Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Stalna služba u Poreču – Parenzo
Turistička ulica 2
52440 Poreč – Parenzo
Posl. br. 31 Pn-31/2021-47
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu tog suda
mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice E. F.,
iz P., M. 5, OIB:, zastupane po punomoćnicima iz
Odvjetničkog ureda R. i K., P. u P., protiv tuženika. 1. A.
H., iz K., V. 9, OIB:, zastupanog po punomoćniku
D. K., odvjetniku iz P. i 2. S. H., iz K., V. 9,
OIB:, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene
dana 20. ožujka 2023. godine u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, punomoćnika
prvotuženika i drugotuženice osobno, dana 03. svibnja 2023. godine,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na drugotuženicu u cijelosti.
II Nalaže se prvotuženiku A. H., od oca S. i
majke S., iz V. kbr. 9, K.-L. isplatiti tužiteljici E. F., iz M. br. 5, 52440 Poreč-Parenzo, na ime naknade štete iznos
od 18.415,39 eur1/ 138.750,76 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počevši od
31. listopada 2019 god. do isplate, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude pod
prijetnjom ovrhe.
III Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice iznad dosuđenog tj. za iznos od 2.046,15 eur / 15.416,75 kn.
IV Nalaže se prvotuženiku da naknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu
od 4.528,23 eura / 34.117,95 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se
određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% postotna poena,
počevši od donošenja presude 03. svibnja 2023. godine do isplate, u roku od 15
dana pod prijetnjom ovrhe.
1 fiksni tečaj konverzije 7,53450
Posl. br. 31 Pn-31/2021-47
V Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je dana 11. svibnja 2021. godine podnijela tužbu protiv tuženika
radi naknade štete. U tužbi navodi da se dana 31. listopada 2019 god. dogodila
saobraćajna nezgoda na državnoj cesti 48 kod skretanja za mjesto Jurići, Grad
Poreč, kada je prvotuženik A. H. radi neprilagođene brzine i pod utjecajem
droge sletio osobnim automobilom sa ceste, čiji je vlasnik tužiteljica, marke Mercedes
registarske oznake PU 690-SU koji je pribavio od tužiteljice bez njene ovlasti, uslijed
čega da je došlo do višestrukog prevrtanja automobila, te je tom prilikom došlo do
totalne materijalne štete na vozilu koja iznosi po procjeni cca 189.546,20 kuna. U
momentu nezgode prvotuženik da je bio mlađi punoljetnik i bio je po nalazu
medicinskog vještaka, u stanju psihičkog procesa i štetne uporabe psihoaktivnih tvari
uslijed čega je i prouzrokovao ovu nezgodu i materijalnu štetu. Radi ovog kaznenog
djela prvotuženik da je osuđen kod Općinskog suda u Puli, sutkinje za mladež
pravomoćnom Presudom broj Kmp-30/20 od 12. ožujka 2021. godine i da mu je
određeno psihijatrijsko liječenje u trajanju od 6 mjeseci, a tužiteljica da je upućena da
svoj imovinsko pravni zahtjev ostvaruje u parničnom postupku. Nadalje ističe da je za
ovu saobraćajnu nezgodu isključivo kriv prvotuženik i koji za štetu odgovora po
principu krivnje. Drugotužena da je majka prvotuženika i ona da je godinama znala
da joj sin konzumira drogu i to još od svoje maloljetnosti na dalje, te kao roditelj nije
poduzela nadzor nad sinom kao maloljetnom osobom, a kasnije i kao mlađim
punoljetnikom da ga uputi na liječenje od droge ili da mu se oduzme pravna
sposobnost kako ne bi u takvom stanju počinio neko kazneno djelo. Navodi da je
odgovornost drugotužene solidarna sa prvotuženim u skladu sa odredbama članka
1056.- 1060. Zakona o obveznim odnosima. Otac prvotuženika Slavko Horvat je od
2017. godine razveden sa majkom prvotuženika i živi na adresi Kaštelir 16, a brigu o
prvotuženiku da je u cijelosti preuzela majka i z.z. sa kojom je i prvotuženik živio.
Dalje navodi da je vozilo tužiteljice pretrpjelo štetu što da je utvrdilo Adriatic
osiguranje d.d. Pula koje je izvršilo izvid štete i kojim je osiguranje dalo mišljenje da
se radi o totalnoj šteti na vozilu i da nema ekonomske opravdanosti popravka po
računu popravka, a to osiguranje je otklonilo svoju obavezu plaćanja štete po kasko
polici jer je šteta nastala protivno njihovim Općim uvjetima za kasko osiguranje.
Vrijednost novog vozila po računu o kupovini vozila da iznosi 36.104,09 EUR ili
preračunato 266.067,80 kuna, te kako je vozilo bilo staro u momentu nezgode 2
godine (godine proizvodnje 2017.) to da je amortizacija 30% ili 81.234,40 za ove
godine i totalna šteta bi iznosila 189.546,20 kuna.
2. U odgovoru na tužbu prvotuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom
zahtjevu, jer da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Činjenica je da je
dana 31. listopada 2019. godine došlo do prometne nezgode na državnoj cesti 48
kod skretanja za mjesto Jurići, Poreč, kada je prvotuženik radi neprilagođene brzine i
pod
utjecajem droge sletio s ceste osobnim automobilom u vlasništvu tužiteljice uslijed
čega je došlo do materijalne štete na vozilu. Tvrdi da su netočni i neistiniti navodi
tužiteljice kojima tvrdi da je prvotuženik pribavio osobni automobil bez njene ovlasti.
