1              Poslovni broj: I Kž-92/2023-14

Poslovni broj: I Kž-92/2023-14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća, te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Š. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u vezi sa člankom 36. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama optuženog D. Š. i optuženog B. Š. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj K-24/2022-56 od 22. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice branitelja optuženog D. Š., odvjetnice E. B.., i branitelja optuženog B. Š., odvjetnika D. P..,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog B. Š., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se uvjetna osuda izrečena optuženiku pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj Kzd-116/2017. od 21. svibnja 2018. neće opozvati.

 

II Uslijed odluke pod I optuženi B. Š. se za kazneno djelo iz članka 230. stavak 1. i 2. KZ/11. za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 230. stavak 2. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. svibnja 2022. pa nadalje.

 

III U preostalom dijelu žalba optuženog B. Š. i u cijelosti žalba optuženog D. Š. odbijaju se kao neosnovane, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom broj K-24/2022-56 od 22. prosinca 2022., Županijski sud u Osijeku proglasio je krivim optuženog D. Š. i optuženog B. Š. zbog kaznenog djela protiv imovine – razbojništva iz članka 230. stavak 2. u vezi sa člankom 36. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude. Na temelju članka 230. stavak 2. u vezi članka 36. stavak 2. KZ/11. optuženog D. Š. osudio je na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina, dok je osuđenom B. Š., na temelju istog zakonskog propisa, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, a na temelju članka 58. stavak 1. i 7. KZ/11. opozvao mu uvjetnu osudu izrečenu presudom Općinskog suda u Osijeku broj Kzd-116/2017-7 od 21. svibnja 2018., pravomoćnu 13. lipnja 2018., kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. uz primjenu članka 51. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, uvjetno na 3 (tri) godine, te je kaznu po toj presudi uzeo kao utvrđenu, pa je optuženog B. Š., na temelju članka 53. stavak 1. i članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom D. Š. i optuženom B. Š. u izrečene kazne zatvora uračunato je vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. svibnja 2022. pa nadalje.

 

1.1. Na temelju članka 79. KZ/11. optuženom D. Š. izrečena je mjera oduzimanja predmeta – jednog metalnog boksera crne boje, na čijem vrhu se nalaze tri mrtvačke glave, koji će biti uništen nakon pravomoćnosti presude.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) optuženi D. Š. i optuženi B. Š. u cijelosti su oslobođeni obveze plaćanja troška kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja koji padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli optuženi D. Š. i optuženi B. Š..

 

2.1. Optuženi D. Š. žali se po branitelju odvjetniku D. O. zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja" s prijedlogom "da se pobijana presuda ukine te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak" i da se izvijesti o održavanju sjednice vijeća.

 

2.2. Optuženi B. Š. žali se po branitelju odvjetniku D. P. zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona" s prijedlogom "pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak" te da ga se izvijesti o održavanju sjednice vijeća.

 

3. Odgovore na žalbe optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalbe optuženika odbiju i da se potvrdi pobijana presuda.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti branitelja optuženika, i to zamjenice branitelja optuženog D. Š., odvjetnice E. B.., te branitelja optuženog B. Š., odvjetnika D. P.., a u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08., a u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika i optuženika.

 

6. Žalba optuženog B. Š. djelomično je osnovana, a žalba optuženog D. Š. nije osnovana.

 

7. Prije svega, protivno žalbenim navodima obrane optuženika, u prvostupanjskoj presudi nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer je izreka iste razumljiva, a u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama (prije svega o inkriminiranoj namjeri optuženika glede počinjenja terećenog kaznenog djela), te su isti izloženi na jasan i neproturječan način. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju upiru žalbe optuženika.

 

8. Dovodeći u pitanje točnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja inkriminiranog događaja (žalbena osnova iz članka 470. ZKP/08.), optuženici u svojim žalbama problematiziraju utvrđenu činjenicu korištenja boskera, dovodeći s tim u svezu i tzv. posrednu povredu kaznenog zakona, jer kako, po njihovim tvrdnjama, nije korišten bokser, posljedično izostaje i kvalifikatorni element terećenog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. ZKP/08. (uporaba oružja ili opasnog oruđa). Nadalje, optuženici tvrde kako nije utvrđena njihova namjera glede oduzimanja tuđe pokretne stvari. K tome optuženi B. Š. ističe svoju neaktivnost u kritičnom događaju kao osnovu za njegovu ekskulpaciju (nije primjenjivao silu, niti uporabio oružje ni opasno oruđe, nije bacao opeku na oštećenika, nije mu oduzeo mobitel).

