1

                                                                    Broj: Ppž-6716/2022

                                       

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. V.L., zbog prekršaja iz čl. 216. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš od 26. prosinca 2021., broj: 511-12-30/05-1-280-3/2021, u sjednici vijeća održanoj 3. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. U povodu prigovora okr. V.L., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci i kazni te izriče da je okrivljenik djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u izreci pobijanog prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz čl. 216. st. 3.  Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.), za koji mu se, na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna u iznosu 1320,00 eura (tisućutristodvadeseteura)/9945,54 kuna (devettisućadevetstočetrdesetpetkuna i pedesetčetirilipe) koju je dužan platiti u roku od 8 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne. 

 

II.               Odbija se kao neosnovan prigovor okr. V.L. te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

 

III.               Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 18/118. i 114/22.) okr. V.L. obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu 15 eura (petnaesteura)/113,02 kuna (stotrinaestkunaidvijelipe), u roku 8 dana od primitka ove presude.

 

 

 

Obrazloženje

 

              1.              Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. V.L. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 216. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 10.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna. 

 

              2.              Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. V.L. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3.              S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.                 Prigovor nije osnovan.             

 

5.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog.

 

6.              Međutim, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je pobijanim prekršajnim nalogom u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

 

6.1.              Naime, nakon donošenja nepravomoćnog prekršajnog naloga, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nešto niži minimum i maksimum novčane kazne pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za okr. V.L., budući mu je prekršajnim nalogom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma.

 

6.2.              Za prekršaj iz čl. 216. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenik proglašen krivim, bila je propisana novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna, dok je prema odredbi čl. 216. st. 3. „novog“ Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 114/22.) propisana novčana kazna u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura (9945,54 do 19966,43 kuna preračunavanjem prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450).

 

6.3.              Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

 

6.4.              Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 26. prosinca 2021., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.,) a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 114/22.), koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okrivljenika, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. 

 

6.5.              Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

7.              Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i u povodu podnesenog prigovora kojim okrivljenik moli da mu se oprosti ili ublaži novčana kazna.

 

8.              Okrivljenik u prigovoru navodi da mu je ovo prvi prekršaj u prometu, priznaje krivnju, tek je napunio 18 godina, nezaposlen je i u tijeku mu je polaganje vozačkog ispita. Nema sredstava za platiti novčanu kaznu budući da ne radi i nema nikakve prihode.

 

8.1.              Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

8.2.               Prvenstveno, treba navesti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. V.L. nije učinio, pa su navodi prigovora o izricanju blaže kazne od propisane, ostali na razini paušalnog isticanja. Svijest o počinjenom i priznanje djela ni sami za sebe ni u svojoj ukupnosti ne predstavljaju naročito olakotnu okolnost koja bi opravdala izricanje blaže kazne od propisane i našle su dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni od strane prvostupanjskog tijela u propisanom posebnom minimumu za počinjeni prekršaj. Cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, a naročite olakotne okolnosti nisu utvrđene, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

8.3.               Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesenog prigovora izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja u pravcu primjene blažeg zakona u odnosu na zakon primijenjen u pobijanom prekršajnom nalogu, pri čemu je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku izreklo minimum propisane novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra da je za okr. V.L. novčana kazna u visini posebnog minimuma novčane kazne, propisana „novim“ Zakonom i izrečena ovom presudom, primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, zbog čega nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora, nego je pobijani prekršajni nalog preinačen u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa.

 

9.              Stoga, bilo je osnove za prihvaćanjem prigovora okrivljenika.

 

10.               Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. U spisu predmeta nema podataka da bi okrivljenik bio nesposoban za rad te ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15 eura/113,02 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje. 

 

11.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. ( t. I. ) i čl. 205. ( t. II.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

Zagreb, 3. svibnja 2023.

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Omiš u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.