Naime, prvotuženik da je živio u unajmljenom stanu u kući tužiteljice. Odnos
Posl. br. 31 Pn-31/2021-47
tužiteljice i njenog brata E. F. sa prvotuženikom nije bio puki odnos
najmodavca i najmoprimca već su bili u prijateljskom i prisnom odnosu. Brat
tužiteljice da je u više navrata govorio prvotuženiku: „ono što je moje je i tvoje“ čime
su se stvorile okolnosti shvaćanja prvotuženika o dopuštenju korištenja osobnog
vozila tužiteljice. Vozilo tužiteljice je bilo otključano i sa ostavljenim ključem u vozilu i
kao takvo (nečuvano i neosigurano) je bilo ostavljeno na autobusnom ugibalištu, u
kojem stanju je bilo dostupno svima. Prvotuženik, koji je bio pod utjecajem droge,
vidjevši otključano vozilo tužiteljice sa ključevima u istom, a polazeći od njegove
ocjene odnosa sa tužiteljicom i njezinim bratom, privremeno se koristio istim. Šteta
na vozilu tužiteljice da ne bi nastala da je vozilo bilo zaključano ili na drugi način
osigurano. Na taj način ni prvotuženik, ni itko treći ne bi mogao koristiti to vozilo.
Budući da je isto bilo otključano sa ostavljenim ključevima u njemu, bilo je dostupno
svakom. Tvrdi da je tužiteljica isključivo odgovorna za nastanak predmetne štete na
njezinom vozilu budući da je njezinim propustom da zaključa vozilo, da ne ostavi
ključeve vozila u otključanom istom vozilu na javnom prostoru, omogućila da se
svatko može koristiti istim, a time i da svatko može prouzročiti štetu na tom vozilu. U
prilog da ide odluka osiguravajućeg društva Adriatic osiguranje d.d. od 26.11.2020.
godine, kojim se odbija zahtjev tužiteljice za isplatu štete iz razloga što je „šteta
nastala kao isključiva posljedica činjenice da je sam osiguranik ostavio otključano
vozilo s ključevima i prometnom dozvolom u vozilu. Dalje ističe da iako je prvotuženik
osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola, posl. br. Kmp-30/20
od 12. ožujka 2021. godine za počinjenje kaznenog djela iz čl. 234.st.2. Kaznenog
zakona, to ne znači da snosi krivnju i odgovornost i u građansko pravnom smislu za
naknadu nastale štete. Navedeno da potvrđuje i sudska praksa, a posebno jednom
odlukom Županijskog suda u Zagrebu u kojoj je navedeno da „to što je štetnik
pravomoćnom presudom kaznenog suda proglašen krivim za štetne radnje ne
isključuje mogućnost da je i sam oštećenik nekom svojom radnjom ili propustom
dijelom pridonio nastanku štetnog događaja ili je pak svojom krivnjom (u građansko-
pravnom smislu) prouzročio da šteta bude veća od one koja bi inače proizašla kao
posljedica kaznenog djela. Po prigovoru štetnika o podijeljenoj odgovornosti u parnici
se trebaju raspraviti sva činjenična pitanja koja su relevantna za ocjenu da li je i sam
oštećenik nekom svojom radnjom ili propustom pridonio nastanku štetnog događaja i
štetnih posljedica, dakle, svojom krivnjom u građansko-pravnom smislu." Ističe da
tužiteljica snosi isključivu odgovornost za nastalu štetu i da su tužba i tužbeni zahtjev
u cijelosti neosnovani.
3. U odgovoru na tužbu drugotuženica osporava sve navode i dokaze
tužiteljice. Navodi da se ne slaže sa ničim što je tužiteljica navela u tužbi, da je
njezino dijete - prvotuženik uvijek bio zdrav i odgovoran, vrijedan, da nikada nije
imao nikakvih psihičkih problema i da se nije drogirao koliko ona zna. Njezin sin da
ima dizgrafiju i disleksiju, poremećaj u čitanju i pisanju. Priložila je dokaze o
njegovom zdravstvenom stanju. Dalje je navela i da njezin sin-prvotuženik ima
svjedodžbu o završnom radu, da nije pao niti jedan razred, da ima položen vozački
ispit i da nije lišen poslovne sposobnosti. Nadalje navodi da je prvotuženik radio, da
mu je staž upisan u radnoj knjižici (3 godine, 3 mjeseca i 3 dana) kao kućni majstor,
te da se nije desilo što se desilo sa Fedelima da bi dobio zaposlenje za stalno, a da
takve poslove ne može obavljati psihički bolesnik. Dalje ističe da se A. odselio
početkom 7. mjeseca 2019. godine i malo je dolazio, a malo da nije. Kod F. da
nije bio prijavljen, od tamo da je odlazio na posao i da nije mogla utjecati na njega jer
Posl. br. 31 Pn-31/2021-47
se želio osamostaliti, a što da je smatrala ispravnim. Ističe da o obitelji F. nije
znala ništa, nisu joj bili bitni jer je smatrala da samo iznajmljuju stan njezinom sinu
tako da nju ne mogu teretiti za ništa. Nije znala da njezin sin - prvotuženik koristi više
vrsta droga, a tek kasnije da je saznala da se konstantno drogirao sa tužiteljicom i
njezinim bratom, te ostalom ekipom. Navodi da je prvotuženik lunjao cestom
izgubljen, da se ne sjeća kako je došao na cestu, ni na psihijatriju i htio je pobjeći, te
stalno ponavljao da mora odvesti nešto sakriveno u autu. On da nije znao da li je
vozio on ili netko drugi, tražio je da provjerimo da li je preživjela druga osoba, sa
hitne je došao doma, doma da je prespavao i u jutro kad se probudio da je bio jako
nemiran i stalno da je vikao da mora nešto odvesti, a odvezla ga je hitna i smješten
je na psihijatriju prvi puta, a od tada pa do danas da je boravio više puta na psihijatriji
u Puli, Vrapču i Ivan Zelina. U bunilu da je ponavljao da će taj automobil biti njegov
kad nešto odveze. Gospodin Fedel da joj je prijetio da će ostati bez svega jer da ima
poznanstva na visokim položajima u policiji i po Zagrebu, da je čula kada su Andreju
govorili da kaže da je ključeve uzeo sa stola u kuhinji, te da je htjela dignuti
optužnicu protiv njih, ali da ju je bilo strah.
