- 1 -              Rev 4089/2019-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4089/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. M. B. iz T., OIB: … , 2. K. B. iz R., OIB: … i 3. A. B., K., OIB: … , koje zastupa punomoćnica Č. Š., odvjetnica u T., protiv tuženika H. d. p. N. B. Dj. M. – Z., kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u S., radi utvrđenja, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-659/2017-2 od 15. svibnja 2019., kojima je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-6038/2015 od 5. svibnja 2017. i djelomično odbačena tužba, u sjednici održanoj 3. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaćaju se revizije tužitelja i tuženika, ukidaju presuda i rješenje Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-659/2017-2 od 15. svibnja 2019., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu toč. I. izreke kojim je utvrđeno da su tužiteljice pod 1. M. B. iz T., OIB: … , pod 2. K. B. iz R., OIB: … i pod 3. A. B., K., OIB: … , suvlasnice realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem.410/28 zk.ul.1. k.o. Ž. i to onog dijela te nekretnine koji u nalazu i mišljenju vještaka M. A. od 15. veljače 2006., u mjerilu 1:1000 predstavlja lik označen slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, A, u površini od 7689 m2 koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio presude, pa ako tuženik ne da suglasnost da se tužiteljice na temelju presude i prijavnog lista Državne geodetske uprave, Područnog Ureda za katastar S., Ispostava T. uknjiže kao suvlasnice predmetne nekretnine i to tužiteljica pod 1. za ½ dijela, tužiteljica pod 2. za ¼ dijela i tužiteljica pod 3. za ¼ dijela uz izbris tog prava s imena upisane vlasnice Hrvatske dominikanske provincije N. B. Dj. M. t. su ovlaštene sve to učiniti temeljem ove presude u roku od 15 dana, i u toč. II izreke kojom je naloženo tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 40.256,76 kn sa zateznim kamatama. Pobijanim drugostupanjskim rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda u preostalom dijelu toč. I. izreke kojim je naloženo tuženiku da izda suglasnost za cijepanje čest. zem. 410/28 k.o. Žedno tako da se formira nova čest. zem. te je tužba u tom dijelu odbačena.

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 - dalje ZPP) podnosi tuženik. Među ostalim postavlja pravno pitanje:

 

''Da li sud u parničnom postupku može temeljiti svoju odluku na (činjenicama utvrđenim u) nepravomoćnoj odluci Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju pored činjenice da ju je tuženik osporio, a tužitelj koji se na istu poziva nije dokazao da ista proizvodi pravne učinke, dok iz same odluke to ne proizlazi, te je li drugostupanjski sud morao obrazložiti od kakvog je pravnog značaja činjenica da ta odluka nema svojstvo pravomoćnosti?''

 

Kao na razlog važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni poziva se na presudu i rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-691/2018-2 od 13. veljače 2019. i rješenje ovoga suda broj Rev-x 1045/2017-2 od 22. siječnja 2019.

 

3. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP podnose i tužiteljice.

 

Postavljaju pravno pitanje:

 

              ''Je li sud apsolutno nadležan za odlučivanje o dijelu tužbenog zahtjeva kojim se tužiteljice ovlašćuju na provođenje parcelacije te uknjižbe prava suvlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta u skladu s pravomoćnom i ovršnom presudom kojom su utvrđene suvlasnicama fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine primjenom odredbe čl. 161. st. 1. t. 3. Zakona o prostornom uređenju (''Narodne novine'' broj 153/13)?''

 

Ističu i kako je pogrešno shvaćanje drugostupanjskog suda da su odbačenim dijelom tužbe zahtijevale formiranje novih katastarskih čestica. Kao na razlog važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pozivaju se na rješenje ovoga suda broj Rev-x 1075/2012-2 od 29. siječnja 2014., te presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-89/2018-2 od 20. svibnja 2019. i Županijskog suda u Splitu broj Gž-2292/2015 od 16. veljače 2016.

 

4. Odgovora na revizije nije bilo.

 

5. Revizije su osnovane.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za utvrđenje prava suvlasništva na točno određenom dijelu nekretnine označene kao čest. zem. 410/28 zk.ul.1 k.o. Ž. koji je u nalazu i mišljenju vještaka M. A. od 15. veljače 2016. označen slovima A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,A, a ima površinu 7689 m2. Pored toga, tužiteljice traže da se ovlašćuju na provođenje parcelacije te uknjižbu prava suvlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta u skladu s pravomoćnom i ovršnom presudom.

