- 1 -              Revd 3032/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3032/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. B. iz Z., ... (OIB: ...), koju zastupa punomoćnik P. Ć., odvjetnik iz Z., protiv tuženika D. P. iz Z., ... (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice da joj se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-1892/2021-4 od 3. ožujka 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Povrv-1726/2019-113 od 15. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom (donesenom u postupku u kojemu je predmetom spora „zahtjev tužiteljice kao odvjetnice za isplatu nagrade sukladno sklopljenom Ugovoru o zastupanju od 6. lipnja 2000. na temelju kojega je tužiteljica izdala račun broj 2/2010 od 2. siječnja 2010. na temelju kojega je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi”):

 

- u stavku I. izreke, odbijena je “žalba tužiteljice kao neosnovana, a žalba tuženika je odbijena kao djelomično neosnovana”, te je prvostupanjska presuda potvrđena „u dijelu toč. I. izreke do iznosa 32.228,43 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 21. siječnja 2010. do isplate, te u točkama II. i III. izreke i u toč. V. izreke do iznosa parničnog troška 7.006,72 kn te u toč. VI. izreke“,

 

- u stavku II. izreke, žalba tuženika je prihvaćena kao djelomično osnovana te je prvostupanjska presuda preinačena „u dijelu toč. I. izreke preko iznosa 32.228,43 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 21. siječnja 2010. do isplate, te u toč. V. izreke preko iznosa 7.006,72 kn“ tako da je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ž. P. sa sjedištem u Z. poslovni broj Ovrv-318/10 od 15. veljače 2010. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da u roku od osam dana plati tužiteljici iznos od 120.616,51 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. siječnja 2010. do isplate“ te je u tome dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

Ujedno je tužiteljici naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak od 51.000,00 kn i trošak žalbenog postupka od 6.053,17 kn, dok je „s troškom žalbenog postupka tužiteljica“ odbijena.

 

2. Tužiteljica je podnijela prijedlog da joj se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija i u njemu naznačila pitanja:

 

„PITANJE 1: Da li donošenje drugostupanjske odluke temeljem dopunskog vještačenja provedenog po nalogu drugostupanjskog suda da se vrijednost zemljišta izračuna na način da se isto vještači zasebno a ne zajedno sa drugim česticama za koje je izdana lokacijska dozvola predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka?“ Drži „kako je ovakvo postupanje drugostupanjskog suda samovoljno te predstavlja bitnu povredu postupka jer drugostupanjski sud u svojoj presudi kojom se preinačuje prvostupanjska presuda uopće ne daje razloge o tome

 

1) zašto su nevažne procjene vrijednosti 2 vještaka provedena u sudskom postupku na iznos od 2.378.000,00 kn, 521.000,00 kn, 815.000,00 kn,

 

2) zašto je nebitno da je zaključen ugovor o kupoprodaji nekretnine gdje je kao cijena naveden iznos od 1.726.600,00 kn,

 

3) zašto je nebitno da je istu tu nekretninu Porezna uprava procjenila na iznos od 3.274.000,00 kn“.

 

Ističe da „nije mogla pronaći odluke revizijskog suda o sličnim predmetima pa smatra kako bi revizijski sud o ovome pitanju trebao zauzeti stajalište“.

 

„PITANJE 2: Da li dosuđivanje troškova samo kroz kriterij uspjeha u visini zahtjeva predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka ukoliko je tuženik tijekom postupka osporavao osnovu i visinu zahtjeva a zahtjev tužitelja je djelomično usvojen?” U odnosu na to pitanje drži da je „drugostupanjska odluka u suprotnosti sa stajalištima koja su iznesena u brojnim odlukama revizijskog suda i drugostupanjskih sudova u smislu vrednovanja uspjeha u sporu po dva kriterija a ne samo uspjeha glede visine zahtjeva.(...) ovo predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je ovakva odluka drugostupanjskog suda u suprotnosti sa brojnom praksom drugostupanjskih sudova i revizijskog suda u kojim odlukama je na nedvosmislen način potrebno vrednovati uspjeh kako kroz kriterij osnova (...) tako i kroz kriterij visine te je nezakonito uspjeh stranaka promatrati samo kroz kriterij uspjeha glede visine zahtjeva, kako je to pogrešno učinio drugostupanjski sud u svojoj odluci.“

 

3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

4. Prijedlog tužiteljice nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 3. ožujka 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. Pritom treba imati na umu da te odredbe ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

7.1. Takav se pristup, sa takvim shvaćanjem, zahtjeva za dopuštenost prijedloga zbog njegove specifičnosti - a koja specifičnost traži veću aktivnost (angažiranost) revidenta u sastavljanju prijedloga: predlagatelj mora dati razloge za podnošenje i dopuštenost upravo prijedloga - i to u svezi onih odredaba ZPP-a na kojima ga temelji, odnosno on mora uvjeriti sud u potrebu da sudi o njegovoj reviziji ako bi bila dopuštena - i da se angažira (ovdje, zbog konkretnih razloga revizije) u ujednačavanju sudske prakse.

 

8. Od toga polazeći, iako je predlagateljica u prijedlogu naznačila pitanja, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:

 

8.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne može nadomjestiti samo paušalna tvrdnja predlagateljice da su ta pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer da „nije mogla pronaći odluke revizijskog suda o sličnim predmetima pa smatra kako bi revizijski sud o ovome pitanju trebao zauzeti stajalište” ili ista takva uopćena tvrdnja “da je „drugostupanjska odluka u suprotnosti sa stajalištima koja su iznesena u brojnim odlukama revizijskog suda i drugostupanjskih sudova“ - bez da su bar neke od tih “brojnih odluka” konkretizirane kako bi se tvrdnja mogla provjeriti,

 

8.2. konkretno, da prijedlog u svezi u njemu postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke (dakle: shvaćanje nekog drugog suda iz odluke koja bi bila konkretizirana, sve kako bi se njezina usporedba sa ovdje osporenom odlukom mogla provjeriti), ili da se o njima uopće i može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse),

 

8.3. da podneseni prijedlog ovaj sud može razmatrati samo u granicama u njemu postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagateljica obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa da (sukladno tome) ne može u svezi tih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače (izvan postavljenih pitanja) pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).

 

9. Prethodno navedeno pod točkom 8. treba sagledati uvažavajući:

 

9.1. da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki),

 

9.2. da se ovaj postupak, takav, po svojoj prirodi, ne može poistovjetiti, približiti ili pretvoriti, kako bi to predlagateljica htjela (navodom o važnosti pitanja), oglednom postupku kojeg uređuju odredbe čl. 502.i do 502.n ZPP-a, a (tek) u kojemu bi (jer je to samo njemu svojstveno) Vrhovni sud Republike Hrvatske imao ovlasti i mogao odlučivati (izraziti shvaćanje) u slučaju kakav je ovdje - o pitanjima važnim za jedinstvenu primjenu prava u situaciji kada ne postoji (bar na to ovdje predlagateljica ne ukazuje) nesigurna i neujednačena sudska praksa.

 

10. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

 

10.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

10.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

11. Stoga je prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 3. svibnja 2023.