4. U dokaznom postupku izvršen je uvid: u presudu (4-5, 6-7), dopis (7a),
dopis (8), ponudu (9), dopis (10), izvid štete (10a-11), dopis (11a), dopis (12),
liječnička dokumentacija (17-18), rješenje (19), svjedodžba (20), izjava (21), potvrda
(22), uvjerenje (23-24), uputnica (25), uvjerenje (26), prijavnica (27), fotografije vozila
(28-31), uvjerenje (32 i 34), liječnička potvrda (33 i 35), pročitan je nalaz i mišljenje
vještaka (91-95), izvršen je uvid u preslik spisa Kovm-104/2020 (Kmp-30/2020), te
su saslušani svjedok Slavko Horvat, te tužiteljica i drugotuženica kao parnične
stranke.
4.1. Svjedok Alan Šuran nije saslušan jer isti nije bio dostupan niti
djelatnicima policije unatoč što je u više navrata bilo pokušaja da isti pristupi po
dovedenom nalogu.
5. Tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na prvotuženika je osnovan, a u
odnosu na drugotuženicu nije osnovan.
6. Provedenim dokazima (spis Kovm-104/2020, Kmp-30/2020) utvrđeno je da
je prvotuženik dana 31. listopada 2019. godine, u vremenu od 15,30 do 16,00 sati
u mjestu M. 5, P., s autobusnog ugibališta bez znanja i odobrenja
tužiteljice uzeo njezin automobil marke M. registarske oznake PU 690-SU,
godine proizvodnje 2017. i oko 16,00 sati istog dana sa predmetnim vozilom doživio
prometnu nezgodu na državnoj cesti 48 kod skretanja za mjesto Jurići na području
Grada Poreča, sletivši automobilom van kolnika, uslijed čega je došlo do višestrukog
prevrtanja automobila, te je tom prilikom došlo do totalne materijalne štete na vozilu.
6.1. Tužiteljica je Policijskoj postaji Poreč prijavila krađu svog osobnog
automobila, predmetnog automobila. Povodom tog događaja podnijeta je kaznena
prijava protiv prvotuženika od strane Policijske postaje Poreč-Parenzo Općinskom
državnom odvjetništvu za mladež Pula-Pola.
6.2. Općinsko državno odvjetništvo u Puli je 08. srpnja 2020. godine podiglo
optužnicu protiv prvotuženika "da je dana 31. listopada 2019. godine u vremenu od
15,30 sati do 16,00 sati, u P., M. 5, s autobusnog ugibališta u stanju
psihotičnog procesa i štetne uporabe psihoaktivnih tvari zbog kojih nije mogao
shvatiti značenje svog postupanja, niti upravljati svojom voljom, kako bi za sebe bez
Posl. br. 31 Pn-31/2021-47
ovlasti pribavio osobni automobil i privremeno ga koristio, marke M. A. 200 D,
bijele boje, 2017. godište, broj šasije: WDD1760081J597343, registarske oznake
PU 690 SU, u vlasništvu E. F. u kojem vozilu se nalazila prometna dozvola
broja 012012001, kao i ključ automobila sa kojim vozilom se udaljio u smjeru P.
da bi oko 16,00 sati na državnoj cesti 48, kod skretanja za mjesto Jurići, Grad
Poreč, sletio automobilom van kolnika, uslijed čega je došlo do višestrukog prevrtanja
automobila te je tom prilikom došlo do totalne materijalne štete…".
6.3. Rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. Kovm-104/2020-7 od 09.
listopada 2020. godine potvrđena je u cijelosti optužnica Općinskog državnog
odvjetništva u Puli-Pola od 08. srpnja 2020. godine.
6.4. Pravomoćnom Presudom Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. Kmp-
30/2020 od 06. studenog 2020. godine prvotuženik je okrivljen za kazneno djelo za
što je bio optužen, da je u neubrojivom stanju protupravno oduzeo tuđu pokretnu
stvar radi privremene uporabe čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja
neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari iz čl. 234. st. 2. KZ/11, te mu je na
temelju čl. 554. st. 1. ZPP/08 i čl. 51. st. 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim
smetnjama određeno psihijatrijsko liječenje na slobodi u trajanju od 6 mjeseci.
Psihijatrijsko liječenje na slobodi da će biti zamijenjeno prisilnim smještajem u
psihijatrijskoj ustanovi ako okrivljeni do dana određenog Rješenjem o upućivanju u
psihijatrijsku ustanovu ne započne liječenje na slobodi. Istom Presudom je odlučeno
da oštećena Erika Fedel sa svojim imovinskopravnim zahtjevom pokrene parnicu.
7. Tužiteljica se prije pokretanja ovog parničnog postupka obratila
prvotuženiku i njegovim roditeljima radi izvansudskog dogovora zbog isplate štete
tužiteljici (8), međutim do mirnog rješenja spora nije došlo.
8. Tužiteljica se obratila osiguravajućoj kući, Adriatic osiguranju d.d. kod kojeg
ista ima policu osiguranja broj K06860017339 od 06. ožujka 2019. godine,
međutim njezin odštetni zahtjev po njezinoj polici osiguranja je odbijen kao pravno
neosnovan (10-11).