 

8.1. Međutim, protivno takvim žalbenim tvrdnjama optuženika, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, točno i potpuno je prvostupanjski sud na raspravi utvrdio sve odlučne činjenice predmetne inkriminacije i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon. S tim u svezi, ispravan je zaključak tog suda o korištenju boksera kao oružja, odnosno opasnog oruđa prilikom počinjenja kaznenog djela, što predstavlja i njegovu kvalifikatornu okolnost. Takvo utvrđenje proizlazi upravo iz provedenog i prihvaćenog sudsko-medicinskog vještačenja, po kojem su na tijelu (rukama) oštećenika S. M. dijagnosticirane tjelesne ozljede koje su po svojoj prirodi obrambene i iz kojih doista kao nedvojben zaključak slijedi da je isti bio žrtvom inkriminiranog napada. Pritom isti vještak iskazuje, a prvostupanjski sud prihvaća,  da su ozljede na rukama oštećenika mogle nastati i udarcima boksera silom slabog intenziteta. Dovodeći naprijed navedeno u svezu s podatkom da je upravo od optuženog D. Š. oduzet bokser, te svjedočenjem žrtve S. M., ispravan je zaključak da je optuženi D. Š. upravo bokserom napao i tjelesno ozlijedio navedenog oštećenika – žrtvu. To se odnosi i na ozljedu glave istog, jer je oštećenik o tome svjedočio, isto potkrjepljuje pročitana medicinska dokumentacija, a vještak ne isključuje mogućnost da bi i ta ozljeda bila nanijeta bokserom. U izloženom kontekstu žalbena argumentacija optuženika svodi se na njihovo neutemeljeno stranačko viđenje i interpretaciju nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka i ukazivanje na navodno nepostojanje motiva glede počinjenja terećenog kaznenog djela. U tom kontekstu treba sagledati i navod svjedočenja oštećenika da su mu optuženici uzeli mobitel, budući iz sadržaja potvrde o privremenom oduzimanju predmeta slijedi dokazanim da je to učinio upravo optuženi B. Š. od kojeg je policija oduzela otuđeni oštećenikov mobitel istog dana kada je predmetno djelo počinjeno.

 

8.2. Neutemeljene su žalbe optuženika kada tvrde da nije utvrđena njihova namjera glede počinjenja terećenog kaznenog djela, jer je prvostupanjski sud našao utvrđenim ne samo njegova objektivna, nego i subjektivna obilježja koja se odnose na izravnu namjeru kao oblik njihove krivnje, te supočiniteljstvo optuženika kritične prigode (članak 28. stavak 2. u svezi članka 36. stavka 2. KZ/11.). Naime, namjere optuženika da uporabom sile od oštećenika pribave imovinsku korist u novcu i mobitelu proizlazi iz prihvaćenog svjedočenja oštećenika – žrtve i tu činjenicu ne umanjuju popratne okolnosti koje se tiču njihovih ranijih odnosa (poznanstvo, prijateljstvo). Isto ne dovodi u pitanje niti iskazivanje oštećenika glede njegovog interesa za progon optuženog D. Š. i izostanak toga interesa u odnosu na optuženog B. Š., pa niti izostanak fizičkog napada optuženog B. Š. na oštećenika kritične prigode. Ovo stoga što okolnosti slučaja dokazuju, a što prvostupanjski sud ispravno obrazlaže, da su optuženici kritične prigode djelovali kao supočinitelji, dakle, kao osobe koje su počinile terećeno kazneno djelo na temelju zajedničke odluke, pri čemu je svaka od njih sudjelovala u počinjenju radnje djela (optuženi D. Š. po ulasku zaključava vrata stana, traži novac od oštećenika, po izlasku iz stana gađa ga ciglom, optuženi B. Š. nakon primjene sile od strane optuženog D. Š. uzima mobitel oštećenika). Stoga je pravno irelevantan izostanak sudjelovanja optuženog B. Š. u fizičkom napadu na oštećenika, jer je taj napad očito htio, kao i izostanak interesa oštećenika glede njegovog kaznenog progona.

