. U tom pogledu
nesporno je da je Ugovor o kreditu br. 418-50-3126164 03.11.2005. koji je tužiteljica
sklopila s tuženikom obuhvaćen razdobljem iz pravomoćnih presuda u citiranom
kolektivnom sporu te da je u predmetnom Ugovoru o kreditu tuženik koristio odredbe
o kamatnoj stopi promjenjivoj na temelju jednostrane odluke tuženika i valutnoj
klauzuli u CHF, za koje je pravomoćno u kolektivnom sporu utvrđeno da su ništetne i
nepoštene.
24.1. Isto tako i Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-3142/2018-2 od 19.03.2019.
ističe da nižestupanjski sudovi nisu bili dužni provoditi dokazni postupak neovisno o
tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj,
odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za
zaštitu kolektivnih interesa potrošača i članka 106. ZZP-a u smislu postojanja
povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona obvezuje
ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je
uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118.
ZZP-a, a o čemu se radi u ovom slučaju.
25. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez
osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecatelj
nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
25.1. U konkretnom slučaju sasvim je evidentno da je tuženik nesavjesni
stjecatelj od dana stjecanja uzimajući u obzir da je isti bio svjestan sadržaja
predmetnog ugovora, njegovih odredbi kao i što svaka od njih propisuje, a koji
ugovor uz sve navedeno predstavlja i tipski ugovor te je sasvim razvidno da tuženik
nije poštovao sadržaj istoga. Naime radi se o formalnom (tipskom) ugovoru te je
tuženik ugovorna stranka predmetnog Ugovora sklopljenog s ovdje tužiteljicom.
Slijedom navedenoga, kao ugovorna stranka Ugovora tuženik je bio dužan poštivati
sve odredbe Ugovora pa tako i uvjete kreditiranja, a što isti nije učinio. Ovaj sud
stoga smatra da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj te tužiteljica
ima pravo na kamate od dana isplate svakog pojedinog anuiteta (Gž Zd-1477/2016-
4).
25.2. Dakle, tužiteljici pripadaju kamate na dosuđeni iznos od dana stjecanja.
26. Odluka o trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 3., 155., i 164. ZPP-a te
na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika(„Narodne
novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14,
118/14, 107/15 i 37/22). Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe i sastava podneska
od 14.3.2023. te za pristupe i zastupanja na ročištima od 19.5. 2022. te 9.2.i
6.4.2023. – svaka radnja po 100 bodova te za pristup ročištu od 15.3.2023. na kojem
se raspravljalo samo o procesnim pitanjima – 50 bodova. Ukupan zbir od 550 bodova
pomnožen je s iznosom od 15,00 kuna, koliko iznosi vrijednost jednog boda, te je
tako dobiven iznos od 8.250,00 kuna. Tome iznosu pridodali su se još i iznosi
2.062,50 kuna na ime 25% PDV-a, 2.500,00 kuna na ime predujma za vještačenje,
550,00 kuna na ime sudske pristojbe na tužbu i 500,00 kuna na ime sudske pristojbe
na presudu. Zbrajanjem naprijed navedenih iznosa dobiven je iznos od 1.839,87 €
odnosno 13.862,50 kuna koliko će tuženik morati isplatiti tužiteljici, obzirom da je
postupak u cijelosti izgubio.
26.1. Kamate na tako dosuđeni trošak tužiteljici su temeljem odredbe
čl.30.st.2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17)
dosuđene od presuđenja do isplate.
27. Sukladno obvezi o vršenju preračuna u valuti € temeljem Zakona o
uvođenju € kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i
88/22) novčani iznos obveze tuženika prikazan je u eurskom iznosu.
28. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u ovoj odluci.
U Splitu, 03. svibnja 2023.
S U D A C
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku 15 dana od
dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a za viši,
županijski sud.
Dna:
- punomoćniku tužiteljice
- punomoćniku tuženika
- u spis