9. Uvidom u medicinsku dokumentaciju koju je u spis priložila drugotuženica
(17 i 18), a koja se odnosi na razdoblje pregleda 2010. godine utvrđeno je da je
prvotuženik imao jezičnih teškoća čitanja i pisanja, te je logoped dao mišljenje da
se radi o specifičnim jezičnim teškoćama, poremećaja razvoja govora i jezika. Zbog
toga, je prvotuženiku Rješenjem nadležne uprave u Istarskoj županiji od 04.
ožujka 2011. godine određeno nastavljanje školovanja u osnovnoj školi po
prilagođenom programu. Prvotuženik je 2016. godine dobio svjedodžbu
Gospodarske škole u Bujama o završnom radu, te je ocijenjen njegov opći uspjeh
sa odličan sa stečenom kvalifikacijom - zanimanjem automehaničara. Prvotuženik je
od doktora specijalista medicine rada i sporta dana 26. listopada 2016. godine
dobio uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima, te da je
sposoban za vozača AM B F i G kategorije. Prvotuženik je dobio i Uvjerenje o
položenom vozačkom ispitu. Prvotuženik je također od doktora specijaliste medicine
rada i sporta dana 26. srpnja 2019. godine dobio uvjerenje o zdravstvenoj
sposobnosti radnika za poslove radnika na održavanju. Prvotuženik je i prijavljen
Hrvatskom zavodu za zapošljavanje sa završenom školom automehaničar, 11.
veljače 2020. godine. Prvotuženiku je dana 17. prosinca 2019. godine od strane
specijaliste medicine rada izdano uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za
Posl. br. 31 Pn-31/2021-47
upravljanje vozilima, u svrhu izvanrednog nadzornog zdravstvenog pregleda i to
uvjerenje glasi "Privremeno nesposoban za vozača AM B F i G kategorije,
ograničeno na godinu dana po čl. 13. st. A.12". Prema liječničkoj potvrdi od 21.
prosinca 2020. godine izdane od doktora opće medicine, proizlazi da prvotuženik
ima duševni poremećaj i poremećaj ponašanja uzrokovani uzimanjem više droga ili
uzimanjem ostalih tvari, sindrom ovisnosti, te emocionalno nestabilnu ličnost.
Prvotuženiku je dana 05. siječnja 2021. godine od strane doktora specijaliste
medicine rada izdano uvjerenje da je sposoban za vozača AM, B, BE, C1, C1E, C,
CE, F, G kategorije, ograničeno na godinu dana. Iz liječničke potvrde (35) od 25.
svibnja 2021. godine liječnik je ustanovio da je uvidom u medicinsku dokumentaciju
utvrđeno da je prvotuženik prvi puta evidentiran i liječen radi psihičkih simptoma
uzrokovanih uzimanjem više droga u studenom 2019. godine kada je i
hospitaliziran, sa istom dijagnozom kao iz potvrde od 21. prosinca 2020. godine.
10. U postupku je saslušan svjedok Slavko Horvat, otac prvotuženika i bivši
suprug drugotuženice, te je iskazao da od kad su razvedeni da nije živio u obitelji sa
tuženicima. A. da je stanovao kod tužiteljice odnosno kod njezine obitelji, nije
točno siguran koliko dugo, moguće oko 2, 3 ili 4 mjeseca i A. je bio kao član
obitelji Fedel, a brat tužiteljice da je rekao njegovom sinu Andreju da je A. kao
član njihove obitelji Fedel i da se tako može i ponašati. To da je njemu rekao A.
i njegov kolega P.. Njegov sin A. da je za obitelj F. radio crne stvari, a
obitelj Fedel i dan danas i dalje rade te crne stvari koje nisu zakonite. Obitelj F., a
pod time misli i na E. F. i na njezinu obitelj tj. i njezinog oca i njezinog brata, da
su "kljukali" njegovog sina A. sa nečime što ni on ne zna kako se zove. Ne zna
koliko godina je imao A. kada je počeo živjeti kod F., ali u svakom slučaju
da je bio punoljetan. Prije toga već je bio radio u Agrolaguni otprilike 6 mjeseci.
Svjedok ne zna gdje je sada Andrej prvotuženik. Koliko je njemu poznato Andrej da
se nije drogirao prije nego je otišao živjeti kod obitelji F.. Da se A. drogira
saznao je prvi puta te večeri kada se dogodila saobraćajna nezgoda i kada je A.
sletio s ceste, jer je tada od strane liječnika od A. uzeta i mokraća i krv. On
osobno da je inzistirao da se izvrši ispitivanje i alkotesta i svega, jer da mu je bilo
sumnjivo vrijeme od nastanka prometne nezgode i polaska iz M. do prometne
nezgode. Tek kada su liječnici izvadili krv i mokraću tada da se je utvrdilo da je
drogiran, a Andrej je tada priznao da je uzeo duplu dozu tih tableta. Te iste večeri
kada se dogodila prometna nezgoda F. su sve stvari od A. koje su bile u
njihovoj kući maknuli i odnijeli kod A. Š., F. nisu niti prijavili A. da
kod njih stanuje. A. da nije provalio u predmetno vozilo, on da je imao ključeve
od tog vozila, te je njemu predmetno vozilo bilo dostupno jer je živio u obitelji F..