 

9. Međutim, osnovano optuženi B. Š. u žalbi ističe povredu kaznenog zakona navodeći da nisu ispunjene zakonske pretpostavke glede opoziva uvjetne osude, i to zato što je sud odlukom o kazni u odnosu na ovog optuženika prekoračio ovlasti koje ima po zakonu i time na njegovu štetu povrijedio kazneni zakon (članak 469. točka 5. ZKP/08.). Time, međutim, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Nesporno je da je optuženi B. Š. presudom Općinskog suda u Osijeku broj Kzd-116/2107-7 od 21 svibnja 2018., koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2018., uvjetno osuđen na 10 (deset) mjeseci zatvora, te mu je određen rok provjeravanja od 3 (tri) godine). Kako je trogodišnji rok provjeravanja istekao 13. lipnja 2021., to nisu ispunjeni zakonski uvjeti za opoziv izrečene zatvorske kazne, jer je optuženi B. Š. terećeno kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11. počinio 24. svibnja 2022., dakle nakon isteka navedenog roka provjeravanja (članak 58. stavak 1. KZ/11.). U tom kontekstu pogrešno se prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 58. stavka 7. KZ/11., jer ta odredba određuje samo krajnji rok za donošenje odluke o opozivu uvjetne osude sukladno odredbi članka 58. stavka 1. KZ/11. (procesno-pravni aspekt), a ne materijalno-pravnu pretpostavku za isto, koja je sadržana u članku 58. stavku 1. KZ/11., koja odredba opoziv uvjetne osude veže uz počinjenje jednog ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja određeno u uvjetnoj osudi. Taj zakonski uvjet u konkretnom slučaju očigledno izostaje. Kako je u tom smislu odlukom prvostupanjskog suda povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženog B. Š., a u tom je dijelu trebao uvažiti njegovu žalbu kao osnovanu i preinačiti odluku o kazni, kao što je to učinjeno u točki I izreke ove odluke, određivanjem da se uvjetna osuda izrečena optuženom B. Š. presudom Općinskom suda u Osijeku od 21. svibnja 2018. broj Kzd-116/2017. neće opozvati.

 

10. Uslijed takve odluke je trebalo preinačiti pobijanu presudu i u odluci o kazni u odnosu na optuženog B. Š.. Pritom, iako se optuženici ne žale zbog odluke o kazni, nego se žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08.), a povrh toga optuženi B. Š. i zbog povrede kaznenog zakona, (članak 469. ZKP/08.), ovaj drugostupanjski sud je u aspektu izrečenih kazni ispitao prvostupanjsku presudu po osnovi obveze propisane odredbom članka 478. ZKP/08.

 

10.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je ispravno prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne optuženicima pošao od stupnja njihove krivnje i svrhe kažnjavanja, a potom istaknuo utvrđene olakotne okolnosti (vještačenjem dokazana smanjena ubrojivost optuženika tempore criminis, obiteljske kao osobne prilike optuženog B. Š.), te otegotne okolnosti (višestruka kaznena osuđivanost i prekršajna kažnjavanost optuženika, pa i u formi istovrsnog, specijalnog povrata, recidiva). U tom kontekstu, te imajući u vidu zakonom propisani okvir kazne za terećeno kazneno djelo (od 3 do 12 godina zatvora), po ocjeni ovog žalbenog suda prvostupanjski je sud optuženicima za počinjeno kazneno djelo odmjerio adekvatne zatvorske kazne. S obzirom na to da kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina na koju je optuženi D. Š. osuđen, kao i kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina koja je prvostupanjskom presudom bila utvrđena optuženom B. Š. odgovaraju težini počinjenog djela i svim ostalim po prvostupanjskom sudu ispravno utvrđenim i vrednovanim okolnostima i da te kazne ovaj drugostupanjski sud nalazi podobnim za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., to nisu prihvaćene žalbe optuženika u tom dijelu, ali je zbog odluke pod točkom I izreke prvostupanjsku presudu trebalo preinačiti u odluci o kazni u odnosu na optuženog B. Š., kako je to učinjeno pod točkom II izreke.

 

11. Ispitujući prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 478. ZKP/08. glede oduzimanja predmeta, boksera, od optuženog D. Š., ovaj drugostupanjski sud nalazi da je ta mjera izrečena sukladno zakonskim kriterijima iz članka 79. KZ/11.

 

12. Slijedom svega navedenog, te ne nalazeći postojanje povreda odredaba kaznenog postupka na koje u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 482. i članka 486. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 3. svibnja 2023.