 

7. U obrazloženju pobijane presude navedeno je kako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da:

 

- je na predmetnoj nekretnini u posjedovnom listu Područnog ureda za katastar S. broj 343. od 23. travnja 2009. godine bio upisan kao posjednik pravni prednik tužiteljica F. S. pok. M. za 1000/14294 dijela;

 

- iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru broj O.155/95 od 21. listopada 1985. proizlazi da su pok. F. S. naslijedile njegove kćerke M. B., tužiteljica pod 1., te B. B., a iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da se supruga pok. F. A. S. i njegov sin N. S. odrekli svog nasljedničkog dijela u korist tužiteljica;

 

- iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Trogiru broj O.40/94 iza pok. A. S. proizlazi da je između M. B. i B. B. te njihova brata D. S. postignut sporazum o diobi dana 29. ožujka 1994. godine a tužiteljica pod 1. M. B. je u svom iskazu navela da su njih dvije sestre i brat izvršili diobu na način da je bratu pripala ostavina po majci u S., a njima, sestrama, da je pripalo očevo nasljedstvo što je potvrdio i svjedok D. M. koji je u svom iskazu naveo da je dogovor među djecom bio da sin naslijedi majčino zemljište u S. G., a tužiteljice da dobiju očevo u Ž.;

 

- je odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Trogiru broj 455/47 od 4. srpnja 1947. godine predniku tužiteljica S. F. pok. M. kao obrađivaču i članovima njegove obitelji to ženi A., kćeri M. i sinu D. priznato pravo vlasništva između ostalih i čest. zem. 410/28 u površini od 13 vriti (cca 10000 m2), a u zemljišnim knjigama za k.o. Ž. u zk.ul.1. zk. tijelo 153 zabilježena je agrarna prijava AGR-215/39 od 11. svibnja 1939. godine agrarnog prijavitelja S. F. pok. M., a u kojoj se navodi da je odnos feudalnog karaktera na spornoj nekretnini postojao još prije 19. listopada 1930. godine;

 

- je predmetno zemljište ograđeno suhozidom i da je u posjedu obitelji tužiteljica još od 1900. godine;

 

- je zemljište u naravi dijelom pašnjak kojim su prednici tužiteljica pa i tužiteljica M. B. dok je bila mala vodila stoku na ispašu a dijelom je bio vinograd, s tim da na zemljištu postoji nekoliko maslina (koje su uočene na očevidu);

 

- je nekretnina ograđena sa sjeverne i južne strane sa starim kamenim suhozidom, sa istočne strane makadamskim putem i kamenim suhozidom, dok sa zapadne strane postoji oznaka crvene boje;

 

- u zemljišnoj knjizi nije bilo upisano težačko pravo na ime pravnog prednika tužiteljica.

 

8. Drugostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev jer je prednik tužiteljica bio obrađivač spornog zemljišta i jer je davao prinos vlasniku, a koji zaključak je utemeljio na činjenici da je prednik tužiteljica bio upisan u posjedu, da je faktički radio na zemljištu što proizlazi iz iskaza svjedoka i da taj zaključak svakako podupire i odluka Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju Reg-A-455/47. Okolnost da je zemljište ograđeno također ukazuje da je to zemljište obrađivano. Djelomično je odbacio tužbu jer nije u nadležnosti suda da određuje formiranje novih katastarskih čestica.

 

9. U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose. (čl. 392.a st. 2. ZPP).

 

10. Osnovano tuženik postavljenim pitanjem problematizira i navodi da je drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude morao obrazložiti od kakvog je pravnog značaja činjenica da odluka Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju nema svojstvo pravomoćnosti, a što drugostupanjski sud nije učinio. Štoviše, iako se na nju poziva kao na odlučan dokaz, drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, suprotno stanju spisa, uopće ne navodi da odluka Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Trogiru broj 455/47 od 4. srpnja 1947. nije postala pravomoćna, posljedično čemu nije niti ocijenio žalbene navode tuženika kojima tu, nespornu činjenicu u žalbi problematizira. Drugostupanjski sud je to morao učiniti (baš kao što je trebao i ocijeniti iskaze svjedoka na koje se poziva, a ne ih samo spomenuti) jer u protivnom čini bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP i iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a što proizlazi i iz odluka na koje se tuženik poziva u reviziji.

 

11. Potvrdan je odgovor na pravno pitanje postavljeno u reviziji tužiteljica jer je sud apsolutno nadležan za odlučivanje o dijelu tužbenog zahtjeva kojim se tužiteljice ovlašćuju na provođenje parcelacije te uknjižbe prava suvlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta u skladu s pravomoćnom i ovršnom presudom kojom su utvrđene suvlasnicama fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine primjenom odredbe čl. 161. st. 1. toč. 3. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj 153/13). To proizlazi kako iz odluka na koje se tužiteljice pozivaju u reviziji tako i iz npr. rješenja ovoga suda broj Rev-x 1031/2015-2 od 9. studenoga 2016. i Rev 1326/2022-2 od 17. siječnja 2023. Zato drugostupanjski sud nije mogao primjenom čl. 369. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. i čl. 16. st. 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu u tom dijelu nego je trebao utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 161. st. 1. toč. 3. Zakona o prostornom uređenju u konkretnom slučaju. I time je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

 

12. Zbog svega navedenog, primjenom čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

13. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će, imajući u vidu iznesena shvaćanja ovog, revizijskog suda, ponovno odlučiti o žalbi tuženika.

 

Zagreb, 3. svibnja 2023.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Renata Šantek, v.r.