Nakon što se dogodila prometna nezgoda A. je njemu-svjedoku dao prometnu
dozvolu za predmetno vozilo i rekao mu da preda prometnu dozvolu onome kome
treba, misleći na policiju. Te večeri kada se dogodila prometna nezgoda htio je
upoznati Eriku i njezinog brata, a i idućih dana je pokušao, ali nije uspio. Brat od
Erike je bježao i da mu nije jasno zašto je imao bježati, a kasnije da je saznao da je i
preselio u Žminj. Nakon nekog vremena, zvao ga je otac od E. brata i rekao
mu je da će platiti za to što propituje, jer da oni imaju veze na sudu. Ali on da se ne
boji njihovih prijetnji. Čak da su mu na adresu gdje živi poslali jednog čovjeka koji
sada vozi taksi i koji je njihov prijatelj u smislu da od njega ispita što je on sve od
njih tražio. On da je i tom vozaču taksija rekao da se makne od njega jer da se on
nikog ne boji. Kada je prestala zajednica života između S. i njega, A. da je
Posl. br. 31 Pn-31/2021-47
ostao sa majkom i od toga je do sada prošlo otprilike 3 godine. Kada se dogodila
prometna nezgoda on više nije živio sa tuženicima.
10.1. Sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka u dijelu kada je iskazao da je
prvotuženik stanovao kod tužiteljice zato jer tužiteljica živi na adresi M. 5, a
roditelji tužiteljice i brat tužiteljice žive na adresi M. 36, a prvotuženik je
stanovao kod obitelji F. ali oca i brata tužiteljice na adresi M. 36, a ne na
adresi tužiteljice.
11. Tužiteljica je iskazala da 2019. godine kada je došla kući sa predmetnim
vozilom, da je nešto obavila u kući i oko kuće, a negdje otprilike oko 15,00 sati da je
primijetila da u dvorištu nema njezinog auta. Ona da je pomislila da ju netko zeza, da
se šali. Inače ona da je ostavila ključ u autu, jer je mjesto M. mirno mjesto.
Nije joj bilo jasno gdje joj može biti auto, pa je otišla na policiju i prijavila da joj je
auto nestalo. Prvotuženika da je vidjela dva puta u životu i to jednom kod njezinih
roditelja u dvorištu, a za drugi puta se ne sjeća točno. Ona živi na adresi M. 5,
a njezini roditelji da žive na adresi M. 36. Na njezinoj adresi M. 5 da se
nalazi kuća sa 4 stana i bazenom za iznajmljivanje. Ona stanove i bazen
iznajmljuje isključivo turistima, tijekom ljetne sezone. Ona da je ubrzo saznala da je
prvotuženik uzeo njezin auto i to nakon što je njezinog oca G. F. nazvao
neki čovjek i taj čovjek je pitao da li je ona imala prometnu nezgodu jer su u autu
bili njezini dokumenti. Čovjek pod imenom K., a on da je muž od A.
sestre da je njoj rekao da je prvotuženik uzeo njezin auto. Taj K. je te iste
večeri kontaktirao njezinog oca da je Andrej uzeo njezin auto. Ona da nije nikada
pozajmljivala svoj auto prvotuženiku. Ona da često odlazi kod svojih roditelja. Kod
svojih roditelja odlazi svaki dan. Kuća njezinih roditelja da se sastoji od 10 stanova i
oni da imaju podstanare. Poznato joj je da je prvotuženik bio podstanar kod njezinih
roditelja. Ne zna od kada do kada je prvotuženik bio podstanar kod njezinih roditelja,
niti zna da li je još uvijek kod njih podstanar. Zna da je i prije štetnog događaja
prvotuženik podstanar kod njezinih roditelja. Smatra da je odnos njezinih roditelja i
prvotuženika bio poslovni odnos najmodavca i najmoprimca, a ne prijateljski odnos.
Ne zna da li je prvotuženik plaćao najamninu, niti ako je, u kojem iznosu, ona da u to
ne ulazi. Bez njezinog odobrenja nitko nije bio ovlašten koristiti njezin auto, ni
njezini roditelji, ni itko drugi.
Od osiguravajuće kuće odbijena je za naknadu štete jer da je ostavila ključeve
u vozilu. Ona ni konkretnog dana kada se dogodio štetni događaj, ni dan ranije ni
kasnije da nije vidjela prvotuženika u njezinom dvorištu, niti u okolici.
11. 1. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da ona živi na adresi M. 5, a njezini
roditelji i brat na adresi M. 36, a prvotuženik da je bio podstanar kod njezinih
roditelja. Prvotuženika da je vidjela dva puta u životu, a prvotuženik da joj je uzeo
osobni automobil bez njezinog znanja i odobrenja.
12. Drugotuženica, majka prvotuženika, iskazala je da tužiteljicu danas drugi
puta vidi. Prvi puta da ju je vidjela nakon štetnog događaja i nakon što je njezin sin
A. bio izašao iz bolnice odnosno iz psihijatrije i drugi put kada ju je njezin sin -
prvotuženik zamolio da ga odvede na jedan rođendan i ona da je udovoljila njegovoj
želji i odvezala ga kamo joj je rekao, a to da je bilo u jednom vinogradu odnosno
šumi, gdje zapravo nije izgledalo kao rođendan već kao neki party gdje su svi bili
pijani i nadrogirani i tom prilikom da je vidjela prvotužiteljicu i njezinog brata M.
i bili su u jednom autu i kada je dovezla sina A. on da je uskočio u auto gdje su
Posl. br. 31 Pn-31/2021-47
bili tužiteljica i njezin brat M. i tom prilikom da je čula da je tužiteljica rekla
njezinom sinu da neka kaže da je ključeve njezinog auta uzeo iz kuhinje na stolu.
Andrej da je u 8 mjesecu 2019. godine otišao živjeti izvan njezinog domaćinstva, a
do tada je bio normalan. On da se htio osamostaliti, bio je punoljetan i ona da to nije
mogla spriječiti. Govorio joj je da živi u stanu kod M. i E.. U tom stanu su
samo partijali. A. je za njih odrađivao prljave poslove i to su joj kasnije pričali
A. Š., a i drugi, a i A. nakon što se vratio iz bolnice. A. da je sada u
Zatvorskoj bolnici u Zagrebu. A A. Š. je bio u vezi sa E. F. tj. sa
tužiteljicom. A. da je trebao od tužiteljice dobiti predmetni auto, kada odradi neki
posao za nju. A. je još u bolnici stalno spominjao da mora u Rijeku odvesti
drogu sa tim predmetnim autom za E. i M.. Kada se štetni događaj dogodio
odnosno neposredno nakon tog događaja, A. nije pronađen kraj auta već je
lunjao naokolo, a E. F. je bila kraj auta, a to da joj je poznato jer je jedan
čovjek koji ju je nazvao bio posudio A. telefon da ju nazove i A. je rekao da
je doživio prometnu nezgodu i kasnije kada je nazvala tog čovjeka, taj čovjek da joj
je rekao. Na autu su bile registarske tablice pulske registracije, a nakon toga
zagrebačke registracije, a to da je vidjela kasnije na slici, ne zna zašto je do toga
došlo. Nije i ne može biti odgovorna, niti bilo što naknaditi tužiteljici jer je A. bio
punoljetan, imao je 20 godina kada je otišao od kuće, bio je punoljetan, normalan,
zdrav, bio je zaposlen za stalno, nije bio lišen poslovne sposobnosti. Sve dok A.
nije dopao u ruke njima, a pod njima misli na E. i M. F. s njime je bilo
sve u redu. A. i M. i E. su sve dijelili skupa, partijali su skupa, spavali su
skupa, a to da joj je poznato jer su joj to ispričali A. Š. i sin A.. A. je
njoj rekao da mu je M. rekao sve što je njihovo (od E. i od njega), to da je i
od A.. Nju je pozvao otac tužiteljice u 12. mjesecu, negdje 06. ili 07.12.2019.
godine, da se s njim dogovorim oko štete za predmetni auto. Došla je kod njega u
kuću i tada su u kući bili snažna četiri zaštitara i otac tužiteljice da ju je pitao da li
će platiti štetu za auto i naglasio da ona ima što prodati. Ona da mu je odgovorila da
neće platiti štetu, jer da nije kriva. On da joj je odgovorio da on bi za svoje dijete sve
dao i prodao. Rekao joj je da on ima veze po svuda u policiji, u Zagrebu, i da može
postići sve što želi. Nakon toga, došao je u kuću i M., njegov sin i brat
tužiteljice, i M. da joj je na mobitel pokazao da su u Poreču, u naselju u Maju
toga dana izgorjela 3 auta i na taj način ju htio uplašiti. Oni su od nje tražili da ona
uzme taj auto Mercedes, da radi s tim autom što želi i da si ona naplati štetu od
osiguranja, a ona da njima plati štetu. Nakon nekog vremena da je pozvana od
strane državnog odvjetništva gdje su je pitali da li želi podnijeti prijavu protiv F.,
M. i njegovog oca i ona da je odgovorila da bi željela, ali da zbog straha to
neće učiniti. Njezino dijete A. da neće više nikada biti ono što je nekad bio. Njoj
da nije jasno što su to oni od A. napravili u to kratko vrijeme jer ponavlja da je
on bio normalno dijete kada je otišao živjeti od nje. Svjesna je da je dužna govoriti
istinu, da ja davanje lažnog iskaza kazneno djelo i sve to što je iskazivala da je
iskazivala s upozorenjem da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo. Ona i sada tvrdi
da je čula da je tužiteljica rekla njezinom sinu A. kada se A. bacio na njih u
auto i kada ga je vozila na njegovu molbu kako sam prije iskazivala, dakle osobno je
čula da je tužiteljica A. rekla da kaže da je uzeo ključ iz kuhinje na stolu. A.
su bila u mirovanju i to je čula. Nije joj poznato da se A. drogirao u srednjoj
školi, poslije da je doznala da je tu i tamo zapalio travu, ništa drugo. To da je izjavila
i u policiji. A. Š. joj je pričao o odnosima u familiji F.. A. Š. bio je
ljubav E. F..
Posl. br. 31 Pn-31/2021-47
12.1. Iz iskaza drugotuženice proizlazi da ona nije znala da se njezin sin
drogira, a da je u 8. mjesecu 2019. godine želio se osamostaliti i ići u podstanare,
a do tada da je on bio normalan, da je radio i bio sposoban za rad. Nadalje, iz
iskaza drugotuženice, a i iz materijalnih dokaza provedenih u ovom postupku
utvrđeno je da nad prvotuženikom nije bila produljena roditeljska skrb, da prvotuženik
nije bio duševno bolesna osoba, niti osoba zaostala u umnom razvoju, da nije bio
lišen poslovne sposobnosti.
13. Odgovornost za drugoga propisana je odredbama čl. 1056. do 1060.
ZOO-a. O odgovornosti za drugoga govorimo kada netko odgovara za štetu koju je
izazvala druga osoba. Tužiteljica tvrdi da je drugotuženica (kao roditelj) odgovorna
za štetu, jer da je znala da prvotuženik konzumira drogu, te da kao roditelj nije
poduzela nadzor nad prvotuženikom, kao mlađim punoljetnikom. Naime, odgovorna
osoba i štetnik su dvije različite osobe. Za štetu što ju uzrokuje osoba koja zbog
duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja odnosno kojih drugih razloga nije
sposobna rasuđivati, odgovara onaj tko je na temelju zakona ili odluke nadležnog
tijela ili ugovora dužan nadzirati osobu. U pravilu to bude roditelj, skrbnik ili neka
pravna osoba koja nadzire osobu nesposobnu za rasuđivanje. Međutim, i u teoriji i
u sudskoj praksi roditelj ima odgovornost kada je odlukom suda u izvanparničnom
postupku produženo roditeljsko pravo i poslije punoljetnosti djeteta koje nije
sposobno brinuti samo o sebi. U konkretnom slučaju prvotuženik nije osoba nad
kojom je produljena roditeljska skrb tj. poslije punoljetnosti prvotuženika roditeljima
nije produženo roditeljsko pravo nad njime, niti je prvotuženik lišen poslovne
sposobnosti da bi mu roditelj bio određen za skrbnika, a niti je drugotuženica na
temelju bilo kojeg ugovora preuzela brigu i nadzor i nakon punoljetnosti svog sina
prvotuženika. Drugotuženica nije i ne može biti odgovorna za štetu koju počini
njezino dijete kao punoljetna osoba, a da ni po kojoj ugovornoj, ni zakonskoj obvezi
nema tu odgovornost. Slijedom toga, ne može se u konkretnoj pravnoj stvari
primijeniti odredbe odgovornosti roditelja i solidarna odgovornost kako je to
propisano odredbama čl. 1056. ZOO-a. Kada bi za štetu odgovarali i roditelj i dijete
tada je njihova odgovornost solidarna, međutim u konkretnoj pravnoj stvari ne radi
se o solidarnoj odgovornosti punoljetnog djeteta i roditelja.
13.1. Čl. 1050. st. 2. ZOO-a određeno je da onaj tko drugome uzrokuje štetu
u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje i odgovara za nju, osim ako dokaže
da nije svojom krivnjom dospio u to stanje. Prvotuženik nije dokazao da nije
svojom krivnjom dospio u to stanje u kojem je bio u vrijeme oduzimanja vozila u
vlasništvu tužiteljice, a bez njenog znanja i dopuštenja. Prvotuženik je u vrijeme
štetnog događaja imao nepunih 21 godinu i nikada ranije nije bio psihijatrijski
liječen. Prvotuženik je prouzročio štetu tužiteljici u stanju prolazne nesposobnosti za
rasuđivanje i zato je odgovoran za štetu, a prvotuženik također nije dokazao da je u
to stanje dospio krivnjom drugoga.
14. U ukupnosti svih provedenih dokaza sud je utvrdio da je osim
prvotuženika i tužiteljica odgovorna za prouzročenu štetu. Naime, tužiteljica je svoj
osobni automobil ostavila otključan i u njemu ključeve i to na autobusnom stajalištu,
dakle primjenom odredbe čl. 1070. st. 2. ZOO-a "Pored neovlaštenog korisnika i
solidarno s njim odgovara i vlasnik motornog vozila, ako je svojom krivnjom ili
krivnjom osoba koje su se trebale brinuti o vozilu, omogućio neovlašteno korištenje
vozila.". Dakle, tužiteljica je svojom krivnjom tj. propustom jer nije zatvorila svoj
Posl. br. 31 Pn-31/2021-47
osobni automobil već ga je ostavila otključanog i u njemu ključeve, omogućila
neovlašteno korištenje svog osobnog automobila. Dakle, ona odgovara po načelu
krivnje (čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO-a tj. krivnja vlasnika vozila se predmjeva. A
prvotuženik kao neovlašteni korisnik odgovara po načelu objektivne odgovornosti.
15. Predmet spora je naknada štete.
16. Odgovornost za štetu je uređena, većim dijelom, u Zakonu o obveznim
odnosima (dalje: ZOO) u odredbama čl. 1045. do 1110.
17. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je tko drugom prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
18. Za nastanak obvezno pravnog odnosa odgovornosti za štetu potrebno je da postoje slijedeće pretpostavke:
1. subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu (štetnik i oštećenik),
2. štetna radnja štetnika,
3. šteta (na strani oštećenika),
4. uzročno posljedična veza (štetna radnja mora kao uzrok proizvesti određenu štetu kao posljedicu),
5. protupravnost štetne radnje.
19. Odredbom čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična
šteta), sprječavanje njezinog povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti
(neimovinska šteta).
20. Nesporno je utvrđeno da je tužiteljica bila vlasnica predmetnog osobnog
automobila, da je svoj osobni automobil ostavila otključanim, sa ključevima u
njemu, na javnoj površini, na autobusnom stajalištu, da je prvotuženik neovlašteno
uzeo osobni automobil tužiteljice, da prvotuženik nije bio ovlašten uzeti osobni
automobil, da je tim činom postupao protupravno tj. da je ta njegova štetna radnja
protupravna. Također je nesporno utvrđeno da su prvotuženik i tužiteljica odgovorni
za štetu. Odredba čl. 1092. ZOO-a propisuje doprinos oštećenika vlastitoj šteti. Tako
navedena odredba propisuje da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude
veća, nego što bi inače bila, ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Kad je
nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje ili propusta, sud će
dosuditi naknadu vodeći računa o okolnostima slučaja.
21. Prvotuženik smatra, kako to u odgovoru na tužbu tvrdi, da je on bio u
dobrim odnosima sa tužiteljicom i njezinim bratom Manuelom, da je prvotuženik živio
kod tužiteljice, da su bili u prijateljskom i prisnom odnosu i da je imao dopuštenje
korištenja osobnog automobila tužiteljice, međutim provedenim dokazima nesporno
je utvrđeno da sve to navedeno nije točno. Prvotuženik nije živio kod tužiteljice, on
nije bio podstanar kod tužiteljice. Nije bio prijatelj s tužiteljicom, niti u prisnom odnosu
s tužiteljicom. Prvotuženik nije dokazao da je bio prijatelj i u dobrim odnosima sa
tužiteljicom i da je imao dopuštenje korištenja njezinog osobnog automobila.
Međutim, tužiteljica je propustom tj. ostavljanjem svog automobila otvorenim i sa
ključevima u autu, svojom krivnjom, doprinijela prouzročenoj šteti. Odredba čl. 1092.
st. 2. ZOO-a propisuje da kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od
Posl. br. 31 Pn-31/2021-47
oštećenikove radnje ili propusta, da će sud dosuditi naknadu vodeći računa o
okolnostima slučaja. Sud je utvrdio da je tužiteljica svoj osobni automobil ostavila
blizu svoje kuće, jer je autobusno stajalište neposredno uz kuću tužiteljice, da ga je
ostavila na kratko kako inače se ponaša jer se radi o malom mjestu Mugebi gdje je
uobičajeno ponašanje da neposredno uz kuću ostave osobni automobil otključanim.
S obzirom na te okolnosti, sud smatra da je doprinos tužiteljice vlastitoj šteti u iznosu
od 10% od nastale štete.
22. Za potrebe ovog postupka radi utvrđenja visine nastale štete provedeno je
vještačenje po vještaku za promet i procjenu motornih vozila Draganu Bodulu iz Pule
radi izrade nalaza i mišljenja sa zadatkom da temeljem materijalnih dokaza u
ovosudnom spisu posl.br. Pn-31/2021 izvrši procjenu vozila marke Mercedes A 200
D, godište 2017., a koje vozilo više ne postoji.
23. Vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju, te procjeni od 13. siječnja
2023. godine navodi da je cijena novog vozila marke Mercedes klasa A 200 D
272.044,31 kn (ponuda broj 0000000807 Auto Gašparic d.o.o.), a s obzirom na
vremensku amortizaciju vozila (2 godine plus 10 mj.) od 42,33%, te Km korekcije (+
1,00%), korekcije-općeg stanja, te ponude i potražnje, tržna vrijednost automobila
na dan štetnog događaja je 154.167,51 kn.
24. Tužiteljica i tuženici nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.
25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje, te procjenu vještaka, a sve iz razloga jer je dan u skladu s pravilima struke, isti je jasan, razumljiv i objektivan.
26. Predmet odlučivanja ovom odlukom je zahtjev tužiteljice da joj tuženici
solidarno isplate iznos od 154.167,51 kn / 20.461,54 eura zajedno sa zakonskom
zateznom kamatom na ime naknade štete.
27. Tužiteljica određenim tužbenim zahtjevom traži isplatu određenog iznosa na ime naknade prouzročene joj štete.
28. Novčanom naknadom uklanjaju se štetne posljedice tako da se oštećeniku
umjesto vraćanja stvari isplati odgovarajući novčani iznos kojom se vrijednost
njegove imovine vraća u stanje koje je postojalo prije štetne radnje.
29. U konkretnoj pravnoj stvari nesporno je utvrđeno da je prvotuženik, uz
tužiteljicu, suodgovoran za štetu koja je nastala na osobnom automobilu tužiteljice
dana 31. listopada 2019. godine kada je prvotuženik uzeo osobni automobil
tužiteljice koji je bio na javnoj površini, autobusnom stajalištu, neposredno uz kuću
tužiteljice, otključan i sa ključevima u autu i da je prvotuženik uzrokovao prometnu
nezgodu u kojoj je na osobnom automobilu tužiteljice nastala totalna šteta.
30. Provedenim vještačenjem, a na koje prvotuženik nije imao primjedbi, te se
složio sa provedenim prometnim vještačenjem i procijenjenoj tržnoj vrijednosti
predmetnog osobnog automobila na dan nastanka prometne nezgode, a koju je
vještak procijenio u iznosu od 154.167,51 kn / 20.461,54 eura, a s obzirom na
doprinos tužiteljice od 10%, umanjuje se iznos za isplatu utuženog iznosa, pa je
Posl. br. 31 Pn-31/2021-47
tako prvotuženik dužan isplatiti tužiteljici za nastalu štetu iznos od 138.750,76 kn / 18.415,39 eura.
31. U ukupnosti provedenih materijalnih i personalnih dokaza u spisu utvrđeno
je da je tužiteljica dokazala osnovanost (su)odgovornosti prvotuženika za
prouzročenu štetu tj. da je prvotuženik dužan isplatiti tužiteljici iznos naveden u
točki II izreke ove Presude.
32. Odluka o parničnom trošku povodom zahtjeva tužiteljice, u odnosu na
prvotuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (Sl.
list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987,
57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991,
91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008,
123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22, dalje: ZPP).
Tužiteljica je prema prvotuženiku uspjela u cijelosti. Tužiteljici su priznati troškovi za
sudsku pristojbu na tužbu 149,01 eur, za sudsku pristojbu na presudu 251,07 eur,
za sastav tužbe, za zastupanje na ročištu 09. prosinca 2021., 16. ožujka 2022., 18.
svibnja 2022., 12. rujna 2022., za sastav podneska od 20. srpnja 2021., za svaku
radnju po 331,80 eur, za zastupanje na ročištu 07. studenog 2022. i 20. ožujka
2023. za svako po 497,71 eur, za sastav podneska od 19.01.2022. iznos od
66,36 eura, za trošak svjedoka 46,99 eura, za trošak vještačenja u iznosu od
265,44 eura, te PDV za sastav tužbe, podnesaka i zastupanja na raspravama koji
iznosi 763,14 eura, a što sveukupno iznosi 4.528,23 eura. Visina priznatog i
obračunatog troška temelji se na Tbr. 7., 8., 9., 42. i 50. Tarifi o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 142/2012, 103/2014, 118/2014,
107/2015, 37/2022, 126/2022), te tarifni broj 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi.
32.1. Drugotuženica nije niti potraživala parnični trošak, jer istog nije imala.
33. Slijedom svega naprijed navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci ove
Presude.
U Poreču - Parenzo, dana 03. svibnja 2023. godine.
S u d a c:
mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude. Dna:
1. Pun. tužiteljice,
2. Pun. prvotuženika,
3. Drugotuženici po punomoćniku za primanje pismena.